Udruga „Loki“ filmovima nam je približila potrebe i mogućnosti osoba s invaliditetom
Kad je djevojčica Harriet ošamarila svoju majku, mi šestaši, burno smo reagirali. No, unatoč neprimjerenom ponašanju djevojčice bili smo na njenoj strani. Naime, šamar mami bio je Harrietina reakcija na zabranu druženja s mentalno zaostalim dječakom Rickyem.
Prizor o kojem pišemo nije stvarno događanje kojem smo prisustvovali, već je to scena iz filma „Tunel do Kine“. Film smo danas (27. 4.) gledali u knjižnici u sklopu radionice „Danas filmska drama, sutra društvo različitih, nije fama“. Radionicu je vodio Luka Femec, iz Udruge „Loki“ iz Koprivnice.
Četvrtaši pažljivo gledaju “Potragu za Nemom”
Baš taj film, Femec je odabrao kako bi nas potakno na promišljanje o druženju s osobama koje nisu poput nas. U raspravi koja je uslijedila, svi sudionici rasprave bili su na strani Harriet koja se željela družiti s Rickyem, a protiv njene majke koja nije imala razumijevanja za takvo prijateljstvo. Zaključili smo da smo svi na neki način različiti i da različitost trebamo prihvaćati i uvažavati.
U anketama koje smo popunili na kraju radionice, neki učenici kao trenutak iz filma koji ih se dojmio, izdvojili su i scenu u kojoj djeca iz Harrietinog razreda pažljivo slušaju Rickya dok govori o svojim putovanjima. To se desilo kad ga je Harriet odvela u svoju školu jer mu je, kako je rekao, „želja da barem jedan dan bude pametan kao i ostala djeca“.
O mogućnostima osoba s invaliditetom Femec je razgovarao i s učenicima trećih i četvrtih razreda, ali na toj se radionici gledalo dijelove iz animiranog filma „Potraga za Nemom“. Nemo je riba i jedna peraja mu je manja i zbog toga je teže pliva. No usprkos, svojem problemu hrabar je i snalažljiv i ima prijatelje koji ga podržavaju, a na kraju i otac mijenja mišljenje od Nemovim mogućnostima.
Ispunjavanje ankete
Simpatični Nemo svidio se trećašima i četvrtašima, a u anketi koju su ispunjavali poslije gledanja filma, većina je učenika odgovorila da bi da zadržala ljubimca s teškoćama. /Katarina Pacur, 6.c; fotografije: S.L./
Da svatko od nas može dati svoj doprinos da bi naš planet bio čišći, a time i ugodniji za život, poručila je na predavanju osmašima Dijana Mijač Dretar iz Komunalnog poduzeća Križevci.
Ekologinja iz Komunalnog u školu je pozvana povodom Dana planete Zemlje, zbog čijeg obilježvanja jučer (22. 4.), nismo imali uobičajeni nastavni dan. Govoreći nam o primjerima iskazivanja brige za planet, Mijač Dretar je spomenula i odvojeno prikupljanje otpada te je istaknula da je Komunalno nedavno i u našem kraju na nekoliko lokacija postavilo zelene otoke. U njih se može odlagati papir, staklo, tekstil i plastika i metal.
Sav otpad nije smeće, rekla nam je ekologinja i pokazala nam slajdove na kojima smo mogli vidjeti proces sortiranja otpada u reciklažnom dvorištu Komunalnog poduzeća. Zamolila nas je i da svojim roditeljima prenesemo informaciju o zelenim otocima.
Načelnik Općine Franjo Poljak govorio nam je o potrebi zaštite autohtonih vrsta životinja i napomenuo da je to važno za održavanje biološke raznolikosti.
Osim predavanja naših gostiju, predavanja su održale i učenice Antonija Kos, Ema Čuklić (8.a), te Karla Senko i Sara Orak (8.b). Učenice 8.a o našem planetu govorile su učenicima prvog i drugog razreda, a učenice 8.b učenicima trećeg i četvrtog razreda.
Crtež Lorene Benčak
Jučerašnji dan u školi sviđao nam se i zato što smo imali različite radionice. Jedna od radionica bila je posvećena izradi ukrasa od otpadnih materijala. Učenici petih i šestih razreda izrađivali su cvjetove od rola toaletnog papira, svijećnjake od konzervi i ukrašavali su staklene vaze. Učenici sedmih razreda gledali su filmove o Zemlji, dok su u to vrijeme učenici prvih i drugih razreda prošetali do Stražinca i usput uočavali mjesta na koje neki stanovnici odbacuju otpad umjesto da ga odlažu u kante za otpad.
Zabavno je učenicima nižih razreda bilo i na satu likovnog odgoja kojeg su ovaj puta imali u parku. Stabla u parku bila su im inspiracija, a dok smo ih fotografirali primjetili smo da su neki stalno pogledavali u stabla kako bi ih što bolje nacrtali. Bilo je doista lijepih radova, a najuspješnijim su proglašeni crtež Lane Benčak iz drugog razreda, te cvijet izrađen od papira Helene Kemenović i Josipe Mikec.
Rad Helene Kemenović i Josipe Mikec
Prema riječima učenika ovakav dan im se svidio više nego da su imali uobičajenu nastavu. Valja spomenuti da su za jučerašnji, drugačiji pristup učenju zaslužne učiteljica geografije Andrea Martinčić i učiteljica biologije Tanja Maltar Okun, koje su osmislile sve aktivnosti.
Jeste li znali….
…da jedno drvo izraste potrebno je 10 do 30 godina, a kada se od njega pravi celuloza i papir, iskoristi se samo 30 do 40 postotaka njegove mase (zavisno od vrste drveta).
….od stabla visine 10 metara i promjera 0,5 m dobijemo oko 2 metra kubnih drveta. Za jednu tonu papira treba posjeći oko 18 stabala koja su rasla 30 godina. /Izvor podataka: http://www.tindir.info/otpad/sume.html/
Jorgovani protiv tulipana
Uz ekologiju ide i sport, pa smo jučerašnji eko dan kombinirali sa sportskim aktivnostima. Održane su nogometne utakmice i igrao se graničar. Neke ekipe nazvale su se uobičajenim imenima poput Osim već „Vatreni“ i „Prigorci“, a neke odlučile istaknuti kakav se dan obilježava. Zato su se nazvali „Jorgovani“, „Tulipani“ “Galaxy” i „Galaxy girls“. /Antonija Kos,8.a; Mihaela Miklečić, 6.b; fotografije: M.M.; Jasmina Funtak i S.L./
Radionice izrade okrasa od optadnih materijala
Slajdovi s predavanja o razvrstavanju otpada
Nogometna utakmica djevojčica
D. Mijač Dretar; F. Poljak, S. Lučki
Sedmaši gledaju film o Zemlji; predavanje prvom i drugom razredu
Mihaeli Miklečić i specijalna nagrada za najveći broj poslanih fotografija
Nagradni natječaj za najbolju fotografiju na temu „Knjiga i mi“ je završen. Na natječaj kojeg smo organizirali u povodu predstojećeg Svjetskog dana knjige pristiglo je ukupno 49 fotografija, od 6 autorica iz četvrtog, šestog i osmog razreda.
Najviše fotografija, čak 29 snimila je marljiva novinarka „Klinčeka“ Mihaela Miklečić (6.b), a svoje su fotografije poslale i slijedeće učenice: Karla Ferenčak, 4. razred, Mihaela Ivanek (6.c), Ana-Marija Nemčić (6.b), Antonija Kos (8.a) i Veronika Tomak (8.a).
O nagradama za najuspjelije fotografije odlučivalo je povjerenstvo u sastavu Željka Fadiga, predsjednica, Mirjana Škvorc i Stojanka Lesički, članice. Povjerenstvo je odlučilo da će specijalnom nagradom za najveći broj poslanih fotografija, biti nagrađena učenica Mihaela Miklečić i to slagalicom jedne od svojih fotografija. Osim što je bila marljiva Mihaela je pokazala i da zna fotografijom prenijeti poruku. To se ponajviše odnosi na fotografiju na kojoj je zabilježila trenutak u kojem njena seka Tihana razgledava slikovnicu dok u naručju drži lutku. Povjerenstvo se složilo da ta fotografija prenosi važnu poruku da se čitanje potiče i u obitelji. Za tu će fotografiju Mihaela biti nagrađena memorijskim stikom i čokoladom.
Druga nagrada- fotografija Mihaele Ivanek
Drugu nagradu povjerenstvo je odlučilo dodijeliti Mihaeli Ivanek, čija se fotografija odlikuje originalnom idejom. Iako je knjigu možda samo na tren moguće čitati dok se tako visi s drveta, fotografija je dobro osmišljena i budi interes promatrača zbog neuobičajenog motiva.
Prvu nagradu, s obrazloženjem da je to fotografija u kojoj se primjećuje da autorica zna vizualno razmišljati i ima smisla za kadar, kompoziciju i detalje, povjerenstvo je odlučilo dodijeliti Veroniki Tomak, za njenu selfie fotografiju u livadi prepunoj maslačaka.
Mihaela i Veronika također će za nagradu dobiti memorijski stik i čokoladu. Nagrade će im biti uručene u četvrtak, 23. travanja, kad se obilježava Svjetski dan knjige./Povjerenstvo/
Na ovogodišnjem 32. po redu Krosu sportskih novosti, održanom na Bundeku 19. travnja, naša je škola obranila prošlogodišnje treće mjesto u ukupnom poretku za osnovne škole. Na ovom najmasovnijem kros natjecanju u Hrvatskoj sudjelovalo je oko 3,5 tisuće učenika iz 64 osnovne i 15 srednjih škola, a našu je školu predstavljalo 48 učenika.
Najbolje pojedinačne rezultate, trinaesta mjesta, u svojim kategorijama postigli su učenici Karlo Črnec (8.a) i Mihael Vršak (5.a). Najbolje plasirane u utrkama djevojčica bile su Katarina Pacur (6.c) i Ivana Horvat (8.b). Katarina je u svojoj kategoriji bila dvadesetčetvrta, a Ivana trideseta.
Više o samoj utrci i atmosferi na Bundeku možete pogledati u videu koji nam je na Facebook školske knjižnice proslijedio Alen Horvatić iz tvrtke Tvornica snova. Video je dostupan na poveznici ispod teksta. /Gabrijela Tremski, 8.a; fotografija preuzeta s interneta/
Pvodom Dana hrvatske knjige (22.4.) i Svjetskog dana knjige (23.4.), razgovarli smo s nekoliko naših učitelja i pitali ih što su čitali u našoj dobi. Od nekih smo doznali i kakve su im danas čitalačke navike.
Ono što je karakteristično za sve s kojima smo razgovarali je da ih nitko nije tjerao da čitaju, već da je to bio njihovi izbor. Većina ih je voljela čitati knjige koje su i danas popularne, a što se još rado čitalo u doba dok su oni polazili osnovnu školu, a danas nije uobičajno, spomenuli su nam ravnatelj i pedagoginja.
Učiteljica Branka Filipović U doba kad sam bila poput vas već sam čitala „Gordanu“ Marije Jurić Zagorke. Obožavala sam čitati Zagorku i pročitala sam baš sve njene knjige. Voljela sam čitati i Janka Matka, i njegove sam sve knjige pročitala, a najdraža njegova knjiga mi je bila „Mačka“. Sama sam čitala i nitko me nije prisiljavao, čak sam se nekad skrivala od roditelja dok sm čitala kako mi ne bi dali neki posao i tako mi prekinuli čitanje.
Učiteljica Brankica Raguž
U osnovnoj školi jako sam voljela čitati Mariju Jurić Zagorku, Augusta Šenou i Dobrišu Cesarića. Najdraža Zagorkina knjiga bila mi je „Kći Lotrščaka“, a od Šenoe „Zlatarevo zlato“.
Učiteljica Marina Golec
Kao djevojčici nadraža knjiga bila mi je „Heidi“. Svidjela mi se ponajviše zbog opisa planine i života na planini. Sjećam se i da me se posebno dojmio opis nenog kreveta na kojeg je išla po ljestvama. Voljela sam zamišljati da sam ja ta Heidi i da idem na pašu s kozama.
Voljela sam i knjigu „Zagonetni dječak“, sjećam se da sam je pročitala u jednom dahu jer mi je bila jako zanimljiva. Uz knjige Ivana Kušana jako sam voljela čitati i knjige Ivane Brlić- Mažuranić.
Učiteljica Dubravka Kos
Kad sam bila stari kao moji sadašnji učenici (četvrti razred), tad mi je najdraža knjiga bila „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“, svidjela mi se zato što je Hlapić bio jako dobar dječak koji je svima pomagao. Voljela sam i bajke Ivane Brlić- Mažuranić, te pjesme Zvonimira Baloga. Sve lektire znala sam pročitati u prva tri mjeseca školske godine, a onda sam čitala po vlastitoj želji.
Učiteljica Silivja Ognjan-Podolski
U 8. razredu, najviše mi se svidio Robinson Crusoe, Danela Defoa, a voljela sam čitati i svu lektiru koju smo imali.
Ravnatelj Stjepan Lučki Sad umjesto belatristike zbog posla čitam zakone i Školske novine, ali kad sam na godišnjem onda uspijem pročitate 2-3 knjige po svom izboru. U osnovnoj školi više sam počeo čitati od 3-4 razreda, a omiljeni pisac tad mi je bio Ivan Kušan. Volio sam njegove knjige: „Zagonetnog dječaka“ „Koko i duhovi“ i „Koko u Parizu“.
U višim razredima strast su mi bili kaubojski romani „Laso“. To su bili vestern romani od oko 60 stranica. Moglo ih se kupiti na kiosku. Rekao bih da sam ih čitao na kile. Razmjenjivao sam ih s kolegama, a kad smo u kolovozu išli u Mariju Bistricu tamo sam na kioscima znao kupiti cijelu hrpu starih brojeva. Volio sam čitati i pjesnike Cesarića i Ujevića, a u srednjoj školi najdraži pisac bio mi je Miroslav Krleža.
Učiteljica Sofija Vukalović
U vašoj dobi nisam baš jako puno čitala osim obavezne lektire i poezije koju sam obožavala. Voljela sam i recitirati poeziju i to osobito Tadijanovića i Cesarića. Sad jako volim čitati, i puno čitam, ali uglavnom knjige na njemačkom i to najčešće psihološke trilere. Pedagoginja Gordana Ščetar U vrijeme osnovne škole jako sam puno čitala. Tad sam jako voljela čitati „Modru lastu“. Nju sam znala pročitati, kako se to kaže od korica do korica. Puno sam čitala i stripove Alan Forda, Zagora, Blek Stenu, Mister No. Čitala sam i svu obaveznu lektiru, a tokom praznika na redu su bili krimići i ljubavni romani Daniele Steel. Njih sam valjda pročitala sve koje je imala križevačka knjižnica.
U srednjoj školi sam najviše voljela romane toka svijesti. Knjiga „Proljeća Ivana Galeba“, Vladana Desnice i dan danas mi je najdraža knjiga, a zadnjih godina volim i knjige Ivana Aralice. Osim knjiga, dosta čitam časopise i dnevne novine.
Tajnica Snježana Švagelj
U nižim razredima voljela sam čitati bajke. Voljela sam „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“, a u višim razredima Šenoine knjige. Najdraže su mi bile „Seljačka buna“ i „Prosjak Luka“. U gimnaziji sam najradije čitala ruske pisce iz doba realizma.
Sad više čitam stručne knjige, trenutno me okupiraju trgovačka društva, pa čitam o toj temi. /Ivana i Mihaela Miklečić; fotografije S.L. i preuzete s interneta/
Marulić završio „Juditu“ 22. travnja
Svjetski dan knjige (23.4.) obilježava se na dan smrti čuvenih književnika Williama Shakesparea i Miguela de Cervantesa (umrli su 1616.). Datum na koji se obilježava Dan hrvatske knjige (22.4.) izabran je jer je na taj dan 1501. godine književnik Marko Marulić dovršio „Juditu“ prvi hrvatski ep.
Skoro svaki dan vidimo ih kako trče po parku, jureći s drveta na drvo u potrazi za hranom. No, simpatične stanovnice parka, dugačkog kitnjastog repa toliko su brze da ih je jako teško fotografirati. One ne žele pozirati, kao moje prijateljice koje sam nekidan (14. 4.) fotografirala za natječaj „Knjiga i mi“.
No, baš u tom trenutku kad sam se spremala fotografirati prijateljice jedna od živahnih vjeverica, skočila je s jednog drveta. Na trenutak je zastala u travi i kao da me pogledala. Brzo sam kliknula i po prvi puta uspjela fotografirati jednu od vjeverica. Dok sam ponovno pritisnula okidač već je odjurila dalje. /Mihaela Milkečić, 6.b; fotografija: M.M./
Španjolsku ligu prati 49 anketiranih, većina su dječaci, no ni interes djevojčica nije zanemariv, gleda je njih 17
Među višim razredima B smjene, kako je to pokazala naša anketa, više je vatrenih navijača nogometnog kluba Real nego Barcelone. Anketu smo odlučili provesti nakon sve burnijih rasprava između navijača dva spomenuta kluba. Te se rasprave gotovo svakodnevno odvijaju u autobusu dok putujemo kući iz škole.
Anketu je ispunilo 87 učenika B smjene (5.b, 6.b, 6.c, 7.b i 8.b), a nakon pregleda svih anketa utvrdili smo da španjolsku nogometnu ligu prati ukupno 49 učenika, odnosno 43 posto anketiranih. Većinom španjolsku ligu prate dječaci, no ni interes djevojčica nije zanemariv.
Da prati španjolsku ligu izjasnilo se 17 djevojčica, što je 35 posto od ukupnog broja učenika koji prate nadmetanja španjolskih nogometaša. Kao što smo u uvodu napomenuli Real simpatizira veći broj učenika, točnije 52 ih je za Real, a 35 za Barcelonu.
Ronaldo naš broj 1
Cristiano Ronaldo
Što se tiče najboljih stranih nogometaša, najviše učeničkih glasova pripalo je Realovom nogometašu Cristianu Ronaldu. Za njega je glasalo 34 učenika. Na drugom mjestu s 23 glasa je Barcelonin Leo Messi. Treće mjesto s 13 glasova zauzeo je Brazilac Neymar da Silva Santos Júnior, također igrač Barcelone.
Osim ankete kojoj je cilj bio utvrditi koji od dva navedena kluba u našoj školi ima više poklonika, odlučili smo istražiti i što statistika kaže koji je klub kroz povijest nadmoćniji.
Barcelona ukupno bolja, Real vodi u službenim utakmicama
Leo Messi
Prema statistici objavljenoj na portalu nogomet.plus (25.10. 2014.) uoči utakmice derbija zvanog El Clásico, vidljivo je da je Real bio nadmoćniji u službenim susretima. Do tog datuma odigrano je ukupno 228 utakmica. Real je imao 91 pobjedu, a Barca 88. Neriješenih susreta bilo je 48. Gol razlika je također na strani Reala 385:371. Od tog datuma održane su dvije utakmice. Prva 25.10. 2014. i tad je pobijedio Real 3:1. U drugoj utakmici održanoj 22. 3. 2015. pobijedila je Barcelona s rezultatom 2:1. Dakle, i dalje u međusobnom nadmetanju tijesno vodi Real s 92 pobjede naprama 89 pobjeda Barcelone.
Ukoliko se uzmu u obzir i prijateljske utakmice (do datuma 25. 10. 2014.), tad se broj nadmetanja penje na 260 utakmica. U tom slučaju vodi Barcelona sa 107 pobjeda. Real je pobijedio 95 puta, a neodlučenih je bilo 58 utakmica. Gol razlika je također na strani Barcelone s 451:426.
U istom tekstu objavljena je i tablica s podacima prema kojoj je Barcelona nadmoćnija od Reala ukoliko se uspoređuju rezultati u svim kupovima i svjetskim prvenstvima. Prema toj usporedbi Barcelona ima 83 trofeja, a Real 81.
Tabela preuzeta s portala nogomet.plus
Anketiranima je Mandžukić najbolji hrvatski nogometaš
Mario Mandžukić
U našoj anketi pitali smo učenike i prate li hrvatsku prvu ligu i doznali da je prati 53 učenika. I tu ligu prati više dječaka, a da gleda prvoligaška natjecanja hrvatskih nogometaša potvrdila je 21 djevojčica. Najviše anketiranih, njih 47 navija za Dinamo, a 5 je učenika za Rijeku. Po 4 učenika navija za Slaven i Hajduk, samo jedan za Zagreb, a čak 26 učenika nije se opredijalilo za nikoga.
Najviše obožavatelja među domaćim nogometašima ima Mario Mandžukić, igrač Altetica iz Madrida. Za Mandžu je glasalo 34 učenika. Na drugom mjestu s 27 glasova je Relovac Luka Modrić, a Ivan Rakitić, igrač Barcelone je na trećem mjestu sa samo 7 glasova.
El Clásico se igra od 1902. godine
Ekipa Barcelone
Real i Barcelona nadmeću se od 1902., kad je odigran prvi El Clásico. U Španjolskoj su utakmice El Clásica najvažaniji sportski događaji godine, a taj derbi omiljen je i u svijetu. Navodno ga širom svijeta prati više stotina milijuna gledatelja.
Nadmetanje između Reala, kluba iz Madrida, glavnog grada Španjolske koji se nalazi u pokrajini Kastilji i Barcelone, grada iz pokrajine Katanije, imaju i svoju političku pozadinu.
Naime, u vrijeme španjolskog građanskog rata (1936. do 1939.) ukinut je katalonski jezik i zabranjivanja je njihova kultura. Kod navijača Barcelone, to je kako piše Wikipedija, “stvorilo apatiju prema Madridu i njegovom najjačem brandu, Realu”. Otad Barcelona za Katalonce postaje “Mes que un club (Više od kluba)”, a kažu i “neslužbena vojska” Katalonije. /Klaudije Mažar, 6.b, fotografije preuzete s interenta/
Vartogasnim crijevom naši osmaši jučer (13.4.) su prali opeke namijenjenje uređenju školskog vrta. Pri tom su malo okupali i sebe, ali se i dobro zabavili.
Pranje opeka obraslih mahovinom bila je ideja učiteljice Tanje Maltar-Okun, koja s učenicima ekološke skupine već nekoliko dana radi na uređenju okoliša škole.
Ravnatelj Lučki u akciji
Na mjestu gdje su lani bile „zečje uši“ posađena su tri grmića, a preuređen je i trokut na ulazu u park. Upravo za taj trokut su i trebale opeke.
U radovima u parku jučer su osim članova ekološke skupine, pomagali i ravnatelj Stjepan Lučki, te učitelj tehničke kulture Goran Beuk.
/Marija Jelak, 6.b, fotografije S.L./
Uzbudljivo je bilo i u staklenom liftu nove zgrade Muzičke akademije čije je uređenje koštalo oko 210 milijuna kuna
Među školama koje je Dražen Sirišćević, ravnatelj Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog (10.4.), pozdravio s pozornice bila je i naša škola. Zaradili smo buran pljesak kao i sve škole koje su tog dana posjetile zabavno obrazovni program “Od operete do rock-opere (100% hrvatsko)”. Taj su program KD Lisinski i njegovi partneri organizirali u sklopu Tjedna glazbe za mlade.
U KD Vatroslava Lisinskog
Sedamdesetak minuta provedenih u KD Lisinski prošlo je kao u trenu uz izvedbe songova iz mjuzikla i opera. Najviše smo pljeskali nakon “Ave Marije”, songa iz rock opere “Gubec Beg”, koju je otpjevala poznata pjevačica Vanda Winter. Oduševio nas je i Vid Balog sa skladbom „Cinkete, cankete“ iz mjuzikla „Dundo Maroje“ te vrckava Mila Elegović, kojoj se stalno podizala haljina dok je pjevala song iz mjuzikla “Tko pjeva zlo, ne misli”. Kroz program je vodio ravnatelj Sirišćević, objašnjavajući nam između pojedinih songova što su to razlike i sličnosti između mjuzikla, opere i rock opere.
Pogled “puca” iz staklenog dizala Muzičke akademije
Pogled iz dizala MA
Kroz staklenu površinu dizala pogled “puca” na zgradu Hrvatskog narodnog kazališta. S lijeva se vidi zgrada Pravnog fakulteta, a malo dalje pruža se Masarykova ulica koju smo nedavno često viđali u seriji “Crno-bijeli” svijet. Prekrasan pogled, o kojem vam pišem, može se doživjeti iz staklenog dizala nove zgrade Muzičke akademije.
Nju smo, mi četvrtaši, petaši, šestaši, sedmaši i osmaši (bilo nas je 32) u pratnji učiteljica Ivane Šiković i Silvije Ognjan-Podolski posjetili nakon KD Vatroslava Lisinskog. Šteta je što se dizalom nismo mogli i provoziti jer je učiteljice bilo strah da nekom ne bude muka. No, već i kratki boravak u dizalu i fotografiranje bio je za nas uzbudljivi događaj jer dosad nitko od nas nije bio u takvom dizalu.
U knjižnici MA
Uz dizalo oduševila nas je i cijela zgrada Muzičke akademije u koju su studenti glazbe, njih oko 550, uselili prošle godine. Ispričala nam je to Rosanda Bonačić, profesorica koja nas je provela po zgradi Akademije, čije je uređenje koštalo oko 210 milijuna kuna. Šetajući zgradom posjetili smo i neke od učionica koje su izvrsno zvučno izolirane, pa studentima ne smetaju zvukovi tramvaja i automobila, ali ni zvukovi svirke ne čuju se izvan učionice. Posjetili smo i knjižnicu gdje su smještene brojne knjige o glazbi i notni zapisi skladbi po kojima sviraju studenti, a vidjeli smo i još nedovršenu koncertnu dvoranu.
U zbornici MA
Imali smo prilike sjediti u udobnim foteljama postavljenim po hodnicima Akademije. Umorne noge odmorili smo i u foteljama zbornice u kojima obično sjede profesori, a onda smo svoje nožice opet protegnuli na jezeru Bundek i u šetnji po Trgu bana Josipa Jelačića. /Mihaela Miklečić, 6. b; fotografije M.M./
Križevčanin Štriga potaknuo Lisinskog da sklada prvu operu
Koncerta dvorana Vatroslava Lisinskog dobila je ime po skladatelju prve hrvatske opere „Ljubav i zloba“. Ta je opera prvi puta izvedena 28. ožujka 1846. Zanimljivo je da je na pisanje te opere Lisinskog potaknuo naš Križevčanin Albert Štriga, po kojem je ime dobila križevačka glazbena škola.
Opera “Ljubav i zloba” vezana i uz obližnju Gornju Rijeku jer je glavnu ulogu Ljubice na praizvedbi, i na još 4 reprize te godine, pjevala grofica Sidonija Rubido Erdödy.
Na Trgu, Bundeku, kod Zdenca života i još jedan pred MA
BOJALI SE ZLIH SILA, PA SPAVALI ZGRČENI U MALIM KREVETIMA
Šestaši u HNK Varaždin
U jednom smo danu posjetili 3 muzeja, kazalište, dvorac Trakošćan i kino
Kreveti u dvorcu Trakošćan mali su zašto što su se stanovnici dvorca bojali spavati ispruženi jer su se bojali zlih sila, i smatrali su da će im se dogoditi nešto loše ukoliko budu spavali ispruženi. Tu nam je legendu, vezanu uz doista začuđujuće male krevete u dvorcu, ispričao vodič Martin Gustinčić, za vrijeme našeg izleta (27.3.), tijekom kojeg smo posjetili Varaždin, Trakošćan i Krapinu.
Fotografija dvorca preuzeta s interenta
Duga vožnja do Trakošćana isplatila se ne samo zbog razgledavanja prekrasnog dvorca, nego i zbog zanimljivih priča našeg vodiča. Od brojnih detalja koje nam je ispričao vezano uz dvorac sagrađen krajem 13. stoljeća, zapamtila sam još i pričicu vezanu uz potpise na slikama. Naime, na nekim slikama izloženim u dvorcu nema potpisa slikara, ali su slikari zato na portretima znali nacrtati životinju, npr. psa i tu bi pseću glavu naslikali poput svoje glave.
Nacrti varaždinskog kazališta poslani u Atenu
Vezano uz slike, dojmila me se i priča, kako su vlasnici dvorca bili jako škrti, pa su, obzirom da su u to doba djeca puno umirala, na portretima djece, samo „pobrisali“ glavu umrlog djeteta i nacrtali glavu novorođenog djeteta. U dvorcu smo saznali i da je dvorac više puta proširivan i dograđivan, a najduže je u u njemu živjela plemićka obitelj Drašković. Nasljednici te obitelji i danas žive u Njemačkoj, ali nikad nisu zatražili povrat dvoraca.
U Krapini smo posjetili muzej Ljudevita Gaja, književnika poznatog po pjesmi „Još Hrvatska ni propala“ . Doznali smo da je on bio i političar i novinar i da je tokom 19. stoljeća imao vrlo značajnu ulogu u hrvatskom narodnom preporodu. Vrlo zanimljivo bilo je i u posjeti Muzeju krapinskih neandertalaca, no kako je dosta učenika već bilo u tom muzeju, radije ću izvijestiti o onom što me se još dojmilo za posjeta Varaždinu gdje smo posjetili i Gradski muzej te Hrvatsko narodno kazalište.
Detalj iz zgrade kazališta u Varaždinu
To je kazalište izgrađeno 1837. po nacrtima čuvenog bečkog arhitekta Hermana Helmera. No, prilikom dostavljanja nacrta u Varaždin došlo je do zabune pa su u Varaždin slučajno poslani nacrti za kazalište u Ateni (glavni grad Grčke), koje se također gradilo u to doba. U varaždinskom kazalištu bila sam i prije, ali sad kad sam ga imala priliku vidjeti prazno, bez publike, učinilo mi se nekako većim, a najviše me se dojmila pozornica koja se za potrebe predstave može podići i spustiti.
Mrava više nego ljudi
U Gradskom muzeju posjetili smo odjel posvećen kukcima. Taj se odjel zove Entomološki odjel, a u njemu je izloženo oko 50.000 primjeraka kukaca, sakupljenih na području Varaždina i okolice od 1903. godine. Meni su se najviše svidjeli leptiri koji svijetle u mraku. Najružniji su mi bili žohari, a začudio me podatak da na svijetu ima više kilograma mrava nego je ukupan broj kilograma svih ljudi./Mihaela Miklečić, 6. b; fotografije M.M. i preuzeto s interneta/
Gledali smo i Koka
Uz tri muzeja, posjet dvorcu Trakošćan i obilazak kazališta u naš jednodevni izlet „zgurali“ smo još i posjet kinu, gdje smo gledali film Koko 3: „ Ljubavi ili smrt“ te ručak u Mc Donald’s-u.
Na ovaj izlet išla su sva tri šesta razreda, a pratili su nas razrednici: Darko Višak, Darko Kožar, Ivana Šiković i učiteljica prirode Tanja Maltar-Okun. Kliknite na poveznicu ispod teksta i priuštite si virtualnu šetnju dvorcem Trakošćan.
