U ovom prilogu objašnjavamo jednu riječ koja se baš često ne koristi, ali bilo bi dobro znati njeno značenje. Nećemo odmah objasniti o čemu se radi, već prije otkrivanja inačica za pojam entuzijazam evo nekoliko pitanja pa neka svatko sam zaključi je li entuzijast.
Osjećaš li ponekad toliki zanos dok nešto radiš (npr. crtaš, igraš igricu, treniraš…) da potpuno zaboraviš na vrijeme?
Kada se pojavi problem u nečemu što voliš raditi, postane ti još zanimljivije jer želiš pronaći rješenje?
Voliš pričati drugima o hobijima ili stvarima koje te zanimaju?
Budiš li se ujutro uzbuđen jer znaš da ćeš se taj dan baviti nečim što voliš?
Činiš li nešto što nisi obavezan napraviti, ali to baš želiš?
Na kraju vraćamo se na početak, na obećanje da ćemo napisati inačice riječi entuzijazam. Potražili smo ih na Hrvatskom jezičnom portalu, rječniku hrvatskog jezika gdje se mogu pronaći pojašnjenja za riječi koje ne razumijemo. Entuzijazam je osjećaj volje ili oduševljenja, polet, ushit, zanos, želja.
Entuzijast je pak osoba koja će učiniti i nešto za što ne dobiva plaću ili ocjenu, ali to želi jer ga to ispunjava. Učinit će to jer voli stvarati jer mu učenje, istraživanje, rad ili pomaganje drugima čini život zabavnijim i smislenijim. /Elena Benčak, 6. b/
Obitelj Karmen Kokot izrađuje organizator za olovke od starih računalnih tipkovnica
Radovi se primaju do 2. veljače, a najbolje radove čeka primamljiva novčana nagrada
Ovaj tjedan u knjižnicu su počeli pristizati radovi učenika i roditelja za aktivnost “Roditelji i djeca zajedno”. Dosad ih je stiglo dvadesetak. Učenici ih razgledaju i komentiraju, a gotovo svaki odmor netko se igra sa stolnim nogometom, uratkom Davida Štragelja iz 5. a kojeg je on načinio od drvenih štapića, kartona i kvačica.
Maštu i kreativnost pokazali su i ostali roditelji i učenici koji su već donijeli svoje radove. Pristigli su radovi od ostataka drveta, vune, trapera, papira, tkanine i stakla, a Karmen Kokot iz 3. razreda PŠ Bočkovec i njeni roditelji odlučili su iskoristiti tipkovnice od starih računala. – Na tavanu smo imali puno starih tipkovnica, a u kuhinji limenke od kave i odlučili smo ih iskoristiti. Bilo je to baš zanimljivo obiteljsko druženje. Karmen i tata Kruno odvijačem su vadili tipke. Ispadale su posvuda pa se uključila i mlađa kćer koja ih je skupljala. Onda smo Karmen i ja prale tipke, a tata ih je lijepio. Usput smo se zafrkavali i bilo je to baš dobro druženje, a kako ja shvaćam ovu aktivnost to joj je i bio cilj. Podijelili smo vrijeme i zajedno radili nešto kreativno poučivši djecu da ne treba baš sve kupiti – rekla nam je Andrea Kokot, pomoćnica u nastavi u našoj školi i majka trećašice Karmen.
– Mama i ja smo izradile krevetić za psa, a onda sam se sjetila da bismo još mogle napraviti i igračku kost pa sam ja nacrtala kost, a mama ju je sašila, a zatim smo je napunile punjenjem za jastuke. Kako sam na stolu imala i nekoliko bilježnica koje ne koristim palo mi je na pamet da bih ih mogla iskoristiti za recepte – rekla nam je Lorena Benčec, dometnuvši kako su bilježnicu ukrasile materijalom od neke njene stare haljinice.
Krevetić za psa – učenice Lorene Benčec
Podsjećamo da će najbolji radovi biti nagrađeni. Nagradni fond iznosi 200 eura, a radovi se u knjižnici zaprimaju još do 2. veljače. /Eleonora Črnek, 6. b; foto: Andrea Kokot; S. L./
Dragica Jerkov i njeni suradnici razvili su tehnologiju prerade sirove vune u ekološko gnojivo
Za naš Erasmus+ projekt „Zero Waste“ jedan od zadataka svake partnerske škole je istražiti dobre primjere recikliranja u svojoj državi. Pretražujući medije mi smo našli odličan primjer recikliranja vune. Uspjeli smo stupiti u kontakt s Dragicom Jerkov, vlasnicom tvrtke „Fema“ u čijem sastavu djeluje tvornica „Eko Lika Greennovation“. Ona nam je u online razgovoru (15. 1. 2026.) ispričala puno zanimljivih detalja o projektu koji provodi s velikim entuzijazmom i zbog kojeg se iz Splita preselila u Otočac. Tvornica djeluje od 2023., a proizvodi ekološko organsko gnojivo i sredstvo za zaštitu od puževa golaća. Za oba proizvoda, za koje su dobili mnoštvo nagrada u Hrvatskoj i svijetu, baza je sirova ovčja vuna pasmine pramenka.
Zašto je prerada te vune korisna u ekološkom smislu?
Vuna se u prirodi razgrađuje 95 godina. Kod nas u Hrvatskoj se godišnje baci oko 1300 tona vune. To je vuna trećerazredne kvalitete od ovaca namijenjenih za prehranu (meso, mlijeko). Ona završava kao smeće i bude bačena u škrape, šume i tko zna gdje sve ne zagađujući okoliš i privlačeći štetočine i miševe. Komunalna poduzeća je ne otkupljuju jer je vuna puna parazita pa spada u otrovni otpad. Osim koristi u ekološkom smislu nama je važan i taj moment kružne ekonomije. Vuna koja se godinama tretirala kao smeće sad se prerađuje što je važno i za lokalnu zajednicu i za poljoprivredu.
Prizori iz tvornice “Eko Lika Greennovation2
Gdje i koju vrstu vune otkupljujete?
Za sada samo vunu pasmine pramenka, i sva je tehnologija zasnovana na dlaki pramenke. Otkupljujemo je u zoni Like i Zadarske županije na području od oko 200 km. Godišnje otkupljujemo oko 250 tona vune, a kapacitet tvornice je 400 tona. Važno je za ovakve tvornice da se grade tamo gdje vune ima. To je važno zbog cijene transportnih troškova, ali i zagađivanje zraka koje je nastaje transportom.
Koje su prednosti gnojiva od sirove vune?
Naše gnojivo od vune ima 12,5 posto dušika, dok stajsko gnojivo ima 5 posto. Važna prednost je i to što je vuna hidroskopična (ima svojstvo dobrog upijanja vlage) te se korištenjem gnojiva od sirove vune uštedi oko 25 posto vode kod navodnjavanja. Peleti otpuštaju vodu i hranjivo 3 – 6 mjeseci te to utječe na bolji prinos. Oni i rahle zemlju, a uz to prozračivanje dolaze i mikroorganizmi koji ozdravljuju tlo odnosno popravljaju kvalitetu tla.
Naš hit proizvod je ekološko sredstvo protiv puževa golaća. Za njega je također važna hidroskopičnost vune. Proizvod funkcionira tako da pahuljice vune upijaju sluz puža te mu onemogućuju kretanje. Pahuljice zatim nabubre i stvaraju zaštitni sloj koji djeluje poput malča. Nakon određenog vremena ukopaju se u tlo, gdje nastavljaju djelovati, zadržavaju vlagu i poboljšavaju strukturu tla.
Je li proces proizvodnje kompliciran?
Proces je dosta složen iz razloga što je pionirski. Počinje odležavanjem vune dva mjeseca kako bi uginuli paraziti na vuni, zatim se vuna češlja kako bi se uklonili nametnici i druge nečistoće te sterilizira. Nakon toga slijedi sjeckanje za gnojivo ili za sredstvo za zaštitu od puževa.
Otkud ideja za takav posao? Jeste li Vi osmislili taj proizvod?
Ideja se počela stvarati za vrijeme COVID-a iz moje suradnje s udrugom GFT. Nakon što sam na poklon dobila 50 kg sirove vune počela sam istraživati problem sirove vune kod nas i u svijetu. Ponosni smo što surađujemo s Agronomskim fakultetom iz Zagreba i što je sve hrvatska pamet i hrvatska tehnologija. Patentirali smo pet strojeva koje koristimo u procesu proizvodnje. Imamo patente ne samo za područje Hrvatske nego i europske i svjetske patente koji pokrivaju tržišta Indije, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Koliko ljudi zapošljavate i planirate li se širiti?
Zasad u proizvodnji radi 7 ljudi, a imamo i 15-tak vanjskih suradnika s kojima radimo na razvoju tehnologije i novih gnojiva. Postoje i planovi u Hrvatskoj za još dvije tvornice na istoku Hrvatske i u Dalmaciji, a interes iskazuju i s područja Srbije i Bosne i Hercegovine gdje ima još znatno više vune. U Bosni i Hercegovini baci se oko 5.500 tona, a u Srbiji oko 12.000 tona. U cijeloj Europi se godišnje ošiša oko 200.000 tona vune, a čak 80 posto te vune se baci.
Što biste preporučili mladima u vezi recikliranja?
Recikliranje je nužno ukoliko želimo dobro našoj planeti i ljudima. Naša planeta ja zatrpana različitim otpadom, a mnogo toga može se iskoristiti. Mi smo uočili da vuna ne treba biti smeće i voljeli bismo da naša ideja bude pozitivan primjer u razvijanju dobrih projekata recikliranja. Mladi su sve osvješteniji što se tiče ekologije, potrebe recikliranja i održivih ponašanja te trebaju nastaviti strpljivo učiti o toj problematici i biti spremni prepoznati mogućnosti onog što se sad doživljava kao smeće. Starijima bih poručila da za dobre priče nikad nije kasno jer sam ja ovaj projekt započela u 60-tim godinama obzirom da nisam mogla mirovati u vrijeme COVID-a. Po zvanju sam logoped i dizajnerica interijera. Bila sam menadžerica talijanske tvrtke Scavolini za područje bivše Jugoslavije i predsjednica Udruge poslovnih žena Hrvatske. Ta i druga poslovna iskustva, plus vječnu radoznalost ugradila sam u ovaj projekt koji je nadrastao sva moja očekivanja. /Manuela Kralj, 8. a/
Iz tvornice „Eko Lika Greennovation“ – Izvor: Mrežna stranice Woole.hr
Podsjećaju i na platformu RED BUTTON koja je namijenjena za prijavu zlostavljanja
Sve veći broj seksualnog zlostavljanja djece putem interneta zabrinjava mnoge, a puno pojedinaca, različitih udruga, agencija… nastoji dati svoj doprinos kako bi se smanjio broj takvih zlostavljanja i poučilo djecu kako postupati u slučaju takvih zlostavljanja. Svoj doprinos nedavno je dao i Europol (Agencija Europske unije za suradnju u provođenju zakona – je agencija za borbu protiv kriminala i provođenje zakona Europske unije (EU) osnovana 1998. godine).
Oni su kreirali projekt Help4U. To je digitalna interaktivna platforma kreirana s ciljem pružanja podrške djeci koja se suočavaju sa seksualnim zlostavljanje ili štetnim ponašanjem na internetu. Platforma je namijenjena mlađima od 18 godina, a osim djeci korisne informacije nudi i roditeljima, učiteljima i stručnim suradnicima koji ih podržavaju. Platforma je interaktivna i dostupna na 10 jezika, između ostalog i na Hrvatskom. Funkcionira na način da korisnicima postavlja 8 jednostavnih pitanja, nudeći izbor odgovora. Posjetitelj ne mora učitavati osobne podatke, a ovisno o danim odgovorima platforma za svakog pojedinog posjetitelja kreira letak kao podršku u rješavanju njegova problema.
Kako djeca često nemaju dovoljno informacija kad im se dese primjeri takve vrste zlostavljanja ili im je neugodno pričati s odraslim osobama o takvim stvarima, ova platforma može biti poticaj da ohrabri djecu da dođu do korisnih informacija i odluče što će činiti dalje. Hrvatska policija koja je o projektu Help4U obavijestila Ministarstvo obrazovanja, znanosti i mladih, podsjeća i na njihovu platformu RED BUTTON . Ta platforma omogućuje prijavu seksualnog i drugih vrsta nasilja nad djecom. /Franka Orak, 6. a/
Ravnatelja Lučkog i pedagoginju Ščetar pitali smo za mišljene o ograničavanju roditeljskih ispričnica
Posljednjih nekoliko godina roditelji mogu opravdavati izostanke svojoj djeci do tri dana i broj takvih ispričnica nije ograničen tijekom školske godine. U mnogim školama to je dovelo do različitih zloupotreba pa se tako dešava da neki roditelji često opravdavaju djeci izostanak kako bi izbjegli najavljene pismene provjere znanja (testove). U medijima smo pročitali da su prošle godine hrvatski učenici izostali 40 milijuna sati.
Kako se posljednjih dana u javnosti puno raspravlja o tome treba li roditeljima ograničiti mogućnost opravdavanja izostanaka do tri dana, odlučili smo pitati ravnatelja Stjepana Lučkog i pedagoginju Gordanu Ščetar što oni misle o toj temi.
Stjepan Lučki: Moje je mišljenje da škola učenicima mora biti na prvom mjestu. Izostati se može samo kad je to doista nužno. Odlazak u kupovinu ili zubaru nije opravdanje jer se to može obaviti u vrijeme kad nije nastava. Najčešće se djecu ispričava glavoboljom. Ukoliko dijete doista nešto boli mora se utvrditi zašto ga boli, a to zahtjeva odlazak liječniku.
Roditelji koji opravdavaju učenicima izostanke u vrijeme pismenih provjera znanja svojoj djeci čine medvjeđu uslugu jer ih tako uče izbjegavanju odgovornosti. To će im se kad tad obiti o glavu. Mi u školama smo arhitekti društva i mi to ne smijemo dopuštati. Moramo naći mehanizme da se to ne događa da im izbjegavanje obaveza ne postane pravilo i u budućnosti.
Gordana Ščetar: Trenutna regulativa dopušta roditeljima da više puta godišnje opravdaju izostanak djeci do tri dana. To može dovesti do zloupotreba, a to se ponekad i događa. Ograničavanje bi potaknulo veći nadzor škole i komunikaciju s roditeljima sprečavajući kronične izostanke koji utječu na učenje. Stoga smatram da bi se trebala ograničiti mogućnost roditeljskog opravdavanja izostanka i vjerujem da bi bilo bolje da roditelji imaju mogućnost opravdati dijete do tri dana u jednom polugodištu.
Prijedlog da se liječničkom ispričnicom opravdava barem za vrijeme najavljenih pismenih provjera bio bi dobro rješenje jer bi se na taj način mogla ograničiti zlouporaba roditeljskog opravdavanja. Pisane provjere znanja najavljene su putem e-Dnevnika 14 dana ranije. To je dovoljno dug vremenski period da se učenici pripreme. Roditelji griješe ukoliko opravdavaju djeci nedolazak na unaprijed najavljene pismene provjere znanja jer se nastavni sadržaji gomilaju i nastavljaju jedni na druge te ukoliko učenik nije naučio bit će mu puno teže nadoknaditi propušteno, a neće moći usvojiti ni nove nastavne sadržaje jer nije usvojio prethodne. /Maneula Kralj, Ena Dubrava, 8. a/
Dvije učenice drugih razreda, Mia Mikec i Ilona Benčak, jučer su na hodniku kolegama iz razreda pokazivale kako znaju napraviti špagu i pritom su kazale da su one fleksibilne. Iznenadilo nas je što su znale objasniti da riječ fleksibilnost znači savitljivost njihova tijela, a mi ćemo u ovom tekstu objasniti i drugo značenje riječi fleksibilnost.
Naime, riječ fleksibilan upotrebljava se i za odnose među ljudima i u tom smislu znači sposobnost prilagođavanja različitim uvjetima ili situacijama. Da bi to još bolje pojasnili u nastavku slijedi nekoliko primjera koje nam je ponudila umjetna inteligencija. No, prije primjera još samo napomena da su fleksibilne osobe bolje prihvaćene od okoline i imaju veće šanse za uspjeh. Baš kao što su Mia i Ilona pokazale da se tijelo može istrenirati da bude gipko, tako i mi možemo vježbati svoj um. Sljedeći put kad stvari ne krenu onako kako ste zamislili, sjetite se ‘špage’ u glavi – udahnite, prilagodite se i vidjet ćete da je put do cilja lakši nego što ste mislili. /Margareta Ivšak, 6. a foto: S. L./
Dogovor oko igre
Zamisli da se ti i tvoj prijatelj želite igrati, ali ti želiš igrati Minecraft, a on želi igrati nogomet vani.
Nefleksibilnost: Naljutiš se, kažeš da se uopće nećete igrati i odeš u svoju sobu.
Fleksibilnost: Kažeš: “Ok, možemo pola sata igrati nogomet, a onda idemo na komp.” Našao si sredinu da oboje budete sretni.
Promjena planova za vikend
Cijeli tjedan se veseliš odlasku u zoološki vrt u subotu, ali ujutro padne jaka kiša i mama kaže da ne možete ići.
Nefleksibilnost: Plačeš, vičeš da ti je propao cijeli dan i odbijaš raditi bilo što drugo.
Fleksibilnost: Duboko udahneš i kažeš: “Šteta, baš sam se veselio. Možemo li onda napraviti kokice i pogledati onaj novi film, a u zoo ići idući vikend?”
Kada netko pogriješi
Tvoja sestra je slučajno srušila tvoju kulu od kockica koju si dugo gradio.
Nefleksibilnost: Odmah je napadneš, kažeš da je zločesta i tražiš da i ona pokvari svoju igračku.
Fleksibilnost: Razumiješ da je to bila nezgoda. Kažeš: “Baš sam tužan jer mi je dugo trebalo, ali pomozi mi da je opet sagradimo, ovaj put još veću.”
Dijeljenje i redoslijed
U školi je samo jedna ljuljačka slobodna, a i ti i tvoja prijateljica je želite baš sada.
Nefleksibilnost: Dotrčiš prvi i ne puštaš nikoga dok god ti ne dosadi.
Fleksibilnost: Predložiš: “Ti se ljuljaj prvih 5 minuta dok ja odbrojavam, a onda se zamijenimo.”
Isprobavanje nečeg novog
Tvoja obitelj ide na ručak i naručili su pizzu s povrćem koju nikad nisi probao, a ti si htio običnu Margheritu.
Nefleksibilnost: Odbijaš jesti, guraš tanjur od sebe i kvariš svima raspoloženje.
Fleksibilnost: Odlučiš probati jedan griz. Možda ti se ne svidi, ali si ponosan na sebe jer si pokušao i nisi dopustio da ti to pokvari ručak s obitelji.
Prema nekim istraživanjima čak 66% ljudi spremno je više platiti za ekološki prihvatljive proizvode
Da je za budućnost ljudske vrste jako važno voditi računa o prirodi i čuvati je posljednjih godina sve je jasnije sve većem broju ljudi. O zaštiti prirode sve se više uči u školama, postoji sve više udruga koje se bave zaštitom prirode, a puno se novca ulaže u znanstvena istraživanja i zaštitu životinjskih staništa. Kako jača svijest o odgovornijem odnosu prema prirodi tako raste i potražnju za proizvodima i uslugama koje što manje štete prirodi. Prema pisanju portala Budi dobro anketom iz 2015. utvrđeno je da je čak 66% ljudi spremno više platiti za ekološki prihvatljive proizvode. Svjesni takvih sklonosti ljudi neki proizvođači žele profitirati na toj povećanoj svijesti ljudi i uvjeriti potrošače kako njihov proizvod ili tvrtka radi više na zaštiti okoliša nego što je to istina.
Takvi se postupci zovu greenwashing, a greenwasheri (oni koje se bave greenwahingom) u stvarnosti više vremena i novca ulažu u marketing kako bi svoje proizvode „ozelenili“ umjesto da doista svoje proizvode čine manje škodljivima za prirodu.
Ilustracija – Izvor- Freepik
Takve poteze u cilju što bolje zarade nažalost čine mnoge tvrtke. Prema pisanju medija jedna od njih je i McDonalds. Oni su, kako to piše Ekovjesnik, 2018. uveli papirnate slamke kako bi bile u skladu sa “zašitom okoliša”. No, njihove se slamke nisu mogle reciklirati. Problem je u njihovoj debljini i premazima zbog čega nisu bile pogodne za recikliranje i završavale su u običnom smeću koje se spaljuje.
Navodnu brigu za prirodu mnogi proizvođači žele naglasiti korištenjem zelene boje na pakiranjima proizvoda ili korištenjem izraza poput eko-friendly, zelenoili conscious collection (savjesna kolekcija). Ukoliko uz takve oznake ne idu konkretni dokazi koji mogu opravdati tu oznaku treba biti sumnjičav i upitati se ne radi li se samo o greenwashingu. /Manuela Kralj, 8. a/
Šiković: Za naše tjelesno i mentalno zdravlje važno je da nismo stalno u kući i vezani uz mobitele i internet
Naša učiteljica Ivana Šiković, predaje nam glazbenu kulturu, ali njeni hobiji nisu vezani uz glazbu već se ona u slobodno vrijeme bavi trčanjem i planinarenjem. Planinarenjem se počela baviti 2016. kao članica Planinarskog društva Križevci, a trčati je počela 2020. u Atletskom klubu Križevci. Razgovarajući s njom doznali smo što je motivira za bavljenje spomenutim hobijima te ponajviše o njenom noćnom planinarenju na Triglav, najviši vrh Slovenije.
Ivana Šiković – uspon na Triglav
Što Vam je trenutno draže planinarenje ili trčanje?
Trenutno se više bavim trčanjem jer mi je ono dostupnije, a planinarim vikendom kad imam više vremena za otići na neku planinu.
Što Vas motivira da se bavite tim hobijima?
Volim biti u prirodi, u društvu koje voli isto što i ja. Kod planinarenje me vesele ta druženja i boravak u tišini prirode. Veseli me i to što ne moram voditi brigu o tome koliko je sati i mogu isprazniti mozak od uobičajenog tereta svakodnevice. U trčanju me motivira neki cilj kojeg želim postići, neka utrka, neka nova istrčana dužina.
Koje planinarske pohode biste posebno izdvojili i zašto?
Definitivno najuzbudljiviji je bio uspon na Triglav, najviši vrh Julijskih Alpi u Sloveniji (2864 m). U društvu još 7 kolegica i kolega iz PD Križevci, Triglav sam osvojila, kako mi planinari to kažemo, 25. kolovoza 2025. Na taj pohod pošla sam bez puno razmišljanja i planiranja, nakon što sam pozvana u tim nekoliko dana prije samog puta. Zanimljivo je bilo da smo najveći dio rute prošli noću. Ustvari nismo planirali noćno penjanje, to smo dogovorili tek kad smo došli na prvu polaznu točku. Kako smo došli dosta rano popodne, odlučili smo da nećemo čekati jutro nego da krećemo noću. Svi smo imali kacige, sajle, naglavne lampe i svu ostalu potrebnu opremu te je naša noćna avantura počela oko pola sata poslije ponoći. Bilo je doista adrenalinski jer hodaš po stazi koju uopće ne vidiš pa čak ni opasne provalije i stijene, ali kako je bila prekrasna vedra noć uživali smo u pogledu na nebo prekriveno mnoštvom zvijezda. Nakon tri sata došli smo do prvog zaustavljanja, do planinarskog doma Planike. Tamo smo ostavili višak stvari i uzeli samo neophodnu opremu i krenuli dalje. Na Mali Triglav (nalazi se visini od 2739 metara) došli smo negdje oko 5.30 ujutro. Tada je počelo izlaziti sunce, a ja sam postala svjesna gdje se zapravo nalazim. Gledala sam provalije koje nisam vidjela u mraku i ogromnu stijenu koju je trebalo ispenjati da bi se došlo do vrha na 2864 metra. U jednom trenutku pomislila sam da više ne mogu, ali međusobno smo se bodrili i uz pomoć sajli uspjeli smo se popeti na cilj.
Knedlu u grlu koju sam osjećala prilikom penjanja, zamijenile su suze radosnice i ogromno uzbuđenje kad smo došli do Aljaževog stupa. Pamtit ću te trenutke sreće i ponosa zauvijek, i sad se naježim kad pričam o tom penjanju na Triglav. Svima osim našem vodiču Zlatku Mustiću, to je bio prvi uspon na Triglav. Naravno i povratak je bio jako zahtjevan. Postoji opasnost da se stijene odlome pa smo se spuštali vrlo oprezno i čekali jedni druge. Spust je trajao gotovo čitav dan i do kombija smo došli negdje iza 18 sati.
Prošlu 2025. pamtit ćete i po svom uspjehu u trčanju?
Da, posebno po svom prvom polumaratonu (21 km). Bilo je to u Ljubljani 19. listopada.
Ivana Šiković – polumaraton Ljubljana 2025.
Biste li hobije poput Vaših preporučili i nama učenicima?
Mislim da je za sve, pa tako i za djecu, dobro da se bave nekom tjelesnom aktivnošću, a svatko neka odabere ono što mu odgovara. No, važno je za naše tjelesno i mentalno zdravlje da nismo stalno u kući i vezani uz mobitele i internet. Dobro je birati aktivnosti koje se odvijaju u prirodi, a kad smo u prirodi trebamo je poštovati i cijeniti to što nam priroda pruža. /Elena Benčak, 6. b; foto: privatna arhiva Ivane Šiković/
Godišnje ljudi ubiju oko 100 milijuna morskih pasa
Da ljudi godišnje ubiju oko 100 milijuna morskih pasa i da je veća vjerojatnost da čovjek pogine od udarca kokosa u glavu ili udara groma nego od ugriza morskog psa to smo čuli prilikom posjete Prirodoslovnom muzeju od kustosa Antonija Svorenjaka. Naše istraživanje po internetu potvrdilo nam je točnost podataka koje smo čuli u Prirodoslovnom muzeju.
Na portalu Direktno.hr pronašli smo podatak da ljudi (prema izvještaju američke organizacije WildAid-a) svake godine u svijetu ubiju oko 100 milijuna morskih pasa, od čega 73 milijuna završi u juhi. Naime, u azijskim zemljama vrlo je popularna juha od peraja morskih pasa, ali meso morskih pasa jede se i u Europi pa i u Hrvatskoj. Kod nas u Hrvatskoj na tržnicama i restoranima najčešće je meso morske mačke i kostelja. Te male vrste morskih pasa najčešće završavaju u mrežama naših ribara.
Napadi morskih pasa u Hrvatskoj izuzetno su rijetki. Posljednji smrtonosni napad, kako to piše portal Dnevno.hr , bio je 1974. u moru kod Omiša, a posljednji napad morskog psa u našem Jadranu bio je 2008. i nije završio smrću.
Podatke o napadima morskih pasa u cijelom svijetu za svaku godinu bilježi Muzej Florida a tamo piše da je u 2024. bilo 47 napada morskih pasa na ljude koji nisu bili izazvani ljudskim postupcima. Na stranicama Muzeja piše i da su samo 4 napada za posljedicu imala smrt ljudi. Pronašli smo i podatak da desetogodišnji prosjek (2014. – 2023.) iznosi oko 70 neizazvanih napada i oko 6 smrtnih slučajeva godišnje. Spomenimo i da ima 489 vrsta morskih pasa, a samo 3 vrste opasne su za ljude. To su velika bijela psina , tigrasti morski pas i morski pas bik.
Tigrasti morski pas – ulovljen 1966. dužina 4,3 metra, težina 540 kg – Izvor-Wikipedia
Strah koji šire filmovi poput „Ralja“ morskog psa su učinili negativcem naših mora, no dok ljudi drhte na spomen peraje u daljini, horor se događa u našim morima gdje ribarske mreže i promijenjeni životni uvjeti u morskim staništima sve više smanjuju broj morskih pasa, vrstu koja je preživjela dinosaure.
Kao predatori na vrhu hranidbenog lanca morski psi su vrlo važni za ekosustav
Prema pisanju portala Tportala populacija morskih pasa u svijetu smanjila se za 70 posto. U našem Jadranu stalno ili povremeno živi 60 vrsta morskih pasa a i raža, a prema pisanju portala More, njih 70 posto je ugroženo.
Za ekosustav toliko smanjivanje populacije morskih pasa je vrlo opasno jer je morski pas kao predator koji se nalazi na samom vrhu hranidbenog lanca vrlo važan za eko sustav. Naime, on regulira populaciju riba jer se ponajviše hrani bolesnim, starim ili slabijim jedinkama. Time se sprečavaju bolesti i osigurava se da samo najzdravije ribe prežive i razmnožavaju se. Stručnjaci kažu i da smanjivanjem broja morskih pasa, raste populacija srednjih predatora kojima treba sve više hrane poput planktona, školjaka ili manjih riba i to dovodi do problema u ekosustavu.
Obzirom na sve navedeno, pitanje nije trebamo li se bojati morskih pasa, već možemo li si priuštiti svijet u kome ih više nema.
Na kraju samo dva podatka koje smo pronašli u Večernjem listu i na Wikipediji. Od udarca groma godišnje u svijetu pogine oko 25.000 ljudi, a od pada kokosovog oraha sa stabla na nečiju glavu premine oko 150 ljudi godišnje. /Manuela Kralj, 8. a/
Dominik Knezić bio je prvi učenik koji je napravio video prenamjene za eTwinning projekt „Zero Waste“, a njegov video imao više od 1450 pregleda. U međuvremenu video uratke pripremilo je još 11 učenika kako bi prenijeli različite ideje o mogućnostima prenamjene proizvoda s ciljem produžavanja vijeka trajanja stvari.
Ekološki razlozi poput onih zbog kojih je pokrenut projekt „Zero Waste“, ali i želja da se roditelji i djeca druže i zajedno uče i zabavljaju se, bili su nit vodilja našem Vijeću učenika da potakne organiziranje akcije „Roditelji i djeca zajedno“. Podsjećamo da su zimski praznici pogodno vrijeme za izradu proizvoda koji će biti izloženi u veljači na zajedničkom druženju roditelja i učenika naše škole.
Očekujemo i da će na tom druženju puno proizvoda promijeniti vlasnike i da ćemo prikupiti donacije kojima se planira nabaviti učeničke ormariće za 8. a. Najbolji radovi bit će nagrađeni, a za njih je spreman je nagradni fond u iznosu od 200 eura.
Pozivamo sve roditelje i učenike na zajedničko kreativno druženje tijekom narednih dana zimskih praznika. Korisne upotrebne predmete moguće je napraviti iz starih traperica, drveta, kartona, papira, željeza… a mnoštvo zanimljivih ideja s potrebnim uputama može se potražiti na https://www.pinterest.com/. Radove do kraja siječnja treba dostaviti u školsku knjižnicu. /Petra Paček, predsjednica Vijeća učenika/
