Nedavno smo objavili tekstualni prilog o filmu “Platonova akademija”, a na poveznicama ispod teksta možete poslušati i naše zvučne priloge o filmu.
Prva je poveznica za prilog na engleskom, a na drugoj možete slušati prilog na hrvatskom jeziku. Priloge je snimila suradnica na projektu Majda Makovec, novinarka i urednica na Prvom programu Hrvatskog radija.
Podsjećamo da smo i ovaj film gledali u sklopu međunarodnog projekta “Fred@school”. Na posljednoj, trećoj, poveznici ispod teksta možete potražiti i zvučne priloge i ostalih škola iz Hrvatske. /Uredništvo/
Novinarka M. Makovec i učenice 8. a za snimanja rasprave o filmu
Nacionalizam i ksenofobija
Ova komedija ironično progovara i o otporu prema promjenama
Dok neki psi imaju sposobnost nanjušiti drogu, pas Patriot (patriot znači domoljub, a patriotizam ljubav prema domovini), njuši Albance. Barem tako misli njegov vlasnik, Grk iz jednog atenskog kvarta u kojem Albanci nisu dobrodošli, osim u slučaju potrebe za jeftinijijim krečenjem stana ili sličnim „prljavim“ poslovima.
U tom kvartu nisu dobro došli ni Kinezi i njihove trgovine, a dobrodošla nije niti statua posvećena interkulturalizmu (odnos među ljudima različitih kultura) jer baš na tom mjestu, Grci, vlasnici malih dućana, u koje uđe svega nekoliko kupaca dnevno, vrijeme krate igrajući nogomet i to već 40-tak godina.
Učenici 8. b gledaju film
Oni zato u nekoliko navrata pokušavaju spriječiti postavljanje statue. Tom atenskom kvartu čiji se stanovnici odupiru promjenama ime je Platonova akademija i mjesto je radnje istoimenog filma grčkog redatelja Filipposa Tsitosa. To je drugi po redu film kojeg smo gledali u sklopu projekta “Fred@school”.
Kao i “Ilegalna” i ovaj film govori o problemima imigranata, ali „Platonova akademija“ je komedija u kojoj se na ironičan način progovara o patriotizmu, nacionalizmu (veličanju isključivo svog naroda), ksenofobiji ( netrpeljivosti prema strancima) i o otporu prema promjenama. Taj otpor prema novom vrlo je slikovito predstavljen u uvodnoj sceni filma kad majka glavnog lika zahtjeva da je sin vozi ulicom kojom su se uvijek vozili.
Statua interkulturalizmu ipak na trgu
Glavni junaci filma za radnog vremena
Glavni lik Stavros, izrazito ponosan na svoje grčko porijeklo, vlasnik jedne od malih trgovina, dio je ekipe koja provodi dane igrajući nogomet pred svojim trgovinama. Osim te zanimacije okupira ga još i strast prema rock glazbi, koja je bila dio njegove mladosti.
Uz brigu za bolesnu majku i odlaske bivšoj ženi koju stalno moli da mu se vrati, važan dio njegovog svakodnevnog života su i izrugivanja pridošlicama, Albancima i Kinezima. No, sve se mijenja kad se jednog dana pojavi Albanac za kojeg Stavrosova majka tvrdi da mu je brat, a ona počinje govoriti albanski. Dotadašnji prijatelji s kojima se podrugivao Albancima, sad se podruguju njemu.
Pretpostavljam da je redatelj ovakvim zapletom želio publiku potaknuti na razmišljanje o tome jeli za čovjeka pripadnost nekoj naciji važnija od svega ostalog što ga određuje. Mislim i da je krajem filma ponudio svoje viđenje tog pitanja. Naime, nakon što poslije nogometne utakmice između Albanije i Grčke, prijatelji posve izopće Stavrosa i više zajedno ne sjede ispred Stavrosovog dućana, oni ipak dolaze na sprovod Stavrosove majke. U zadnjoj sceni filma svi ponovo zajedno sjede pred njegovim dućanom. Ujutro mu kao prije nego što se doznalo da je Albanac, pomažu postaviti novine i donose piće, a na trgu ispred njih vidi se dovršena statua interkulturalizmu.
Na poveznici ispod teksta možete pogledati isječak iz filma, koji slikovito govori o otporu bilo kakvim promjenama. /Antonija Kos, 8.a; fotografije preuzete s interneta i S.L./
GITARISTICI HELENI DRUGA NAGRADA NA DRŽAVNOM U DUBROVNIKU
H. Kralj i mentorica E. Trivanović
Mjesec dana prije natjecanja vježbala i 4 do 5 sati dnevno
Na državnom natjecanju u Dubrovniku (20.3.) osvojila sam drugu nagradu s 96,75 bodova od ukupnih 100 mogućih bodova, što je kako je rekla moja mentorica Emina Trivanović, izvrsno postignuće. Svi su bili ponosni na mene, a i ja sam bila sretna jer je moja mentorica uložila puno truda u moj uspjeh, a ja sam naporno vježbala. Mjesec dana prije odlaska u Dubrovnik vježbala sam i po 4 do 5 sati dnevno, a roditelji su me u glazbenu vozili po 4 puta tjedno.
Lijepo je bilo primiti nagradu, a uživala sam i u razgledavanju Dubrovnika, gdje sam s roditeljima i mentoricom boravila u luksuznom hotelu. Naš apartman bio je velik, jako lijepo opremljen, a more kao da nam je bilo u sobi jer umjesto prozora bila su velika staklena klizna vrata.
Navečer, po dolasku u Dubrovnik, najprije smo potražili Umjetničku školu Luke Sorkočevića, koja se nalazi na vrhu male uličice s puno strmih stepenica. Škola me se jako dojmila jer je cijela u kamenu, a dvorana gdje sam svirala bila je puna jeke. Da bi se došlo do škole morali smo proći i Stradunom, najpoznatijom ulicom u Dubrovniku. Stradun me oduševio sa svojom čistoćom, brojnim trgovinama, ali i jako finim slasticama.
Na zidinima snimali film „Fun“
Nakon proglašenja, zajedno s roditeljima i učiteljicom obišla sam dubrovačke zidine. Nisam ni pretpostavljala da su tako visoke i velike. Dugačke su skoro dva kilometra, a na pojedinim mjestima zidovi su debeli čak do 6 metara i visoki do 25 metara. No, nije me bilo strah te visine jer sam uživala u prekrasnom pogledu na Dubrovnik i more. Trebalo nam je sat i pol da obiđemo cijele zidine jer je bilo je puno turista, a snimao se i film. Poslije sam doznala da se snimao film “Fan”, s poznatim indijskim glumcem Shah Rukh Khanom.
Za mene je ovaj boravak u Dubrovniku bio nezaboravno iskustvo, kao što će zasigurno biti i međunarodno natjecanje prekosutra (28.3.) u Poreču.
Veselim se svakom natjecanju jer volim svirati gitaru. /Helena Kralj, 5.a; fotografije iz privatne arihive H.K./
Zašto se Mirna pretvorila u „šopingholičarku“ koja krade, laže i zaboravlja na spojeve s dečkom pročitajte u knjizi “Izgubljena u ormaru”
Jeste li ponekad napravili inventuru u svom ormaru i prebrojili koliko imate odjevnih predmeta koje ste možda obukli jednom ili dva puta i poslije toga su vam se činili ružni i nepotrebni? Kupovina vas opušta i kupujući možda želite zaboraviti neke probleme koji vas muče? Kupujete li planski ili vas šareni artikli u trgovinama namame da kupite i ono što niste planirali? Čini li odjeća čovjeka i što je pravo prijateljstvo?
Da razmislim o ovim pitanjima potaknula me knjiga „Izgubljena u ormaru“, književnice Melite Rundek. Glavna junakina ove knjige je Mirna, koja se godinama oblači u neupadljivu crnu odjeću, zbog čega je neki zovu darkericom. Kad postane ovisnica o modi i kupovini počinje lagati, krasti i zaboravljati na dogovorene spojeve sa svojim dečkom. Izrada figurica i slikanje više je uopće ne zanima, a nekad gotovo prazan ormar, sada je pernatrpan odjećom.
Na “Čitalačkom klubu” i o reklamama
Što je uzrok Mirninog naglog preokreta od kreativne djevojke do „šopingholičarke“ i tko će joj pomoći da odgonetne je li „ postala tek dio potrošačke mase koja samo konzumira, a ništa drugo ne misli“ , možete otrkiti ukoliko i sami posegnete za knjigom „Izgubljena u ormaru“.
Mi osmaši koji smo tu knjigu čitali kroz projekt „Čitalački klub“, poslije čitanja knjige imali smo priliku u knjižnci sudjelovati u kvizu o toj knjizi. Nakon kviza raspravljali smo o sličnositima između ovisnosti o kupovini i drugih ovisnosti, o tome kakav je naš stav prema kupovinama u „second hand shopovima“ i još brojnim drugim pitanjima vezanim uz potošačke navike.
Razgovarali smo i o reklamama i o tome kakvim nas sve one hvatačima pozornosti navlače, ne bismo li primjetili proizvod čiju nam kupnju sugeriraju. /Martina Kešer, 8.a; fotografija S.L. /
Knjiga obiluje duhovitim reklamama
Na razmišljanje o reklamama navodi i sama knjiga u kojoj se mogu pročitate brojne duhovite reklame koje nam na šaljiv način skreću pažnju kako oglašivači nastoje utjecati na nas. Zbog svoje duhovitosti puno tih reklama mi se svidjelo, a možda najviše slijedeće dvije:
Želite ponovno osvojiti dečka?
Naše suknje dobitna su srećka!
Neka vas pogledom svlače
u kontejner bacite svoje hlače!
…………………..
Haljinice, haljinice žute i plave,
od vas neugledne, ljepotice prave.
Zato dođite na našu akciju,
i napravite od sebe atrakciju.
Pobjednici su…
U sklopu “Čitalačkog kluba” u ovom polugodištu osim rasprava o knjigama održavani su i kvizovi. U nastavku pročitajte pobjednike po razredima.
Učiteljica I. Šiković i pobjednica M. Ivanek
Izgubljena u ormaru – Martina Kešer i Antonija Kos– 8. a; Luka Miklečić – 8. b
Vidimo se na fejsu – Jamina Funtak i Karlo Matoić 6. b; Mihaela Ivanek, 6. c
Dnevnik Pauline P. – Matej Furemg, Krunoslav Knezić, Kristijan Črnec, treći razred
Zagonetno pismo – Matija Kušec i Renato Miklečić, 5.b
Konrad ili dijete iz limenke – Emanuela Koretić, 5. a
Pipi Duga Čarapa – Patrik Benčak, četvrti razred
Imaš fejs – Matija Kušec, 7.b
A. Kos, M. Kešer, M. Kušec, R. Miklečić J. Funtak, K. Matoić, M. Furmeg, K. Knezić, K. Črnec
U ime naše škole u zabavnom programu humanitarne akcije Dan narcisa održanoj na središnjem trgu u Križevcima (21.3.), nastupilo je osmero učenika, a izveli su skladbu „Dark Street“, našeg šestaša Klaudija Mažara. Na križevačkom trgu nastupili su i predstavnici obje križevačke škole te škole iz Kalnika i Gornje Rijeke, a sudjelovali su i križevački vrtićanci. Nastupe je gledala brojna publika koja je imala priliku donirati novac u zamjenu za narcise.
Akcijom Dan narcisa nastoji se upozoriti na važnost prevencije i ranog otkrivanja raka dojke, bolesti od koje u Hrvatskoj svake godine oboli oko 2,5 tisuće žena, a umire svaka treća. /Mihaela Miklečić, 6. b.; fotografije Nataša Orejaš, M.M/
Ivana Brlić Mažuranić ispričala nam je strašnu legendu o Kleku
Prvi je u 6. b u petak (20.3.) pričao slavni pisac August Šenoa, pa Marija Jurić Zagorka, zatim Zvonimir Balog i Ivana Brlić-Mažuranić, i na kraju Melita Rundek. Ustvari, slavni pisci smo bili mi učenici, a glumili smo ih u povodu Dana hrvatskog jezika.
Nakon što smo dogovorili tko će glumiti kojeg pisca, s našom učiteljicom Andreom Katanović, na literarnoj grupi uvježbali smo uloge. Sat posvećen hrvatskim piscima započeli smo prezentacijom o važnosti obilježavanja Dana hrvatskog jezika, a zatim su slijedili nastupi pisaca.
Prvi je “led probio” August Šenoa pričajući nam o svom životu. Šenou je u crnom odijelu i šeširu glumila Mihaela Miklečić. Marija Jurić – Zagorka zadivila nas je pričajući o sebi, a nju je glumila Ivana Miklečić. Zvonimir Balog izrecitirao nam je šaljivu zagonetku, a da bi bila što uvjerljiviji Balog, glumica Jasmina Funtak, na licu je imala bradu načinjenu od vate. Ivana Brlić-Mažuranić ispričala je strašnu legendu o Kleku. Nju je glumila Martina Poljak, a svoj život prepričala nam je i Melita Rundek. Tu je suvremenu knjižvenicu glumila Marija Jelak.
Publika se smijala i pljeskala, a kažu da su ponešto i naučili što se i potvrdili u kvizu koji je uslijedio nakon predstave. /Mihaela Miklečić, 6. b; fotografije: Andrea Katanović i M.M./
Jeste li znali…
Zahvaljujući našoj maloj predstavi naučili smo i neke zanimljivosti koje prije nismo znali.
….Puno ime Augusta Šenoe je – August Ivan Nepomuk Eduard Šenoa
…..Dani hrvatskog jezika obilježavaju se od 11. do 17. ožujka. Tu je manifestaciju pokrenuo Hrvatski sabor 1997. i to u spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, objavljenu 17. ožujka 1967.
….Ivana Brlić Mažuranić , nije umrla prirodnom smrću već je u psihičkoj depresiji počinila samoubojstvo 1938. godine.
… Pravo ime Marije Jurić-Zagorke bilo je Mariana, a kad je pisala za novine potpisivala se kao muškarac.
Da je manioka gomolj koji služi kao sirovina za proizvodnju kruha i pića, a sisal prirodno vlakno dobiveno iz lišća biljke agave sisalane te da se iz njega najčešće izrađuje užad i prostirke, naučili smo na dodatnoj nastavi iz geografije.
To i brojne druge zanimljivosti o tome gdje se što proizvodi naučili smo jer s našom učiteljicom Andreom Martinčić, ove školske godine, istražujemo gospodarstvo svijeta. Dodatnu nastavu pohađa 9 učenika, a svaki tjedan imamo po 2 školska sata. Podatke za svoja istraživanja pronalazimo u atlasima, enciklopedijama i na internetu. Kad sve temeljito istražimo, po naputcima učiteljice Martinčić, svoja istraživanja prikazujemo na plakatima.
Na posljednjem plakatu o gospodarstvu Afrike prikazali smo i karte na kojima smo označili područja bogata pojedinim rudama i kartu proljoprivredne proizvodnje. /Gabrijela Jelak, 6.b; fotografije: S.L./
Kroz neke muzeje možemo prošetati i putem interneta. To smo naučili u knjižnici (5.3.), kada smo mi četvrtaši učiteljice Dubravke Kos, u sklopu programa “Kino slikovnica”, zajednički čitali slikovnicu “Maša u muzeju”, književnice Sanje Pilić.
S muzejima koje je posjetila glavna junakinja Maša, upoznali smo se i kroz kratke filmove načinjene od fotografija. Meni se najviše svidio film o Hrvatskom školskom muzeju jer smo u njemu vidjeli i neke naše učenike koji su lani posjetili taj muzej.
Pri kraju sata pomoću interneta obišli smo Muzej krapinskog pračovjeka i pogledali neke od slika u muzeju slavnog slikara Van Gogha. /Patrik Benčak, 4. razred/
Prošećite i vi
Kako takva virtualna šetnja muzejom izgleda i vi možete pogledati putem poveznice
Otkad im je ukinuta mogućnost besplatnog prijevoza Čazmatransovim autobusima, voze ih roditelji i u Križevcima ih čekaju dok ne završe sat
Nedavno smo provjerili tko sve u našoj školi pohađa glazbenu školu i s kakvim se problemima suočavaju kao polaznici dviju škola. Anketirajući učenike po svim razredima utvrdili smo da ove školske godine Glazbenu školu Alberta Štrige u Križevcima pohađa 14 učenika. Najviše je gitaristica, njih pet, a slijede svirači brača. Taj instrument svira troje učenika. Dvoje učenika svira harmoniku, a po jedan učenik bisernicu, klavir, flautu i udaraljke.
Svi, osim jednog učenika, misle da im ocjene u obaveznoj školi nisu lošije jer pohađaju i glazbenu školu, a jedini problem kojeg svi ističu vezan je uz prijevoz. Naime, prije pet godina ukinuta je mogućnost besplatnog prijevoza Čazmatransovim autobusima za učenike glazbene i otad je sve “palo na leđa roditelja”.
Prijevoz u glazbenu, kako ističe Katica Senko, majka naše osmašice Karle, nekad je zahtjevno ukalupiti u dnevni raspored. U Križevcima roditelji svoju djecu čekaju dok ne završe sa satom jer im se ne isplati vraćati kući i dolaziti ponovno.
Srećom raspored je organiziran tako da većina učenika u glazbenoj ima obaveze dva puta tjedno. No, oni koji još sviraju u orekstru, u Križevce moraju i po četiri puta tjedno. Jedan od njih je i Klaudije Mažar, čija nam je majka Jasmina rekla, da ustrajava zbog Klaudijeve volje za sviranjem.
Razgovarajući s učenicima doznali smo da su neki od njih imali i iskustva s natjecanjima i postigli izvrsne rezultate. U nastavku ukratko predstavljamo sve naše polaznike Glazbene škole Alberta Štrige.
Antun Bračun, 4. razred – 1. razred brača. Vježba 2 puta tjedno po pola sata. Najdraža skladba “Dva Bračanina”. Još nema vlastiti instrument.Doroteja Franjčević, 6. b – 3. razred harmonike. U 1. razredu osvojila drugu nagradu na državnom natjecanju, te također drugu na međunarodnom natjecanju,održanom u Puli.Jasmina Futak, 6.b – 5. razred flaute.U glazbenu je krenula godinu ranije no što je uobičajeno. Lani osvojila treću nagradu na regionalnom natjecanju. Najdraži kompozitori su joj Bach i Mozart, a najradije svira skladbe iz doba baroka. Još razmišlja hoće li upisati srednju glazbenu.Mihael Ivšak – 6. a, 3. razred harmonike. Svira dnevno 2 do 3 sata. Najdraži kompozitor mu je Bethowen, ali rado svira i “cajke”. Volio bi da mu buduće zanimanje bude vezano uz glazbu.Helena Kralj, 5.a – 3. razred gitare. Idući tjedan držite joj palčeve jer nastupa u Dubrovniku na Državnom natjecanju učenika i studentata glazbe i plesa. Za državno se izborila osvajanjem prve nagrade na regionalnom natjecanju.Marta Kurtanjek, 5.a – 3. razred brača. Najradije svira skladbu “Miami”. Smatra kako će joj pohađanje glazbene pomoći u postizanju boljeg uspjeha u srednjoj školi.Klaudije Mažar, 6. b – 4. razred bisernice. Ove godine osvojio prvu nagradu na natjecanju mladih glazbenika Sonus op. 1 i drugu nagradu na regionalnom natjecanju u sklopu 53. hrvatskog natjecanja učenika i studenata glazbe i plesaMihaela Miklečić, 6. b – 3. razreda brača. Glazbeni uzor joj je tata koji svira sa svojom grupom na raznim svečanostima. Najdraži joj je kompozitor Mozart, a najradije izvodi skladbu “Mali rondo”. Svaki dan vježba 30 do 40 minuta.Ana-Marija Nemčić, 6.b – 4. razred gitare. Osobito voli svirati crkvene pjesme. Planira upisati srednju glazbenu i željela bi biti pjevačica.Doroteja Oblaković, 5.a – 3. razred brača. Na upis u glazbenu potaknuli su je roditelji, posebno otac koji je i sam pohađao glazbenu. Ima vlastiti instrument i tjedno vježba 3 puta po pola sata.Marko Plavec, 6.c – 4. razred gitare. Glazbenu upisao na prijedlog roditelja. Najradije svira skladbu “Pink Panther”. Vježba svaki drugi dan po 15-tak minuta. Smatra da su mu ocjene u školi nešto slabije zbog pohađanja glazbene škole.Karla Senko, 8.b – 6. razred gitare. Odlučila je da nakon završetka osnovne neće upisati srednju glazbenu. Najdraži kompozitor joj je Ferdinand Sor, a najradije svira skladbu „Sunday Morning“.Sandi Štimac, 4. razred – 1. razred udaraljki (bubnjevi). Volio bi da mu buduće zanimanje bude vezano uz glazbu.Veronika Tomak, 8.a – 6. razred klavira. Najdraži kompozitori su joj Beethoven i Mozart, a najradije svira Beethovenovu „Fantaziju“. Još se dvoumi hoće li se upisati u srednju glazbenu školu.
Naši košarkaši osvojili su broncu na županijskom natjecanju u košarci održanom 2. ožujka u Križevcima. Bilo je to prvi puta u povijesti škole da se ekipa dječaka plasirala na županijsko natjecanje u košarci. Svojim su nastupom zadovoljni obzirom da su igrali s ekipama iz škola koje imaju višegodišnju tradiciju nastupa na županijskim natjecanjima iz košarke.
U utakmici s ekipom iz Virja, čija je škola lani sudjelovala i na poludržavnom natjecanju, izgubili su s 4 poena razlike. U drugoj utakmici kod naših igrača se osjetio umor i u srazu s pobjednicima natjecanja, ekipom OŠ “Braće Radić” iz Koprivnice, izgubili su s dvadesetak poena razlike.
Prema riječima, Saše Šikića mentora košarkaša, naš najbolji igrač bio je osmaš Karlo Črnec, a najviše koševa zabio je, također osmaš, Ivan Funtak.
Na natjecanju su još nastupili: Ivan Višak (8.b) Matija Kurpez i Igor Belani (7.b), Atillio Santo, Dominik Pugar, Sebastijan Orak, Marko Puškar, Luka Pacur i Patrik Ban (5.b). /Antonija Kos, 8. a; fotografija Saša Šikić/
