Škola nije samo mjesto gdje bismo trebali naučiti matematičke formule, povijesne događaje, gramatiku… Učitelji nam često govore da je škola i odgojna institucija da bismo kroz naše školovanje trebali oblikovati naše ponašanje i učiti kako biti dobri i odgovorni ljudi.
O temama kao što su to pristojnost, odgovornost, suosjećajnost … najčešće razgovaramo na satovima razrednika. Ovih posljednjih dana nastave imali smo priliku još jednom promisliti što su to ljudske vrline. Naime, naše Vijeće učenika zamolilo nas je da tajnim glasanjem odaberemo učenike u razredu za koje smatramo da imaju najviše vrlina, učenike koji se ističu u našim razrednim zajednicama i čije vrline cijenimo.
U nastavku pogledajte tko su izabrani. /Ema Pacur, 6. c/
Ivan Širjan, 8. a
Fran Košutić, 8. b
Leon Višak, 7. a
Vanessa Fiket, 7. b
Dora Babić, 6. a
Fran Bukal, 6. b
Marko Srbljinović, 6. c
Ena Dubrava, 5. a
Mislav Matojić, 5. b
Tea Filipašić, 4. razred
Elena Benčak, 3. razred
Katja Štragelj, 2. razred
Ivano Siladi, 1. razred
Ana Petric, 4. razred PŠ Bočkovec, izabrana je za naj osobu u kombiniranom odjeljenju trećeg i četvrtog razreda PŠ Bočkovec
Lara Hubina, 2. razred PŠ Bočkovec, izabrana je za naj osobu u kombiniranom odjeljenju 1. i 2. razreda PŠ Bočkovec
Marta Babić, 3. razred PŠ Gregurovec, izabrana je u kombiniranom razrednom odjeljenju PŠ Gregurovec
Tea Kušec, 4. razred PŠ Fodrovec
Mia Kušec, 3. razred PŠ Fodrovec
Angelina Tinodi, 2. razred PŠ Fodrovec
Teo Dubravec, 1. razred PŠ Fodrovec
Mia Miklečić, 2. razred PŠ Miholec, izabrana je za naj osobu u kombiniranom razrednom odjeljenju 1. i 2. razreda PŠ Miholec
Posljednjeg dana nastave u sedmim razredima organizirana akcija čišćenja žvaki
-Nije bilo jednostavno. Neke su žvake još svježe pa se rastežu, a neke su stare i tvrde i čvrsto su zalijepljene za površinu klupe. No, bili smo uporni i očistili smo puno žvaki s klupa u učionici kemije. Bilo ih je gotovo na svakoj klupi, a na nekima i dvadesetak – rekao nam je to Gabrijel Kurpez, učenik 7. a, jedan od najmarljivijih učenika u današnjoj akciji čišćenja žvaki.
Slično mišljenje ima i Ivan Ivšak, koji je također vrlo marljivo čistio površine klupa. – Volio bih da učenici naše škole više ne lijepe žvake po klupama jer doista je to mukotrpan posao – rekao je Ivšak.
-Ovu smo akciju organizirali baš kako bi učenici shvatili da je čišćenje žvaki naporan posao. Sad sam se i sama imala prilike u to uvjeriti dok sam ih čistila – istaknula je Karla Hlebić, predsjednica Vijeća učenika i učenica 7.a. Dometnula je kako se nada da će iduće školske godine učenici promijeniti svoje navike oko odlaganja žvakaća i da ovakve akcije više neće biti potrebne.
Dio učenika 7. b čistio je učionice trećeg i četvrtog razreda, a pridružili su im se i četvrtaši. U njihovim učionicama nije bilo toliko nalijepljenih žvaki kao u kemiji.
Podsjetimo, akcije čišćenja organizirane su na poticaj Vijeća učenika, a članovi filmske skupine dokumentirali su prve dvije akcije čišćenja. Kratki dokumentarni film snimili su s ciljem da potaknu učenike da osvijeste svoje neprimjereno ponašanje i žvake ubuduće odlože u papirić te bace u kantu za otpatke. /Lucija Vukojić, 7.a; foto: S. L./
Ova je akcija primjer građanskog aktivizma, a narednu akciju čišćenja žvaki organizirat će sedmaši posljednjeg dana nastave
Lijepljenje žvakaćih guma na klupe u učionicama dugogodišnja je neprimjerena navika dijela učenika naše škole. Ove školske godine o tom se problemu raspravljalo na Vijeću učenika te je zaključeno da se pokuša djelovati na promjenu ponašanja učenika. Vijeće učenika zato je predložilo organiziranje akcije čišćenja zalijepljenih žvakaća. Međutim, prema prijedlogu učenika taj posao više ne bi kao dosad trebale raditi spremačice, već učenici.
U prve dvije akcije žvake su čistili učenici 8. a i 8. b, a na poticaj VU ta je njihova akcija i dokumentirana te je tako nastao kratki dokumentarni film “Ne budite lijeni”. Da je osušene žvake vrlo zahtjevno čistiti, osvjedočili su se sudionici akcije. Sugovornici u filmu ispričali su kakve su probleme sa žvakama imali kad su im se zalijepile na odjeću ili u kosu, a istaknuli su da očekuju da će ova akcija motivirati učenike da promjene navike u pogledu postupanja sa žvakama. Na posljednjoj sjednici (12. 6. 2023.) članovi VU pogledali su snimljeni film, a nakon gledanja filma predloženo je da se posljednjeg dana organiziraju još dvije akcije čišćenja. Predloženo je da akcije organiziraju učenici sedmih razreda.
Članovi Vijeća učenika smatraju da su ove akcije primjer kako sami učenici mogu riješiti probleme u svojoj sredini, a ne samo čekati da ih netko drugi riješi. – Drugim riječima ova je akcija primjer građanskog aktivizma, a Vijeće učenika će i iduće školske godine analizirati probleme koji muče nas učenike i nastojati djelovati na njihovom rješavanju organiziranjem konkretnih aktivnosti – rekla je Karla Hlebić, predsjednica Vijeća učenika.
Pozivamo vas da pogledate film naših filmaša te i sami razmislite kako biste se vi osjećali kad bi vam žvaka završila na odjeći ili u kosi./Veronika Hendelja, 6.c; foto: S. L./
O svojim avanturama i dojmovima iz Galatija pišu sudionice posljednje mobilnosti S.O.S. projekta
Različite situacije koje možemo nazvati avanturističkim ili neuobičajenim sastavni su dio svake Erasmus+ mobilnosti, a takvih je bilo i na ovoj posljednjoj mobilnosti S.O.S. projekta održanoj u rumunjskom gradu Galatiju od 15. do 19. svibnja.
Što se ovih neuobičajenih situacija tiče, na ovoj mobilnosti najviše su se događale našoj Barbari. U adrenalinskom parku imala je problem sa spuštanjem ziplineom pa su joj zaposlenici parka morali doći u pomoć i sigurno je spustiti. U tom parku zaradila je i blagi udarac ljestvama u glavu, ali i to je prošlo dobro, samo s malom ogrebotinom.
Treća, ne baš uobičajena situacija nije se desila samo Barbari već i Luciji, a odigrala se na povratku s mobilnosti na aerodromu u Zagrebu. Nakon što su svi dobili prtljagu, njihovih kovčega nije bilo. Suze su već krenule i baš u trenutku započinjanja postupka prijave na šalteru za izgubljenu prtljagu, platforma s trakom na koju izlazi prtljaga ponovno se pokrenula i na njima su osvanuli i njihovi kovčezi.
Pred zgradom parlamenta u Bucharestu
Nedavno preuređena škola miriše po novom
Avanturistička situacija za nas sve bila je vožnja brodom po Delti Dunava. U gotovo trosatnoj vožnji kroz drugu najveću deltu u Europi povremeno smo se vozili i kroz vrlo uske kanale obrasle visokim trskom i drvećem tako da su grane drveća ponekad udarale u naš čamac. Vozeći se kroz te rukavce činilo nam se kako bismo se mogli izgubiti, no laknulo nam je kad je naš skiper rekao da je rođen u Delti i da je tu proveo djetinjstvo s roditeljima koji su se bave ribarstvom. Vozeći se Deltom imali smo prilike vidjeti jako puno bijelih i žutih lopoča, brojne vrste ptica, a u jednom trenutku i ribu koja je iskočila iz vode. To je zabilježeno i na videu jer je Valerija baš u tom trenutku snimala prolazak drugih čamaca s ostalim sudionicima mobilnosti.
Dobra atmosfera nakon vožnje brodom nastavila se i nakon ručka kad smo se svi pridružili plesu pred restoranom. Druga prilika za ples bila je u četvrtak navečer na druženju povodom dodjele certifikata. Većina nas baš se naplesala uz dobro izabrane skladbe našeg DJ, inače bivšeg učenika škole naših domaćina. Njihova škola zove se ” STEFAN CEL MARE” i sva je mirisala po novom jer nedavno je obnovljena i u njoj su sve klupe i sav ostali školski namještaj posve novi.
Njihova školska zgrada odudara od ostalih zgrada koje djeluju prilično oronulo. Većina ih izgleda kao da su građene 50-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća. Čuli smo da je tada u Galatiju izgrađeno najviše zgrada zbog potrebe za smještajem radnika čeličane. Njihova je čeličana u to doba bila jedna od najvećih u Europi te je zapošljavala oko 50.000 radnika.
Osjećale smo se sigurno unatoč blizini Ukrajine
Avanturom bismo mogli nazvati i boravak u obiteljima naših domaćina, ali i te su avanture, u stanovima znatno manjim od kuća u kojima živimo, dobro završile. Uklopile smo se i imale dobar odnos s našim ljubaznim domaćinima, a oni su naše dobro ponašanje nagradili različitim poklonima i odlascima na šetnje i večere u grad. Valja napomenuti i da smo u Galatiju osjećali vrlo sigurno unatoč tome što je Ukrajina u kojoj se ratuje dosta blizu ovog dijela Rumunjske.
Uklopiti se u novo društvo vršnjaka bilo je pomalo stresno jer osim nas i Rumunja, na mobilnosti su sudjelovali i učenici iz Finske, Poljske, Portugala i Španjolske. Portugalci i Španjolci bili su najživahniji pa je uz njih uvijek bilo akcije i u trenutcima u školi, u autobusu pa čak i u muzejima koje smo posjetili u Galatiju i posljednjeg dana u Bucharestu.
Erasmus+ mobilnosti kombinacija su zabave, ali i učenja, a na ovoj mobilnosti ponavljali smo ono naučeno tijekom ovog projekta posvećenog sigurnosti na internetu. Zato smo u Galatiju izrađivali plakate o lažnim vijestima, sextingu i groomingu, privatnosti na internetu, zaštiti od štetnih sadržaja na internetu te ostalim temama kojima smo se bavili kroz tri godine trajanja ovog projekta. Ono najvažnije sažeto je u tiskani letak pod nazivom “Be safe online and you’ll be fine” te u višejezični rječnik pojmova vezanih uz internetsku sigurnost. Letak i višejezični rječnik prilažemo uz ovaj tekst u PDF verziji kako bismo i vas potaknuli da promislite o svojoj sigurnosti na internetu. Oba dokumenta su na engleskom, no u nastavku su preporuke iz letka na hrvatskom jeziku. /V.P.; B. D.; L. V.; L. T.; S. L./
Pazi na svoj digitalni otisak!
Ne potiči govor mržnje!
Pazi na sigurnost svojih podataka!
Ne otvaraj nepoznate poveznice!
Razgovaraj s odraslom osobom kad si u nevolji!
Ne šalji neprimjerene poruke!
Blokiraj i prijavi one koji objavljuju štetne sadržaje!
Ne dijeli stvari (sadržaje) zbog kojih bi kasnije mogao požaliti!
Provjeri izvor informacija!
Na internetu ne razgovaraj s ljudima koje ne poznaješ!
Nije jednostavno dobro zvučati na hrvatskom, a još je teže na stranom jeziku. No, mi se trudimo pripremati podcast na engleskom jeziku. Pripremamo ga s našim Erasmus+ partnerima iz Italije, Njemačke i Grčke u sklopu Erasmus+ projekta “Rights now!”. Mi smo najvrjedniji i snimili smo tri epizode na temu ljudskih prava i diskriminacije, a i naši partneri uskoro će učitati svoje epizode na platformu Podbean.
Pozivamo vas da na svoje mobilne telefone preuzmete Podbean aplikaciju te poslušate EPIZODE podcasta “Rights now!” i podržite naše nastojanje da kroz ovaj sve popularniji medij širimo naša promišljanja o ljudskim pravima.
Doznajte i zašto u najnovijoj epizodi spominjemo Lewisa Hamiltona, sedmerostrukog prvaka u Formuli 1. /Nika Šantić, 7. a; foto: S. L./
Josip Miklečić i Matej Šantić predstavljali školu u Vodicama
Na državnom LiDraNu u Vodicama, održanom od 24. do 26. travnja, Matej Šantić i ja predstavljali smo našu radijsku emisiju“NE BUDITE LIJENI”. Bio je to naš prvi susret s LiDraNom i nismo znali ni da postoji završna svečanost na kojoj se prikazuju literarni, scenski i novinarski radovi koji su dobili ponajbolje kritike od stručnjaka iz povjerenstva. Iznenadili smo se kad nam je mentorica Stojanka Lesički rekla da je naša radijska emisija izabrana za završnu svečanost. Bilo je pomalo stresno izići na pozornicu i pokloniti se pred prepunom dvoranom sudionika LiDraNa. No, bili smo ponosni što su svi oni čuli za našu školu i našu radijsku emisiju o žvakama.
Autori i mentori radijskih emisija s članovima povjerenstva
Iako smo gotovo cijeli drugi dan proveli u slušanju 10 emisija, koje su od ukupno 44 predložene izborile plasman na državni LiDraNo, bilo je to korisno potrošeno vrijeme. Naime, nakon slušanja svake emisije, slijedila je detaljna analiza emisije, a za svaku je povjerenstvo kazalo što je u njima dobro ili manje dobro napravljeno. Slušajući te analize puno se može naučiti. Nama su se osobito korisnim činili savjeti oko korištenja glazbe u emisiji te o nekim malim „tajnama“ kod snimanja kako bi zvuk bio što kvalitetniji.
Stresno je bilo i kad smo morali predstavljati emisiju kolegica iz Varaždina te kad nas je Ivana Sučić, novinarka Hrvatskog radija snimala za emisiju obrazovnog programa, ali smo zato opušteno uživali u gledanju pojedinačnih i grupnih scenskih radova. Posebno u nastupu našeg cimera bjelovarčanina Pavla Galića, koji je izvrsno glumio Munchassena. Šteta što LiDraNo ne traje dan duže jer smo imali prilike vidjeti samo nastupe na uvodnoj i završnoj svečanosti. No i taj mali broj nastupa koji smo pogledali naveo nas je da zaključimo da je i osnovna škola mjesto gdje oni koji to žele mogu razvijati svoje umjetničke sklonosti. /Josip Miklečić, 8. a; foto: S. L./
Zajednička fotografija sa svim predstavnicima naše Županije na LiDraNu – OŠ Molve, OŠ Ljudevita Modeca i OŠ “Đuro Ester”
VRIJEME ZA BRIGU O MENTALNOM ZDRAVLJU Provodite puno vremena uz digitalne uređaje, neprestano pogledavate na mobitel i ne osjećate se dobro? Ovaj je izazov za vas!
Možete li se zamisliti bez digitalnih uređaja? Bez neprestanog surfanja po društvenim mrežama, bez komentara, emotikona i stalne glazbe? Kako? Pokušajte mobitel malo ostaviti sa strane, pa ponoviti to nekoliko dana. Čini se teško? Ili je stvar navike? U svakom slučaju, isplati se isprobati nekoliko trikova koji su poznati kao digitalni detoks (digital detox). Zvuči komplicirano, ali recept je jednostavan. Već za tjedan dana ustrajnosti slijedi vrhunska nagrada – osjećajem smirenja, opuštanja i kvalitetnije ispunjenog vremena. A onda i bingo – veće zadovoljstvo!
Danas živimo s internetom i različitim digitalnim uređajima. Potrebni su nam za posao, školu, dogovore, slobodno vrijeme, ali kao društvo postajemo svjesni da ih koristimo previše. Često to činimo zbog straha od propuštanja nekog događaja, komentara, objave, posta, oznake, lajka… Ova je suvremena vrsta straha dobila svoj naziv – FOMO (Fear of missing out). On nas opterećuje i zamara, a opet tjera na stalno uzimanje digitalnih uređaja u ruke i pogledavanje u ekran. Pritom propuštamo one trenutke koji doista jesu važni za osjećaj životne sreće.
Utjecaj ekrana na mentalno zdravlje
Cijelom je društvu jasno da prekomjerno korištenje ekrana negativno utječe na zdravlje, prije svega mentalno zdravlje – izaziva stres, smanjuje našu sposobnost koncentracije i organizacije, izaziva osjećaj umora, napetosti, tjeskobe, bezvoljnosti, nezainteresiranosti, manjak samopouzdanja, manjak brige za sebe i druge, a može dovesti i do depresije. „Mentalno zdravlje je sposobnost osobe da bude pozitivna, osjeća se dobro, brine o sebi, da ima samopouzdanja i samopoštovanja i da aktivno pridonosi zajednici“, ističe pedagoginja savjetnica Jasna Relja. Svjedoči kako je mentalno zdravlje ljudi narušeno prije svega zbog obiteljskog stila života u kojem se puno vremena provodi za ekranom mobitela, računala, televizora, a isključuje prijeko potrebno zajedničko druženje roditelja i djece, razgovori, igra, kretanje i aktivnosti na svježem zraku, razvijanje osjećaja zahvalnosti, poštovanja i moralnih vrijednosti. Pedagoginja naglašava da o vlastitom mentalnom zdravlju moramo brinuti jednako kao i o tjelesnom, a to znači da ćemo spavati osam sati dnevno, igrati se, kretati na svježem zraku, baviti se sportom ili drugom aktivnošću, družiti se u neposrednom kontaktu i provoditi vrijeme s drugima bez ekrana.
Što je digitalni detoks
U reklamama za mreže i uređaje često možemo čuti kako će nas oni zbližiti s prijateljima, obitelji i dragim osobama. Reklame ciljaju na osnovne ljudske potrebe i vrijednosti, kao što su socijalna druženja, obitelj, zajedništvo, samopouzdanje, sreća, zadovoljstvo. Ako nas uvjere da ćemo konzumiranjem baš toga proizvoda zadovoljiti svoju potrebu, dobili su nas. Možemo se zapitati u kojoj nas mjeri društvene mreže doista zbližavaju s prijateljima i zadovoljavaju našu potrebu za socijalnim kontaktima. Ako nas ne ispunjavaju u dovoljnoj mjeri, imat ćemo potrebu trošiti na njih sve više vremena, stoga ne čudi što ovisnost o mrežama tako brzo raste.
Digitalni detoks je određena količina vremena koju odlučimo provesti bez ikakvih digitalnih uređaja. Uz pomoć digitalnog detoksa vraćamo mozak u stvarni svijet.
Virtualna stvarnost često je jako brza, sve se odvija na dodir ili kratku naredbu, pa nam se pravi svijet čini spor i nezanimljiv. Kada gledanje u ekran mobitela preuzme veći dio dana, ovo je jedini način da se vratimo u pravi život. A kada nam zvukovi notifikacija postanu sve manje važni, na dobrom smo putu za uspješno odmicanje od ekrana.
Istraživanje na terenu – što kažu mladi
Kako bismo utvrdili jesu li mladi svjesni količine vremena za ekranom i potrebe da smanje to vrijeme, proveli smo ispitivanje u kojem je sudjelovalo 136 učenika u dobi od 11 do 14 godina. Prema rezultatima petina učenika provodi za ekranom više od 5 sati dnevno, a polovina učenika 3 – 4 sata. Čak i oni, osobito stariji, smatraju da je to nezdravo puno. Digitalnim uređajima najviše se koriste za komuniciranje putem društvenih mreža, videoigre, glazbu, filmove i serije, a u porastu je i korištenje uređaja za školske obaveze. Mlađi koriste svoje uređaje u više svrha, za razliku od starijih koji većinu vremena za ekranom provode na društvenim mrežama.
I stariji i mlađi učenici tvrde da stalno ili vrlo često pogledavaju na mobitel (63 %), dio njih to čini iz straha od propuštanja (35 %). Većina kaže da njihovi roditelji ne provode puno vremena za ekranima. Možemo zaključiti da prekomjerno provođenje vremena za digitalnim uređajima posebno pogađa generacije djece i mladih. Dio učenika svjedoči kako se teško koncentrira na satu, ne može dobro učiti i teže pamti podatke. Mnogi se osjećaju umorno i imaju potrebu za više sna. Zabrinjava podatak da se 12 % učenika stalno ili često osjeća nezainteresirano za vanjski svijet. Neki se osjećaju odvažnije na internetu, mogu reći bilo što sve dok su pod krinkom lažnog imena i profilne slike. S druge strane, mnogi izražavaju kako bi voljeli imati više samopouzdanja u realnoj stvarnosti i bolje odnose s drugima.
Kako uspješno provesti digitalni detoks
Učenici potvrđuju da im se često, u školi i kod kuće, govori o opasnostima na internetu i lošem utjecaju prekomjernog korištenja ekrana na zdravlje. Ističu da roditelji povremeno prate njihove aktivnosti na internetu, što je prisutnije u mlađih generacija. Ohrabruje činjenica da polovina učenika često ili povremeno prati podatak kako je dugo ekran mobitela bio uključen te je svjesna količine vremena na mobitelu. Učenici sedmih i osmih razreda bolje su upoznati s pojmom digitalnog detoksa od mlađih te smatraju da bi im dobro došao. Čak su i sami iznijeli nekoliko prijedloga kako se lakše udaljiti od ekrana.
Učenici navode da ih je i ovo ispitivanje u određenoj mjeri potaknulo na manje korištenje ekrana i razmišljanje o načinu na koji provode slobodno vrijeme.
U današnje se vrijeme koristimo digitalnim uređajima svakodnevno, što je normalno s obzirom na to kako nas brzo i jednostavno mogu spojiti s drugim ljudima. Podsjećaju nas na ispite, znaju sve naše ocjene. No, primijetite li da se ne sjećate kako vam prolaze dani, što ste radili ili kada ste zadnji put proveli dan bez ekrana, možda je vrijeme da učinite nešto dobro za sebe – odgovorite na izazov odmicanja sebe od ekrana. Pobrinite se da na kraju dana odmorite svoj mozak od klikanja i tipkanja. Malim koracima do velikog čina za svoje zdravlje. /Mirta Jurić, 8.a; OŠ „Đuro Ester“ Koprivnica; mentor: Nikolina Sabolić, članak je pozvan na državni LiDraNo u kategoriji samostalni novinarski radovi/
TRIKOVI I SAVJETI ZA DIGITALNI DETOKS
probaj napisati zadaću, a da ni jednom ne pogledaš na mobitel
otiđi van na druženje bez mobitela
svakoga dana na određeno vrijeme isključi mobitel
odredi prostorije u kući u kojima se nećeš koristiti mobitelom
otiđi na spavanje bez mobitela
uvedi analogne uređaje – kalkulator, sat-budilicu, zidni kalendar
deinstaliraj aplikacije koje ne koristiš
isključi obavijesti aplikacija
predaj roditeljima mobitel na par sati
pronađi aktivnost ili hobi koji ne uključuje digitalne uređaje
Mediji nam služe i da bismo se zabavili, ali to nije njihova primarna funkcija. Oni imaju i informativnu te obrazovnu ulogu i objavljuju priloge o događanjima i pojavama i s ciljem ukazivanja na pozitivne i negativne pojave.
Neki medijski sadržaji dovode i do pozitivnih promjena u društvu. S takvom namjerom, snimljena je i podcast epizoda o bacanju voća u našoj školi. Na PODCASTU eTwinning projekta MISLI ODRŽIVOobjavili smo spomenutu epizodu ne da bi se istraživalo tko je to bacio banane u zahodsku školjku već da potaknemo na raspravu u cilju promjena neprimjerenog odnosa prema voću koje učenici besplatno dobivaju u školi.
S istim ciljem pokretanja rasprave u našim razredima, a nadamo se i u obiteljima naših učenika, snimljena je i epizoda o tome zašto je neodrživo bacati hranu. /Stojanka Lesički/
Bajka “Mali robot”, šestaša Mateja Filipana, proglašena je jučer za najbolju bajku na natječaju organiziranom u našoj školi u povodu “Noći knjige”, manifestacije kojom se širom Hrvatske obilježava Dan hrvatske knjige te Svjetski dan knjige i autorskih prava.
Zadane teme bili su roboti i problem bacanja hrane. Izbor najbolje bajke održan je u školskoj knjižnici, a glasali su učenici trećih i četvrtih razreda. U konkurenciji je bilo 6 bajki, a druga po broju glasova bila je bajka najmlađe autorice, trećašice Eleonore Črnek.
Priliku za maštanje i osmišljavanje bajke, točnije rečeno raspleta bajke, imali su svi sudionici događanja u knjižnici. Naime, susret je započeo čitanjem bajke “Tri elektroviteza” iz knjige “Bajke o robotima” Stanislava Lema, a zadatak učenika bio je osmisliti kraj te bajke. Bilo je zanimljivih prijedloga, ali svi su bili drugačiji od završetka Lemove bajke koji poručuje da pohlepa nije vrlina, ali mudrost jest. /Ines Martinek, 6. a; foto: S. L./
U nastavku su bajke koje su učenici pripremili u programu Storyjumper.
Najviše me oduševilo to što su svi pažljivo i s uvažavanjem slušali druge sugovornike
Godišnji sastanak Mreže mladih savjetnika (MMS) pravobraniteljice za djecu održan je 31. 3. i 1. 4. u Termama Jezerčica u Donjoj Stubici. Članica MMS-a sam od rujna 2021., ali dosad sam se u rad ovog savjetodavnog tijela pravobraniteljice za djecu uključivala samo putem našeg online foruma.
Moj prvi susret uživo s ostalim članovima MMS-a bio je izvrsno iskustvo, a ponajviše sam bila oduševljenja time što je svima sudionicima bilo važno čuti mišljenja drugih. Na našem skupu svi su pažljivo i s uvažavanjem slušali govornike i nije bilo upadanja u riječ. Pažljivim slušanjem sugovornika i razmjenom mišljenja došli smo do dobrih prijedloga i ideja o tome kako proširiti svijest o pravu djece na participaciju. Upravo pravo na na participaciju djece i njihovo uključivanje u odlučivanje o pitanjima koja ih se tiču bila je jedna od važnih tema našeg godišnjeg sastanka.
Meni se osobito svidio prijedlog da se putem popularnih platformi poput TikToka i Instagrama nastoji doprijeti do djece i upoznati ih s dječjim pravima i mogućnostima participacije.
Naša tema bile su i institucije za zaštitu dječjih prava. U sklopu te teme razgovarali smo o ulozi ureda pravobraniteljice te o ulogama policije i centara za socijalnu u zaštiti dječjih prava.
Radeći u grupama osmišljavali smo ideje kako da mi članovi MMS-a efikasnije promoviramo dječja prava. Promocija dječjih prava bit će i tema skupa koji će se ove godine u srpnju održati na Malti. Taj se skup održava u organizaciji ENYA-e – savjetodavnog tijela mladih Europske mreže pravobranitelja za djecu (ENOC). Za skup na Malti izabrali smo dvije naše predstavnice. Marijeta Škoro i Karla Lea Čerkuć predstavljat će nas na Malti gdje će iznijeti ideje MMS-a na promoviranju dječjih prava. /Lara Trušček, 8. b; foto: MMS/
Još jedna godina u MMS-u
Lara Trušček bit će članica MMS-a još iduće godine jer mandat članova MMS-a traje 3 godine. U ovom savjetodavnom tijelu pravobraniteljice za djecu mogu sudjelovati djeca od 12 do 16 godina, a izbor se vrši putem natječaja. MMS-a ima 25 članova, a na prethodni natječaj 2021. stiglo je ukupno 105 prijedloga.
