Da ne dobije opekline od sunca mora je se mazati kremama sa zaštitnim faktorom
Zbog velikih očiju i nabora na tijelu pomalo sliči E.T.-u, ali od simpatičnog izvanzemaljca iz čuvenog filma Stevana Spilberga, mačka sfinks razlikuje se po ogromnim ušima i građi tijela. Ono po čemu je još neobična i po čemu se razlikuje od mačaka na kakve smo navikli je odsustvo dlaka na njenom tijelu.
Poznavatelji mačaka kažu da odsustvo dlake nije rezultat genetskih manipulacija već je, kako piše na blogu macke.hr, razlog prirodna genetska mutacija. Ipak, iako nema dlake i izgleda golo, tijelo sfinks mačke prekriveno je nježnim pahuljastim dlačicama. Kad se pogladi, njena koža kao da pruža otpor, poput vileda krpe, kako to objašnjavaju na web stranici Saveza felinoloških društava Hrvatske. Oni pišu i da zbog odsustva krzna sfinks mačka može pocrnjeti na suncu te da je treba mazati kremama sa zaštitnim faktorom da ne dobije opekline.
Što se karaktera tiče kažu da je sfinks kombinacija mačke, pasa, majmuna i djeteta. Ljubitelji mačka navode da su sfinks mačke vrlo inteligentne i privržene. Nisu agresivne, ali ne vole samoću i stalno zahtijevaju pažnju.
Wikipedia piše da uzgoj sfinks mačke počinje u Kanadi 1978., kad je neka mačka izlegla mačiće bez dlaka. Jedan od tih mačića u Europi je sparen s mačkom pasmine devon rex te je nastala bezdlaka pasimna sfinks s velikim ušima karakterističnim za pasminu devon rex. /Emanuela Koretić, 7.a; fotografije preuzete s interenta/
Svetog Nikolu učenici razredne nastave danas su dozvali brojnim recitacijama, igrokazima, pjesmom i plesom. Krampusa sa šibama srećom nije bilo. Jedan mali Krampus ipak se pojavio, ali samo u igrokazu. No, dobra djeca stalno su ga tjerala u kut i nisu željela pristati na zločestoće na koje ih je nagovarao.
Nastupe malih glumaca, iza svake izvedbe, burnim su pljeskom popratili brojni roditelji, braća i sestre. Uzbuđenja i veselja nije nedostajalo, a šećer na kraju bila je dodjela prigodnih poklona. /Emanuela Koretić, 7.a; foto: S.L./
U nekim trgovinama na području naše Općine trgovci prodaju djeci cigarete kršeći tako odredbe zakona o zabrani prodaje cigareta maloljetncima
U slučaju da se utvrdi da roditelji doista svojoj djeci daju novac za cigarete, to se može smatrati određenim znakom zanemarivanja djeteta te se može obavijestiti Centar za socijalnu skrb o neprimjerenom ponašanju roditelja. Centar potom poziva djecu i roditelje, a ovisno o tome što Centar utvrdi moguće je pokrenuti i nadzor nad roditeljskom skrbi – rekla nam je to pedagoginja Gordana Ščetar.
Nju smo posjetili nakon što se u školi uvelike počelo pričati o pušenju među šestašima, a neki od pušača su se navodno hvalili pred kolegama da njima roditelji odobravaju pušenje i da im čak kupuju cigarete. Pedagoginja nam nije potvrdila da je utvrđeno da nekom od učenika roditelji doista kupuju cigarete, ali je napomenula da je ove školske godine problem pušenja intenzivniji nego prije. – Prijašnjih godina nismo imali toliko dojava o slučajevima učestalog pušenja, a i u pušenju su uglavnom zaticani učenici osmih razreda. Nekoliko njih tada smo opomenuli i nakon toga nismo primijetili, niti su nam drugi učenici skrenuli pažnju da se to ponavlja – rekla nam je pedagoginja Ščetar. No, osim pušenja među šestašima, o čemu se najviše pričalo, pedagoginja ističe da su ove školske godine dobili dojave da su u pušenju zatečeni i osmaši, neki učenici petih razreda, te čak i jedan učenik razredne nastave.
Pedagoginja nam je ispričala i da su poznata mjesta okupljanja mladih pušača. Oni su u pušenju zatečeni u školskom autobusu i pored stare škole. U školi se također doznalo, ističe pedagoginja, i da neki učenici silaze iz autobusa kako bi u trgovini kupili cigarete. Zatim kući nastavljaju pješice, pušeći usput. Pedagoginja Ščetar upozorava da se djelatnici trgovina, koji djeci prodaju cigarete, ne pridržavaju zakonske odredbe o zabrani prodaje cigareta maloljetnim osobama.
– Problem je i u tome što su u našem kraju pušenje i alkohol zapravo opće prihvaćeni. Više se govori o štetnom djelovanju droga, a djeca nemaju osjećaj da je pušenje štetno i visoko rizično po zdravlje – istaknula je pedagoginja, dodavši da rano počinju pušiti djeca koja se nisu afirmirala ne neki drugi način, pa pušenjem žele skrenuti pažnju na sebe.
Od pedagoginje smo doznali i da su svi učenici pušači pozvani na razgovor te su o njihovim pušačkim poduhvatima obaviješteni roditelji. Saznali smo i da će učenici šestih razreda o štetnostima pušenja biti educirani kroz projekt „Otvoreni kišobran“, a dogovara se i predavanje o za osmaše./Mihaela Miklečić, 8.b; foto:ilustrativne fotografije preuzete s intenrneta/
Role wc papira, papirnati tanjurići, gumbi, vata, češeri i kolaž papir poslužili su roditeljima i učenicima trećeg razreda za izradu maštovitih božićnih ukrasa.
Pri izradi ukrasa poslužili su se i pištoljem, ali ne pravim već onim za lijepljenje. Pištolj je donijela razrednica Balaženka Svoboda i njime su preciznije zalijepili sve što je trebalo. Radionica je održana u ponedjeljak (28. 11.), a s načinjenim ukrasima uredili su svoj razred. /Emanuela Koretić, 7.a; foto: E.K. /
Naš prvi eTwinning projekt „E knjiga daje ti krila: lete šestaši iz Hrvatske i Srbije“ polako daje i rezultate. Dosada smo naučili kako napraviti prezentaciju putem Google diska. Radili smo dvije prezentacije. Prvu o našim čitalačkim navikama, a drugu o bajci „Šuma Striborova“ Ivane Brlić-Mažuranić. Drugu prezentaciju petoro učenika radilo je u suradnji s petoro učenika iz OŠ Ćićvevac iz Srbije, našim partnerima u projektu. Druga petorka surađivat će na narednoj prezentaciji kojoj je tema bajka „Sedefna ruža“ književnice Grozdane Olujić.
Nakon čitanja bajke „Šuma Striborova“ pisali smo svoje bajke na temu – dobro je činiti dobro, a potom smo ih uredili u digitalnom alatu Storyjumper. Na poveznicama ispod teksta pogledajte nekoliko digitalnih bajki nas učenika 6.a.
Osim što ima neobičnih okusa sladoleda postoje i vrlo neobični oblici sladoleda, a i neobični rekordi vezani uz sladoled. Istražujući po internetu pronašli smo podatak da aktualni Guinnessov rekord za najveći sladoled pripada Englezu, Hestonu Blumenthalu, vlasniku poznatog restorana Fat Duck. On je, kako piše portal gastronomika.hr , sladoled visok čak 4 metra i težak jednu tonu, napravio 2012. u sklopu svog TV showa “Heston’s Big Idea”. Kornet se zbog visine morao puniti s viljuškara. Prije Hestona rekord su dražala dva talijanska slastičara koji su 2011. za Međunarodnu izložbu sladoleda u Riminiju načinili sladoled visok 2,8 metara.
Ashrita Furman
Novozelanđanin Terry Morris nekoliko je godina je držao rekord u najvećim broju kuglica sladoleda, a da mu sladoled ne padne. On je 2010. uspio naslagati 26 kuglica u jedan kornet i to pred publikom u nekoj televizijskoj emisiji u Kini. (Video o Morrisovom rekordu pogledajte ispod teksta.) No, net.hr piše da je Morrisov rekord 2013. srušio Amerikanac Ashirta Furman. On je u kornet naslagao čak 100 kuglica sladoleda. Rekord za najveću sladolednu tortu drže Kanađani. U gradu Torontu 2011. napravili su sladolednu tortu tešku 10,13 tona, dugačku 4,45 metara, široku 4,06 metara i visoku jedan metar.
Još jedan zanimljivi sladoledni rekord oboren je u izradu skulputre od sladoleda u Americi. Skulptura je načinjena 2002. u obliku starog jedrenjaka. Taj smo podatak također pronašli na portalu net.hr, koji piše da je za izradu skulputre potrošeno 925 kg sladoleda od čokolade.
Moreplovac Marko Polo donio iz Kine recept za sladoled
Zanimljiva je i povijest sladoleda, a od različitih verzija priča o nastanku sladoleda izabrali smo dvije koje je za portal vitamini.hr napisao Ledov tehnolog za razvoj sladoleda Mario Stastny . On spominje da su naujčestalije priče uz povijest sladoleda vezane uz Kineze i Talijane. Navodno su Kinezi još 3000 godina prije nove ere znali kako se izrađuje sladoled.
U naše krajeve recept za sladoled iz Kine navodno je donio naš moreplovac Marko Polo, koji je o sladoledu pisao u svom putopisu nakon što se 1292. vratio s Dalekog Istoka. Pisani izvori vezani uz vladavinu cara Nerona (37-68 godine nove ere), spominju da je taj car u posebnim jamama ljeti čuvao snijeg i led donesen s planina. U snijeg su njegovi kuhari miješali voće i med i pripremali sladoledne napitke.
Iz Italije preko Francuske recept za sladoled proširio se i do Velike Britanije, a zabilježeno je da je britanski kralj Charles 1648. sladoled poslužio na jednoj gozbi. Recept se s kraljeva dvora proširio nakon kraljeve smrti 1649. Za planetarnu popularnost sladoleda zaslužni su Amerikanci kojima sladoled dolazi u 18. stoljeću. U Americi se sladoled najprije prodavao u malim metalnim posudicama, a početkom 20. stoljeća slučajno je nastao kornet. Bilo je to 1904., na gospodarskoj izložbi u St. Loisu, kad je prodavač Charles Menches zbog velike navale na sladoled ostao bez posudica za sladoled. Kako bi mogao nastaviti prodaju sladoleda, počeo ga je stavljati u smotuljke od hrskavih palačinki, koje je u blizini njegova štanda prodavao njegov prijatelj Ernest Hamwia, doseljenik iz Sirije.
Prošle školske godine provodili smo međunarodni ACES projekt „I tvoj glas može biti dio rješenja“. Napokon je dovršen i kratki film o projektu, točnije o onom što se dešavalo na učeničkim razmjenama kod nas u Svetom Petru Orehovcu i Pranjanima u Srbiji.
Film ima titlove na engleskom jer smo ga obavezni poslati ACES-u u njihovo sjedište u Austriju. /Uredništvo/
Dorijan Kelemin je prvi vlasnik pametnog sata u našoj školi
Pametni sat je još jedna novotarija koju možemo vidjeti u našoj školi. Prošli tjedan prvi pametni sat našom je školom “prošetao” sedmaš, Dorijan Kelemin. Vlasnik sata još nam nije mogao reći kako je zadovoljan satom jer ga je tek dobio, ali pokazao nam je da se sa svojim satom može spojiti na interent i poslati poruku. Sat ima Bluetooth, a može poslužiti i za slušanje glazbe. Na zaslonu ima informacije o datumu, satu i vremenskim uvjetima.
Pametni sat je nešto poput pametnog mobitela, a njegova je prednost što ga je teže izgubiti nego mobitel, a ne može ni ispasti jer je vezan oko ruke. To što ne može ispasti je glavna prednost ovog gadgeta (male tehničke naprave, uređaja koji obavlja neku korisnu funkciju, ali je čpesto suvišan), a najveća mana su mu dimenzije.
U tekstu portala mobile.hrpiše da je upravo to što su ekrani mali, uzrok što se pametni satovi ne prodaju masovno kao što su to očekivali proizvođači. Portalpreporucamo.com nedavno je pisao o pametnim satovima dizajniranim specijalno za djecu. U tom smo tekstu pronašli podatak da su dječji pametni satovi trend kod djece mlađe od 12 godina, i to osobito u nekim azijskim i europskim zemljama.
Oni navode da već više od 100 proizvođača proizvodi dječje pametne satove. U glavnu prednost nošenja takvih satova navedeni portal svrstava mogućnost lociranja djetata, što može biti vrlo važan podatak za roditelje. /Danijela Hruškovec, 7.b; foto: S.L./
Naš “Klinček” ne čitaju samo naši učenici, zahvaljujući tražilicama čitanost je znatno šira, npr. tekst o Koku pregledan je 5383 puta
Da mediji dostupni na internetu imaju sve više čitatelja, opće je poznata stvar, a da su zahvaljujući internetu vrlo vidljive i informacije iz malih sredina poput naše škole, uvjerili smo se nekidan kad su nas nazvali s Hrvatske radiotelevizije.
Naime, zahvaljujući internetskoj tražilici Sunčica Findak, urednica HRT-ove emisije Indeks, „izguglala“ je tekst našeg Klinčeka iz rubrike Riječi.
U tom smo tekstu objašnjavali što su to autorska prava i plagiranje, a nakon što nas je na to potaknula blokada videa od strane Youtuba koji je naša škola prijavila za natjecanje Virtualni plesni šou. Pročitavši tekst na Klinčeku, urednica Findak odlučila je da se u našoj školi snimi dio priloga za emisiju Inedks na temu plagiranja.
No, to nije jedini puta da nas je netko zvao zbog nekog napisa u Klinčeku jer zahvaljujući tražilicama ne čitate ga samo vi koji znate za njegovo postojanje već i brojni drugi, koji do nekog teksta dođu pomoću internetskih tražilica. Zahvaljujući baš tražilicama koje su zainteresirane preusmjerile na naš školski list kad su ukucali Koko, tekst pod naslovom “Najuzbudljivije je bilo kad je visio s krova” o Antoniju Paraču, glavnom glumcu iz serijala o filmu Koko, otvoren je čak 5383 puta. Taj je tekst rekorder, ali samo nešto manje, ukupno 5025 puta, pregledan je tekst “Ima li pilota u zbornici”.
Tekst o Mikecovoj punk frizuri pregledan 1741 puta
Tekst o kvizovima u Mjesecu knjige pregledan je 4632 puta. U srednjoj kategoriji po čitanosti je npr. tekst “Hipi stil djece cvijeća” koji je pregledan 2843 puta. Tekst o pjevaču Endiju pod naslovom “S predrasudama se ne zamaram” pregledan je 1753 puta, a tekst o značenju riječi bulevar 1741 puta. Tekst “Mikecova punk frizura Vukojevićava je kreacija”, pregledan je 1514 puta. Tekst o ombre frizurama 1315 puta i da ne nabrajamo dalje, činjenica je da je Klinček vidljiv na internetu i da ga se ne čita samo u našoj lokalnoj sredini već na njega putem tražilica “navrate” i brojni drugi zainteresirani.
Zahvaljujući dolasku novinara HRT-a u školu u povodu teksta o plagiranju, usput je snimljen i prilog o problemu nedostatka sportske dvorane, tako će još vidljiviji postati najveći problem naše škole. Možda ta vidljivost nešto i pomogne jer valja dometnuti da upravo vidljivost medijima i daje moć.
Patricija Fagnjen u finalnoj utakmici zabila dva gola
Prvi ovogodišnji plasman na županijsko natjecanje osvojile su naše nogometašice na međuopćinskom natjecanju u futsalu, održanom 18. 11. u Križevcima. Naša vatrena ekipa u prvoj je utakmici savladala ekipu OŠ Ljudevita Modeca iz Križevaca s rezultatom 1:0, a gol za nas zabila je sedmašica Ela Blagaj. U drugoj utakmici, za finale smo igrali s ekipom OŠ “Vladimir Nazor” Križevci. U utakmici s Nazorom gol je zabila naša petašica Patricija Fagnjen. Ta je utakmica završila rezultatom 1:1 a penali su odlučili o pobjedniku te je utakmica završila u našu korist rezultatom 2:1.
Bile smo presretne kad je Patricija Fagnjen, drugi uputa ubacila gol u mrežu ekipe Nazora. Ovaj puta zabila je iz penala, a naša golmanica Marta Kurtanjek uspješno obranila penal. Veseo je bio i naš mentor Saša Šikić koji je skakao od sreće i sve nas je grlio kad je naša golmanica obranila penal.
Naše veselje pokvarilo je jedino to što su nam je dio gledatelja s tribina vikao „uuuuuuu“ kad smo dobivale medalje.
Sastav ekipe: Valentina Augustinović, Ela Blagaj, Patricija Fagnjen, Matea Ferenčak, Tea Franjčević, Helena Kurtanjek, Marta Kurtanjek, Nina Mikec, Monika Srbljinović i Mihaeala Šantić /Nina Mikec, 8. c, foto: Saša Šikić/
Zbog velikih očiju i nabora na tijelu pomalo sliči E.T.-u, ali od simpatičnog izvanzemaljca iz čuvenog filma Stevana Spilberga, mačka sfinks razlikuje se po ogromnim ušima i građi tijela. Ono po čemu je još neobična i po čemu se razlikuje od mačaka na kakve smo navikli je odsustvo dlaka na njenom tijelu.
Što se karaktera tiče kažu da je sfinks kombinacija mačke, pasa, majmuna i djeteta. Ljubitelji mačka navode da su sfinks mačke vrlo inteligentne i privržene. Nisu agresivne, ali ne vole samoću i stalno zahtijevaju pažnju.
