Pitali smo nadležne

Iz priopćenja koje su nam poslali iz Ministarstva proizlazi da treba riješiti još puno otvorenih pitanja  vezanih uz uvođenje e-udžbenika

Kako od naših učitelja nismo doznali podatak kada bi  se u školama moglo očekivati e-udžbenike jer oni na svojim stručnim skupovima o temama e-udžbenika nisu razgovarali, u želji da saznamo više o toj temi obratili smo se Ministarstvu znanosti i obrazovanja.

Od Ministarstva smo dobili priopćenje, ali i dalje nemamo odgovor koji nas učenike zanima. Naime, ni Ministarstvo u svom priopćenju nije spominjalo rok u kojem planiraju uvesti e-udžbenike, već iz odgovora Ministarstva proizlazi da ima još puno otvorenih pitanja koje treba riješiti da bi se u škole moglo krenuti s e-udžbenicima.

– S obzirom da je pitanje knjiga i/ili udžbenika povezano s pitanjima reguliranja autorskih prava, pitanje e-udžbenika bit će primjereno rješeno onoga trenutka kada se riješi pitanje autorskih prava i modela preuzimanja e-udžbenika.  Uz rješavanje zakonodavnog okvira vezanog za autorska prava  potrebno je definirati i model tehnološkog rješenja tj. platformu, na kojoj će udžbenici biti dostupni korisnicima (operativni sustav, format e-knjige..) i pitanje poreza na dodanu vrijednost, koji je trenutno 5% na tiskano izdanje – piše u priopćenju Ministarstva.

Iz njihova se odgovora može zaključiti da se još traže i rješenja oko financiranja tableta na kojima bi učenicima bili dostupni e-udžbenici.  – S obzirom da je pitanje korištenja e-udžbenika vezano i za osiguranje primjerene opreme, potrebno je definirati na kojim uređajima bi se koristili e-udžbenici (e-čitač – kao najjednostavnije rješenje do prijenosnog računala ili tableta), pitanja modela osiguranja uređaja (da ih kupuje roditelj, da ih financira ili sufinancira država), pitanja vlasništva uređaja u slučaju kada ih financira ili sufinancira država, pitanje trajnosti udžbenika i uređaja i programa kontinuiranog profesionalnog razvoja učitelja/nastavnika. Idealno rješenje predstavljala bi situacija u kojoj bi država otkupljivala udžbenike i u kojoj bi se svakome učeniku omogućila jedna od dostupnih verzija e-udžbenika uz opciju da se u određenom roku, kratkoročno ili dugoročno  riješi i pitanje kupnje uređaja za svakoga učenika da li uz kompletno ili djelomično financiranje od strane države, na temelju iskustava država koje u obrazovnoj praksi koriste prednosti informacijsko komunikacijskih tehnologija – priopćavaju iz Ministarstva.

Napomenuli su i da “Ministarstvo znanosti i obrazovanja planira kroz Izmjenu i dopunu Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu definirati pitanja vezana za e-udžbenike”. Kada se planira Izmjena i dopuna Zakona o udžbenicima to nisu napisali. Voljeli bismo da to bude što prije jer kao što je pokazala naša anketa, mi smo generacija navikla na računalo i internet  i iz tiskanih knjiga većina učenika rijetko uči.

Argument za uvođenje e-udžbenika su i istraživanja o boljim rezultatima učenika koji se u školama služe takvim knjigama na tabletima. Portal srednja.hr piše kako su  istraživanja provedena u zapadnim zemljama,  pokazala bolje rezultate učenika koji su se u nastavi koristili tabletima. Oni su  standardizirane testove riješili  20 posto bolje od učenika koji se u učenju služe tradicionalnim tiskanim knjigama. Isti portal spominje i  istraživanje provedeno u Kaliforniji 2012. Tim je istraživanjem utvrđeno “kako je u angažiranju učenika bitniji format, nego sadržaj”. Pokazalo se da su učenici koji su isti sadržaj dobili na iPadu  postigli mnogo bolje rezultate od onih koji su taj sadržaj dobili u tradicionalnim tiskanim knjigama.

Razlog vlastima da se požure s uvođenjem e-knjige trebala bi biti i cijena udžbenika. Cijena udžbenika je osobito važna našim roditeljima, a neke procjene kažu da bi oni mogli biti znatno jeftiniji. Pretražujući informacije o ovoj temi na internetu smo naišli  na podatak na web stranici  Novog lista  (tekst od 10. 9. 2012.  pod naslovom “E-udžbenik pojeftinjuje udžbenike i olakšava torbu”) da bi e-udžbenici mogli biti jeftiniji i do 50 posto. To je procjena ravnatelja CARNet-a Zvonimira Stanića.

Dakle, i zbog nas učenika  i zbog naših roditelja e-udžbenici bi bili dobro došla promjena u školstvu. Nadamo se da mi hrvatski učenici, nećemo biti posljednji  u Europi koji će u školu umjesto teških torbi nositi tablete. /Klaudije Mažar, 8.b; fotografije preuzete s interneta/

U priloženim video klipovima pogledajte neke od mogućnosti e-udžbenika

Pitali smo učitelje

Ukoliko se s e-udžbenicima prvo krene u bogatijim sredinama, to će dodatno povećati već ionako veliku razliku među školama

Nakon učenika anketu o e-udžbenicima proveli smo i u zbornici. Ova je anketa bila usmena, a učitelje smo pitali jesu li na stručnim skupovima raspravljali o uvođenju e-udžbenika. Pitali smo ih i kakvi bi po njihovom mišljenju trebali biti e-udžbenici, te kad očekuju da bi hrvatski učenici mogli dobiti e-udžbenike. Pročitajte što su nam rekli ravnatelj Stjepan Lučki, pedagoginja Gordana Ščetar i učitelj informatike Darko Višak.

Ravnatelj Stjepan Lučki – Na našim stručnim skupovima ravnatelja nismo raspravljali o uvođenju e-udžbenika. Smatram da bi udžbenici trebali biti interaktivni i ujedno omogućavati učenicima da u njima mogu raditi svoje bilješke i rješavati zadatke. Što se tiče pitanja kada bi e-udžbenici mogli doći u škole meni je to je teško reći, ali zalažem se da to bude onda kad se detaljno uredi sve potrebno oko prelaska na rad s e-udžbenicima. Ne bi bilo dobro da se sve dešava stihijski kao što se to događa s e-dnevnikom, da se svatko snalazi kako zna i umije. Npr. mi smo s e-dnevnikom krenuli ove školske godine kad je oko 50 posto škola već imalo e-dnevnik i to baš zato što pitanje e-dnevnika nije sustavno riješeno.
Treba dobro razmisliti i o financijskoj strani uvođenja e-udžbenika. Pretpostavljam da bi e-udžbenici mogli biti nešto jeftiniji jer za njih ne treba papir i tiskarska usluga. Odlukom Ministarstva udžbenike sada financiraju roditelji, treba svakako razmisliti bi li roditelji trebali financirati i tablete ili bi to trebala država. Zalažem se za to da se pitanje e-udžbenika sustavno riješi i da svi učenici imaju jednake mogućnosti korištenja e-udžbenika. Ukoliko dođe do toga da e-udžbenike prve počnu koristiti bogatije sredine s bolje opremljenim školama to će dodano povećati ionako veliku razliku među školama.

Pedagoginja Gordana Ščetar – O uvođenju e-udžbenika bilo je riječi samo na skupovima u organizaciji nakladničkih kuća. Budući da u suvremenom društvu dolazi do sve većeg pomaka od tiskanih medija prema e-medijima, kao i sve veći odmak od klasičnih oblika učenja i pronalaženja podataka, a nove generacije učenika ne mogu zamisliti svoje obrazovanje bez uporabe novih tehnologija, smatram da će se u tom smislu u skorije vrijeme morati događati promjene.
Pretpostavljam da će se u sljedećih desetak godina početi uvoditi e-udžbenici, ali ne vjerujem da će u potpunosti zamijeniti tiskane, već će u prvo vrijeme vjerojatno služiti kao pomoćna sredstva u nastavi.

Učitelji informatike Darko Višak – Na stručnim skupovima nismo raspravljali o e-udžbencima. Svakako se zalažem da oni budu interaktivni. Nešto e-udžbenika pojedinih nakladničkih kuća već ima, ali se vrlo malo koriste zbog kompliciranog sustava prijavljivanja. Problem je i u tome što su učenicima računala dostupna samo u informatičkoj učionici. Smatram da bi svi trebali imati tablete kad se donese odluka o prelasku na e-udžbenike.
U idućem tekstu čitajte što su nam na naše pitanje o e-udžbenicima odgovorili iz Ministarstva znanosti i obrazovanja. /Klaudije Mažar, 8.b; foto: K.M./

Anketa

Gotovo polovica anketiranih osmaša smatra da bi više učili iz mulitimedijalnih e-udžbenika, a 87 posto ih smatra da bi tablete za korištenje e-udžbenika trebala nabaviti škola

Nedavno smo prilikom posjeta učenicima četvrtog razreda primijetili kako je pala stolica zbog težine torbe obješene na jednu stranu stolice. To nas je potaknulo da važemo torbe četvrtaša. Vaga je pokazala da je torba učenice Magdalene Hendelje, teška 5 kilograma, a Magdalena ima 31 kilogram. Oko 5 kilograma teške su i sve ostale torbe četvrtaša.

Da im svakodnevno nije jednostavno nositi toliki teret u školu, osim četvrtašice Magdalene potvrdili su nam i njene kolegice i kolege koji imaju više kilograma od nje, a nije to jednostavno ni nama iz viših razreda. Naše torbe ponekad su i teže od 5 kilograma. Kako to utječe na naše kralježnice pitanje je koje bi trebalo postaviti liječnicima, a nas su teške torbe, ispunjene brojnim udžbenicima, odvele u drugom smjeru. Odlučili smo istražiti koliko učenici naših osmih razreda uče iz svojih udžbenika te potražiti odgovore o mogućnostima uvođenje e-udžbenika. Od ukupno 56 učenika osmih razreda, anketu smo putem Google diska proveli na uzorku od 21 učenika. Dakle, izjasnilo se  više od trećine naših osmaša, i to odličnih i vrlo dobrih učenika.

Često iz udžbenika uči samo 19 posto anketiranih

Više od polovice anketiranih, ili precizno 52 posto, odgovorilo je da rijetko uče iz udžbenika. Nikada iz udžbenika ne uči 28 posto učenika, a često uči 19 posto učenika. Na pitanje koji bi po njihovom mišljenju bio najvažniji razlog za uvođenje e-udžbenika, odgovor nije bio ponuđen već su razlog morali navesti sami. Gotovo svaki drugi učenik, točnije njih 10, kao razlog za uvođenje e-udžbenika naveo je teške torbe. Svaki treći učenik, njih 7, smatra da bi učenje iz e-knjiga moglo biti zabavnije jer su oni generacija koja odrasta uz računalo i Internet. Da bi uvođenje e-udžbenika bilo važno iz ekoloških razloga navelo je dvoje učenika, a smo jedan učenik nije za uvođenje e-udžbenika. Kao razlog naveo je “da bi to moglo biti štetno za vid učenika jer su i ovako već puno za računalima”.

Naše osmaše pitali smo kakvi bi e-udžbenici trebali biti. Samo jedan učenik smatra da bi e-udžbenici trebali izgledati poput tiskanih s tim što bi bili u PDF formatu. Svi ostali učenici, odnosno njih, 95 posto izjasnilo se za multimedijalne udžbenike koji bi sadržavali video i zvučne zapise, animacije…..
Tablete na kojima bi mogli pregledavati sadržaje e-udžbenika ima više od polovice ispitanih, točnije njih 57 posto. No, na pitanje tko bi im trebao osigurati tablete kad se prijeđe na e-udžbenike, 87 posto učenika smatra da tablete treba osigurati škola.

Ipak, da čudo u odnosu prema radu ne treba očekivati ni po odlasku tiskanih knjiga, potvrđuju podaci iz odgovora na posljednje pitanje iz ankete. Naime, na pitanje – bi li učili više kad bi imali e-udžbenike, 47 posto anketiranih odgovorilo je da bi učilo više. Da nisu sigurni  bi li učili više odgovorilo je 38 posto učenika, a  14 posto anketiranih odgovorilo je da ne bi više učili ni kad bi imali e-udžbenike. U idućem tekstu pročitajte što o uvođenju e-udžbenika kažu naši učitelji. /Emanuela Kortić, 7.a; foto: S.L./

Urednica „Klinčeka“

Tri broja Klinčeka, iz njegove tiskane faze (od 2003. do 2005.), uređivala je učiteljica Emina Baričević. Ispričala nam je kakva su njezina iskustva iz tog razdoblja.  Spomenula je i da je dobri duh svih Klinčeka bila učiteljica Đurđica Trakoštanec.

Od kojeg broja ste preuzeli uređivanje Klinčeka i što Vas je motiviralo da to radite?
Prije nego sam postala urednica Klinčeka, surađivala sam u izradi lista. Urednica je tada bila bivša pedagoginja Dragica Vidaković Jurčević. Imali smo novinarsku grupu u PŠ Gregurovec, gdje su mali novinari vrijedno radili i istraživali u svom okruženju. Nakon toga je bivša urednica vođenje lista prepustila meni.

Tko su Vam bili suradnici među učiteljima?
Stalni suradnik i dobri duh u svim brojevima lista (ali i u školi) bila je Đurđica Trakoštanec. Glavni suradnik i najveća podrška i dalje je bila pedagoginja Dragica. Od ostalih, to su bili učitelji koji su se željeli time baviti.

Koliko ste brojeva uredili i zašto je Klinček 2005. prestao izlaziti?
Uređivala sam 3 broja Klinčeka. Dva tiskana i jedan fotokopirani. Klinček je prestao izlaziti najviše zbog financijskih razloga. Drugi razlog bio je promjena propozicija na smotri LiDraNo  koje, od te godine, nisu više dozvoljavale da na smotri sudjeluje list koji je izašao u prošloj školskoj godini. Tako da nakon jednogodišnjeg mukotrpnog rada nismo uopće mogli ni doći na smotru.

S kakvim ste se problemima suočavali prilikom uređivanja lista?
Moj najveći problem bio je što radim u područnoj školi, a uredništvo je bilo u matičnoj školi u Svetom Petru Orehovcu. Sve teže mi je bilo nakon nastave odlaziti na sat-dva raditi s novinarskom grupom, u moje slobodno vrijeme. Nakon tri godine takvog rada, jednostavno sam odustala.

Kakve teme su učenici tada najviše predlagali i je li bilo nekih tema za koje ste učenicima rekli da nisu primjerene za uvrštavanje u školski list?
Učenicima su uvijek bile najzanimljivije teme iz njihovog života u školi – simpatije, tko je najljepši, tko se čime bavi i sl. Moja uređivačka politika bila je ta da u učenikovom okruženju ima dovoljno zanimljivih događaja i osoba, samo ih treba pronaći. Cilj mi je bio popularizirati neke, naoko nezanimljive događaje, zanimanja i sl.

Koji je bio razlog da je 2004. list izišao samo na par stranica u fotokopiranom izdanju?
Razlog je bio isključivo financijski. Znali smo da nećemo moći tiskati Klinček, a bilo mi je žao da se ipak nekako ne objavi ono što su učenici tijekom godine radili.

Sjećate li se nekih od tema o kojima se pisalo u brojevima koje ste uređivali i zašto su vam ostale u sjećanju?
Sjećam se svih tema o kojima smo pisali. Bilo mi je drago vidjeti kako djeca istražuju i pronalaze zanimljivosti i uživaju u događajima, stvarima ili običajima, koji ih inače ne bi zanimali. S reportažom „Pozdrav iz Sudana“ smo bili na državnoj smotri LiDraNo u Novom Vinodolskom. Sa mnom su bili učenici 4.r. PŠ Gregurovec Jelica Pavliček i Željko Blagaj. Bila je to reportaža novinarske grupe iz Gregurovca koja je govorila o obitelji Shulgami iz Gregurovca, čiji je otac Sudanac. Jelica i Željko bili su najmlađi novinari na smotri, obično su to učenici viših razreda. Dobili su posebnu pohvalu od Željke Horvat-Vukelje, predsjednice državnog povjerenstva za novinarske radove. Zanimljivo je bilo da su na temelju jednostavnih dječnih pitanja dobili izvrsnu reportažu, jer su imali odlične sugovornike.

Je li bilo nekih anegdota vezanih uz uređivanje lista ili uz posjet nekoj od osoba o kojoj se pisalo?
U sjećanju mi je najviše ostao posjet najstarijem stanovniku Ravenske Kapele. On je tada ima 98 godina. Na početku je odbio fotografiranje i snimanje da ne zloupotrijebimo njegov lik i djelo. Ipak, novinari su potajno snimili razgovor s njim i fografirali ga na izlasku iz dvorišta. To im je bilo vrlo zabavno i uzbudljivo.

Trebaju li školama školski listovi?
Školski listovi prikazuju život i rad u školi. Djeca stječu naviku čitanja i praćenja novina, jer su u školskim listovima teme koje ih zanimaju, a mali novinari stječu naviku kritičkog promišljanja i objektivnog sagledavanja stvari. Svaka škola bi trebala imati školski list. /Emanuela Koretić, 7.a; foto: iz arhive učiteljice Baričević/