Novinari i filmaši koji su gledali “Ljubavi ili smrt”
Dječak koji je imao probleme sa duhovima, pljačkašima i zagonetnim dječakom, vratio se u kina u filmu “Koko 3: Ljubav ili smrt“. Sam naziv filma govori da je ljubav glavni Kokov problem u ovom trećem filmu iz serijala o Koku, a sve do kraja filma nejasno je tko je Kokova ljubav. To daje napetost filmu isto kao i spletke oko utakmice u kojima u pitanje dolazi čak i bratska ljubav. Meni se film svidio, između ostalog i zato što na duhovit način progovara o ljubavi. Ukoliko ste gledali prvi ili drugi nastavak Koka, moći ćete usporediti koliko su glavni akteri narasli. Antonia Parača, dječaka koji u filmu utjelovljuje Koka, upoznala sam lani u listopadu kad smo s njim razgovarali za Klinček, no u filmu koji je sniman vrlo brzo nakon našeg razgovora, djeluje mi nekako zrelije. Možda i zato što je tema filma ljubav, a mi smo tad više pričali o glumi i rukometu koji je njegov omiljeni sport.
Prizor iz filma
Kokov omiljeni sport nije rukomet, već nogomet, a neke se cure u njega zagledaju baš zbog nogometa. Osim nogometa u filmu o Kokovim ljubavnim patnjama važnu ulogu ima i glazba. Kad pogledate film bit će vam jasno zašto, a prije nego odete u kina na poveznici ispod teksta možete poslušati i nedavno završeni spot „Zagonetni dječak“ koji izvode glumci iz filma. U tom spotu vidjet ćete malo drugačijeg Koka. Preporučam vam da pogledate film i spot i usporedite u čemu je Koko drugačiji, a kad otkrijete tko je Kokova ljubav ukoliko ste i sami nesretno zaljubljeni možda shvatite u čemu je rješenje vašeg ljubavnog problema. /Antonija Kos, 8.a, fotografije preuzete s interneta/
Oproštaj od Parača i ekipe
Režiser ovog trećeg filma o Koku, ponovno je Danijel Kušan, koji je režirao i prvi film „Koko i duhovi“. Danijel je sin čuvenog pisca Ivana Kušana, prema čijim su romanima i nastali scenariji za filmove o Koku. Kako smo pročitali, u četvrtom i navodno posljednjem filmu iz serijala o Koku, više nećemo gledati Antonia Parača, Kristiana Bonačića i ostatak ekipe iz prva tri Koka. Naime, u četvrtom dijelu Koko će biti klinac, onaj Koko prije dolaska u grad. Ovaj nastavak je oproštaj s Paračem i ekipom, a u novom nastavku gledat ćemo nove glumce.
ANTONIJA, KARLA I VERONIKA GOVORILE ZA RADIO ZAGREB
Tri osmašice: Antonija Kos, Karla Senko i Veronika Tomak nedavno su gostovale u emisiji „Stigla je pošta“, Prvog programa radio Zagreba. Emisija je emitirana 21. studenog. Poslušajte što su urednici Sandri Maričić ispričale o nekim aktivnostima koje su se u posljednje vrijeme odvijale u našoj školi.
Što su sve rekle poslušajte na platformi za dijeljenje audio zapisa SoundCloud, na poveznici ispod teksta. /Uredništvo/
UČITELJICA KATANOVIĆ VOLONTIRALA U TURSKOJ, POLJSKOJ I ČEŠKOJ
Volontiranje – Poljska
Volontiranje pozitivno utječe na osobni razvoj
Uz Međunarodni dan volontera (obilježava se 5. prosinca), predstavljamo vam novu učiteljicu hrvatskog jezika, Andreu Katanović. Ona hrvatski predaje u 6.b, a već godinama volontira i to je činila i izvan Hrvatske. Iz intervjua s njom doznajte gdje je sve volontirala, te još niz zanimljivosti o njoj, a o tome što je couch surfing i kako je učiteljica Katanović povezana s tom aktivnosti čitajte uskoro u rubrici „Riječi“.
Klinček:Čuli smo da već godinama aktivno volontirate. Kada ste se počeli baviti volontiranjem?
Počela sam prije 10 godina preko Volonterskog centra Zagreb.
Klinček:Što ste sve radili kao volonter?
Radila sam svašta. Na primjer u Volonterskom centru Zagreb radila sam na marketinškim aktivnostima i izradi baze volontera. Ipak najviše se volim sjetiti aktivnosti u međunarodnim kampovima u Češkoj, Poljskoj i Turskoj.
Volontiranje – Češka
Klinček:Što ste radili u tim kampovima?
U Poljskoj sam sudjelovala na interkulturalnim radionicama za djecu iz ruralnih krajeva. To su djeca koja nisu imala priliku otići preko ljeta nikud na praznike, pa su im brojne aktivnosti organizirali volonteri iz različitih zemalja. U Češkoj sam sudjelovala u kampu u kojem smo radili predstave. Tamo sam imala priliku glumiti i sudjelovati u izradi scenografije. U Turskoj smo radili s romskom populacijom, na integraciji djece Roma u obrazovni sustav.
Klinček:Kako je volontiranje utjecalo na Vas?
Sve su to bila vrlo pozitivna iskustva koja su me vodila dalje, pa sam tako na fakultetu radila istraživanje o tome kako volontiranje utječe na kvalitetu života volontera, ali i korisnika volonterskih usluga. Volontiranje me potaknulo na putovanja. Zadnjih godina sam puno putovala po Europi i stekla mnogo prijatelja.
Klinček:Volontirate li i u Križevcima?
Nedavno smo u Križevcima osnovali Volonterski centar „Link“. Ima nas tridesetak i funkcionirat ćemo kao regionalni volonterski centar. Planiramo organizirati kampove, s ponudom različitih radionica koje će voditi volonteri iz inozemstva, kako bi djeci omogućili međukulturalno okruženje. Izrađujemo i bazu volontera da bi udruge imale informacije na koga mogu računati, kad budu imale potrebe za volonterima. Planiramo i razne kulturne i ekološke aktivnosti u radu s mladima i starijom populacijom. Na primjer, jedan od naših programa bit će i ponuda besplatne pomoću u učenju djeci.
Klinček:Čuli smo da je “Link” već organizirao neke zanimljive aktivnosti?
Volontiranje – Turska
Jedna od aktivnosti bila je volonterska suradnja s Mađarima. Njihovi volonteri sudjelovali su kod nas u organizaciji Skaville festivala. Organizirali smo i razmjenu odjeće, a takvu aktivnost planiramo ponovno ovih dana.
Klinček:Na koji način se odvijala razmjena odjeće?
Svi koji su željeli sudjelovati morali su donijeti nešto odjeće, a koliko su donijeli, toliko su mogli i uzeti.
Volontiranje – Turska
Klinček:Zašto biste mladima preporučili da se bave volontiranjem?
Prije svega jer pozitivno utječe na njihov osobni razvoj, na osjećaj samopouzdanja, samopotvrđivanja. Radi se nešto korisno. Svoja znanja i vještine imate priliku prenositi na druge. Razvijaju se prijateljstva. Kako osobe koje se pridružuju volonterskom radu obično imaju motive koji su humanitarni i altruistički, u tom je društvu volontera atmosfera vrlo pozitivna, suradnička i prijateljska i to poticajno djeluje na mladu osobu. Valja spomenuti i da volontiranje može biti i dobra „ulaznica“ za budući posao, a neki fakulteti volontiranje priznaju kao praksu. Neki pak na prijemnom ispitu boduju volonterski rad.
Pet brzinskih….
…Osim u vašoj, radim i u Oš “Vladimir Nazor”.
…. Od učenika tražim budu aktivni na satu, da čim više nauče i zapamte na satu. Tražim trud i redovitost u učenju.
…. Moj stil rada je da nastojim povezati ono što učimo sa stvarnim životom, da učenici čim bolje zapamte i da uče s razumijevanjem. Želim da shvate da to ne uče samo za školu i za ocjenu.
…. Glazba koju volim: ska, bossa nova. Npr. volim slušati grupu Gogol Bordello. Od domaćih to su: Urban, Josipa Lisac, Massimo.
…. U djetinjstvu sam najviše voljela Kishonove knjige jer su duhovite, a puno sam čitala i krimiće Agathe Christie. /Ana-Marija Nemčić, 6.b; fotografije iz privatnog albuma A.K./
Osmaši Terezija Mekovec, Mihael Višak i Antonija Kos bili su najbolji na kvizu o Domovinskom ratu, održanom 24. studenog.
Mentor natjecatelja učitelj Darko Kožar, rekao nam je da je kviz organiziran u sklopu projekta Promicanje vrijednosti Domovinskog rata.
Znatan dio pitanja odnosio se na ulogu Koprivničko-križevačke županije u Domovinskom ratu. Osim iz udžbenika sudionici kviza, učili su i iz skripte koju su pripremili organizatori natjecanja Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH podružnica Koprivničko-križevačke županije.
Nakon što budu poznati rezultati školskih natjecanja, organizatori će na županijsko natjecanje pozvati najbolje ekipe iz Koprivnice, Križevaca i Đurđevca. /Martina Poljak, 6.b; fotografija Darko Kožar/
Na problem žvaki upozorili smo u Klinčeku prošle školske godine, no neki učenici i dalje imaju tu lošu naviku te žvake ne bacaju u koš, već ih lijepe po školskom namještaju, zidovima….. Takve ružne navike i dalje zadaju glavobolju našim spremačima koji ih teškom mukom odstranjuju, a oštećuju i odjeću učenika koji slučajno sjednu ili se naslone na žvaku.
Nažalost danas je jedna žvaka na stolici bila i povod fizičkog obračuna u kojem je nezgodnim slučajem lakše ozljeđen jedan učenik, zbog čega je u školu pozvana hitna pomoć.
Naravno da nije ugodno sjesti na žvaku, no uvijek postoji izbor u rješavanju problema bilo da je to žvaka ili neki drugi problem. Razgovor je svakako bolji izbor za rješenja problema. Razgovarati možemo s onim koga smatramo uzročnikom nekog problema. Ukoliko to ne pomogne razgovor o problemu možemo incirati na satu razredne zajednice, obratiti se možemo razredniku, učiteljima, pedagogu i ravnatelju. Osim razgovora tu je i papir, na njega možemo napisati ono što smatramo problemom i dati ga razredniku, učitelju….
Ova dva načina rješavanja problema možda će nam oduzeti vremena, ali brzo reagiranje fizičkom silom nije rješenje problema jer svako podizanje ruke na nekog koga smatramo uzročnikom problema može, igrom slučaja, kao što se to desilo danas, završiti neželjenim posljedicama.
Žvake s klupa neće nestati ukoliko se međusobno budemo mlatili, ali možda hoće ukoliko o tome svi počnemo razgovarati i tražiti rješenje za problem koji nas smeta.
Željela bih da u našoj školi više ne bude žvakaćih guma na stolicama i još više da ni jedan učenik ne rješava probleme upotrebom fizičke sile, jer i današnji incident na školskom hodniku primjer je toga kako sve može otići u neželjenom smjeru i završiti na način koji sigurno nitko nije priželjkivao. /Sara Orak, 8.b; fotografija: S.L./
Košarkaške ekipe dječaka i djevojčica, našeg ŠSD “Mladost”, pobijedile su jučer (25. 11), u Križevcima na međuopćinskom natjecanju iz košarke. Prvi je to puta u povijesti škole da obje košarkaške ekipe idu na županijsko natjecanje.
U natjecanju dječaka najnapetija utakmica bila je ona između naše i ekipe “Plamena”, iz Oš “Vladimir Nazor”. Ekipa “Plamena” vodila je prve dvije četvrtine, a onda se zalaganjem naše petorke: Ivana Funtaka , Karla Črnca , Ivana Višaka (8.b) , Matije Kurpeza (7.b), i Attilia Sante (5.b), situacija promijenila u trećoj četvrtini i utakmica je završila rezultatom 29: 24. Najviše koševa zabili su Ivan Futnak i Matija Kurpez.
Utakmica naših djevojčica i ekipe „Izvor“, iz OŠ Ljudevita Modeca, bila je jedina jer druge škole nisu sudjelovale. Od početka utakmice naša ekipa bila je nadmoćna. Naše igračice stalno su vodile i utakmica je na kraju završila rezultatom 35:16. Većinu utakmice odigrala je prva petorka u sastavu: Ivana Horvat, Sara Orak, Karla Senko, Doroteja Mamek (8.b) i Karolina Šok (7.b). Najuspješnije igračice bile su Ivana Horvat i Karolina Šok.
Presretni mentor Saša Šikić i osvajači zlatnih medalja svoje su pobjede na kraju natjecanja slavile izvikujući pozdrav “321 Mladost”.
U ovoj školskoj godini održana su natjecanja u četiri sportske discipline, a naši su košarkaši i košarkašice prvi koji su se probili u viši rang natjecanja. Na međuopćinskom nivou slijedi natjecanje u nogometu. /Sara Orak, Karla Senko, 8.b; fotografija: S.L./
Igrali su i…
Za ekipu djevojčica uz već spomenute igrale su još: Antonija Kos (8.a), Ana-Marija Nemčić, Jasmina Funtak (6.b), Patricija Fagnjen (4 razred), Valerija Kos (6. a) i Marija Jelak (6.b). Za ekipu dječaka igrali su i: Igor Belani (7.b), Sebastian Orak ( 5.b), Marko Puškar (5.a), Dominik Pugar (5.b), Luka Pacur (5.b), Leo Ban ( 4 razred) i Patrik Ban, ( 5.b).
Moto stunt je vještina akrobatske vožnje na motoru
Na prednjem kotaču svoje Yamahe Dejan Špoljar može voziti 170 metara, na zadnjem 30 kilometara bez zaustavljanja, a voziti se na motoru može čak i kad skine prednji kotač. No, to su tek neki od preko pedesetak trikova koje ovaj 33-godišnji mladić iz sela Jablanca kod Zaprešćića, izvodi na svoje dvije Yamahe. Iako se pojedine akrobacije u moto stuntu, kako se naziva vještina kojom se bavi Špoljar, zovu trikovi, tu nema nikakvih iluzija kao u mađioničarskim nastupima i Špoljar zaista izvodi sve te vratolomije.
Često mu se u izvođenju akrobacija na motoru pridružuje i njegova zaručnica Mateja Vlašić i nekoliko prijatelja, pa neke trikove ponekad izvodi i s još tri osobe na motoru. Razgovarajući sa Špoljarem i Vlašić putem Skype-a, doznali smo da je motor počeo voziti od šestog razreda osnovne škole, a moto stuntom bavi se 9 godina. Djevojka mu se u izvođenju akrobacija pridužila gotovo od početka njegovog bavljenja stuntom.
Svoj prvi trik, vožnju na zadnjm kotaču u krug, vježbao je tri tjedna. – Neke trikove vidio sam na Youtubu, a puno njih osmislio sam sam – rekao nam je Špoljar, dodavši da mu sad ne treba toliko vremena da uvježba neki trik. Jedan od trikova koje često izvodi je vožnja na zadnjem kotaču s nogama preko volana i bez upotrebe ruku. Često izvodi i trik kad s motora u vožnji napravi salto. Na motoru u vožnji može napraviti i stoj na glavi, a kad želi motorom pali i vatru i izvodi brojne druge trikove od kojih publika ostaje bez daha.
Kondiciju stječe radeći u šumi
Najzahtjevniji trik koji izvodi, po njegom mišljenju, je onaj kad se u vožnji zarotira za 180 stupnjeva i stane nogama na rezervoar i potom nogama upravlja motor. Ipak njemu je najdraži, a primjećuje da je i publici najatraktivniji, trik kad se vozi na zadnjem kotaču pri čemu ljubi svoju djevojku Mateju dok je ona leđima naslonjena na rezervoar motora.
Za izvođenje ovih vratolomnih trikova Špoljaru, osim puno vježbanja treba i puno snage, a nju stječe u šumi gdje pomažući ocu radi kao drvosječa. No, njegov otac, za razliku od majke, nije pristalica sinova hobija i nikad ne dolazi na njegove nastupe, na kojima ponekad bude i po nekoliko tisuća ljudi. – Otac je moje nastupe gledao samo na televiziji, ali uživo nikad. On kaže da je to zabava za bedake – priča Špoljar koji smatra da je stunt umjetnost. Većina njegovih prijatelja i susjeda ponosna je na njegovo umijeće. Tek rijetkima smeta, a najupornija je jedna gospođa koja ga je puno puta prijavljivala policiji kad vježba iako on ima službeno odobrenje da može trenirati na parkiralištu pored zgrade Baumaxa u Jankomiru.
Surađuje s Policijskom akademijom i cirkusom
Na njegove vratolomije na motoru ne ljuti se ni policija jer ih ne izvodi na cesti niti u prometu, a s Policijskom akademijom surađuje već 4 godine. U njihovoj školi sigurne vožnje demonstira što se sve s motorom može činiti. Svoje umijeće, osim u Hrvatskoj, pokazivao je u Mađarskoj, Srbiji, Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini. Godišnje ima po 50-tak nasupta, a oko godinu i pol surađuju s cirkusom Eldorado iz Dubrovnika, te nakon njihovog iluzionističkog izvodi svoj moto šou. – U Dubrovačkom listu nedavno su za naš šou napisali „Bio je to cirkus kakav nikad niste vidjeli“ – s ponosom ističe Špoljar, dodavši da njegov moto šou može potrajati i po sat vremena zbog broja trikova koje zna izvoditi.
Jedno vrijeme se i natjecao u moto stantu i ima 5 osvojenih pehara s Grobnika, no natjecanja mu više ne čine zadovoljstvo. – Više me veseli kad svojim umijećem zadivljujem publiku, a publika i uzbuđenje koje ide uz ove akrobacije su mi motiv da se stuntom nastavim baviti sve dok budem mogao – ističe Špoljar.
Kakve sve akrobacije na svojim Yamahama može izvesti Dejan Špoljar pogledajte u prilogu iz emisije „Dobro jutro“, na priloženoj poveznici. /Veronika Tomak, 8.a; fotografije preuzete sa Špoljareve facebook stranice /
Više vježbe manje straha
Razgovarajući sa Špoljarom doznali smo da je vježbajući akrobacije padao puno puta, možda i tisuću, kako kaže, no najozbiljnija povreda bila je slomljena nadlaktica lijeve ruke. Što duže vježba, padova je manje kao i straha. Ni njegova zaručnica Mateja, ujedno i najčešća partnerica u akrobacijama više ne osjeća strah jer iza njih su godine vježbe i međusobnog povjerenja.
Ona nam je ispričala da je njoj najzahtjevniji trik kad Dejan izvadi prednji kotač od motora i vozi na zadnjem, a ona mora utrčati i ubaciti se na motor.
Specijalno dorađeni motori
Da bi svoje trikove mogao izvoditi na što sigurniji način potreban je i pouzdan motor i to ne onakav kakav se kupi u dućanu već specijalno dorađeni.
Kako je po struci mehaničar, on je svoje dvije Yamahe dorađuje sam i uz pomoć prijatelja, a dijelove za potrebne prerade omogućuju mu sponzori. Među njima je i tvrtka Yamaha, čije motore obožava, pa i na ruci ima istetoviran znak Yamahe.
DOROTEJA I MATIJA NAŠI NAJUSPJEŠNIJI STOLNOTENISAČI
Naša školska stolnoteniska ekipa
Matija Kušec iz 7.b i Doroteja Mamek iz 8. b, svaki s dvije osvojene pobjede, bili su naši najuspješniji predstavnici na međuopćinskom natjecanju iz stolnog tenisa. Ostali naši predstavnici imali su samo po jednu pobjedu, pa je ekipa djevojčica na kraju bila ekipno druga, a ekipa dječaka završila je na trećem mjestu.
Pobjednice natjecanja u konkurenciji djevojčica bile su predstavnice OŠ Sidonije Rubido-Erdödy iz Gornje Rijeke. U konkurenciji dječaka pobijedili su učenici OŠ Ljudevita Modeca iz Križevaca, dok je drugo mjesto osvojila ekipa dječaka iz Gornje Rijeke.
Na natjecanju su uz veće spomenute škole nastupili još i učenici COOR-a iz Križevaca, ali samo u konkurenciji dječaka, dok su se kod djevojčica za prolazak na županijsko natjecanje borile samo tri škole. Natjecanje je održano 13.11. u sportskoj dvorani OŠ Ljudevita Modeca koja je bila i organizator ovog natjecanja.
Najbolja igračica na natjecanju bila je Katarina Berend iz Gornje Rijeke, a u konkurenciji dječaka najbolja su bila braća Meštrović.
Mentor obje naše ekipa je učitelj Saša Šikić. Školu su na natjecanju predstavljali slijedeće učenice i učenici: Doroteja Mamek, Terezija Mekovec, Karla Senko, Sara Orak, sve iz 8.b.; Domagoj Blagaj, (8.b), Ivan Višak, (8.b), Matija Kušec (7.b), Igor Belani (7.b). /Ana-Marija Nemčić, 6.b; fotografija Saša Šikić/
Talijani zabranili uhićenima dolaziti na utakmice u zemlje EU
Ukupno 15 hrvatskih navijača, pritvoreno je u Italiji, nakon utakmice Hrvatska-Italija održane u Milanu 17. studenog. Uhićeno ih je 16, ali uhićenog maloljetnika policija nije pritvorila. Razlog pritvaranja je neprimjereno ponašanje navijača. U dva navrata dio je navijača bacao baklje na teren, zbog čega je u 75 minuti utakmica i prekinuta, a tokom utakmice čulo se i neprimjereno skandiranje. Vikalo se „Za dom spremni“ i „Ajmo ustaše“.
Nakon što je policija zavela red na stadionu utakmica je za 10 minuta nastavljena, ali je nereda bilo i po gradu nakon završetka utakmice, izvještavali su mediji taj dan. Slike atmosfere iz Milana obišle su svijet i posve zasjenile utakmicu u kojoj se naša reprezentacija pokazala kao dostojan protivnik Talijanima. Zasmetalo me takvo ponašanje dijela navijača jer smatram da su osramotili sve nas i našu domovinu. Da slično misle i moji kolege iz 6. b doznao sam provevši anketu u razredu.
Franjo Blagaj smatra da su navijači osramotili cijelu Hrvatsku. Jasmina Funtak rekla je da se takvo ponašanje na stadionima ne bi smjelo ponoviti, ali i da osobe koje se tako ponašaju ne možemo nazivati navijačima već huliganima. – Mislim da bi ih trebalo kazniti jer njihovo ponašanje nije pravo lice naše domovine – rekao je Karlo Matoić. Da bi one koji su izazivali nerede na utakmici u Milanu svakako trebalo kazniti misli i učiteljica Branka Filipović. Prema njenom mišljenju huligane bi trebalo kazniti zabranom dolaska na utakmice, ali i novčano. Neki od gore navedenih učenika smatraju da bi huligane trebalo kazniti i zatvorskom kaznom, a bilo je prijedloga i da im se privremeno oduzmu putovnice.
Preostaje nam pričekati kako bismo vidjeli hoće li oni koji su izazivali nerede u Milanu biti u Hrvatskoj kažnjeni nekom od kazni koje su predložili moji sugovornici, a što se tiče Talijana oni su to već učinili. Svima uhićenima, u srijedu (19.11.) nakon puštanja iz pritvora milanska je policija priopćila da tri godine ne smiju otići ni na jednu utakmicu u zemljama Europske unije. /Klaudije Mažar, 6.b; fotografija preuzeta s interneta/
Poznate glumice upozorile na potrebu titlovanja domaćih filmova, kako bi ih mogle pratiti i osobe s oštećenim sluhom
Bojanu Gregorić-Vejzović, Zanu Marjanović, Brunu Bebić, Anu Maras, Natašu Janjić-Lokas, Gorana Navojca i Dejana Ačimovića – sve te poznate glumce vidjeli smo u zagrebačkom kinu Tuškanac, na otvorenju Festivala o pravima djece (17.11.). Na otvorenje Festivala pozvani smo jer se prikazivao i naš film “Tužibaba”.
Ovogodišnji Festival posvećen je nasilju nad djecom, a čast da im se filmovi prikažu na otvorenju Festivala imale su i filmske grupe iz Oš Rudeš i OŠ Marije Jurić Zagorke iz Zagreba, te Oš Eugena Kumićića iz Velike Gorice. Zajedno s učenicima navedenih škola, našu filmsku grupu na pozornici su imale priliku predstaviti Ana-Marija Nemčić, Gabrijela Jelak, Karla Senko i Antonija Kos. Bile su jako uzbuđene jer je dvorana bila prepuna publike i fotoreportera koji su neprestano škljocali fotoaparatima. Sva sreća što se moralo reći samo ime i prezime.
Kad se na velikom filmskom platnu kina Tuškanac pojavio naš film bili smo ponosni, a pogotovo kad smo čuli buran pljesak po završetku filma. Naš je film, kao i svi ostali, imao titl jer ovaj Festival nastoji biti dostupan i osobama s teškoćama vida i sluha. Zasad je jedini takav Festival u Hrvatskoj.
Da bi domaći filmovi i tv serije trebali biti dostupni i osobama oštećenog sluha, preformansom na samom početku Festivala, upozorile su voditeljice Bojana Gregorić-Vejzović i Bruna Bebić tako što su na pozornici samo otvarale usta. Nakon što je publika počela upozoravati da se ništa nečuje, voditeljice su objasnile da su na ovaj način samo htjele pokazati kako domaće filmove doživljavaju osobe oštećenog sluha. Rekle su i da za to nema opravdanih razloga u današnje digitalno doba. No, na ovom festivalu osobe s oštećenim sluhom mogle su osim filmova „čuti“ i ono što se u pričale voditeljice jer je sve njihove riječi na znakovni jezik prevodila Mirjana Juriša.
Prevoditeljica znakovnog jezika Mirjana Juriša
Na otvorenju Festivala gledali smo i nekoliko jednominutnih filmova s UNICEF-ovih radionica o prevenciji nasilja, te jednominutne filmove djece iz BIH. Susjedna država bila je i partner Festivala, a na otvaranju su je predstavljali Tajra Ljubović i Sergej Lemez, učenici iz Sarajeva i voditeljica Zana Marjanović, nama poznata po ulozi Selme, iz serije „Lud, zbunjen,normalan“.
Nakon kratkih filmova pogledali smo i dugometažni film “Natjecanje –uspon do zvijezda”. Šteta što ovaj zanimljivi danski film, koji je ove godine nagrađen na festivalu u Berlinu i u Torontu, nismo uspjeli pogledati do samog kraja. Naime, iz kina smo izašli nekoliko minuta prije završetka filma kako bismo stigli na posljednji vlak u 22.02. Od kina Tuškanac, do zagrebačkog Željezničkog kolodvora obarali smo rekord u brzom hodanju. Jurili smo „sto na sat“ i u vlak smo uspuhani i rumenih lica „uletjeli“ samo 2 minute prije polaska. Što smo još sve radili taj dan u Zagrebu, uskoro ćete moći pročitati u još dva članka. /Karla Senko, 8.b; fotografije Daria Hačeka preuzete sa stranice Festivala o pravima djece/
“Fotkali” se s poznatim glumicama
Iz biltena Festivala o “Tužibabi”
Sve poznate glumice kojima smo imali hrabrosti prići, bile su vrlo ljubazne, pristajale su na fotografiranje i davale nam autograme.
Festival o pravima djece ove godine traje od 17.- 22. studenog. Zagreb mu je domaćin, a grad partner je Split, a filomovi djece prikazivat će se još i u kinima Dubrovniku, Varaždinu, Osijeku, Slavonskome Brodu, Rijeci, Šibeniku, Zadru i Vukovaru Ovogodišnji Festival je šesti po redu, a održava se u vrijeme 25. godišnice Konvencije o pravima djeteta.
