Poučavanje u 21. stoljeću postalo je pravi izazov učiteljima koji se svaki dan susreću sa Z generacijom u školskim klupama. Tko je zapravo Z generacija? Z generacija rođena je od 1995. nadalje te je u potpunosti odrasla u digitalnoj eri. Traže mnogo, svakodnevno su okruženi i izloženi utjecajima medija, od malena su u doticaju s računalnim tehnologijama čije korištenje usvajaju gotovo intuitivno.
Kako im približiti i poučiti ih sadržajima stranog jezika i književnosti za djecu, kulture, građanskog odgoja, a ujedno učenje učiniti zabavnim iskustvom uz njihovu potpunu angažiranost, isprobali smo na satu engleskog jezika s učenicima područnih škola Fodrovec, Gregurovec i Miholec.
Na satu engleskog proučavali smo običaj Halloween koji se slavi 31. listopada diljem zemalja engleskog govornog područja. Za tu svrhu koristili smo animirani film koje je 2014. nominiran i za prestižnu nagradu Oscar, nastao prema slikovnici svjetski poznatih i nagrađivanih spisatelja Julie Donaldson i Axela Schefflera – Room on the broom (Mjesta ima na metli svima,u hrvatskom izdanju, op.a.).
Učenici su naučili o običaju Halloween, naučili i proširili svoj vokabular, kako se običaj slavi u Americi i Kanadi, upoznali su dječju književnost kroz animirani film, a na kraju smo bili kreativni te je svatko izradio svoju čarobnu metlu. /Martina Sokač, učiteljica engleskog jezika; foto: M. S./
Ne po visini, ali po dužini Kineski zid jest građevina broj 1 u svijetu. U većini tekstova koje smo pročitali o kineskom zidu piše da je dugačak 8.850 kilometara, no arheološkim istraživanjem završenim 2012. utvrđeno je da je tijekom višestoljetne izgradnje izgrađeno nešto više od 21.000 kilometara.
Taj smo podatak pronašli u tekstu portala index.hr iz 2012. godine, u kojem piše da je to istraživanje provela kineska državna uprava za kulturno nasljeđe i da je to bilo prvo službeno mjerenje Kineskog zida, a prijašnje brojke o dužini temeljile su se na procjenama. Neki dijelovi zida izgrađeni su još prije 2.500 godina radi zaštite od okupatora, a dograđivan je sve do 17. stoljeća. Današnji izgled dobiva u vrijeme dinastije Ming. Tada je zid građen radi zaštite od Mongola, a s gradnjom Ming zida započelo se 1493.
Prosječna visina zida je 16 metara a širina mu je od 5 do 8 metara. Ima 25.000 kula, a u kule se, kako piše na wikipedia.org, mogla smjestiti manja vojna postrojba sa zalihama potrebnim da izdrži četveromjesečnu opsadu. Zid se sastoji od vanjskog i unutrašnjeg zida. Građen je pretežno od kamena i gline, a kao ispuna poslužili su zemlja, pijesak, razni otpad, ali i brojna tijela poginulih radnika.
Završava u moru, a nalikuje na glavu zmaja
Navodno je zid kroz stoljeća gradilo više od 2 milijuna ljudi, a stotine tisuća ljudi izgubilo je život gradeći ga. Uz pogibiju velikog broja ljudi prilikom gradnje zida vezane su i brojne legende, a jedna od najpoznatijih kaže da je udovica jednog poginulog rednika plakala tei dana na dijelu mosta gdje je njen suprug umro od iscrpljenosti. Od tolikih suza most se srušio na tom mjestu, kaže legenda.
Nije poznato na kojem je dijelu mosta to bilo, ali poznato je da most završava u Bohajskom moru, na oko 300 kilometara udaljenosti od Pekinga. Zid na tom mjestu podsjeća na zmaja koji pije vodu te je ta lokacija nazvana “Glava starog zmaja”. Poznato je i da svoju čvrstoću i otpornost zid zahvaljuje ljepljivoj riži od koje su tada radili vrlo čvrstu žbuku.
Kineski zid je najveća turistička atrakcija u Kini i posjećuje ga na milijune turista godišnje. Na popisu UNESCO-ve (Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu) Kineski zid je od 1987. godine. /Iva Šantić, 6.c; fotografije preuzete s interneta/
Posljednjih nekoliko sezona u trendu je tzv. military (vojnički) stil. U našoj školi masovnije je prisutan od početka ove školske godine, a najčešći odjevni predmet s obilježjima military stila koji se može vidjeti na našim učenicama i učenicima su maskirne hlače.
Kupujemo ih uglavnom u križevačkim trgovinama po cijenama od pedesetak do stotinjak kuna. Našoj kolegice Heleni Kemenović maskirne se hlače sviđaju zbog, kako je rekla, “flekica” koje imaju po sebi. Većina ostalih koje smo pitali spomenula je njihovu udobnost, a udobne su jer u sebi imaju elastina. Sviđaju nam se i jer ih je lako kombinirati s različitim majicama.
Na modnim portalima istraživali smo malo i o drugim military komadima odjeće. U tom stilu ima tenisica, košulja, suknji, haljina…, a najviše se u posljednje vrijeme piše o jaknama u military stilu. Te jakne, nisu uvijek u maskirnim bojama, ali u nekim detaljima podsjećaju na svečane vojničke uniforme.
U našoj školi takve jakne nema nitko, ali to nije razlog da ih ne pogledamo na fotografijama ispod teksta. /Martina Ivšak i Josipa Mikec, 6.c; foto: S.L./
Početkom listopada pripremali smo se za svečanost otvorenja novosagrađenog dijela škole. S bakom sam pričala kako ću na otvorenju svirati sa školskim orkestrom himnu, a ona me upitala znam li tko je svirao himnu na prvom otvorenju naše škole. Baš ona – moja baka Anica Huzjak je prije 53 godine bila učenica ove naše škole i sudjelovala u svečanosti otvorenja škole. Pronašle smo i fotografije sa svečanosti otvorenja škole, a baka mi je ispričala svoja sjećanja na taj događaj.
Sjećaš li se kad je točno bilo otvorenje škole?
U novu školu smo krenuli početkom drugog polugodišta, a proslava otvorenja bila je 25.5.1964., tada se slavio Titov rođendan. Ja sam tada išla u 5. razred.
Kakvo si imala zaduženje na toj svečanosti? Odjevena u narodnu nošnju držala sam škare kojima je predsjednik općine prerezao vrpcu. Nakon toga smo, kolega Tomica Kunić i ja, svirali na harmonici, a zbor je pjevao državnu himnu. Tada nismo imali orkestar kao vi sada i učitelja koji bi nas učio svirati, nego sam ja samouka učila još i mlađeg kolegu svirati na harmonici. Zanimljivo je da je Tomica kasnije postao profesor klavira pa smo se šalili da sam ga učila svirati ja koja ni note nisam znala.
Tko je u vrijeme otvorenja bio ravnatelj škole i tko je sve prisustvovao svečanosti otvorenja škole?
Ravnatelj škole tada je bio Emil Pavić, a moj razrednik je bio Đuro Trakoštanec, učitelj matematike. Svečanosti su prisustvovali tadašnji predsjednik općine Orehovec i predsjednik općine Križevci, te predstavnici susjednih osnovnih i područnih škola i još neki dužnosnici iz školstva. Škola je tada dobila ime Osnovna škola “Dr. Ivan Ribar” Orehovec.
Nekad sve djevojčice u školu nosile suknje
Gdje si prije otvorenja nove škole pohađala nastavu?
Sjećam se da su bila tri peta razreda; jedni su išli u vatrogasni dom, drugi u staru školu, a moj razred imao je nastavu u zagradi općine. Ti objekti nisu bili prilagođeni za školu, zimi nam je bilo hladno, a iz peći se dimilo.
Kako je izgledala nova škola kad ste u njoj počeli pohađati nastavu?
U novoj školi smo se preporodili, dobili smo nove klupe, ploče. Škola tada još nije imala fasadu, ali učionice su bile velike i lijepe s velikim prozorima… Imali smo volju ići u takvu lijepu školu. U novoj školi u svakoj su učionici bile peći. Redari su bili zaduženi za loženje, a drva za zimu su spremali svi učenici škole. U novoj školi uređen je i prostor za knjižnicu, gdje smo posuđivali knjige za lektiru.
Jesi li bila u posljednje vrijeme u školi i primjećuješ li neke razlike u odnosu na vrijeme kad si ju ti pohađala?
Već dugo godina nisam bila u školi, valjda od kada je tvoja mama završila osmi razred. Zgrada je postala ljepša otkako je stavljena fasada, ali meni je i prije bila draga. Lijepo je uređen i okoliš oko škole.
Tjelesni smo kao i vi radili na betonskom hodniku ili vani, a u ono vrijeme kada smo sve cure nosile suknje najveći problem za nas bio je obući hlače ili dres što je profesor iz tjelesnoga tražio. Dobivale smo čak i jedinice zbog toga što nismo imale dres. Trebalo je dugo vremena da naši roditelji prihvate njegove zahtjeve i dozvole nam obući kratke hlače.
Kojih učitelja se sjećaš?
Učiteljica iz domaćinstva bila je Danica Boščak, a njezina sestra Štefica predavala nam je glazbeni. Hrvatski nam je predavala Dragica Kržek. Ona mi je bila najdraža učiteljica. Učitelj Leo Kržek bio nam je iz tjelesnog. Biologiju nam je predavala Branka Babuš, a povijest i zemljopis Eleonora Kunić. Od stranih jezika imali smo samo ruski, a njega nam je predavao Stanisav Obrovac.
Imaš li neku poruku za sadašnje učenike škole?
Uvijek se s nostalgijom sjećam svoje škole, učitelja i školskih dana. Čuvajte školu da ostane lijepa i budućim generacijama i da se svi ponosite svojom školom i kada više nećete biti njezini đaci! /Paola Tukša, 6.a: foto: P. T. /
Iznos od 1200 kuna stipendije bez zahtjeva i traženja različitih potvrda
Matematiku treba učiti jer je matematika svuda oko nas. Ona nam je potrebna u svakodnevnom životu, na poslu i svakako za daljnje obrazovanje, pogotovo za fakultete iz tzv. STEM područja (STEM je engleska kratica za znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku). No, novost je da se matematiku isplati učiti i zato što je to najjednostavniji put do stipendija.
Naime, izvrsni matematičari neće trebati pisati zahtjeve za stipendije već su im od ove jeseni stipendije prvi puta dostupne na osnovu rezultata matematike na maturi. Svi oni koji su izvrsno napisali matematiku na maturi dobili su e-mail s obavijestima o mogućnosti korištenja stipendije.
Ove jeseni, kako to piše vecernji.hr izvrsnim matematičarima bit će osigurano 3000 stipendija u iznosu od 1200 kuna mjesečno. Sredstva za te stipendije, kojima je cilj povećati interes za upis na STEM fakultete, Hrvatska je osigurala iz strukturnih fondova Europske unije.
Ove stipendije trebale bi biti dodatni motiv za učenje matematike i nama učenicima osnovnih škola jer opće je poznato da se gradivo iz matematike nadovezuje i da je dobar matematičar nemoguće postati u završnom razredu srednje škole. /Karla Ferenčak, 7.a; fotografije preuzete s interenta/
Kako bi znali prepoznati i opisati biljke, gljive i životinje koje žive u prizemnom sloju, sloju grmlja i sloju drveća kontinentalne listopadne šume, učenici šestih razreda sa svojom učiteljicom Tanjom Maltar-Okun nedavno su posjetili šumu u obližnjem Stražincu.
– Bilo je zanimljivo. Vidjeli smo hrast, grab, gljive sunčanice, mahovinu, lišajeve i brojne druge “stanare” šume- rekla nam je šestašica Matea Marenčić, dometnuvši kako je posljednji puta nastavu u šumi imala u drugom razredu. /Lucija Kušec, 6.b; foto: Tanja Maltar-Okun/
Internet Troll sitting at the computer. Vector illustration without gradients. The background on a separate layer.
Trolovi
Neplaćenima je cilj raspirivanje rasprave, a plaćenima kontrola javnog mnijenja
Nezgrapni divovi, velikih noseva, dugih stopala i dlakavih tijela. Tako su opisani trolovi u nordijskoj mitologiji gdje se spominje i da su ta stvorenja neprijateljski raspoložena prema ljudima.
Kad danas kažemo trol, rijetko tko će pomisliti na stvorenja iz nordijske mitologije jer se taj pojam danas više vezuje uz internet, a manje uz mitologiju. Naime, danas se pojam trol koristi za osobe koje koristeći lažne profile na različitim forumima ili društvenim mrežama svojim komentarima raspiruju raspravu ili je navode na “svoj mlin” kako bi utjecali na javno mnijenje.
Neki od njih rade to radi svog psihopatskog zadovoljstva, a neki jer su za to plaćeni.
Jedna od zemalja koja je daleko otišla u plaćanju za trolanje je Izrael. Tamo su prema pisanju portala matrixworldhr.comstudenti za posao trolanja traže i preko Nacionalne studentske udruge Izraela (NUIS). Navodno mogu zaraditi i po 2000 dolara za puno radno vrijeme u kojem na internetu moraju propagirati stavove izraelske vlade. Mogu raditi od kuće, a nakon što završe 12-satni tečaj na kojem ih se obučava kako efikasno trolati.
U Americi se također masovno trola za plaću, a taj su posao usavršili i u američkoj vojci. Sjedište profesionalnih trolova unutar američke vojske nalazi se, kako piše već spomenuti matrixworldhr.com, u bazi ratnog zrakoplovstva MacDill pored Tampe na Floridi, inače komandi američkih specijalnih operacija.
Puno se trola i u Europi. Unutar britanske vojske od 2015. oko 1500 vojnika profesionalno se bavi trolanjem, a Britancima su navodno primjer bili američki i izraelske jedinice profesionalnih trolova.
No, plaćeni trolovi ne rade samo za vojske ili vlade već i za različite tvrtke, političke stranke pa čak i za EU. Navodno je Europska unija 2014. potrošila 2 milijuna eura za plaćanje trolova koji su trebali na interentu neutralizirati stavove ljudi koji su pisali protiv politike EU.
Naravno trolova i trolanja ima i u Hrvatskoj, a uoči lokalnih izbora javnost je doznala da se trolalo za gradonačelnika Milana Bandića. Članak o masovnom otvaranju lažnih profila u kojima se hvali gradonačelnika Bandića objavio je portal 24sata.hr. Masovno se trola i za druge političke stranke o čemu je opširno pisao express.hr . U svom su istraživanju doznali i da hrvatske stranke plaćaju stranačku mladež “koja prati članke i čim se napiše nešto što ne odgovara vrhu, oni počinju pisati komentare u suprotnom smjeru”.
Zbog svega navedenog treba dobro razmisliti isplati li se čitati komentare ispod članaka ili rasprave o nekoj temi na različitim forumima i društvenim mrežama. /Patrik Benčak, 7.b;ilustracije preuzete s interenta/
Ukupno 1025 kuna prikupljeno je jučer i danas u akciji prodaje kolača od jabuka. Ova akcija u našoj školi već je postala tradicija jer svake godine uz Dan jabuka u humanitarne svrhe prodajemo kolače koje su pripremile majke i bake naših učenika.
Novac od prodanih kolača ovaj puta bit će namijenjen za socijalnu samoposlugu u Vukovaru. Hranu kupljenu novcem od kolača, u vukovarsku socijalnu samoposlugu odnijet će naši osmaši koji večeras putuju u Vukovar na dvodnevnu stručnu ekskurziju. /Karla Obćević, 6.c; foto: S.L./
Za današnji Dan kravate posebno su bili “skockani” učenici drugog razreda učiteljice Marine Golec. Naime, oni su sami napravili kravate i to od papira.
Učenica Barbara Dvečko rekla nam je da su kravate izrađivali pod satom hrvatskoga jezika, nakon što su iz udžbenika pročitali tekst o kravatama.
Danas je kravate nosilo i puno učenika svih naših razreda jer smo na taj način obilježili Dan kravate, čiji se izum pripisuje Hrvatima. /Iva Šantić, 6.c, foto: S.L./
Kratka ali slatka bila je današnja priredba povodom Dana kruha koju su priredili učenici četvrtih, petih i sedmog razreda pod vodstvom vjeroučiteljice Ane Kambić.
Slatko je bilo i nakon priredbe i molitve za zahvalnost kruhu jer smo svi se zasladili finim kolačima koje su priredile naše majke i bake. Ipak nismo pojeli sve kolače, dio njih je pospremljen i sutra ćemo ih darovati socijalnoj samoposluzi u Križevcima. /Leona Peklić, 6.a; foto: S.L./
Na satu engleskog proučavali smo običaj Halloween koji se slavi 31. listopada diljem zemalja engleskog govornog područja. Za tu svrhu koristili smo animirani film koje je 2014. nominiran i za prestižnu nagradu Oscar, nastao prema slikovnici svjetski poznatih i nagrađivanih spisatelja Julie Donaldson i Axela Schefflera – Room on the broom (Mjesta ima na metli svima,u hrvatskom izdanju, op.a.).
