U Godini čitanja o pristojnom ponašanju učili smo kroz aktivnost „Bonton kroz književnost“
Natalia Zelić osvojila je treće mjesto u poznavanju bontona, Ema Pacur drugo, a Iva Trušček prvo. Kahoot kviz o bontonu učenici 5. c razreda igrali su 7. listopada nakon završetka aktivnosti „Bonton kroz književnost“. To je jedna od aktivnosti koje se u našoj školi provode u sklopu Godine čitanja.
Aktivnost „Bonton kroz književnost“ trajala ukupno četiri školska sata, a provodili smo je s knjižničarkom Stojankom Lesički tijekom rujna i listopada, za vrijeme satova razredne zajednice. Ona nam je čitala uglavnom smiješne kratke pripovijetke. Pripovijetke su bile o neprimjerenom ponašanju, a potaknutim tim pričama razgovarali smo o tome kako se treba pristojno ophoditi prema starijima, drugačijima i prema društvenoj imovini. Naučili smo i da treba ispunjavati dana obećanja, a i to kako treba pristojno navijati. Razgovarali smo i kako se treba ponašati prilikom jela i prema prirodi. Čitali smo i pravilima odijevanja u školi i odijevanja općenito, o ponašanju u gostima, o čarobnim riječima …
Aktivnost “Bonton kroz književnost” u 5. c
Na ovim smo satovima čitanje doživjeli kao aktivnosti koja je zabavna i poučna. Rezultati kviza bili su potvrda jer većina nas je ostvarila vrlo dobre rezultate. Nadamo se da će tako biti i u 5. a i 5.b razredu kod kojih će se, kako smo doznali, ova aktivnosti provoditi tijekom ovog i narednog mjeseca. /Ema Pacur, 5. c; foto: S. L. /
Naučeno ćemo uskoro primjenjivati prilikom snimanja radijskih priloga za naš novi Erasmus+ projekt „Let’s Think Sustainably“
Valerija Puškar i Sandra Maričić, urednica i voditeljica u Obrazovnom i dječjem programuHrvatskog radija
-Kad intervjuirate sugovornika potrebno ga je pažljivo slušati i postavljati mu pitanja sve dok ne dobijete konkretne odgovore – . To nam je rekla Sandra Maričić, voditeljica i urednica Obrazovnog i dječjeg programu Hrvatskog radija na radionici o radiju i radijskom govoru. Urednica Maričić posjetila je našu školu 7. listopada, a na radionici su sudjelovali članovi novinarske skupine zainteresirani i za radijski izraz.
Kroz vrlo dinamičan nastup urednica Maričić pokazala nam je kako treba čitati tekst za radio da publiku zainteresiramo za sadržaj. Pokazala nam je i zanimljive vježbe pričanja kroz stisnute zube i vježbe zgovjetnog šaptanja. Svatko od nas također je trebao pročitati neki tekst, a onda nam je Maričić govorila gdje smo i što pogriješili, pa smo ponavljali dok naše čitanje nije bilo bolje.
Imali smo priliku vježbati i intervjuiranje, a pitanja smo trebali postavljati voditeljici radionice. Najhrabrija je bila naša kolegica Valerija Puškar, koja se prilično dobro snašla u tom zadatku. Na kraju radionice urednica Maričić intervjuirala je sve nas za svoju emisiju „Pet za pet“. Ta je emisija posvećena medijskoj pismenosti. Zato smo mi uglavnom pričali o radu naše filmske skupine, o školskom digitalnom listu „Klinček“ te o našim Erasmus+ projektima posvećenim medijskoj pismenosti.
Ines Martinek, Sandra Maričić i Lorena Tremski
Radionica je trajala oko dva i pol sata, ali svaka minuta i sekunda je vrijedila jer smo učili na praktičan i zanimljiv način. Naučeno ćemo uskoro početi i primjenjivati jer planiramo snimati kratke priloge o održivim aktivnostima u zajednici, za naš novi Erasmus+ projekt „Let’s Think Sustainably“./Amadea Bošnjak, 7. a; foto: S. L./
Najviše stradaju prepelice koje se u talijanskim restoranima prodaju po 50 eura
Danas, druge subote u listopadu, obilježava se Svjetski dan ptica selica. To je možda jedini Svjetski dan koji se obilježava dva puta godišnje. Naime, obilježava se i druge subote u svibnju. Razlog je činjenica da se selidba ptica događa dva puta godišnje, ali i to što se veliki broj organizacija uključuje u obilježavanje ovih dana.
Da ima potrebe usmjeriti pažnju javnosti na ptice selice govori i podatak da se samo u Sredozemlju godišnje ilegalno ubije ili uhvati najmanje 23 milijuna ptica, a možda čak i dvostruko više. Procjena je to organizacije Bird Life International (Život ptica – međunarodne udruge za zaštitu ptica). Portal GLAS SLAVONIJE na kojem smo pronašli taj podatak, piše i da je kroz projekt “”LIFE Against Bird Crime”, (ŽIVOT protiv kriminala nad pticama) procijenjeno da u Hrvatskoj strada pola milijuna ptica godišnje. Najčešći uzrok je krivolov, nešto manje trovanje i lov na ptice pjevice.
Prepelica – izvor:Wikipedia
Hrvatska treća u Europi po krivolovu na lisku
Pronašli smo i podatak da je Hrvatska na trećem mjestu u Europi po krivolovu na pticu lisku. Kod nas u krivolovu često stradavaju i češljugari, zelendura, čižka, zimovka, a najviše prepelice. One su omiljena delicija, posebno u Italiji. Za nju gurmani u restoranu plaćaju 50 eura. Talijanski lovci pak u našim krajevima plaćaju i po 8.000 kuna za jedan vikend proveden u lovu u našoj zemlji.
Prepelica – izvor: Udruga Biom
U nezakonitim odstrijelima ptica krivolovci se služe i nedozvoljenim sredstvima kao što su električne vabilice za ptice. Korištenjem takvih vabilica umjesto nekoliko ptica u jednom krivolovu odstrijeli se i po pedesetak ptica. Prema procjenama hrvatske udruge BIOM minimalno 50 tisuća prepelica godišnje strada u krivolovu pomoću umjetnih vabilica. Takve vabilice zakonom su zabranjenje i oni koji ih koriste mogu biti kažnjeni kaznom zatvora do tri godine.
Krivolov ne samo ptica nego i svih drugih životinja narušava biološku ravnotežu i zato ekološke udruge poput udruge BIOM, nastoje razvijati svijest kod mladih o potrebi zaštite prirode i ptica. Mlade, i sve ostale građane, udruge pozivaju i da krivolovace prijave policiji ukoliko ih uoče u akciji.
Vjerojatno uprvo zbog savjesnih ljubitelja prirode, prije mjesec dana u šumi Medinci u okolici Slatine, policija je u krivolovu zatekla trojicu muškaraca koji su se u lovu služili nedozvoljenim električnim vabilicama. Na portalu INFORMATIVNI CENTAR VIROVITICA, gdje smo pročitali tu vijest, piše i da je svaki krivolovac kažnjen kaznom od 6.000 kuna. /Fran Tukša, 5.a; naslovna fotografija: Tportal /
Naša sedmašica Lara Trušček piše o svom posjetu Londonu
Iva, Ankica i Lara Trušček u Londonu
Pristojnost je nešto što me najviše impresioniralo na ulicama Londona. Prolaznici na ulici, ljudi u trgovinama, u restoranima puno češće nego kod nas govore oprostite, ispričavam se, izvolite, hvala i molim.
U Londonu sam bila od 23. do 25. srpnja sa svojom sestrom Ivom, bakom Ankicom i tatom Ivicom. Ideja za put je bila tatina, on je sve organizirao i iznenadio nas i baku koja je u tom periodu slavila rođendan.
Šećući ulicama ovog gotovo devet milijunskog grada, svako malo susretala sam ljude različitih rasa, religija i čula doista brojne jezike. Naime, u ovom velikom gradu živi čak 40 posto ljudi koji pripadaju nekoj nacionalnoj manjini. Pročitala sam u Wikipediji da je među njima je najviše Indijaca, oko 6,5 posto. Vjerojatno sam zato na ulicama Londona često primjećivala i karakterističnu odjeću Indijaca. Žene u dugim haljinama i tunikama živopisnih boja, a muškarce u širokim pamučnim hlačama i tunikama svijetlih boja. No, naravno neki se ne oblače tako već onako kako to diktira trenutna moda.
Razgledavajući ovaj ogromni grad imala sam priliku vidjeti njihove čuvene crvene autobuse na dva kata kojima se turisti voze gradom. Nisam se imala priliku voziti u tim crvenim autobusima, već nekoliko puta u taksijima, ali ne u oni crnim karakterističnim za London.
U Londonu sam se prvi puta vozila podzemnom željeznicom i nisam sigurna da bih se sama snašla da moj tata nije cijelo vrijeme pratio nazive stanica. U našem kratkom boravku u Londonu uspjeli smo posjetiti tek neke od njegovih čuvenih znamenitosti. Tower Bridge je jedna od znamenitosti koju turisti ne propuštaju, a nismo ni mi. Taj krasni most sagrađen između dva tornja visoka 65 metara, dugačak je 234 metra. Priča se da njime prođe dnevno više od 40.000 ljudi. Po potrebi se može dići kako bi ispod njega mogli proći visoki brodovi. Dizanje mosta nisam vidjela za svog boravka u Londonu, ali kažu da njegovo dizanje traje samo 5 minuta.
Lara, Ankica i Iva Trušček – u pozadini London Tower
London Eye – izvor: Unsplash
Iva, Ivica i Lara Trušček u kapsuli Lodnon Eyea
Razgledavajući London, gotovo 2 sata potrošili smo da bismo pronašli London Eye. Taj ogromni panoramski kotač izgrađen je kako bi se obilježio ulazak u novo tisućljeće. Visok je 135 metara, a odjednom u njegove kapsule stane 800 ljudi. Vozeći se u jednoj od kapsula, nije mi bila mučnina jer ide polako. Kažu da je prosječna brzina 1 km/h. Puni krug se prođe za 30 minuta, a to vrijeme prilika je za razgledanje panorame Londona. Odozgo je prekrasn pogled osobito na Buckinghamsku palaču, dom kraljevske obitelji i Westminstersku palaču, sjedište britanskog parlamenta. Na zgradi parlamenta nalazi se još jedna čuvena londonska znamenitost. To je Big Ben, ogromni sat, kažu najveći četverostrani sat na svijetu koji zvoni.
Ovaj moj, nadam se ne i jedini posjet Londonu, zapamtit ću i po okusima Starbucks cappucina i Strawberry milkshakea. Prvi puta sam ih probala u jednom od brojnih londonskih Starbucks caffea. Posjet Londonu pamtit ću i po čestim kišama koje su još jedna od karakteristika ovog ogromnog i užurbanog grada. Zato ukoliko budete u prilici posjetiti London, nikako ne zaboravite ponijeti kišobran. /Lara Trušček, 7. b; foto: I.T.; Unsplash/
Članica MMS-a Lara Trušček, 7. b – OŠ Sveti Petar Orehovec
Naša sedmašica Lara Trušček, bit će članica Mreže mladih savjetnika (MMS-a). Obavijest da je izabrana pristigla je iz Ureda pravobraniteljice za djecu. U dopisu pravobraniteljice Helence Pirnat Dragičević piše da je izabrano 25 članova od ukupno 105 pristiglih prijava. Izbor je izvršen prvog i drugog rujna 2021., a nove članove birali su dosadašnji članovi MMS-a i stručni tim Ureda pravobraniteljice.
Naša kolegica Lara, trebala bi prvi sastanak u Uredu pravobraniteljice imati 9. listopada 2021. Na tom sastanku bit će riječi o načinu djelovanja MMS-a, komunikaciji putem e-foruma te o godišnjim sastancima MMS-a. /Lana Harča, 6.b/
Od petka do nedelje najbolji filmovi učenikaosnovnih školadostupni su online
Na 59. Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece našu školu predstavljat će čak četiri filma. Selekcijska komisija uvrstila je slijedeće filmove: „Bostonov poučak“ – igrani, „Lažni život“ – animirani, „Ruke“ – eksperimentalni i „Šefica“ – dokumentarni.
Ukupno je na Reviju pozvano 78 filmova filmaša iz osnovnih škola i klubova iz cijele Hrvatske. Selektirani filmovi bit će prikazani u 7 revijskih projekcija od petka 1. listopada do subote 2. listopada.
Revija će se održati u Varaždinu od 30. 9. – 3. 10. Nažalost, zbog pandemije autori filmova nisu pozvani te će oni i svi ostali zainteresirani projekcije filmova moći pratiti online na sljedećoj poveznici. Programski raspored dostupan je na sljedećoj poveznici. /Barbara Dvečko, 6. a; foto: Hrvatski filmski savez/
Upoznali smo 17 ciljeva izprograma “Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.”
Svi, pa čak i mi djeca možemo dati doprinos boljem životu na našoj planeti Zemlji, a bolji život moguć je ukoliko se ponašamo održivo u odnosu na okoliš, gospodarstvo i društvo. Održivo ponašanje podrazumijeva i to da za zadovoljavanje potreba naše generacije ne smijemo ugroziti mogućnosti budućih generacija. Naučili smo to jučer na satu razredne zajednice razgovarajući oprogramu „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.“ Naša knjižničarka Stojanka Lesički, predstavila nam je svih 17 ciljeva ovog Programa kojeg su Ujedinjeni narodi usvojili 2015. godine.
Jedan od ciljeva odnosi se i na kvalitetno obrazovanje. Tim ciljem predviđeno je i da bi svi učenici do kraja 2030. trebali steći “znanja i vještine potrebne za unaprjeđenje održivog razvoja, putem edukacije za održivi razvoj i održive stilove života, ljudska prava, rodnu ravnopravnost, kao i za promoviranje kulture mira i nenasilja, pripadnosti globalnoj zajednici, poštivanja kulturne raznolikosti i doprinosa kulture održivom razvoju”.
Sat o održivom razvoju u 8. a – 27. 9. 2021
Ovim satom organiziranim u sklopu Eurpskog tjedna održivosti i eTwinning projekta ” Let’s Think Sustainably” (“Razmišljajmo održivo”) mi osmaši započeli smo učiti o održivom razvoju. Knjižničarka nam je najavila da će kroz spomenuti eTwinning projekt biti organiziran natječaj za nabolje održive ideje. Sve škole sudionice u projektu birat će najbolje ideje zato je naš zadatak da osmislimo neke održive aktivnosti koje bismo mogli provoditi u školi.
Na početku sata gledali smo kratki film “Ruke” naše školske filmske grupe. Film govori o bacanju hrane pripremljene u našoj školskoj kuhinji. Zaključili smo da je to situacija kojom se ne možemo ponositi i ne pridonosi održivom razvoju. Više informacija o svih 17 ciljeva održivog razvoja dostupno je u SWAY PREZENTACIJI. /Magdalena Ivšak, 8. a; foto: S. L./
Ove školske godine provodimo Erasmus+ projekt “Misli održivo” pa smo i našu glavnu temu posvetili održivosti. Naši novinari istraživali su održive i neodržive ljudske djelatnosti i ponašanja. Pišemo i o održivim aktivnostima koje provodimo u školi, a najviše smo se fokusirali na problem bacanja hrane pripremljene u školskoj kuhinji.
Na 14. Malom DOKUartu, održanom u petak 24. rujna, našem filmu “Ruke” dodijeljena je treća nagrada. U ime naše školske filmske grupe nagradu su primile učenice Amadea Bošnjak, Karla Kos i Lara Trušček.
Na ovogodišnji Mali Dokuart prijavljeno je četrdesetak dokumentarnih filmova školskih filmskih družina. Samo 7 filmova pozvano je na festival, a nagrade su dobila četiri filma. Bile smo sretne što smo među nagrađenima. Samo nam je pomalo žao što ove godine organizator, zbog smanjenog budžeta za organizaciju festivala, nije kao prethodnih godina dodijelio novčane nagrade. Tisuću kuna koliko je prije dodjeljivano za treću nagradu dobro bi došlo našoj filmskoj grup. No, organizatori su to nadoknadili dobrom organizacijom našeg druženja u petak.
Amadea Bošnjak, Karla Kos i Lara Trušček predstavljale su filmsku grupu OŠ Sveti Petar Orehovec na festivalu Mali DOKUart
Započeli smo ga razgledavanjem izložbe o DOKUartu, koji se ove godine održao 16. puta po redu. Njegovom mlađem bratu Malom Dokuartu ovo je bilo 14. izdanje. Uslijedila je projekcija svih pozvanih filmova u bjelovarskom kinu. Svi su filmovi bili dojmljivi, ali najviše nam se svidio film „Ne vidim kraj“ filmaša iz OŠ Strahoninec. Taj je fillm proglašen za najbolji film festivala, a govori o volontiranju u Africi. O svom iskustvu volontiranja u filmu priča fotografkinja Martina. Osobito su nas potresli kadrovi u kojima se govori o ubojstvima albino djece.
Na dodjeli nagrada bile smo uzbuđene jer smo morale izaći na pozornicu umjesto autora filma Luke Šoka i Luke Harča koji nisu mogli prisustvovati projekciji. Nagradu smo primile od Marijane Kranjec, predsjednice DOKUarta, Udruge za promicanje kulture Bjelovar.
Čestitala nam je i predsjednica žirija Ana Đordić. Predsjednica žirija istaknula je da je naše film “konceptualno i vizualno snažan film koji prikazuje ideju životnog kruga i vječnog vraćanja istom”. Nakon zajedničkog fotografiranja organizatori su nas počastili ručkom za vrijeme kojeg smo imali priliku razgovarati s ostalim filmašima pozvanim na festival.
Svi filmove prikazani na festivalu dostupni su na platformi VIMEO gdje ih i vi možete pogledati. Na kraju valja spomenuti da je naša filmska grupa na Mali Dokuart pozivana 6 puta. Prvi puta sudjelovali smo 2013. s filmom “Tjelesni u betonskom hodniku”. To je bio prvi film koji je snimila naše školska filmske grupa. /Amadea Bošnjak, 7. a; foto: S. L. i Marina Zlatarić/
Uz Europski dan bez automobila predstavljamoaplikaciju za dijeljenje prijevoza
U brojnim gradovima u Hrvatskoj i cijeloj Europi sutra (22. 9.) će na prometnicama biti nešto manje automobila nego što je to uobičajeno. Naime, sutra se obilježava Europski dan bez automobila. Zato gradovi putem medija pozivaju da se sutra manje koriste automobili ili barem izbjegavaju središta gradova, jer će neki poput npr. središta Zagreba biti zatvoreni za automobile.
Kako mi još nismo vozači, a niti naše roditelje možemo pozvati da ne koriste automobile obzirom da u našem kraju javni prijevoz baš nije razvijen, mi smo odlučili pisati o jednoj aplikaciji. Aplikacija se zove BlaBlaCar, a pomaže u spajanju vlasnika automobila i putnika. Korisna može biti svima onima koji u nekoj situaciji ne mogu koristiti javni prijevoz ili žele doći brže do nekog odredišta. Vozačima je korisna jer mogu podijeliti troškove goriva i putovati u društvu.
Oni koji nude usluge prijevoza putem aplikacije BlaBlaCar obavezuju se da će putniku naplatiti samo realni trošak jer bit ove usluge nije zarada već dijeljenje prijevoza. Mogući putnici također se trebaju registrirati na aplikaciju kako bi pronašli prijevoz, a radi svoje sigurnosti mogu provjeriti recenzije vozača. Također nakon svake vožnje putnici su pozvani da komentiraju kako im je bilo voziti se s nekim vozačem. Ti komentari putnika dobra su preporuka za ostale moguće putnike. Kako se registrirati na aplikaciji i sve druge detalje o korištenju ove vrste dijeljenja prijevoza dostupne su na blablacar.hr.
BlaBlaCar aplikacija zaslužna je za 1,6 tona milijuna tona CO2 manje u zraku tijekom jedne godine
Aplikacija je nastala u Francuskoj 2003. kad je Frédéric Mazzella,želio otputovati obitelji na selo. Kako su svi vlakovi bili puni povezla ga je sestra. Putem je primijetio da je u puno automobila samo po jedna osoba, vozač. Tada mu na pamet pala ideja o dijeljenju prijevoza. Na web stranici aplikacije piše da je koristi 90 milijuna korisnika u 22 zemlje. U tri mjeseca čak 25 milijuna putnika dijeli prijevoz zahvaljujući aplikaciji BlaBlaCar. Od osnivanja aplikacije ovakvim se dijeljenjem prijevoza uštedjelo 1,4 milijardi eura, a proputovalo se više od 30 milijardi kilometara.
Vrlo je važno što dijeljenjem prijevoza putem ove aplikacije u atmosferu godišnje dospije čak 1,6 milijuna tona CO2 (ugljičnog dioksida) manje. Ovakva vrsta prijevoza i povezuje ljude te omogućuje druženje. Na web stranici aplikacije piše i da zahvaljujući dijeljenju prijevoza putem BlaBlaCara godišnje međusobno komunicira oko 120 milijuna ljudi. /Ivona Siladi, 8. b: foto:Facebook /
Ove školske godine provodimo Erasmus+ projekt “Misli održivo” pa smo i našu glavnu temu posvetili održivosti. Naši novinari istraživali su održive i neodržive ljudske djelatnosti i ponašanja. Pišemo i o održivim aktivnostima koje provodimo u školi, a najviše smo se fokusirali na problem bacanja hrane pripremljene u školskoj kuhinji.
O održivosti ćemo učiti zajedno sa školama iz Grčke, Italije, Njemačke i Španjolske
Ovaj tjedan u Europi posvećen je održivosti i naziva se Europski tjedan održivog razvoja, a aktivnosti se mogu provoditi do 8. listopada. U našoj školi obilježavanje smo započeli danas u našem 8. b i to radionicom o volontiranju, a uskoro će u oba osma razreda biti održano predavanje o održivosti. Ta predavanja naša je škola prijavila i na mrežnoj stranici European Sustainable Development Week (ESDW) gdje su prijavljena različita zbivanja iz cijele Europe.
Na današnjoj radionici o volontiranju od naše knjižničarke Stojanke Lesički, doznali smo i da će održivost biti tema našeg novog Erasmus+ projekta. Projekt ćemo provoditi u suradnji sa školom Gemeinschaftsschule Sachsenheim iz grada Sachsenheima u Njemačkoj. Naš projekt zvat će se Let’s Think Sustainably, a razvijat ćemo ga i kroz eTwinning projekt u kojem ćemo surađivati i sa školama iz Grčke, Italije i Španjolske.
Logo Europskog tjedna održivog razvoja
U sklopu projekta s našim partnerima birat ćemo najbolje održive aktivnosti koje možemo provoditi mi učenici. O održivim aktivnostima snimat ćemo i kratke radijske priloge, a naši, i prilozi naših partnera, bit će dostupni na zajedničkom podcastu projekta.
Pet najaktivnijih osmaša, putovat će u posljednjem tjednu ožujka u posjet partnerskoj školi u Njemačku. S partnerima iz ostalih spomenutih zemalja učenici će imati priliku posjetiti i Europski parlament u Brusellexu u Belgiji. Tamo bismo trebali razgovarati s nekim od hrvatskih europarlamentaraca.
U sklopu projekta o održivosti mi osmaši učit ćemo i o institucijama EU. Osim nas osmaša održive aktivnosti provodit će i neke od naših skupina izvannastavnih aktivnosti. Uključit će se novinarska skupina, čitalački klub, debatna skupina i dr.
Na kraju valja spomenuti da smo danas naučili da je i volontiranje jedna od aktivnosti koja pridonosi društvenom razvoju i održivosti. Nakon predavanja o održivosti izvijestit ćemo vas i o svih 17 ciljeva održivog razvoja koje Europa želi ostvariti do kraja 2030. /Petra Kušec, 8. b: foto: S. L. /
Ove školske godine provodimo Erasmus+ projekt “Misli održivo” pa smo i našu glavnu temu posvetili održivosti. Naši novinari istraživali su održive i neodržive ljudske djelatnosti i ponašanja. Pišemo i o održivim aktivnostima koje provodimo u školi, a najviše smo se fokusirali na problem bacanja hrane pripremljene u školskoj kuhinji.
