Da je već to što nismo indiferentni, uočavamo probleme i na njih upozoravamo, početan korak građanskog aktivizma, naučili smo na satu razredne zajednice posvećenom pripremanju našeg novog Projekta građanin.
Tada smo zaključili da i naš školski list može biti prostor za iznošenje problema koje smo uočili pa se tako i ponašamo. Pozivamo i vas koji se još niste odvažili pisati, ali nas čitate da ne budete indiferentni već da nas upozoravate na probleme, kao što su to prošli tjedan učinili učenici 8. a upozorivši na problem sa zahodima.
Njihova je inicijativa rezultirala tekstom Emanuele Koretić, a taj je pak u školu doveo novinare tiskanih medija, pa je o našem problemu smrzavanja u zahodima pod šatorom doznala i šira javnost od one koja čita Klinček. Tekst je jučer objavljen u Podravskom listu, a danas i u Jutarnjem listu, 24 sata i na brojnim portalima, gdje su podsjetili i na uzroke problema, te su za planove u vezi sanacije pitali odgovorne u Županiji.
Pročitajte tekst Jutarnjeg lista (klikom na fotografiju tekst se može povećati), ali i vi gledajte oko sebe i reagirajte jer to je prvi ali važan korak prema rješavanju problema. /Mihaela Miklečić, 8.b/
P.S. Idući dan (srijeda 25.1. 2017.) posjetile su nas i 3 nacionalne televiziji. Na slijedećoj poveznici možete pogledati prilog RTL televizije
Danas listamo 6. broj Klinčeka iz 2001. Peti broj preskačemo jer u školi nismo pronašli niti jedan broj tog lista. Ovaj broj ima puno više stranica u boji od prethodnih i tiskan je na tanjem i finijem papiru. Osnivanjem novinarskih sekcija u Područnim školama ponešto se promijenio i sadržaj lista. Više je lokalnih tema i tema vezanih uz običaje. Čak tri teksta za teme imaju obitelji, pa nam mali novinari pišu o obitelji Štimac, obitelji Paček i obitelji Kušec.
Vrlo zanimljivi su i prilozi o igračkama, o ugljenicama, te razgovor s novinarkom Željkom Ogrestom. U ovom su broju pisali i obitelji iz Sudana koja je tada živjela u Gregurovcu. Taj je tekst pozvan te godina na Državni LiDraNo. U tekstu ima puno zanimljivih pojedinosti o životu u Sudanu, pa smo odlučili prenijeti baš taj tekst ( prenosimo ga bez intervencija, onako kako je tada objavljen), a nekoliko gore nabrojenih tekstova smo skenirali, pa ih također možete pročitati kad ih uvećate. /Uredništvo/
Sat zemljopisa
POZDRAV IZ SUDANA
Ako mislite da baš vi imate najzanimljvije susjeda u selu, pročitajte što smo mi vidjeli, naučili, doživjeli. Posjetili smo obitelj Shulagami iz Gregurovca. Gospođa (porijeklom Gregurovčanka) i gospodin (iz sudana) Shulgami, Ružica i Hariz, žive u Gregurovcu sa svoje troje djece (Tarig, Salma i Layla) koji su trenutno studenti u Zagrebu.
Ugostili su nas u svome domu na našu zamolbu da napravimo razgovor za „Klinček“ i saznamo nešto o toj, za nas veoma egzotičnoj zemlji. Vrlo ljubazni domaćini dočekali su nas u pravoj sudanskoj atmosferi. Domaćica je svakog od nas (prema običaju sa svake strane lica namirisala domaćim parfemom za dobrodošlicu. Čitava kuća mirisala je po sandalovini, što se također smatra tradicionalnom dobrodošlicom. Počašćeni smo kikirikijem i kolačem od banana, što su izvorne sudanske biljke. Pili smo kadkadeh (č. karkade), sok od hibiskusa. U vrlo srdačnoj atmosferi naučili smo puno lijepih i zanimljivih stvari o najvećoj afričkoj državi.
Koje ste godine došli živjeti u Hrvatsku?
Privi put sam u Hrvatsku došao 26. 9. 1963. Godine na studij u Zagreb. Nakon toga smo živjeli u Sudanu do 1992. Godine, kada smo odlučili kao obitelj doći živjeti u Hrvatsku.
Recite nam nešto osnovno o svojoj zemlji?
Sudan je najveća afrička država, smještena na sjeveroistoku Afrike. Ima preko 26 milijuna stanovnika. Na istoku je omeđuje Crveno more i Etiopija, na jugu Kenija, Uganda i Kongo, na zapadu Srednjoafrička Republika, a na sjeveru Libija i Egipat. Sudan je velika pa ima i više klimatskih uvjeta. Općenito možemo reći da prevladava tropska klima (vruća i suha na sjeveru, a na jugu vlažna). Na sjeveru temperatura zna doseći i 50 stupnjeva C u hladu. Istok Sudana je također vruć, no najtoplije je ipak na zapadu, gdje je Sahara.
Jeste li osjetili razliku u klimi (temperaturi)?
Razliku sam osjetio,ali mi nije smetala. Znao sam otići ih hrvatske dok je temperatura bila -20 stupnjeva C i doći u Sudan nakon 9 sati vožnje avionom, gdje je bilo +40 stupnjeva C. To je 60 stupnjeva razlike, ali ja osobno nisam imao nikakvih problema. Priviknuo sam se zbog čestih putovanja. Mojoj je obitelji znalo zasmetati- prehlade se, bole ih zglobovi i sl.
Hariz Shulgami i supruga Ružica
Kakve biljke rastu u Sudanu (voće, povrće, drveće)?
Naše voće i povrće nema sezone, već zbog povoljnih klimatskih uvjeta dozrijeva čitave godine. Od voća imamo:limun,naranče, mandarine, ananas, banane, avokado, grejp… Povrće isto kao i kod vas.Ima voće i povrća koje se kod van ne prodaje pa niti ne znam kako se kaže na hrvatskom jeziku. Ima i kikirikija po kojem je Sudan poznat. Kod nas uspijeva pamuk, šećerna trska, gumiarabika. Od drveća imamo palme, ebanovinu, mahagoni, a na jugu Sudana prašume.
Kakva je vaša hrana?
Tipična sudanska kuhinja razlikuje se najprije po tome što mi ne koristimo kruh kao vi. Imamo svoj kruh više nalik mlincima. Zbog vrućine jede se uglavnom tekuća hrana (variva, gulaš, paprikaš, umaci), a tipično za Sudance je da jedu jako ljuto.
Kakvih ima životinja u Sudanu (koje su domaće, a koje divlje)?
Domaće životnije su kao i vaše. Od divljih životinja na sjevernoistočnom dijelu žive deve. Tu je pustinja, a one mogu dugo vremena izdržati bez vode. Na ostalim dijelovima Sudana žive žirafe, lavovi, slonovi, antilope, zebre, nosorozi, nojevi, a u Nilu žive krokodili i nilski konji.
Bave li se ljudi stočarstvom i razlikuje li se ono od našega? Čime se još bave (na selu)?
Uzgajaju se ovce,krave i koze. Svinja nema jer islamska religija ne dozvoljava upotrebu svinjetine. Stočarstvo se ponegdje razlikuje od vašeg jer se stoka uzgaja na primitivan način. To je nomadsko stočarstvo. Osim što se bave stočarstvom Sudanci se bave trgovinom (Arapi su poznati trgovci). Seljaci se bave i uzgojem poljoprivrednih kultura ko i kod vas. U gradovima je razvijena ind. tehnologija pa je važna prerada pamuka, šećerne trske, nafte itd.
Razlikuju li se sudanska sela od hrvatskih?
Veoma se razlikuju, jer se naše kuće ne selu grade od slame i blata zbog vrućine i siromaštva. Oni ne poznaju ciglu i beton. Za hladnije dane izrađuju tepisone od devine dlake kojima prekrivaju cijelu kuću, ta dva-tri zimska mjeseca. Gradske kuće ne razlikuju se od vaših.
Kako izgledaju škole u Sudanu i kojim se jezikom i pismom govori i piše?
Tradicija je bila u Sudanu da osnovna škola traje 4 godine, srednja 4 i gimnazija 4. Sada je taj sistem 3-3-6 godina. Imamo univerzitete sa svim vrstama studija. Služben jezik u Sudanu je arapski, a paralelan je engleski jer smo bili engleska kolonija. U školama smo slušali sve predmete na engleskom jeziku. U Sudanu ima preko 200 plemenskih jezika. Pismo je arapsko. Piše se zdesna nalijevo, a ne kao u vas slijeva nadesno. (Ružica) Ne samo što e piše naopako, nego su i knjige pisane naopako-počinju od zadnje stranice. (Hariz) Ali čekaj, vi počinjete od zadnje stranice! (Ružica) Ne, vi počinjete odostraga! (Smijeh)
Kakva je tradicionalna odjeća i obuća?
Vidite je na nama: muška odjeća je načinjena od čistog pamuka na kojem je izvzen ručni rad, a ženska odjeća je napravljena od fine svile i sastoji se od jednog komada dugog 9 metara. Obuća je jednostavna, izrađena od kravlje kože. Zbog vrućine je lagana inosi se bez čarapa.
Piramide u Sudanu
Razlikuju li se vaši običaji od naših?
Veoma se razlikuju! Svatovi, npr., potpuno su drukčiji od vaših. Traju tjedan dana i obiluju jelima i pićima. U tih tjedan dana mladenka se presvlači u različite haljine svakog dana. Imaju i plesu zlatu, gdje je mladenka doslovce od glave do pete okićena zlatom. Kao što vi imate Božić i Uskrs, tako i mi imamo Barjam. Imamo Ramazan, kad se 30 dana posti od jutra do mraka. Iza toga je veliki Bajram , koji traje 3 dana, a zatim nakon 40 dana dolazi Kurban-bajram, kad se ljudi međusobno posjećuju i čestitaju jedni drugima.
Opišite nam krajolik Sudana (Nil, pustinje i sl.).
U pustinje sam putova jer sam lovac, ali ih radije izbjegavam. To je nešto strašno! Možeš ići danima da ne naiđeš ni na kakve promjene-ni drveta ni ničeg drugog (osim fatamorgane). Opasno je putovati Saharom, pogotovo ako te uhvati oluja. Tada se gubi orijentacija. Vrućina je strašna pa se možeš naći u opasnosti ako nemaš dovoljno vode. Ljudi znaju za piramide u Egiptu, no u Sudanu ih je više samo što nisu tako velike. Nil zaslužuje da se posebno priča o njemu jer je najdulja rijeka na svijetu. Od 6695 km njegove dužine, 4000 km protječe kroz Sudan. Ta veličanstvena rijeka sastoji se od Plavog Nila (dolazi iz Etiopije) i Bijelog Nila (dolazi iz Ugande), koji se u Khartoumu, našem glavnom gradu, spajaju u Nil i kro Egipat rijeka teče do Sredozemnog mora. Bijeli Nil je na mjestima širok i do 30 km. Pun je ribe, krokodila, nilskih konja i sl. Kao djeci branili su nam kupanje u Nilu zbog krokodila. Oni uglavnom izbjegavaju buku, gradsku gužvu, ali ih ima po cijelom Nilu. Zbog toga nije za kupanje.
Koji se novcem koriste Sudanci? Koji su veći sudanski gradovi?
Donedavno se koristila engleska funta, a sada se koristi stari arapski novac – dinar. Manja novčana jedinica je pijastar. Od gradova već smo spomenuli Khartomu, u kojem smo mi živjeli. On se sastoji od tri grada: Khartoum, Omdurman i Khartomu North. Veći gradovi su još Port sudan, Wad Medani, El Obeid, Juba, Kosti, gdje sam ja rođen, i mnogi drugi.
Što vam se više sviđa u Hrvatskoj, a što u Sudanu?
(Hariz) Više mi se u Hrvatskoj sviđa klima jer je vrlo povoljna, osim kad je zima. To mi teže pada. ali mi također teško pada velika vrućina. (Ružica) Meni se u Sudanu isto više sviđa klima, ali mi teško pada velika vrućina. U Sudanu nam je bolje to što cijele godine možemo jesti svježe voće i povrće.
Što možete poželjeti našim čitateljima?
Želim im da jednoga dana dođu u Sudan kao liječnici, trgovci, ambasadori, manekenke, proizvođači i da sami upoznaju ljepotu moje zemlje. /Novinarska grupa, PRO Gregurovec/
RJEČNIK:
Sandalovina: vrsta skupocjenog drva za rezbariju i dobivanje eteričnih ulja
Hibiskus: mirisna, ukrasna biljka iz porodice sljezova
Sahara: najveća afrička pustinja
Gumiarabika: arapska guma-gusta tekućina koja se proizvodi od gume jedne afričke vrste akacije
Ebanovina: vrsta tvrdog, tamnog i skupocjeno drveta
Mahagoni: fino, tvrdo drvo crvenkastosmeđe boje
Fatamorgana: optička varka u pustinjama uslijed pregrijanog zraka kad se zamorenom putniku čini da vidi nepostojeće stvari i predmete (oaze, gradove i sl.)
Kolonija: Područje ili zemlja koju je zahvatila i koju iskorištava neka imperijalistička država.
Izgledaju poput velikih krtičnjaka, a zovu ih čokoladna brda. Nalaze se u regiji Boholo na Filipinima i nisu jestiva poput čokoladnih gramofonskih ploča o kojima smo prije pisali u ovoj rubrici.
Ustvari ta brda nisu od prave čokolade, već su to krška brda pokrivena travom. Kad se trava osuši brda dobivaju boju čokolade, a najzaslužnije travne vrste su Imperata cylindrica i Saccharum spontaneum. Wikipedija piše da na površini od oko 50 kilometara četvornih ima više od 1200 većih brda i još puno manjih. Visina brda kreće se od 30 do čak 120 metara, a između njih su plodna polja na kojima se uzgaja riža i različite druge poljoprivredne kulture.
Velika su turistička atrakcija na Filipinima, a trenutno traje postupak za njihovo uvrštavanje na listu svjetske baštine UNESCO-a. Za Filipince ova brda imaju i veliku povijesnu važnost jer je tamo sklopljen prvi međunarodni sporazum između otočana i predstavnika španjolskog kralja Filipa 2. po kojem su Filipini i dobili ime.
Oko nastanka ovih brda ima i puno različitih legendi, a jedna od najspominjanijih vezana je uz bizone. Oni su navodno uništavali usjeve brsteći sve oko sebe. Da bi im se osvetili mještani su ostavljali pokvarene usjeve od kojih su bizoni oboljevali. Nakon lukavštine mještana bizoni su napustili taj kraj, ali su zbog bolesti ostavili gomile izmeta i tako su nastala čokoladna brda. /Emanuela Koretić, 7.a, fotografije preuzete s interneta/
Posljednjih dana, vrijeme do početka popodnevne smjene, neki naši učenici koriste za sanjkanje.
Kako nemaju vremena za spuštanje niz veliki brijeg, iza kojeg slijedi i dugo penjanje, dobro dođe i onaj manji s kojeg slete pravo na školsko igralište. Staza je kratka, ali sanjke ipak jure. /Emanuela Koretić, 7.a/
HRT omogućio stalni pristup obrazovnim sadržajima putem mobitela, tableta i računala
Lani u veljači predstavili smo vam portal JuhuHu, a Hrvatska radio televizija u međuvremenu je ispunila najavljena obećanja i u svibnju je pokrenula još jedan portal. Novi se zoveskolski.hrt.hr i omogućava zainteresiranima da obrazovne televizijske i radijske sadržaje mogu, kada god to žele, pratiti na mobitelima, tabletima ili računalima.
Skolski.hr prilagođen je i starijoj dobnoj skupini djece, pa tako među sadržajima postavljenim na portal ima puno toga i za učenike viših razreda osnovne škole te srednjoškolce. Želja osnivača je, kako piše HRT, da na portalu budu zanimljivi sadržaji koje će nove naraštaje nadahnuti i zainteresirati ” za znanost, tehniku, tehnologiju, umjetnost i jezike” te promicati ” društvenu odgovornost, kritičko mišljenje, inovativnost, inicijativnost i kulturu učenja”.
Da portal nije samo za djecu, već i učitelje i roditelje vidljivo je već iz glavnog izbornika gdje im je namijenjena zasebna rubrika. U toj se rubrici mogu pogledati prilozi koji mogu pomoći roditeljima i nastavnicima u odgoju i obrazovanju djece. Neke od zasad postavljenih tema bave se problemom čitanja i pristupima kako zainteresirati djecu da čitaju. Tu se nalazi i tema vezana uz roditeljske brige zbog društvenih mreža, tema o predrasudama o upisu djece u umjetničke škole, tema o granicama roditeljske kontrole tinejdžera i brojne druge. Učiteljima su namijenjeni i sadržaji svih ostalih rubrika s brojnim prilozima pogodnim za korištenje u nastavi. Takva je i rubrika TEME gdje je sadržaj raspoređen tematski, npr. građanski odgoj, zdravstveni odgoj, strani jezik…. U rubrici RAZREDI uvršteni su sadržaji prema uzrastu učenika od 1-4 OŠ, 5-8 OŠ i 1-4 srednjih škola.
Jednostavnom snalaženju na portalu pridonosi i rubrika SERIJALI u koju su uvršteni video i audio serijali na određene teme. U ovoj su rubrici serijal Školski sat – posvećen fizici, epizode serijala Laboratorij na kraju svemira, serijal Hrvatski kraljevi, serijal Hrvatsko podmorje, Glazbena kutijica, Jezik za svakoga i brojne druge.
Sve u svemu to je portal vrijedan pažnje učenika, učitelja i roditelja, ali razgovarajući s kolegama osmašima dobili smo odgovor da portal ne pregledavaju jer nisu informirani da postoji. Portal je dostupan na adresi http://skolski.hrt.hr//Mihaela Miklečić, 8.b, ; fotografije preuzete s interneta/
Popravljeno krilo na šatoru čime su spriječeni naleti vjetra, ali je učenicima i dalje vrlo hladno
Izuzetno hladno i vjetrovito vrijeme, kakvo nas prati od kad smo se nakon praznika vratili u školske klupe, nije nam problem kad smo na nastavi jer nam je u razredima lijepo toplo, ali smrzavamo se kad moramo na zahod.
Podsjetimo, od listopada prošle godine, zbog napuklih zidova u zapadnom krilu škole, i procjene statičara da navedeno krilo nije sigurno za održavanje nastave, dobili smo kemijske zahode obzirom da se sanitarni čvor nalazi u oštećenom dijelu zgrade.
U početku dok je još bilo lijepo vrijeme, odlazak na kemijske zahode nije bio veći problem. No, otkako je zahladilo, odlazak na nuždu nam je vrlo neugodan jer su zahodi vani, natkriveni tek malim šatorom. Posebno je grozno bilo u ponedjeljak jer je vjetar oštetio krilo sa svjetlarnicima pa je zbog tih rupa, osim uobičajene niske temperature, dodatni problem u tom prostoru bio i vjetar.
Šator nakon intervencije
Srećom zahvaljujući intervenciji ravnatelja Stjepana Lučkog i brzom dolasku zaposlenika tvrtke koja nam iznajmljuje zahode, danas je postavljeno dodatno, nešto čvršće krilo na šator, pa vjetar više nije toliki problem. Ipak i dalje je jako hladno zato na zahode idemo samo u najvećoj nuždi.
Hoćemo li i drugu zimu dočekati s takvim zahodima još se ne zna. Nadamo se da se to neće desiti, ali sve je moguće, jer kako smo doznali od ravnatelja, još nije završen ni projekt sanacije oštećenog krila zgrade. /Emanuela Koretić , 8.b; foto:S.L./
Emisija se emitira od ponedjeljka do petka na Drugom programu HRT-a
Lani u veljači u rubrici Povećalo kritizirali smo Hrvatsku radio televiziju jer je ukinula veći dio obrazovnog programa namijenjenog djeci. No, u ovom tekstu, kojim nastavljamo serijal tekstova vezan uz kampanju Birajmo što gledamo, hvalimo naš HRT jer došlo je do nekih promjena. Primijetili smo novu emisiju Rekreativac i povratak emisija Školski sat i emisije Notica, koja se bavi različiti glazbenim instrumenta. Ova emisija emitira se ponedjeljkom od 10 sati na Drugom programu HRT-a, a više u ovom tekstu pišemo o emisiji Školski sat.
Dio iz animirane špice
Emisija Školski sat , nije se emitirala nešto više od godinu dana, a ponovno je uvrštena u program u rujnu 2016. Traje pola sata, a emitira se na Drugom programu Hrvatske televizije od ponedjeljka do petka u jutarnjem terminu od 9.25, a repriza je od 16.40. Teme emisije vezane su uz školsko gradivo, i sve ostalo vezano uz školu. Emisija je dinamična, informativna i ozbiljne teme pokušava prikazati, na nama djeci, razumljiv i zabavan način.
Dio iz animirane špice
Uz voditelja Ivana Planinića u studiju su često razni gosti koji pričaju o temi, a u sklopu emisije prikazuje se i niz kratkih reportaža. Tako se npr. u emisiji Spavači i nespavači, emitiranoj 21. prosinca, moglo vidjeti nekoliko kratkih reportaža o životinjama spavačima i nespavačima. U studiju je o toj temi pričala stručna suradnica Andrea Lucić, a za duhovite upadice vezane uz temu bili su zadužene ekipe spavača i nespavača – Tin, Leon, Bruno i Borna. Oni su o temi govorili iz kreveta, šatora i pored neke vrste logorske vatre.
Emisija se svaki dan bavi jednim područjem pa smo tako danas, u prvoj emisiji nakon pauze zbog zimskih praznike, mogli gledati Elektricitet – temu iz fizike. U utorak nas očekuje tema iz povijesti – Grčke kolonije, a u srijedu možemo u temi iz biologije naučiti ponešto o kostima i mišićima. U četvrtak je na redu književnost, a tema emisije je Bajka. Posljednja emisija u ovom tjednu vezana je uz poduzetništvo a naziv emisije je Zvončica, mrav, teslići i mići trsaćani. Emisije se mogu i naknadno pogledati na HRTi.
U narednom tekstu pisat ćemo o novoj emisiji „Rekreativac“. / Emanuela Koretić, 7. a; fotografije preuzete s interneta/
Jedina je ljevakinja u klubu „Ronin“ – ističe trener Hrvoje Pečarić
Nadimak Kličko u našoj školi nije nadimak nekog dječaka, što bi možda mogla biti prva asocijacija, već djevojčica. Tim nadimkom u posljednje vrijeme, u našoj školi, zovu učenicu 8.c Mihaelu Ivek i to otkako se prije četiri mjeseca počela baviti boksom.
Pročitavši na internetu objavu kluba “Ronin” privukla ju je ideja da se upiše u klub jer su joj se oduvijek sviđali borilački sportovi. Poticaj za upis bila je i mogućnost da se nauči obraniti, jer, kako kaže, “nikad se ne zna kad će mi vještina obrane zatrebati”.
– Moji roditelji su bili iznenađani kad sam im rekla da se želim baviti boksom, ali ipak su odobrili i sad su mi podrška. Plaćaju mi treninge, kupili su mi opremu, a i voze me u Križevce na treninge, rekla nam je Mihaela- dodavši da i brat često uskače oko prijevoza s treninga.
Ispričala nam je da je od opreme zasad nabavila bandaže i rukavice, što je koštalo oko 300 kuna, dok za trening mjesečno plaća 160 kuna. Trenizi su čak 5 puta tjedno i traju oko sat i pol. Mihaela kaže da su treninzi naporni, ali da je vesele. – Ukoliko nešto voliš ništa nije teško – ističe Mihaela. U klubu ima 16 djevojaka, a sprijateljila se i s djevojkama i dečkima.
Najradije trenira u paru s prijateljicom Karlom jer su podjednake u stečenom znanju, a posebno je veseli kad ima priliku vježbati s trenerom Hrvojem Pečarićem. – Kad radim s njim on me upozori ukoliko nešto krivo radim i to mi jako pomaže da bolje usavršim udarce – ispričala nam je Mihaela. Doznali smo i da je jako zadovoljna s trenerovim pristupom radu i time što uvijek nađe vremena i za šalu.
Njen trener smatra da je Mihaela jako napredovala otkako trenira i da dobro radi zadane vježbe, posebno one na vreći i paru. Ističae i da je izdržljiva i da napreduje u pogledu boksačke tehnike. Otkrio nam je još jednu zanimljivost, a to je da je Mihaela jedina ljevakinja među djevojkama u klubu.
Zanimalo nas je i razmišlja li Mihaela o natjecanjima. – Još mi se čini prerano za natjecanja- rekla nam je Mihaela, dodavši da želja za natjecanjem možda dođe s vremenom, ali zasad joj je stjecanje kondicije i tehnike boksa na prvom mjestu. /Jasmina Funtak, 8.b; foto: S.L./
Uberov taxi u nekim američkim gradovima već nudi vožnje bez vozača
Možda već današnji prvašići neće biti među onima koji s navršenih 18 godina žele položiti vozački ispit, jer kako je krenulo s razvojem automobila bez vozača, vještina vožnje automobila uskoro će biti nepotrebna. Pročitao sam ovih dana da se po cestama američkih gradova već intenzivno testiraju vozila bez vozača. Ipak, iako autonomnim automobilima u potpunosti upravljaju računala, dva zaposlenika Ubera za svaki slučaj još sjede u automobilima.
Vožnje u automobilima bez vozača, u američkom gradu San Franciscu, mogli su lani u prosincu naručiti Uberovi klijenti u vozilima Volva. Prema pisanju tportala, u rujnu 2016., Uber je u Pittsburghu počeo nuditi vožnju u Ford automobilima bez vozača. Tvrtka Google već niz godina po Silicijskoj dolini eksperimentira s vozilima bez vozača, a portalu blic.rs pročitali smo da Tojota planira u svojoj zemlji ( Japanu ) već 2020. prodavati automobile koji sami voze. Portalbalkans.aljazeera.net pak piše da se procjenjuje da će do 2040. do 75 posto američkog voznog parka biti autonomno tj. neće trebati vozače. Već spomenuti blic.rs, piše da su u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, lani u travnju, najavili da će do 2030. godine oko 25 posto saobraćaja odvijati u vozilima bez vozača.
Hoće li to doista tako biti ovisi i o zakonima, ali i na tom se polju već krenulo s promjenama. Portal balkans.aljazeera.net navodi da su „ četiri američke države California, Nevada, Michigan i Florida, donijele zakone kojima se dopušta korištenje automobila bez vozača na javnim autocestama“.
Pristalice vozila bez vozača tvrde da napredne tehnologije (kamere koje pokrivaju 360 stupnjeva, senzori 3D mape…), reagiraju brže nego ljudski mozak. Tvrde i da bi se korištenjem autonomnih automobila mogli spasiti brojni životi, jer prema procjenama čak u 93 posto saobraćajnih nesreća uzrok je ljudski faktor. Nezgode s takvim automobilima, prema tvrdnjama kompanije koje razvijaju tu tehnologiju, dešavaju se vrlo rijetko. Brojni kritičari takve tehnologije ukazuju kako još nije dovoljno usavršena. Njima je za potvrdu takvog mišljenja dobro došlo i Googlovo priopćenje iz listopada 2016. U tom priopćenju tvrtka Google priznaju da je njihov testno vozilo bez vozača djelomično krivo za sudar s autobusom. Protivnici takve tehnologije boje se i kako bi hakeri mogli ugroziti sigurnost takvih automobila. Moje je mišljenje da hakeri mogu djelovati i na navigaciju, pa bi putnici mogli završiti na krivim odredištima, kao nedavno Mađari kod nas u Mokricama Miholečkim.
Gdje će se zapošljavati mladi?
Pristalice automobila bez vozača smatraju da će se zbog napredne računalne tehnologije smanjiti potrebna distanca među automobilima, a time i gužva u saobraćaju te zagađenje zraka. Kao prednost navode da će se automobili raditi od lakših materijala i zato će se smanjiti potrošnja goriva. Prednost autonomnih automobila, smatraju pristalice nove tehnologije, pospješiti će mobilnost invalida, starijih, mladih, ali i povećati sigurnost pijanih osoba.
Sve nabrojeno čini mi se mogućim, ali pitam se kako će autonomni automobili i sva ostala napredna tehnologija, sve brojniji roboti utjecati na nas mlade. Gdje ćemo se mi zapošljavati, što ćemo mi raditi? Kad bi se barem o tome više znalo prije nego što ću morati odlučiti u koju se srednju školu upisati, i što studirati. /Klaudije Mažar; fotografije preuzete sa interneta/
Četvrti broj Klinčeka izdan je 1999. godine na 36 stranica. U boji su bile jedino korice i duplerica, ali bilo je vrlo zanimljivih tekstova. U uvodniku saznajemo da je treći boj Klinčeka sudjelovao na državnom Lidranu, te je ušao u izbor među 10 najboljih listova. Zašto su tom uvodniku dali naslov „Kroz trnje do zvijezda“ pročitajte u skeniramo tekstu.
Donosimo vam još niz skeniranih tekstova iz tog broja u kojem su pisali o: tri sestre Tinodi, (dvije od njih za koju će godinu postati državne prvakinje iz povijesti), o školskom izboru za miss, o spremačici Štefaniji Poljak, o školskim ljubavima, o učenici Ivani Budin sadašnjoj profesorici glazbenog u OŠ Visoko, učeniku Matiji Vuku, učiteljici Veri Radaković, starim hižama, razgovarali su s tadašnjim načelnikom Općine Josipom Širjanom, pisali su o školskoj spomenici, o nogometnom susretu veterana NK Croatia i NK Prigorja….
Na duplerici su zabilježili uspjeh OŠ Kalnik koja je te godine stigla do polufinala tada vrlo popularnog Turbo limach showa. U četvrtom broju razgovarali su i s oba pjevača Prljavog kazališta, a upravo taj poseban intervju s bivšim i sadašnjim pjevačem odlučili smo vam prenijeti u ovom postu. /Uredništvo/
Intervju s poznatom osobom
NJIHOVO IME JE PRLJAVO KAZALIŠTE, A SVE OKO NJIH JE ROCK’N’ROLL SVIJET
Buntovni dečki iz radničke Dubrave, Pljavo kazalište, već odavno su prerasli okvire rock sastava i uvrstili se među legende hrvatske glazbene scene. O ovoj grupi, kroz nebrojeni niz intervjua i reportaža, rečeno je gotovo sve, no novinarima Klinčeka ukazala se prilika da intervjuiraju i Davorina Bogovića i Mladena Bodaleca, koji su obilježili svaki svoje vrijeme i svakako pridonijeli njenom uspjehu.
Davorin i Bogovići
Davorin Bogović, starijeim generacijama poznatiji je kao prvi pjevač Prljavog kazališta, dok mlađi njegovo ime vezuju uz pjesmu Je t? aime i istoimeni spot s kojim tenutno zauzima vrhove top lisa na hrvatskoj rock sceni.
Koliko dugo ste pjevali u Prljavom kazalištu?
Od 1977. do 1985. s tim da sam u međuvremenu imao jednu godinu pauze. Tada sam jednostavno otišao na more na odmor.
Kako ste uopće postali pjevač Prljavo kazališta?
U Dubravi je u to vrijeme bio jedan bend koji se zvao Ciferšlus i ja sam pjevao u tom bendu. U njemu su svirali svi članovi sadašnjih Prljavaca, osim Jasenka, s kojim smo se kasnije udružili i osnovali Prljavo kazalište.
Kako je nastao poznati uvod za pjesmu Crno-bijeli svijet?
Jedan dan došao sam na probu i rekao: “Moje je ime Davorin Bogović, a sve oko mene je crno bijeli svijet”. To se svima učinila odlična rečenica i onda je jednostavno nastala i ta pjesma, a poslije i hit album, koji je bio najprodavaniji album Prljavaca, prodan je u 180.000 primjeraka.
Čime ste se bavili nakon odlaska iz benda?
Najprije sam otišao na more odmoriti se. Po povratku u Zagreb pozvao me moj bratić Damir Šaban, poznatiji kao Mazalo iz Smogovaca, da napišem glazbu za njegovu predstavu u kojoj sam svirao i pjevao. S tom predstavom smo obišli Hrvatsku i gotovo cijelu Europu.
Što je utjecalo na Vašu odluku da se ponovo vratite na rock scenu?
U vrijeme dok sam radio ovu kazališnu predstau u ZKM-u, često sam sretao dečke iz Pips, Chips & Videoclipsa koji su tu sudjelovali u predstavi Mafija. Pripremali su i novi album i pozvali su me da ja na njemu s Riperom i Elvisom J. Kurtovićem otpjevam pjesmu Rock’nroll zvijezda. Kada su Pipsi krenuli na turneju, gostovao sam im na značajnijim koncertima pa tako i na Fiju briju 3 u Zagrebu. Dom sportova je bio prepun, bila je odlična atmosfera i tada sam definitivno odlučio da se moram vratiti i napraviti svoj solo album.
U kavim ste odnosima s dečima iz Prljavog kazališta?
Evo, kao ste vidjeli, s Madenom sam u jako dobrim odnosima, daleko boljim nego ranije, kao ustalom i sa svim dečkim iz benda. Nino Hratek, basist, kum je mom mlađem sinu Karlu.
Ne žalim što sam otišao
Kada biste se vratili unazad, biste li ostali pjevač Prljavog kazališta?
Ne, mislim da ne bih ostao. U Prljavom kazalištu nisam mogao plasirati svoje idejei, vjerojatno, da nisam otišao 1985., možda bih otišao 87., ali bih sigurno otišao raditi nešto svoje što sam oduvijek želio.
Kakvi su Vam planovi?
Sljedeći tjedan je Crni mačak, Bogovići sviraju, a ja sam kao pjevač nominiran u kategoriji rock pjevača, pa se nadam uzeti tu nagradu. 12. ožujka je promotivni concert u Zagrebu, u Kulušiću, a nakon toga krećemo na turneju.
Jeste li zadovoljni dsadašnjim razvojem karijere?
Jesam, jako, jer iako je album izašao u zadnjim satima prošle godine, a spot je završen početkom ove godine, pjesma Je t’aime nalazi se na svim top listama.
Je li ova frizura dio Vašeg imagea ili…?
Tu sam modu lansirao negdje 80-tih godina. U to smo vrijeme snimali album Crno-bijeli svijet, trebali smo se promotivno slikati I kada me ovako obrijane glave ugledao tadašnji menadžer, dobio je slom živaca. Slikanje smo odgodili dok meni nije malo, malo, narasla kosica. Ova mi se “frizura” dopada jer je vrlo praktična, lako se suši i održava.
Nešto za kraj?!
Dobro učite, prolazite s pet, ali se i dobro zabavljajte. Slušajte rock’n’roll, a ne narodnjake.
Okvirić br. 1
Trenutno je na dijeti zbog zdravlja, kondicije i psihofizičkih priprema za nastupe. Najteže mu se odreći sarme koju obožava. Kao dijete nije volio gotovo ništa jesti i za svoga sina kaže: “Isti je kao ja, voli samo čokoladu, ne znam od čega taj čovjek živi”.
Mladen i Prljavci
Mladen Bodalec – počeo je u grupi Patrola. Učitelj glazbenog rekao mu je da pjeva malo bolje od ostlih. Grupu Prljavo kazalište smatra svojom obitelji. Cimer na turnejama muje Fedor Bojić, novopečeni otac.
Gdje ste bili i što ste radili u vrijeme kad je Davorin pjevao u Prljavcima i jeste li ste se tada družili s dečkima iz benda?
Kad se grupa osnivala, bio sam brucoš na Pravnom fakultetu. Godine 1979. imao sam ulični bend, s kojim sam svirao na Prvim pljeskovima, i gitarist iz tog benda prešao je u Prljavce što je kasnije bila moja spona s njima.
Sjećate li se svog prvog koncerta s Prljavcima?
Kako da ne, bilo je to 14. prosinca 1985. u Gornjim andrijevcima. U istom mjesecu te godine izašao je i prvi album na kojem sam ja pjevao. Album se zvao Zlatne godine.
Koju biste pjesmu izdvojili kao najveći hit Prljavog kazališta?
Pa, svaka pjesma je u svom period imala određeno značenje i određivala status i suštinu grupe. Ipak, iz Prljavaca je 20 godina rada, deset studijskih i dva albuma uživo. Svaka od pjesama imala je svoju sudbinu. Ako bih baš morao izdvojiti neku pjesmu, onda je to pjesma Mojoj majci nastala 1988. godine, koja je značajno utjecala na status grupe u jednom periodu.
Pripremate li za novu ploču i novi image?
Rock’n’roll podrazumijeva određeni stil obalačenja, razmišljanja i određeni stil življenja. On sam je stil života. Čovjek se s godinama mijenja i doista bi bilo smješno da izgledamo kao prije dadeset godina. Međutim, ništa se tu ne radi pretenciozno i studiozno, kao nova ploča – nove hlače, novi kaput. Rock’n’roll je sam po sebi definiran, to su traperice, majice, tu nema puno glamura, šljokica, majčica, taičica. Neki galbzeni pravci bave se više bacanjem prašine u oči i svime oko glazbe, a najmanje glazbom.
Ranije ste radili na svom scenskom nasupu s Božidarom Alićem. Hoćete li nastaiti tu suradnju?
Da, nadam se. Ovih dana smo naznačili neke planove za daljnu suradnju. Kad se poklope njegovi i moji termini, pokušat ćemo naći vrijeme da se vizalno osmisle pjesme, da se napravi nekakva sitna, pod navodnicima rečeno, koreografija.
Natrag u garažu
Gdje vježbate?
Uglavnom po garažama i podrumima. Zato Gobac i pjeva Natrag u garažu. Ne zadržavmo se na istim mjestima i istim kvartovima i gotovo da smo svaku ploču snimili u drugom dijelu grada. Jednu smo ploču snimili na Sljemenu, u planinarskom domu Runolist, jednu u Vrapču. Trenutno smo u Jadran filmu.
Imate li tremu prije nastupa?
Tremu u onom klasičnom smislu na koju i mislite, ne, ali uvijek postoji nekkava sitna napetost, odgovornost prema publici, iz želje da čovjek na svakom koncertu pruži maksimum, jer publika to zaslužuje već samim dolaskom na koncert.
Koji koncert Vam je najviše ostao u svjećanju?
Do sada smo imali devetsto koncerata. ne znam da li se to vama čini puno ili malo. Čitam po novinama da neki održe i petsto koncerata godišnje što se meni čini nemogućim jer godina ima 365 dana. Iza nas je puno velikih koncerata i puno lijepih uspomena. Ne znam da li je vama poznato das mo imali po tri turneje u Australiji, Kanadi i Americi. Naravno, nastupali smo po cijeloj Europi. Hrvatsku smo prošli uzduž i poprijeko. Listopada 1989. godine u Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića održali smo koncert koji je nadišao sva naša očekivanja i ostao svima nama u lijepoj uspomeni. Međutim, svaki susret s ljudima koji te vole i dođu te slušati, uvijek je iznova jedno veliko uzbuđenje i jedno veliko zadvoljstvo.
Što je za Vas glazba, posao ili ljubav?
Da nema ljubavi, nikada se ne bih orijentirao prema glazbi. Prvenstveno je to ljubav, ali budući das mo mi svi ljudi u lijepim godinama, u jednom momentu se to pretvorili u posao. No, između te dvije stvari uvijek naglašavam ljuba koja je osnovni pokretač.
Svi se mi na nekog furamo
Tko Vam je uzor?
To su manje više ljudi koje smo slušali kada smo bili djece. Od grupa koje i danas postoje, svakako bih izdvojio U2, Bruce Springsteen, Simple Minds, čiji nam je bubnjar gostovao na pretposljednjoj ploči i svirao je na dvije naše pjesme. Eto tako, uvijek se čovjek na nekog fura, svi se mi na nekog furamo.
Okvirić br. 2
Volim životinje, ali nemam kućnog ljubimca jer živim u zgradi. Dok sam živio kod roditelja imao sam nekoliko mačaka. “Jako se vežem za životinje, pa mi je teško kad ih izgubim. Zato ih nemam.”
Imate li puno obožavatelja?
Ne znam, vjerojatno se to sudi po broju proadanih ploča, po broju ljudi koji dolaze na naše
A što je s obožavateljicama, imate li problema s njima?
Nekada sam imao problema, ali otkad sam se oženio, djevojke to uvažavaju. dok sam bio mlaši, telefoj ne neprestano zvonio I javljale su se i nisu se javljale, što mi je znalo biti naporno. Nisam znao kako tome doskočiti, ali danas toga više nema. Imam telefonsku skretaricu, pa neka nju maltretiraju.
Što mislite o grupama kao što su Aqua, Oasis, Nirvana…?
Sigurno da su to novi bendovi koje je donijelo jedno novo vrijeme. Sviđa mi se Oasis. Oni su neki novi vjetrovi na svjetskoj glazbenoj sceni. U svakom slučaju s velikim rešpektom i s puno poštovanja poslušam radove te i ostalih grupa.
Konkurira li vam koja grupa u Hrvatskoj?
U svakom slučaju konkurencija nekakva postoji, ima nekoliko benodva koji su dugo na sceni, međutim, nitko se od nas ne zamara konkurentsikim šprehama. Svatko gleda svoj posao i nastoji ga raditi maksimalno dobro koliko to može.
Mladen Bodalec fotografija iz 2016.
Što biste radili da niste pjevač?
Prošle sam godine, nakon dugo vremena, završio Pravni fakultet u Zagrebu i da nisam pjevač, vjerojatno bih se bavio pravom.
O čemu ste maštali kao dječak?
U suštini sam maštao da ću biti pjevač i, eto, san mi se ostvario sjećam se das am kao dječak pjevao i izvodio nekakve fore. To danas radi i moj mali. Uzme kuhaču, to mu je gitara, i prati se njom pjevače na TV.
Kakav ste bili učenik i jeste li voljeli školu?
Bio sam odličan učenik, a pri kraju srednje škole vrlo dobar. Školu sam volio koliko se to može voljeti. Nisam bio neki veliki talenat, dosta sam se morao truditi da zaradim te ocjene, i kao i svoj djece, jedan dan mi se išlo u školu, drugi ne… ovisno o predmetima. Znam da nisam volio likovnu kulturu. I moj mali, koji će za mjesec dana navršiti dvije godine, bolje crta od mene.
Jeste li prepisivali na testovima?
Ne baš puno, ali kada je to bilo nužno, bilo je tisuću trikova. U ono vrijeme postojao je predmet domaćinstvo. Pisli smo kontrolni, nisam se pripremio pa sam se morao snaći. Nisam predao kontolni, nego sam ga uzeo kući i uz pomoć knjige riješio. Kada je žena sljedeći sat donijela ispravljene kontrolne i podijelila ih, ja sam se javio da moj nije ispravljen. Varka je uspjela i dobio sam pet. Nemojte to zapamtiti. Bila je to prijevara stoljeća!
A lektira?
Žao mi je što nisam čitao još više. Poručio bi h svima neka puno čitaju i neka uče što više, jer znaje je jedino što čovjeku nitko ne može oduzeti.
Volite li nogomet i vodite li svoga sina na utakmice?
Volim nogomet. No, sina ne vodim na utakmice jer je još mali. Ni ja nisam čest posjetilac jer ipak se to svodi na gledanje kak’ se drugi zabavljaju i loptaju. Radije ću se ja loptati sa svojim dečkima tu na livadi, nego ići druge gledati kako to rade za novce.
Na mjestu zločina
Kako Vaše dijete reagira kada Vas vidi na TV?
Otkad se pojavio spot Brane srušit ću sve, konačno me skužio i viče: Tata, tata!”, a ja sam bio ponosan kak’ me je mali provali.
Davorin Bogović i Jasenko Houra- fotka iz 2012.
Kako ste upoznali svoju suprugu i gdje?
U ovoj ulici, Čulinečkoj, negdje na polovici bio je disko klub i tu je ona bila s nekom svojom prijateljicom. Bilo je to 1989. godine, dakle prije deset godina i dva tjedna, točnije 3. veljače. Ona je tu iz Trnovčice. Eto vidite kako sam blizu mjesta zločina.
Što bi mijenjali na hrvatskoj glazbenoj sceni?
Nikada ne bih želio biti u poziciji da nešto mijenjam. Možda da ima više rock’n’rolla, ali ja uvijek za sebe pronađem ono što volim.
Koja je vaša poruka mladima?
Prije svega da se bave stvarima koje vole i da ustraju u onom što odaberu kao svoj životni put. Učite, ma koliko god to naporno sada izgledalo, znam da biste se radije igrali, ali sve će se to jednoga dana vratiti. Znanje je vrijednost koja će vas učiniti sretnijima I koja će vam na kraju krajeva osigurati egzistenciju, donositi novac i sve ono što se za novac može kupiti. Ne bih htio preštreberski djelovati, znam da vam isto govore i učitelji i roditelji, ali vjerujte da vam ovo ponavljam kao svoje duboko uvjerenje: i u sportu i u glazbi i u manekanstvu i u bilo čemu, sve što se postiže, postiže se mukotrpnim radom. Ni Goran Ivanišević ne bi postigao to što jest, bez teškog treninga i odricanja. Sve što mi vidimo, taj vanjski dio slave, sve je to samo krajnji rezultat, i vjerujte, svi koji su uspjeli u životu, postigli su to s puno muke.
Koja je Vaša životna želja?
Pa, sigurno das am u godinama kada mi je zdravlje bitnije od svega. Želim ga svojoj cijeloj obitelji, a naravno i svim čitateljima i suradnicima Klinečeka. /Novinarska grupa /
Okvirić br. 3
“Mislim da se ništa strašnog neće dogoditi 2000-te godine, ali bi se svijet trebao zamisliti nad svojom sudbinom, i u ekološkom, i u moralnom smislu. Ljudi bi se trebali preispitati i okrenuti nekim trajnijim vrijednostima. Je li to religija, ili moral, ne znam.
