Putem Skype-a razgovarali smo s troje zagrebačkih gimnazijalaca koji su nedavno svoje mišljenje o dječjim pravima imali priliku iznijeti u Hrvatskom saboru
Stela Tonner (16), Patricia Čretni (16) i Niko Radujković (15), zagrebački su gimnazijalci koje smo u petak 13. veljače upoznale putem Skypea. Djevojke pohađaju drugi razred II. gimnazije, a Niko, prošlogodišnji dobitnik Nagrade Luka Ritz – Nasilje nije hrabrost , učenik je prvog razreda Prirodoslovne gimnazije. Povod našeg online susreta bilo je njihovo članstvu u MMS-u (Mreži mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu). Oni su nam ispričali na koji način rade i zašto bi preporučili i drugima da postanu članovi MMS-a.
Od Stele, Patricie i Nike doznali smo i kad će biti prilika da se MMS-u pridruže novi članovi. Naši sugovornici javili su nam se iz Ureda pravobraniteljice za djecu, koji se nalazi u Zagrebu u Teslinoj ulici br. 10.
Razgovor s članovima MMS-a organizirali smo uz posredovanje savjetnice Maje Flego, koja je ovom našem Skype intervju i prisustvovala zajedno s Ivonom Salaj, također savjetnicom pravobraniteljice. Obje aktivno rade s mladim savjetnicima i pomažu im u njihovom radu.
Otkad ste članovi MMS-a i otkud ideja da se uključite u rad MMS-A?
Patricia: Svi smo članovi od studenog 2017. godine. Za natječaj sam čula putem medija.
Stela: Meni je pedagoginja u mojoj osnovnoj školi predložila da se prijavim.
Niko: Sa mnom je bilo slično, ali meni je razrednica proslijedila e-mail i predložila mi da se javim, napomenuvši da bi to bilo nešto što bi me moglo interesirati.
Što se sve treba napraviti da bi se postalo članom MMS-a?
Niko: Uz prijavnicu trebalo je poslati i motivacijsko pismo. U motivacijskom pismu potrebno je navesti čime se bavimo i zašto mislimo da bi baš mi trebali postati članovi MMS-a. Za članstvo u MMS-u se mogu prijaviti djeca od 12 do 16 godina, a mandat MMS-a traje 3 godine pa opet slijedi novi natječaj. Dakle, ove godine u svibnju svi koje to žele imat će priliku prijaviti se za članove MMS-a.
Na koji način radite u MMS-u?
Patricia: Najčešće radimo putem e-foruma za kojeg svaki član ima svoju šifru. Na forumu predlažemo različite teme koje se odnose na dječja prava ili nešto drugo što nas zanima i raspravljamo o njima. Uživo se sastajemo, dva puta godišnje .
Tko predlaže vaše aktivnosti?
Stela: Neke od aktivnosti rezultat su naših rasprava na forumu, a nekad nam i savjetnice zadužene za rad s MMS-om predlože neke aktivnosti.
Jesi li netko od vas osobno predložio neke aktivnosti?
Niko: Predložio sam da se članovi MMS-a i učenici u mojoj tadašnjoj osnovnoj školi pridruže Nacionalnoj kampanji za osobe s teškoćama čitanje i disleksijom “I ja želim čitati”.
Patricia: Ja sam na forumu pokrenula teme o posvajanju djece i nezbrinutoj djeci, ali kako svi sudjelujemo u raspravama, nije nam najbitnije tko je pokrenuo neku raspravu.
O kojim ste sve temama savjetovali pravobraniteljicu otkad ste članovi MMS?
Stela: Na našem forumu imamo i Brbljaonicu u kojoj doista možemo raspravljati o svemu. No, rekla bih da smo se najčešće bavili vršnjačkim nasiljem i nasiljem na internetu te da smo pravobraniteljicu najviše savjetovali o tim temama i dječjoj participaciji.
Na koju ste aktivnost, provedenu za vašeg mandata, posebno ponosni?
Niko: Možda na predstavljanje naših mišljenja o potrebi dječje participacije lani u studenom, u Hrvatskom saboru. Bilo je to u povodu obilježavanja 30. godišnjice donošenja Konvencije o pravima djeteta.
Stela: Sjedili smo u foteljama saborskih zastupnika i baš smo se osjećali dobro. Imali smo i prilike postavljati pitanja. Sjećam se da je bilo pitanja o štrajku učitelja, koji se tad bio aktualan te o promjenama u maturi za našu generaciju. Također se sjećam i da odgovorima nismo bili baš previše zadovoljni jer odgovori nisu bili dovoljno konkretni.
Odrasli nam ne bi trebali samo nametati svoje mišljenje
Znaju li učenici u vašim školama da ste članovi MMS-a?
Niko: U srednjoj školi to zna više učenika nego kad sam pohađao osnovnu školu. To je zato što ravnatelj naše Prirodoslovne gimnazije inzistira na što više aktivnosti u borbi protiv vršnjačkog nasilja.
Patricia: U školi u kojoj smo Stela i ja znaju da smo članice MMS-a, ali ne i previše detalja kako sam MMS funkcionira.
Kakvo je vaše mišljenje o stanju dječjih prava u Hrvatskoj? Koja dječja prava se najmanje poštuju?
Stela: Čini mi se da je ustvari najveći problem dječja participacija u društvu. Dječji glas bi se trebao više čuti, posebno u pitanjima koja se tiču nas samih. Odrasli nam ne bi trebali samo nametati svoje mišljenje već nam pomoći da otkrijemo svoje mogućnosti, što želimo biti i na koji se način želimo nečim baviti.
Imaju li učenici u vašim školama priliku participirati u donošenju nekih odluka koje se tiču života i rada u školi?
Patricia: U osnovnoj školi imali smo Učeničko vijeće, ali je ustvari samo formalno djelovalo. Mi baš nismo imali neki utjecaj kroz to vijeće. U srednjoj školi situacija ja bolja i imamo mogućnost predlagati neke stari koje su nam važne. Npr. imamo mogućnost predlagati projekte koje želimo raditi i gdje želimo ići na izlete. U našoj školi učeničko mišljenje doprinijelo je otvaranju kantine u školi.
Niko: I u mojoj osnovnoj školi Učeničko vijeće bilo je tek forma. U srednjoj školi mišljenje učenika ima veću snagu. Naše Učeničko vijeće vrlo aktivno se zalagalo za nastavu u jednoj smjeni. Sretni smo što je ove godine napokon dograđena školska zgrada i što sad imamo nastavu u jednoj smjeni.
Zašto biste preporučili mladima da se u narednom javnom pozivu prijave za članstvo u MMS-a?
Patricia: Meni je sudjelovanje u MMS-u lijepo iskustvo. Upoznala sam mlade iz različitih dijelova Hrvatske. Imala sam prilike razmjenjivati mišljenja i iskustva i na taj način se i osobno izgrađivati.
Stela: U MMS-u imamo i podršku odraslih savjetnika i oni nam pomažu oblikovati naše ideje. Meni je to također važno i lijepo iskustvo. Prije svega zato što imam priliku biti aktivna, nešto poduzeti i vidjeti da su političari dobili moju jasnu poruku. /Lorena Benčak i Lea Harča, 7.b: foto: S. L. i preuzeto s interneta/