Home Blog Page 132

Sarajevo okupilo ACES škole iz 15 zemalja

0
Voditelji radionica

Upoznavanje

pizap.com14446776660911
Jedan od zadataka bio je fotografirati se sa Sarajlijama, na način da na fotografiji bude odrastao čovjek, dijete, životinja i neki tipični slatkiš

Robin G.-la
Robin Gosejohann

Kako pripremiti i provesti projekt ACES doznali smo na skupu u Sarajevu održanom u hotelu Hollywood 5. do 8. listopada. Na skupu nazvanom Kick-off Meeting, sudjelovali su predstavnici 42, na natječaju, izabrana projekata iz 15 zemalja srednje i istočne Europe i voditelji projekta ACES, između ostalih i Robin Gosejohann iz zaklade Erste, koja je 2006. pokrenula Akademiju škola srednje Europe (ACES).

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Mihaela i Jovana izrađuju avion

Radni jezik skupa bio je engleski. To je za djecu poput mene, koji smo tek krenuli u savladavanje engleskog, moglo biti problem da u grupi nije bilo uvijek prijateljski raspoloženih učitelja iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovačke i Makedonije.  Oni  su mi objasnili što moram učiniti ukoliko nešto nisam razumjela.  Najčešće smo radili u grupama, kako bi se što više međusobno upoznali. Tijekom  skupa imali smo različite grupne zadatke, a meni su najdraži bili izrada aviona, izrada motivacijske kutije, te fotografiranje.

Nakon što smo zajedno s predstavnicima naše partnerske škole napravili i ukrasili avion od papira, bacali smo avione da vidimo koji najduže leti. Zadatak da bacim avion u ime naše grupe, dobila sam ja. Mislila sam da to ne znam učiniti, no nakon mjerenja iznenadila sam se jer se pokazalo da je preletio čak 9 i pol metara, što je bio jedan od boljih rezultata.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Super je bilo raditi i motivacijske kutije. Mi smo odlučili da uz pomoć bojica, trakica, rola od toalet papira i ostalog materijala koji smo dobili na raspolaganje pokušamo predstaviti bit našeg projekta „I tvoj glas može biti dio rješenja“.

Voditelj Darko Marković pokazuje neke od motivacijskih kutija
Voditelj Darko Marković pokazuje neke od motivacijskih kutija

Vrlo zanimljiva aktivnost bila je i fotografiranje jer smo morali na fotografiji pokazati lokalno stanovništvo i to na način da na jednoj fotografiji bude odrastao čovjek, dijete, neka životinja, slatkiš i mi. Ustvari  fora je bila u tome da uspostavimo kontakt s domaćim ljudima. Mi smo u kratkom vremenu uspjeli napraviti dvije fotografije, samo smo psa koji nam je pobjegao iz kadra zamijenili crtežom leptira, što je bilo omogućeno zadanim pravilima.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAIgrali smo igre uloga

Bilo je zanimljivo igrati i igru uloga. Igrajući je izvlačili smo uloge i potom smo se morali uživjeti u neku od njih i dizati se kad su postavljana pitanja o mogućnostima koje nam se pružaju u životu da smo ta osoba. Ja sam izvukla ceduljicu s ulogom beskućnika.  Neke od uloga bile su izbjeglica, ambasadoreva kćerka, umirovljeni radnik tvornice cipela, ….

Super je bilo i iscrtavanje kvačica na kojima smo pisali poruke i razmjenjivali ih s 3 osobe koje odaberemo. Jedna od dojmljivih aktivnosti bilo je i međusobno rukovanje u polukrugu. Stisnula sam tada gotovo stotinjak ruku, a možda bih i više da nije došlo vrijeme pauze.

Voditelji radionica
Voditelji radionica

Svi mi sudionici morali smo sudjelovati i na jednoj od radionica. Moglo se birati između 5 radionica, a ja sam bila na radionici Putovanje proširuje spoznaje. U njoj smo glumili da putujemo vlakom i bili suočeni s različitim situacijama. Jedna od njih bila je i kako bismo postupili  da se nađemo u kupeu s osobama različitih mana. To je jedna od radionica, koju sudionici projekta i svi ostali zainteresirani mogu potražiti na web stranici projekta aces na poveznici www.aces.or.at u rubrici Toolbox. U toj rubrici predstavljene su  različite metode poučavanja za rad s učenicima.

Tijekom  skupa razgovaralo se i o zadanoj temi projekta solidarnosti, a imali smo predviđeno vrijeme i za konkretne dogovore s partnerskom školom oko razmjene učenika i aktivnosti  projekata.  U grupama smo raspravljali i na teme: predstavljanje našeg projekta javnosti, dodatno financiranje projekta, najbolji načinu komuniciranja, kako  riješiti moguće probleme u projektu….

Odmor uz plesne pokrete

Mango banana-laDa ne bismo bili umorni od sjedenja naši su nam voditelji u nekoliko navrata priredili i kratke vježbe razgibavanja. Jedna se zvala Mango, banana a u jednoj smo plesli uz pjevanje stihova iz pjesma Get up, stad up for your rights, Boba Marleya. Teško je opisati sve što smo radili, ali još ću spomenuti da smo imali i organizirana večernja druženja. Za završno druženje upriličen je  disco party, a jednu večer grupa od nas nekoliko, zabavljala se slaganjem slagalica i rješavanjem osmosmjerke. Uspjela sam riješiti dvije, za što sam dobila tri različita ACES-ova bedža.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Stigli smo malo i upoznati Sarajevo, a mi smo to učinile u svom aranžmanu jer smo došle dan ranije, a otišle prije zajedničkih organiziranih izleta. S Jovanom i Draganom iz naše partnerske škole Iz Pranjanja, te Vesnom i Nikolom iz Beograda, prošetale smo centrom grada. Uživali smo u poznatim sarajevskim čevapima, posjetili vrelo Bosne i Tunel spasa. Pri tom sam snimila i neke zvučne priloge koje ćete uskoro moći čuti u rubrici RIV. /Mihaela Miklečić, 7.b, fotografije: S.L./

Aline nas je crtala

Tokom svih aktivnosti naš je rad pratila francuska ilustratorica Aline Rollin, koja je svoje dojmove odmah pretvarala u zanimljive ilustracije. Više njenih ilustracija uskoro će biti dostupno na stranici našeg projekta.

pizap.com14446759447211

U šetnji Sarajevom
U šetnji Sarajevom

S “Vrtekom” nastupili u Zlataru

0

Festival kajkavske popevke

Izvedbu skladbe Klaudije Mažara dva puta pohvalio maestro Siniša Leopold

Po prvi puta naša se škola predstavila na Festivalu dječje kajkavske popevke u Zlataru (27 .9. 2015.) i to zahvaljujući skladbi “Vrtek” sedmaša Klaudija Mažara, koju je stručni ocjenjivački sud uvrstio u selekciju. Festival je ove godine održan po 43. puta i to u sklopu manifestacije 45. dani kajkavske riječi.

Uz autora Mažara, i mentoricu Ivanu Šiković, u Zlataru su bile i Mihaela Miklečić te Ana-Marija Nemčić. One se pjevale stihove skladbe “Vrtek”. Stihovi za skladbu potječu sa prošlogodišnjeg Zbora malih pjesnika, koji se također održava u Zlataru i već po tradiciji mali pjesnici pišu pjesme, a najbolje se iduće godine uglazbljuju. Aranžman za Mažarevu skladbu načinio Igor Kudeljnjak, Mažarov profesor iz Glazbene škole Alberta Štrige. Na Festivalu je izvedeno ukupno 17 popevki.

Naši glazbenici ispričali su nam da im je bilo lijepo na Festivalu, a posebno im se sviđalo što su svi sudionici bili odjeveni u narodne nošnje iz svog kraja. Učiteljica Šiković, rekla nam je da su nekoliko dana prije nastupa bili i na HRT-u u studiju Mozart. Tamo su uvježbavali nastup s Tamburaškim orekstrom koji im je snimio glazbenu matricu. Uz tu su matricu  vježbali i u školi kako bi nastup u živo bio što uspješniji. A da je njihov nastup bio uspješan potvrđuje i to što je maestro Siniša Leopold, našem Klaudiju, čestitao na izvedbi. Tu nam je činjenicu ispričala učiteljica Šiković, dometnuvši da su čestitke “pale” dva puta, prvi puta u prostorima HRT-a, a drugi puta na samom Festivalu. /Ema Koretić, 6,a; fotografije: Ivana Šiković /

A.M. Nemčić, K. Mažar i M. Miklečić

U Europskoj uniji oko 2,7 milijuna beskućnika

0

Svjetski dan beskućnika

U Hrvatskoj ima svega 13 prihvatilišta, a mogu prihvatiti samo oko 450 beskućnika

Možete li zamisliti da svaki dan niste sigurni hoćete li imati što jesti, da uvečer nemate krevet u kojem ćete spavati. Vjerojatno ne, ali takav je život svakodnevnica beskućnika. Na taj problem, danas na Svjetski dan beskućnika, brojnim akcijama upozoravaju razne udruge koje skrbe za beskućnike.

Na web stranici beskućnici.info pronašli smo podatak da Ujedinjeni narodi procjenjuju kako  u cijelom svijetu ima više od  jedne milijarde beskućnika. Procjenjuje se da u Europskoj uniji ima oko 2,7 milijuna beskućnika, a u Americi oko 2 milijuna beskućnika.

0,,5036087_4,00Beskućnika je puno u velikim američkim gradovima. U tekstu HINA-e (Hrvatska izvještajna novinska agencija), piše da je u posljednje dvije  godine broj beskućnika porastao 12 posto, te da se procjenjuje da svake noći u okrugu velikog grada Los Angelesa oko 44.300 ljudi živi na ulicima, u automobilima, napuštenim zgradama ili u skloništima koje financira vlada.

Što se SAD-a tiče posebno zabrinjava podatak da je tokom 2013. oko 2,5 milijuna djece ili svako 30 dijete,  u nekom razdoblju bilo bez doma. Taj se navodno „povijesni rekord“ tumači nedostatkom jeftinih stanova i siromaštvom.

Nisu svi beskućnici alkoholičari

Nažalost beskućnika ima i kod nas. Procjenjuje se da ih je nekoliko tisuća. U  tekstu objavljenom na portalu balkans.aljazeera.net spominje se brojka od čak oko 10 tisuća. Preciznije podatke nigdje nismo pronašli, ali i Ministarstvo socijalne skrbi uz Svjetski dan beskućnika ističe da su svjesni da je broj beskućnika „veći od broja raspoloživih kapaciteta u prihvatilištima i prenoćištima“. Takvih je prihvatilišta, prema pisanju dnevnika.hr, u Hrvatskoj samo 13 i ukupno mogu zbrinuti oko 450 osoba.

Profil beskućnika posljednih se desetljeća promijenio i dok su npr. pedesetih godina u SAD-u tipični beskućnici bili bijeli alkoholičari, stari pedesetak godina, posljednjih desetljeća među beskućnicima sve je više pripadnika manjina, žena i djece.beskucnici

Udruge upozoravaju da prema beskućnicima ne treba imati predrasude i nastoje skrbiti što je više moguće o ljudima bez krova nad glavom, pa se osim prihvatilišta organiziraju i razne akcije za pomoć beskućnicima. Jedna od takvih je i akcija Knjigom do krova, koju provode Knjižnice grada Zagreba. Oni pokušavaju korisnike osposobiti za korištenje računala i pretraživanje interenta, u cilju da im stečena znanja pomognu u traženju posla.

beskucnik_625Puno je i različitih primjera pomoći beskućnicima u svijetu, a izdvajamo jedan kojeg smo također pronašli na web stranici beskućnici.info. Primjer se odnosi na Poljsku, gdje je jedan od organizatora skrbi za beskućnike preuredio svinjogojsku farmu i jedan bunker, osiguravši tako  1000 mjesta za spavanje. Pokrenuo je i „liniju za proizvodnju tjestenine iz koje dnevno izlazi 400 kilograma tjestenine“. /Mihaela Miklečić, 7.b; fotografije preuzete s interneta/

Mali DOKUart završio sa suzama

0
J. Funtak i cimerica A. Krišto

Filmska radionica

Snimili smo film “Paradajz nije krumpir” 

Sve je završilo u suzama jer tako je to kad se nalazite na filmskoj radionici Malog DOKUarta. Tamo prijateljstva počinju sramežljivošću, razvijaju se kroz smijeh, a završavaju suzama zbog rastanka.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Na ovogodišnjem jubilarnom 10. DOKUartu, zahvaljujući uvrštavanju našeg filma Uljez na Mali DOKUart,   boravila sam na radionici koju su vodili poznati umjetnici, redatelj i montažer Damir Čučić i snimatelj Boris Poljak, a asistent im je bio student montaže Tihomir Vrbanec.

Tijekom šestodnevnog trajanja radionice (od 3. do 9. listopada), voditeljima smo nadjenuli nadimke koje smo našli na Google tražilici. Voditelj Čučić tako je postao Damiša, voditelj Poljak Boriša, a asistent Vrbanec, Titiša. Nadimak Katiša dobila je učiteljica Katica Šarić, iz zagrebačke OŠ Rudeš.  Ona je prva četiri dana pazila na sve nas polaznike smještene u bjelovarskom hotelu Central. (Osim nas četvero smještenih u hotelu, na radionici je sudjelovalo i 7 učenika iz bjelovarskih osnovnih škola).

Nadimke smo si nadjenuli i međusobno. Tako je polaznik Karlo postao Kajce, moja draga cimerica Ana Krišto i druga Ana, bili su Ni i druga Ni. Bernad je bio poseban slučaj. Njemu smo dali puno nadimaka (nijedan nije iz Google tražilice), pa smo ga zvali Bero, Bono, Becky…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
J. Funtak i cimerica A. Krišto

Na radionici smo učili kako se snima dokumentarni film, a svoj radionički dokumentarac sniman na bjelovarskoj tržnici nazvali smo Paradajz nije krumpir. Za razliku od prije dvije godine, kad sam također bila na radionici Malog DOKUarta, ovaj puta mi se više sviđalo raditi na montaži filma i to zbog kolege Titiše, našeg super mentora. (Inače, izraz kolega „pokupili“ smo od voditelja Čučića, koji je nas polaznike stalno nazivao kolegama.)

Dirnuo me film Djeca tranzicije

Titiša nam je dopuštao čak i da jedemo za montiranja filma, pa je u prostoriji za montažu bilo svega: čipsa, skittlesa, kestena…, a na kraju smo zube čistili orbitom. Film smo montirali u profesionalnom programu AVID. Dosta smo se namučili jer su nam ljudi na tržnici puno toga ispričali, a ponekad su i zamuckivali, pa je trebalo puno „rezati“.

Osim što smo snimali svoj film, svako veče smo gledali festivalske dokumentarce. Osobito su mi se svidjela dva Oko svijeta u 50 koncerata i Djeca tranzicije. Prvi govori o jednom orkestru i tome kako njegovi članovi doživljavaju klasičnu glazbu. Imali smo i priliku razgovarati s Haddy Honigmann, autoricom tog filma. Ona je bila oduševljena boravkom na fesivalu. Rekla nam je joj se sviđa drveće i nebo u Hrvatskoj, a prije svega ljudi koji su je ovdje ugostili. Film Djeca tranzicije jako je emotivan i baš me dirnuo. Govori o pomalo zapostavljenoj djeci i o nasilju preko interneta zbog kojeg se jedna djevojka i ubila… Film je rasplakao mnoge u kino dvorani.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Filmašice i Marijana Kranjec, dopredsjednica Udruge DOKUart

No, prijeđimo na ljepše teme. U hotelu je svaka večer bila ispunjena smijehom. Gotovo smo se više smijali nego što smo jeli. A znate kako je, kad jednom počneš, sve ti je smiješno. Jednu večer smo organizirali natjecanje u disciplini “tko će duže izdržat, a da ne prasne u smijeh”. Pobjednik je bio Karlo (Kajce).

Sve u svemu u Bjelovaru sam puno naučila o filmu, a bilo je i vrlo zabavno. Stekla sam nove prijatelje i bilo mi je teško rastati se od njih i zato sam plakala na rastanku. Voljela bih da se iduće godine opet svi skupa družimo u Bjelovaru. /Jasmina Funtak, 7.b; fotografije Srđan Papić i S.L./

S našim voditeljima B. Poljakom i D. Čučićem
S našim voditeljima B. Poljakom i D. Čučićem

Polaznici radionice
Polaznici radionice

Pogledajte priloge s Revije

0

Video

Kako je bilo na 53. Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece možete pogledati na video prilozima koje su snimili mladi filmaši iz Kinokluba Karlovac. Prilozi su prikazani na HRT 3 i na nekoliko lokalnih tv postaja.

U nekim prilozima su i kadrovi na kojima se vidi i nas troje. /Marko Puškar/
Prva emisija:

Druga emisija:

Treća emisija:

Četvrta emisija:

Peta emisija:

Kino je spas od bure

0

Revija

Zadatak nam je pogledati 92 filma

Rađa se u Senju, ženi se u Rijeci, a umire u Trstu. Da je ova izreka točna,  barem oko ovog dijela koji se tiče ženidbe,  shvatili smo u Rijeci  gdje boravimo od srijede na 53. Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece. Od dolaska, kad smo išli na kratki razgled Rijeke, bura je bila vrlo aktivna i  spašavale  su nas kapuljače na majicama i jaknama.

Domaćini su nam rekli, da  burina „ženidba“ može potrajati uzastopce i 20-tak dana, zato smo sretni što smo puno u kinu. Tamo ne puše, toplo je i  zabavljamo se gledajući filmove što je i bio razlog našeg dolaska u Rijeku. U prva dva dana  na 5 projekcija pogledali smo ukupno 53 filma, ponajviše kratkih animiranih i igranih. Preostaje nam pogledati još 39 filmova od njih 92 koliko ih je ušlo u konkurenciju od ukupno 194 prijavljena filma.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Mi smo na reviji sudjelovali s filmovima: “Uljez”, “Maturalc” i “Tužibaba”

Filmovi su vrlo različitih tema i pristupa, a od onih koje smo odgledali najviše su nam se svidjeli animirani Ništ me ne zanima, te igrani  Luzer,  Fancy,  Čokolada s čokoladom, Spas  te dokumentarni Život se nastavlja. No, to je mišljenje nas troje.  Možda se još i mi predomislimo jer nismo pogledali sve filmove,  a kakvo je mišljenje  stručnog  žirija znat ćemo u subotu posljednjeg dana Revije.

Svoje sudove donijet će i dječji žiri sastavljen i od djece iz Slovenije, Srbije, Makedonije i Mađarske. Dakle, sve nas čeka još dosta gledanja filmova, ali  i zabave i upoznavanja s gradom Rijekom i okolicom jer danas ćemo na izlet  na Trsat i u Opatiju, a večeras  je za nas organiziran disko na brodu na kojem smo smješteni.

Nismo dosad spomenuli, ali spavamo na botelu „Marina“, to je hostel u velikom brodu koji je nekad plovio po morima širom svijeta. Baš nam je lijepo spavati na brodu, jest da se pomalo ljulja, ali mi djeca, za razliku od nekih odraslih, to baš ne osjetimo.   /Mihaela Šantić, Marko Puškar, Sebastijan Orak; fotografija S.L./

Snimali smo jednominutni film

Osim što smo gledali filmove,  imali smo prilike i učiti o filmu na radionicama. Mi smo izabrali radionicu jednominutnog filma koju je vodio Jura Troje. Bilo je zabavno, a film smo mogli snimati i mobitelom.  Mi smo se odlučili za krimić i snimali smo akcijsku jurnjavu gradom u potrazi za negativcem.

Što se tiče festivalskih nagrada, cjelovit spisak nagrađenih pogledajte na poveznici http://www.hfs.hr/hfs/festivali_784/nagradni_program.aspx#.VhfjLW7Jbcg

pizap.com14444076226841
  Reviju je otvorio gradonačelnik Vojko Obersnel

pizap.com14444067638701
   S naših izleta i razgleda Rijeke

pizap.com14444074641421
  Bili smo smješteni u botelu “Marina”

pizap.com14444078791191
 Marko je bio glasnogovornik u predstavljanju naših filmova

Sedmaši i šestaši bit će nositelji međunarodnog projekta

0
Dva šestaša i 4 sedmašice ugostit će učenike partnerske škole

Projekt ACES

Na natječaju sudjelovalo 266 partnerstva, izabrana 42 među kojima je i naša škola s partnerskom školom iz Pranjana u Srbiji

Mihaela Miklečić, Ana-Marija Nemčić, Sebastijan Orak, Marko Puškar, Mihaela Šantić i Antonela Štimac bit će glavni nositelji projekta “I tvoj glas može biti dio rješenja”, kojeg ćemo provoditi s partnerskom školom “Ivo Andrić” iz Pranjana u Srbiji. Potvrđeno je to 23. rujna na sastanku njihovih roditelja, ravnatelja Stjepana Lučkog i koordinatorice projekta Stojanke Lesički.

Navedeni projekt dio je mreže ACES (Akademije škola centralne aceslogo_normal_rgb_hr_for_screenEurope) koju je 2006. osnovala zaklada ERSTE, a mrežom koordiniraju Interkulturalni centar iz Beča u Austriji i VEČELI DOM iz Bratislave u Slovačkoj.

initiative_logobar_erste_iz_vd_eusdrDa ove školske godine uđemo u mrežu ACES-a, i dobijemo financijska sredstava za provođenje projekta, naša se škola “izborila” putem natječaja na kojem je sudjelovalo 266 škola iz 15 zemalja. Sredstva za provođenje projekta u iznosu od 1600 eura, dobila su 42 partnera. Osim naše škole iz Hrvatske su u neka od partnerstva (neka su partnerstva dvočlana, a neka tročlana) uključene još i škole iz : Pule, Kaštel Novog, Virovitice, Zadra, Rešetara, Osijeka, Varaždina, Velike i Đakova.

Kako je ACES ove školske godine za temu projekta predložio solidarnost, mi smo u natječaju izložili ideju solidarnosti sa slijepom djecom. Naša je ideja prihvaćena i s partnerskom školom iz Srbije od listopada započinjemo ostvarivati planirani projekt. Najvažnije aktivnosti našeg projekta bit će snimanje zvučnih knjiga i radijskih igara za slijepe učenike. Planiramo snimiti i dva dokumentarna filma, a predvidjeli smo i brojne radionice i sportske aktivnosti. Neke od aktivnosti odvijati će se u našoj školi,  u Križevcima, Zagrebu i Koprivnici, a dio njih održat će se u Pranjanima i Gornjem Milanovcu u organizacije partnerske škole iz Srbije.

Sudjelujte u nagradnom natječaju za logo projekta

Osim učenika nabrojenih u uvodu teksta, u projektu će u nekima od aktivnostima sudjelovati većina učenika naše škole. Nekoliko učenica 7.b i 6.a već su dio planiranih aktivnosti počele odrađivati pod praznicima. Tada nam je odgovarala tišina u školi, pa smo je iskoristili i snimili veći dio zvučne knjige za koju je u projektu zadužena naša škola.(Više o tome kako je bilo na snimanjima dostupno je na poveznici https://www.klincek.com/?p=6972

U jednoj od aktivnosti zainteresirani mogu sudjelovati već ovih dana. Naime, potrebno je nacrtati logo projekta. Više o nagradnom natječaju za logo projekta dostupno je na poveznici http://os-sveti-petar-orehovec.skole.hr/?news_id=531#mod_news

O tome kako napredujemo s projektom i koje aktivnosti trenutno provodimo moći će se osim na stranicama Klinčeka, od sredine listopada čitati i na posebnom blogu projekta./Mihaela Šantić, 7.c; fotografije: S.L./

pizap.com14432499758541

U Hrvatskoj najduže štrajkali bolnički liječnici

0
Zagreb, 25.09.2015 - U osnovnim, srednjim i visokim školama, fakultetima i znanstvenim institucijama u petak ujutro zapoèinje štrajk kojega su èetiri sindikata obrazovanja i znanosti organizirali tražeæi poveæanje plaæa zaposlenika za èetiri posto. foto HINA/ Damir SENÈAR /ds

Štrajk

Međunarodni praznik rada u spomen na krvavi štrajk u Chichagu

Štrajk koji se od petka (25. rujna) održava u osnovnim i srednjim školama širom Hrvatske, potaknuo nas je da detaljnije istražimo što ustvari podrazumijeva riječ štrajk. U naš je jezik ta riječ došla iz engleskog (strike), a kako to tumači Proleksis eniciklopedija, znači organiziranu kolektivnu obustavu rada radi ostvarenja ekonomskih ili socijalnih zahtjeva radnika poslodavcu. Može biti i „oblik političkog prosvjeda protiv postupaka vlasti ili zakonskih propisa“.štrajk-u-školama

Postoji nekoliko vrsta štrajkova. Bijelim štrajkom naziva se oblik prosvjeda prilikom kojeg se vrlo strogo i doslovno provode propisi. Takve štrajkove najčešće provode državni službenici, carinici ili policija. Kad su  tako u nas 2002. radili carinici, kako to piše na portalu nacional.hr, jedan su automobili na carini pregledavali po pola sata, a kamione po dva sata, zbog čega su na granici bile kilometarske kolone.

Štrajk u Velikoj Britaniji 2014.
Štrajk u Velikoj Britaniji 2011.

Generalni štrajk podrazumijeva opću obustavu rada zaposlenih u svim djelatnostima u nekoj zemlji. Jedan takav u Hrvatskoj je bilo lani 25. veljače, ali samo dvosatni, a povod su mu bile izmjene Zakona o radu.

Postoje i divlji štrajkovi, a to su oni koje nije odobrila sindikalna organizacija. Štrajkovi se u novije doba moraju odvijati u skladu sa zakonima, a uobičajeno je da štrajkove pokreću sindikati (organizacije u koje se udružuju radnici radi zaštite radnički prava), kao mjeru kojom žele utjecati na poslodavca.

Meksiko je prva zemlja koja je u svom Ustavu zajamčila pravo na štrajk, a učinila je to Ustavom iz 1917. Prvi poznati štrajk, prema pisanju Wikipedie, bio je u 12. stoljeću u Egiptu za vrijeme vladavine Ramzesa III. Događanja tijekom štrajka prilikom građevinskih radova detaljno su opisana na papirusu i tako zabilježena za povijest.

Štrajkovi su u prošlosti u nekim zemljama završavali i tragično. Jedan je takav bio i veliki štrajk u Chichagu iz 1886., u spomen na kojeg se svakog prvog svibnja u brojnim zemljama na svijetu obilježava Međunarodni praznik rada. Taj je štrajk započeo 1. svibnja, a u njemu je sudjelovalo preko 40.000 radnika. U napadima policije, tri dana poslije, poginulo je 6 štrajkaša, njih 50 je ranjeno, a 5 radničkih vođa poslije je osuđeno na smrt.  /Mihaela Miklečić; fotografije preuzete s interneta/

Naj štrajkovi

Najduži štrajk u Hrvatskoj bio je u djelatnosti zdravstva. Bolnički liječnici štrajkali su pedeset i osam dana od 18.9. do 14.11. 2013., a u bolnicama su se obavljali samo hitni zahvati. Štrajk je prekinula vlada uvođenjem radne obaveze. (izvor: poslovni.hr )strajk-u-zdravstvu-81049a735a8d98881e0159e5ccd41bf9_view_article

Najmasovniji štrajk u Velikoj Britaniji u posljednjih nekoliko desetljeća bio je 30. 11. 2011. Tada je štrajkalo 2 milijuna ljudi zaposlenih u javnom sektoru. Bile su zatvorene škole, nije se odvozilo smeće… (izvor: vecernji.hr)

Grci često štrajkaku
Grci često štrajkaju

Često se posljednjih godina štrajkalo u Grčkoj, a u susjednoj Italiji ove godine 5. svibnja održan je generalni štrajk učitelja. Štrajk je bio popraćen i mirnim protestnim šetnjama. Najviše se demonstranata skupilo u Rimu, njih čak 25.000. (izvor: radiosarajevo.ba )

Pritiskom prsta na ekran, na zid “stižu” alkari

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Grad Gospe i alke

U muzeju i alkarska povorka u prirodnoj veličini

Ne u Sinju se nismo kupali, kao što su neke od nas filmašica mislile, zamjenivši taj grad sa Senjom. Sinj, nema tvrđavu Nehaj, more i buru po kojoj je Senj jako poznat, ali ima Gospu Sinjsku i alku, vitešku igru o kojoj smo, boraveći u Sinju na Smotri hrvatskoga školskog filma, puno toga saznali prilikom posjeta nedavno otvorenom Muzeju Sinjske alke.

J. Funtak i prijateljice iz škole Strahoninec
J. Funtak i prijateljice iz škole Strahoninec

U muzeju, otvorenom 8. kolovoza, sve još miriši po novom. Gledajući, u prekrasnoj dvorani s ogromnim kino platnom, film o nastanku alke, doznali smo da se alka održava u spomen na pobjedu Sinjana nad Turcima. Slavna bitka započela je 23. srpnja 1715., a završila pobjedom Sinjana noću između 14. i 15. kolovoza. Vjerovali su da je za pobjedu zaslužna i nebeska pomoć, pa su kao spomen na slavnu Gospinu pobjedu otpočeli „trčati“ vitešku igru alku. Ove godine održala se 300. alka, tradicionalna igra na konjima, kojom se ponose stanovnici Sinja.

U već spomenutom Muzeju smještenom u sklopu Alkarskih dvora, u zgradi nekadašnjih mletačkih kvartira tj. vojarne za smještaj konjice, vidjeli smo replike raskošne odjeće alkara, alkarsko oružje i svu drugu opremu koju alkari koriste tijekom natjecanja. Osim u vitrinama alkarsku opremu može se vidjeti i na alkarskoj povorci u prirodnoj

M. Miklečić, A.M. Nemčić i A. Štimac
M. Miklečić, A.M. Nemčić i A. Štimac

veličini, ali i zidovima u digitalnoj formi. Projicirati ih možete sami dodirom prsta na zaslone nekog od brojnih ekrana postavljenih u prostorima muzeja. Na jednom od njih tako se može pogledati tko je bio pobjednik alke koje godine.

Alkarska povorka
Alkarska povorka

U ovom interaktivnom muzeju može se čuti i zvukove alke, a na slušalicama na različitim jezicima može se poslušati o povijesti alke. Iz zidova se mogu izvući pločice na kojima su objašnjeni neki manje poznati izrazi vezani uz alku. Da nije nahrupila druga grupa filmaša, u Muzeju za čije je uređenje utrošeno 25 milijuna kuna, rado bismo se zadržali duže jer doista se ima što vidjeti.

Iz priče naših vodiča doznali smo detalje o čuvenoj slici Gospe sinjske. Tu je sliku nacrtao nepoznati talijanski slikar u 16. stoljeću, a slavna je postala otkako su je svećenici iz Rame 1692. prenijeli u Sinj i sagradili samostan. Kako su slavnu pobjedu iz 1715.  pripisivali Gospi, u zahvalu su sakupili novac i u Veneciji dali iskovati zlatnu krunu i križ kojom su 1716. ukrasili sliku.


Dječju alka trči se na nogama

Mali alkar
Mali alkar

Osim čuvene Alke u kojoj se natječu odrasli alkari, postoji i alka za djecu. Zove se Vučkovića dječja alka, a u njoj sudjeluju alkari mlađi od 10 godina.

Ta se alka održava u zaseoku Vučkovići, a u njoj mogu nastupiti samo djeca prezimena Vučković. Ova se alka održava u spomen na u spomen na Vučkoviće ( fra Pavla, Božu, Tadiju i Zeca) koji su se istakli u čuvenoj sinjskoj bitci 1715. Mali alkari ne trče na konjima, već na nogama.

pizap.com14430242910561pizap.com14430250940601

Policajci, zvijezda i princeza

0
Učiteljica Dubrakva Kos i prvašići

Upoznajte prvašiće

Već nekoliko godina u našoj školi nismo imali tako veliki prvi razred. Razrednica im je učiteljica Dubravka Kos. Njoj je to 6 generacija prvašića otkako radi, a u ovoj je generaciji učit će i petoro učenika čijoj je braći i sestrama bila učiteljica prethodnih godina.

Policajci
Policajci

Kako biste bolje upoznali naše najmlađe kolege fotografirali smo svakog od njih. Usput smo ih pitali što bi željeli biti kad odrastu i doznali da bi najviše njih, čak osmero, željeli biti policajci.

Što bi još željeli biti naši najmlađi kolege pročitajte ispod fotografije svakog od njih. /Klaudije Mažar, 7.b; fotografije: K.M/

Ban Marta - policajka
Ban Marta – policajka

Benčak Marko - mehaničar
         Benčak Marko – mehaničar

Bošnjak Amadea - policajka
Bošnjak Amadea – policajka

Đurenec Alen - pilot
Đurenec Alen – pilot

Hrandek Lea- košarkašica
Hrandek Lea- košarkašica

Ivšak Marko - policajac
Ivšak Marko – policajac

Koretić Antonela - veterinarka
Koretić Antonela – veterinarka

Kos Karla - učiteljica engleskog
Kos Karla – učiteljica engleskog

Košutić Fran - policajac
Košutić Fran – policajac

Mikec Antonijo - policajac
Mikec Antonijo – policajac

Orak Adrijan - policajac
                                                             Orak Adrijan – policajac

Plavec sonja- policajka
Plavec sonja- policajka

Puškar Valerija - košarkašica
Puškar Valerija – košarkašica

Senko Ana- učiteljica
Senko Ana – učiteljica

Senko Marija - zvijezda
Senko Marija – zvijezda

Salvi Tea - učiteljica njemačkog
Slavi Tea – učiteljica   njemačkog

Tremski Ivan - motorist kroser
Tremski Ivan – motorist kroser

Tremski Lovro - vatrogasac
Tremski Lovro – vatrogasac

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Tremski Martin – nogometaš

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Trušček Lana – policajka