24. Internacionalna radionica animiranog filma

Na radionicama su nastali filmovi „About me“ i  „Power Plant“

Kad su vam mentorice Yulia Aronova (Rusija) i Melanie Vialaneix (Francuska) lako je napraviti animirani film jer one  tako dobro vode kroz vrlo složeni proces nastanka crtića da to ide bez muke. Naravno od velike pomoći u procesu nastajanja filma bili su nam i savjeti Ede Lukmana i Jasminke Bijelić Ljubić, naših domaćina iz čuvene čakovečke Škole animiranog filma (ŠAF), ujedno i organizatora 24. po redu Internacionalne radionice animiranog filma.

Zahvaljujući pozivu ŠAF-ovaca na radionici u Čakovcu nas četvero: Iva Šantić, Karla Ferenčak, Mihaela Pacur i Patrik Benčak te naša knjižničarka Stojanka Lesički bili smo od 25. lipnja do 1. srpnja, a rezultat rada nas i još 15-oro polaznika radionice iz Hrvatske i Slovenije su dva filma: „About me“ i „Power Plant“.

Grupa francuske mentorice Vialaneix radila je film o biljkama koje se pobune protiv tvornice, zagađivača okoliša, a film je napravljen od likova izrezanih od kolaž papira. Da bi napravili film nakon usaglašavanja oko teme na osnovu naših ideja, uslijedila je izrada storyborda (ilustrirani scenarij – scenarij za film razrađen po scenama i to u crtežima po potrebi s popratnim tekstualnim bilješkama), a zatim izrezivanje pozadine i likova u kolažu. To je tek manji dio posla jer sve te likove poslije smo morali animirati, tj. pomicati likove na pozadini malo po malo dok je netko od nas kamerom snimao svaki pomak u čemu nam je pomagao program Animation HD.

Nama Orehovčanima to je bilo prvi puta da radimo animacije za film, ali svi smo naporno radili  od 9.30 do 18 sati, samo s pauzom za ručak od 13 do 15. Isto tako naporno radila je i grupa ruske mentorice Aronove. Za film „About me“ svaki od polaznika morao je napraviti mnoštvo crteža da bi izrazio ideju što bi želio biti i kako bi se predstavio drugima. Od nas polaznika iz Svetog Petra Orehovca, Karla Ferenečak je bila rekorder u broju nacrtanih crteža. Za svoj dio filma ona je napravila ukupno 103 crteža. Dio crteža potom se bojao ručno, a neki u Toon Boom Studiju, jednom od programa za animaciju. Potom je uslijedilo animiranje u već spomenutom programu, a na kraju je sve trebalo urediti u programu za montiranje Edius.

Naši filmovi prikazani su u čakovečkom Centru za kulturu  pred brojnom publikom, u subotu 1. srpnja. Tada je prikazana i cijela ovogodišnja produkciju svih polaznika ŠAF-a. Neki od tih filmova polaznika ŠAF-a poslani su i na razne festivale u Hrvatskoj i svijetu od kuda se često vraćaju s brojnim nagradama jer radovi polaznika ove škole cijenjeni su među poznavateljima animiranog filma, ne samo u Hrvatskoj već  i u svijetu. Uz brojne nagrade za filmove mladih ŠAF-ovaca prepoznat je i rad njihovih voditelja, pa je tako dugogodišnji voditelj i utemeljitelj ŠAF-a Edo Lukman 2014. odlikovan titulom Viteza Reda Akademske palme, cijenjenim priznanjem Republike Francuske za doprinos u razvoju francuskog školstva i promicanja francuske kulture.

Naši radionički  filmovi jako su nam se svidjeli, a čini se i publici  koja nas je nagradila burnim pljeskom. Vrlo zanimljivi  bili su i filmovi i vježbe polaznika ŠAF-a  koje su radili tijekom ove godine. Oni su ove godine bili jako vrijedni, pa je produkcija njihovih crtića trajala 40-tak minuta.

„Poenglezili“ smo se

Valja spomenuti da smo na radionicama većinu vremena govorili engleski kako bi mogli komunicirati s našim mentoricama. To je ponekad bilo naporno, ali snalazili smo se i naučili dosta novih riječi. Predah od engleskog bila su naša večernja druženja u pansionu obitelji Turk u Vučetincu. Tamo smo bili smješteni s dvoje polaznika iz Osijeka Lucijom i Svenom te tri polaznice iz Slovenije Živom, Tijom i Melissom i njihovom voditeljicom Španjolkom Clarom.

Uz događanja na radionici i  druženja u pansionu Turkovih ovaj boravak u Čakovcu zapamtit ćemo i po izletu u Toplice Sveti Martin. Tamo smo  u petak popodne uživali u kupanju.  Pamtit ćemo i  posjet lončarstvu obitelji Horvat u Svetom Urbanu. Svi koji su to htjeli mogli i su sami pokušati napraviti posudu od gline. – Na prvi pogled to izgleda lako, ali je jako teško. Treba staviti glinu na središte lončarskog kola, pa glinu treba jako stisnuti i zatim oblikovati. Tu sam stala jer mi nije išlo, no neki učenici i naše mentorice Yulia i Melanie, napravili su lijepe radove  – kaže Iva Šantić, koja je u Čakovcu dobila nadimak Gazdarica. Tako ju je nazvao naš domaćin Lukman, a ubrzo su je tako zvali i neki od polaznika. 

Za ovaj prelijepi tjedan u Čakovcu hvala našim domaćinima iz ŠAF-a Jasminki i Edi te našim  mentoricama Melanie i Yuliji čijih nekoliko filmova možete pogledati na poveznicama ispod teksta. /Iva Šantić, 5.c; Karla Ferenčak i Mihaela Pacur, 6.a; Patrik Benčak, 6.b/

Filmovi Yulije Aronove – “Moja mama je avion” i “Eskimo”

Filmovi Melanie Vialaneix – “Ptice” i “Sutra će kišiti”

Iluzija

Bilo bi lijepo imati dvojnika koji bi umjesto mene radio stvari koje ne volim – tako razmišlja junak filma Iluzija. Iznenada ta njegova maštarija postaje i stvarnost. Zašto ubrzo shvaća da je takav način života iluzija (obmana) i zašto poželi svoj stari život u kojem je on “glavni junak”, u filmu nam otkriva osmaš Karlo.

Ovo je kratki sadržaj novog kratkog igranog filma naše filmske grupe. Glavne uloge u filmu glume blizanci Luka i Karlo Matoić te Ana-Marija Nemčić. Jednu od uloga igra naš sumještanin Ivica Trušček, a glume i učiteljica Ivana Svrtan, roditelji Snježana i Dragutin Matoić i već iskusni glumac Martin Hrg.

U filmu se pojavljuju i učitelj Ratko Matić, Klaudije Mažar, Antonela Štimac, Sebastian Orak, svi učenici 8.b te u Muzeju iluzija članovi novinarske i filmske skupine.

Autori filma su Marko Puškar, Mihaela Miklečić, Jasmina Funtak, Ana-Marija Nemčić i Martin Hrg. Specijalni gost u filmu je novinarka Nove TV Martina Bolšec Oblak. /Uredništvo; foto: S.L./