Anketa u povodu Međunarodnog dana obrazovanja

Zbog ukazivanja na važnost obrazovanja  Opća Skupština Ujedinjenih naroda (UN) krajem 2018. proglasila je 24. siječnja Međunarodnim danom obrazovanja. U dokumentu o proglašenju Međunarodnog dana obrazovanje, između ostalog navode, da obrazovanje može doprinijeti smanjenu nejednakosti, promociji mira, vladavine prava i poštivanja ljudskih prava.

Nažalost još je puno djece u svijetu nema pristup obrazovanju. U članku ŠKOLSKOG PORTALA  iz 2019., piše da čak 262 milijuna djece i mladih ne ide u školu, a više od petine te djece je osnovnoškolske  dobi. Navode i da osnovne vještine računanja nije steklo čak 617 milijuna djece i adolescenata te da je manje od 40 posto djevojčica u Podsaharskoj Africi završilo  tek osnovno obrazovanje. Među onima koji nemaju mogućnost obrazovanja su i izbjeglice. Ne školuje se čak četiri milijuna djece i mladih koji žive kao izbjeglice.

Nas je zanimalo što o važnosti obrazovanja misle naši učenici i učitelji te smo anketirali neke od učenika. Za mišljenje smo pitali i neke od djelatnika škole.  /Ema Pacur i Iva Trušček, 4. razred; foto: E.P. i I.T./

Leo Dvečko – 3. razred – Obrazovanje je važno da bi mogli završiti fakultet i otići u drugu državu i naći dobar posao.

Lorena Črnek – 4. razred – Obrazovanje je važno za našu budućnost. Omogućava nam da naučimo nešto što će nam nekad trebati u životu, da nađemo posao i da imamo ljepši život.

Larisa Tremski – 4. razred –  Ako  ne znaš, ispadne da si glup.

Lucija Ivšak – 4. razred – Zato da naučimo stvari potrebne za život.

Lovro Košutić – 4. razred  –  Ukoliko ne završiš školu nećeš moći naći posao i ne ćeš imati novca. Ukoliko završiš, imat ćeš novca i moći ćeš preživjeti.

Mateo Franjčević – 4. razred – Obrazovanje je važno da se možemo brinuti za sebe kad budemo odrasli.  

Janko Trušček – 1. razred – Obrazovanje je važno da djeca nauče slova i da se igraju s drugom djecom.

Lucija Tremski – 2. razred  – Obrazovanje nam daje znanje o stvarima.

Kim Kuntić – predškolka  – Obrazovanje je važno da nešto naučimo i da znanje prenosimo drugima.

Snježana Švagelj – tajnica – Obrazovanje nam daje mogućnosti u životu. Što si obrazovaniji mogućnosti su veće. Obrazovanjem se razvijamo, napredujemo, stječemo samopouzdanje, ali i osvještavamo neke predrasude. Možemo biti sretni što živimo u zemlji u kojoj je obrazovanje besplatno i dostupno svima. U nekim državama u svijetu djeca nemaju priliku obrazovati se jer su siromašna.

Želja Živko – učiteljica njemačkog –  Obrazovanjem stječemo različita znanja za život. Što znamo više, više vrijedimo. Ukoliko smo obrazovaniji imamo mogućnosti dobiti bolji posao.

Nataša Tumpak Brčić – učiteljica četvrtog razreda –  Obrazovanjem obogaćujemo naša iskustva, stječemo razne vještine, kritičko mišljenje i svoju osobnost. Obrazovanje nas i priprema za posao koji ćemo jednog dana raditi.

Petra Stančić – učiteljica informatike – Počevši od osnovne škole, obrazovanje usmjerava naš život. Omogućava nam da možemo raditi stvari koje nas ispunjavaju kao osobe.

Silvija Ognja Podolski – učiteljica engleskog – Obrazovanje nam pomaže da u različitim životnim situacijama znamo postupiti na odgovarajući način i  da bismo bili uspješni u životu. Omogućava nam da se razvijamo kao osobe i da budemo uspješni u područjima koja nas zanimaju i važna su nam.  

Baženka Svoboda – učiteljica trećeg razreda – Obrazovanje nam daje znanje, a ja želim znati. Željela bih da u budućnosti znanje dobije na važnosti i da znanje, a ne novac,  bude na prvom mjestu.

Danijela Švagelj – Obrazovanje je važno radi konkurentnosti i postizanja cjenjenije uloge u društvu, a time i većeg zadovoljstva samim sobom.

Dubravka Kos – učiteljica drugog razreda – Obrazovanje nam omogućava da ovladamo novim informacijama, novim tehnologijama i načinima komunikacije. Pomaže nam  da pronađemo svoje mjesto u društvu i omogućava nam da možemo skrbiti za sebe i svoje bližnje.

Stjepan Lučki – ravnatelj – Obrazovanje razvija karakter i vrijednosti pojedinca. Obrazovanje i uspjeh pojedinca u životu međusobno su povezani.

O tome kako se među objavama influencera nalazi puno prikrivenih reklama već smo pisali, a da se ponovno pozabavimo ovom temom naveo nas je članak nedavno objavljen na portalu RTL.HR.

U tom članku piše kako se poznata hrvatska influencerica Andrea Fabrić na Tik Toku pohvalila da je u studenom zaradila preko 18 tisuća kuna, a još 51 tisuća kuna joj treba stići nakon naplate. U toj je objavi dala i pojašnjenje i napisala da  influencer s 10.000 pratitelja  za post o nekom proizvodu može naplatiti 100 eura, a za post i story oko 150. Navela je podatke i za cijene objava za influencere s većim brojem pratitelja, a mi ćemo za potrebe ovog teksta izdvojiti samo podatak za influencere s 150 do 200 tisuća pratitelja. Oni, tvrdi Fabrić, mogu tražiti od 6.000 do 8.000 kuna  po objavi.

Pri tom valja spomenuti da se navedene cijene odnose na Hrvatsku, a u svijetu su još daleko veće. Primjer za to je izjava Jefrry Stara koju smo spomenuli u tekstu pod naslovom “Oglašivači koji se prikriveno reklamiraju u sadržajima influencera, koriste naivnost djece”.

Da su svi oni kojima je potrebna reklama za neki proizvod sve više svjesni utjecaja reklamiranja putem influencera i da to sve više koriste, vidljivo je i iz članaka poput ovog na blogu  RENTLIO. U njihovom članku, između ostalog, nalaze se i savjeti kakve influncere izabrati za propagiranje putovanja i usluga u turizmu. Također se spominju i “male smjernice” koje treba dati influencerima. To samo može značiti da  mišljenje influencera o nekom proizvodu, koji se spominju u postu, može biti u skladu sa željama onog tko reklamu naručuje. U tom  članku, objavljenom u travnju 2020., piše i da se predviđa da će do kraja 2022. vrijednost takvog tipa marketinga, dakle putem influnecera na društvenim mrežama, biti čak 15 milijardi dolara, a do kraja 2020. vrijedit će 6 milijardi dolara.

Imajte na umu ove gore spomenute informacije kad čitate postove vaših omiljenih influencera i dobro promislite jeli ustvari cilj njihovih postova skretanje pozornosti na neki proizvod i usmjeravanje vaših potrošačkih navika. Da vas još više potaknemo na razmišljanje o problemu prikrivenog reklamiranja u sadržajima influencera preporučamo vam i da pročitate tekst portala Deutsche Welle pod naslovom  “INFLUENCERI”  – PROSTITUTKE DRUŠTVENIH MREŽA? /Lorena Benčak, 8.b; fotografije preuzete s interenta/

Potkalnički konjari organizirali su prikupljanje stočne hrane, a puno naših mještana darivalo je hranu i druge namirnice putem Crvenog križa

Protekla dva i pol tjedna građani naše zemlje pokazali su veliku solidarnost  sa stanovnicima Sisačko-moslavačke županije gdje je bio epicentar razornog potresa od 6,4 ML.

Ponosni smo što se u solidarnosti sa stanovnicima pogođenim potresom iskazao i naš kraj. Mještani naše općine velikodušno su se uključili u akciju sakupljanja potrepština za Crveni križ, a u organizaciji Udruge Potkalnički konjari sakupljala se i hrana za životinje. Također smo ponosni i na naše dobrovoljne vatrogasce koji su išli na potresom pogođeno područje i tamo pomagali u saniranju štete nastale na kućama i gospodarskim objektima.

–  Prva ekipa bila je na području Gline od 6. do 8. siječnja.  To su bili vatrogasci  Emanuel Tomak, Kristijan Kranjec, Tomislav Gajski iz DVD-a Sveti Petar Orehovec, Marijan Dumbaj iz DVD-a Gornji Fodrovec i Anotnijo Šantić iz DVD-a Miholec. Od 9. do 11. siječnja, ekipi vatrogasaca iz naše Županije pridružio se i vatrogasac Damir Kos iz DVD-a Sveti Petar Orehovec –  rekao nam je Antonio Šantić, zapovjednik DVD-a Sveti Petar Orehovec.

Putem Zooma razgovarali smo s našim bivšim učenikom Emanuelom Tomakom, koji je sada student četvrte godine Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Rekao nam je da je bio dio tima vatrogasaca koji su tri  dana pomagali u Glini. – Tijekom ta tri dana imali smo intervencije na više od 20 kuća u nekoliko sela u okolici Gline. Išli smo od kuće do kuće i pitali gdje nešto treba. Uglavnom smo rušili i uklanjali oštećene dimnjake i urušene zidove koji su predstavljali opasnost za ljude. Bilo je rizičnih situacija dok smo vršili intervencije po krovovima, ali bili smo oprezni i sve je dobro prošlo. –  ispričao nam je Tomak. On i od prije ima ponešto iskustva s penjanjem po krovovima jer je i kod kuće ponekad pomagao u popravcima krova.  Rekao nam je i da je vatrogasac postao već s 10 godina.

Tijekom njihovog boravka u Glini bili su smješteni u sportskoj dvorani i spavali su na vojničkim krevetima. Ujutro su dobili jedan obrok za ponijeti sa sobom, a poslijepodne su imali organiziran kuhani ručak u šatoru u blizini dvorane. – Najteže mi je bilo gledati  ljude koji ne mogu spavati u svojim kućama. Vidi se da su uplašeni, strah ih je novih potresa. Jedan jači bio je i za vrijeme našeg boravka u Glini –  rekao je Emanuel i dometnuo da su ljudi bili sretni što su im pomogli i stalno su im zahvaljivali.

Zapovjednik Šantić primjetio je da na tom području nema razvijenih lokalnih organizacija DVD-a kao kod nas, a oni su potrebna snaga u ovakvim situacijama. Zato je pozvao  nas mlade da se uključimo u vatrogasna društva. /Petra Kušec, 7.b; fotografije: Antonio Šantić i Emanuel Tomak/