Veseli barjaktari predvodili su danas kroz centar Svetog Petra Orehovca maskiranu povorku. U povorci je bilo svatova, trolova, klaunova, rokera, vještica…, a najljepši su bili oni najmanji, naši predškolci. Oni su bili krokodili. Imali su maske od kutija za jaja i papira. Maske su im nedavno na radionici izradili njihovi roditelji i učiteljica Štefica Katanović.
U povorci maškara isticalo se i nekoliko učenica 6. a koje su imale upečatljive frizure. Napravile su ih koristeći se bocama i sprejem za kosu.
Osim u povorci maskirani učenici svoje su maske, ali i pjevačko i plesačko umijeće, danas mogli pokazati i na karokama održanim u školskom holu. Bilo je veselo, a naši su pjevači pjevali uz podršku i pljesak iz publike. U prvoj smjeni najglasniju podršku dobila je grupa “staraca iz staračkog doma”. Bila je to raspjevana ekipa iz 8. a, a pjevali su pjesmu grupe “Bolje biti pijan, nego star” Plavog orkestra. /Marija-Magdalena Hubina, 6. a; foto: S.L./
Ponos Hrvatske naziv je nagrade koju je 2005. utemeljio dnevni list 24sata kako bi nagradili pojedince koji su učinili neko dobro djelo. Od tada su nagradu dobili brojni pojedinci za djela poput spašavanja osoba u smrtnoj opasnosti ili različite druge oblike pomaganja nepoznatim ljudima u nevolji. Dobivali su ih i za djela u kojima su iskazali svoje poštenje. U siječnju je nagrada dodijeljena po 13 put, a nagradu su dobili i karlovački srednjoškolci Vladimir Žganjer i Bruno Lukić, koji su snimajući film pronašli oko 5 tisuća eura. Pozvali su policiju i oni su pronašli vlasnika novca. Bio je to novac od kredita kojeg je vlasnik nedavno podigao u banci.
U prilogu HRT magazina (dostupan je na poveznici ispod teksta) dečki su rekli da su im se neki vršnjaci rugali zbog njihovog postupka i čudili se što taj novac nisu iskoristili za sebe.
-Rijetki su takvi pohvalni slučajevi da netko nađe novac i vrati ga – kazala je predstavnica policije u već spomenutom prilogu HRT-a.
Ipak ima ih, a danas se sličan primjer desio i u našoj školi. Svojim poštenjem iskazala skupina trećaša. Oni su Lea Hrandek, Amadea Bošnjak, Adrian Orak i Antonela Koretić. Oni su naš ponos jer su postupili ispravno poput karlovačkih srednjoškolaca. Naši trećaši doduše nisu pronašli nekoliko tisuća eura, već novčanik s 14,75 kuna. Dovoljno za žvake ili bombone. Ipak oni nisu novac potrošili u trgovini, već su ga odnijeli našoj tajnici Snježani Švagelj koja je novčanik vratila vlasnici, učenici četvrtog razreda. /Iva Šantić, 6. c; foto: S. L./
Klaun na vratima predškolaca još prošli tjedan, a ovaj tjedan nekoliko njih koji vise sa stropa najavljuju događanje kojem se svake godine iznova veselimo. Maškare će u našoj školi preuzeti vlast idući utorak, a ove godine u maskiranoj povorci sudjelovat ćemo i mi učenici predmetne nastave. Podsjetimo lani su maškare održane bez nas, no ove godine učitelji su promijenili odluku i mi ćemo opet biti dio vesele ekipe pod maskama. Veselimo se utorku i već pripremamo kostime i maske.
Za klauna na vratima učionice predškolaca “odgovorni” su učiteljica Štefica Katanović i njeni predškolci, a za klaunove u holu učiteljica likovnog Kristina Vuković. Ona je nedavno napravila i srca koja na polukatu najavljuju Valentinovo, još jedno veselo događanje kojeg ćemo obilježiti idući tjedan. /Lorena Benčak, 5. b; foto: S.L./
Lijep uspjeh na natjecanju iz njemačkoj jezika postigle su dvije naše osmašice i jedan osmaš. Danas je u školu stigao poziv za županijsko natjecanje, a u pozivu piše da su na to natjecanje pozvani samo učenici koji su na školskom natjecanju imali minimalno 33 boda. Takvih je u cijeloj županiji bilo samo 9.
Od ukupno 9 pozvanih učenika čak njih troje su iz naše škole. Oni su: Lucija Biljan (44 boda – 4. mjesto), Ivan Mrazović (40 bodova) i Antonija Furmeg (34 boda).
Metorica učenicima Biljan i Mrazović je učiteljica Sofija Vukalović, a Antoniji Furmeg mentorica je Karolina Tomekovec. /Leona Peklić, 6.a/
Otkad igra za Dinamo u školi je dobio nadimak Purger
Mnogi dječaci sanjaju o tome da postanu nogometaši Dinama. Jedan učenik naše škole ostvario je taj svoj san, ali do ostvarenja sna vodio je put s puno odricanja i napornih treninga. Mihael Srbljinović, samozatajan učenik 8.a razreda od nedavno trenira nogomet u NK Dinamo Zagreb. Iako svi znamo za njegovu ljubav prema nogometu, tu veliku vijest većina nas saznala je s portala prigorski.hr. U nastavku pročitajte kako je došao do Dinama i o njegovim planovima za budućnost.
1. Nogomet treniram od svoje šeste godine.
2. Do nedavno sam igrao za NK Križevce iz Križevaca, a od studenog 2017. za NK Dinamo.
3 – Dražen Kemenović
3. U NK Dinamo sam došao zahvaljujući svom bivšem treneru Draženu Kemenoviću koji je pozvao ljude iz Dinama da me vide. Tijekom dva mjeseca išao sam na probe u Zagreb. Jučer sam prošao liječnički i to je to, sad sam član NK Dinama.
4. Sada igram za starije pionire, a nakon završetka ove polusezone postat ću kadet, a kadeti igraju prvu ligu. U ovoj pionirskoj igramo zagrebačku ligu.
5. Dosad sam s novom ekipom igrao samo prijateljske utakmice. Prva prava bit će 28. veljače protiv Lokomotive, no još ne znam hoće li me trener Miroslav Davidović uvrstiti u ekipu i hoću li imati prilike igrati.
6. Treninge u Dinamu imam svaki dan od ponedjeljka do petka. Subotom su utakmice. Jedino je nedjelja slobodna.
9 – Tomislav Srbljinović
7. Na treninzima je naporno. Najteže mi padaju vježbe snage tj. sklekovi i trbušnjaci, ali ja volim nogomet i spreman sam na napore i odricanja.
8. Na treninge me najčešće vozi tata, a ponekad djed i stariji brat Kruno.
8 – Kruno Srbljinović
9. Moji uzori su moja braća. Od njih sam najviše i naučio o nogometu. Brat Kruno igra za NK Koprivnicu, a mlađi brat Tomislav za NK Belupo.
10 – Luka Modrić
10. Od naših nogometaša najviše cijenim igru Luke Modrića i Marka Pjace, a od stranih nogometaša najdraži mi je Lionel Messi.
11. Najdraži dosadašnji uspjesi su mi igranje za reprezentaciju regije Sjever i naravno nagrade za najboljeg igrača na turnirima.
10 – Marko Pjaca
12. Cijenim i ženski nogomet. Igrao sam s djevojkama. U Dinamu ima i ženska ekipa i odlične su.
13. Želja mi je postati profesionalac, a moj plan za bližu budućnost je upisati se u srednju prometnu školu u Zagreb. Ta je škola u blizini Dinamovog stadiona, a u blizini je i kuća za igrače u kojoj mogu stanovati.
10 – Lionel Messi
14. Otkako sam počeo igrati za Dinamo u školi se ništa nije promijenilo, osim što su me kolege počele zvati Purger.
15. Moja poruka svima koje zanima sport je slijedeća – treba biti ustrajan i imati puno volje u onom što radiš. /Paola Tukša, Leona Peklić, 6. a; foto : S. L. i preuzeto s interneta/
Mihael Srbljinović
Novinarke Paola Tukša i Leona Peklić i nogometaš Miahel Srbljinović
S monologom “Razgovor o vremenenu” naš trećaš Fran Košutić uspješno je nastupio na međuopćinskoj razini LiDraNa, održanoj u Križevcima u petak 28. siječnja. Njegov je nastup dojmio povjerenstvo koje ga je predložilo za sudjelovanje na županijskoj razini. Županijski LiDraNo održat će sredinom veljače, također u Križevcima.
Fran nam je rekao kako će na županijskoj razini pokušati govoriti malo sporije, kako su mu to preporučili članovi povjerenstva. Franova mentorica je učiteljica Dubravka Kos.
Na međuopćinskom LiDraNu našu je školu predstavljala i Iva Bošnjak, učenica 5. a. Ona je nastupila u kategoriji kazivanje poezije. Recitirala je pjesmu “Črni kosek”, a mentorica joj je učiteljica Mirjana Škvorc. /Iva Šantić, 6.c; foto: S. L./
-Igranje Kahoot kviza mi se svidjelo jer odmah nakon što odgovoriš vidiš jeli odgovor točan i koji si u poretku među drugim igračima.- Rekla nam je to Lara Trušček, pobjednica Kahoot kviza na temu knjige “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”.
Ona i njene kolegice i kolege iz trećeg razreda prvi puta su sudjelovali u igranju Kahoot kviza. – Bilo je zabavno u razredu za vrijeme igranja jer se dio učenika glasno veselio kad su točno odgovorili – kazala nam je Valerija Puškar. Dodala je da se njoj igranje Kahoot kviza svidjelo zato što se kviz igra na računalima.
Zbog nedovoljnog broja računala ona je igrala u timu s Martom Ban i ukupnom poretku njih dvije su osvojile treće mjesto, dok je tim Marija Senko i Marko Benčak bio drugi./Lorena Benčak, 5.b; foto: S.L./
Važno je govoriti o holokaustu i nacizmu jer je govoreći o tim temama možemo uvidjeti i zašto je važno razmišljati svojom glavom, a ne samo klimati i povlađivati vođama
Bila je djevojčica poput nas kad se njen život u 13-toj godini sveo na dvije skrivene prostorije u jednoj zgradi u Amsterdamu. Odjednom više nije mogla ići u školu, igrati se u dvorištu, prošetati gradom i družiti se sa svojim prijateljima. Nije mogla gotovo ništa od onog što je prije radila. Morala se skrivati sa svojom obitelji, koja kao i mnoge slične njenoj, više nije bila poželjna jer su bili Židovi.
Ta se djevojčica zvala Anna Frank i skrivajući se s obitelji provela je od srpnja 1942. do kolovoza 1944. Tada je njihovo skrovište otkrio Gestapo (tajna policija nacističkog režima u Njemačkoj). Annu i njenu obitelj Gestapo tada odvodi u koncentracijski logor. U logoru Anna umire u ožujku 1945., pred sam kraj rata, a strahote logora preživljava jedino njen otac. Upravo on je zaslužan što je poslije cijeli svijet doznao za Annu i njen dnevnik koji je pisala tijekom dvije godine skrivanja.
U njemu opisuje svoj život i probleme koje su snašli nju i njenu obitelj. Eleanor Roosvelt, supruga američkog predsjednika Franklina Roosvelta o toj je knjizi rekla slijedeće: “To je jedan od najpotresnijih komentara o ratu i njegovu djelovanju na ljudska bića što sam ga ikad pročitala”.
Židovi su u vrijeme nacizma morali nositi žute zvijezde
Taj rat o kojem govori Anna Frank bio je Drugi svjetski rat. U njemu je od strane nacističkog režima predvođenog Adolfom Hitlerom, tadašnjim poglavarom Njemačke, ubijeno oko 6 milijuna Židova. U koncentracijskim logorima Židovi su vrlo često spaljivani, pa se taj genocid nad Židovima naziva holokaust, prema grčkom i rimskom običaju koji se koristio za žrtvu paljenicu.
Danas se pod pojmom holokausta podrazumijeva sustavno istrebljivanje jer nacisti su planirali baš to, sustavno likvidirati Židove na području Europe, a svoj su plan nazvali “konačno rješenje. No, nacisti su bili neskloni i Romima i svima drugima koji nisu bili tzv. arijevske rase, pa je osim Židova u koncentracijskim logorima stradalo još mnogo onih koji nisu odgovarali nacističkom režimu.
Prizor iz koncentracijskog logora
Knjiga Anne Frank na dječji način progovara o tom suludom vremenu u kojem su mase bile zaslijepljene Hitlerom i provodile njegove nečovječne ideje. Na to nehumano i sramno razdoblje iz povijesti treba se uvijek iznova podsjećati kao što to ovih dana činimo mi osmaši govoreći o holokaustu ostalim razredima u našoj školi.
Važno je govoriti o holokaustu i nacizmu jer je govoreći o tim temama možemo uvidjeti i zašto je važno razmišljati svojom glavom, a ne samo klimati i povlađivati vođama što je i najvažnija poruka izvrsne pjesme njemačkog pastora (vjerski službenik protestantske vjere) Martin Niemöller. /Emanuela Koretić, 8.a; fotografije preuzete s interenta/
Prvo su došli po komuniste,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio komunist.
Zatim su došli po Židove,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio Židov.
Zatim su došli po sindikaliste,
a ja se nisam pobunio
jer nisam bio sindikalist.
Zatim su došli po katolike,
a ja se nisam pobunio
jer sam bio protestant.
Zatim su došli po mene,
a do tada više nije bilo nikoga
da se pobuni. /Martin Niemöller/
Sve više rezervata zaustavilo izumiranje ove vrste, za čije se ubijanje u Kini do 1997. kažnjavalo smrtnom kaznom
Podsjećaju na dobro nam poznate crno bijele plišance i jedan su od simbola Kine. U toj se zemlji, za njihovo ubijanje do 1997. kažnjavalo smrtnom kaznom. Tada je smrtna kazna ukinuta te je uvedena kazna od 20 godina zatvora. Razlog tako strogim kaznama je vrlo mali broj ove vrste medvjeda u prirodi. Zbog istog razloga postali su i simbol World Wide Fund for Nature (WWF), najveće međunarodne nevladine organizacija koja radi na pitanjima zaštite, istraživanja i obnove okoliš.
Međutim Kina, gdje je jedino prirodno stanište velikih pandi, kako se zove ova vrsta medvjeda, u posljednje je vrijeme napravila puno na zaštiti ovih prekrasnih životinja, i od 2016. velike pande od ugrožene životinje prekvalificirane su u ranjivu vrstu. Naime, u Kini posljednjih godina postoji čak 67 rezervata za pande. Kako to piše magazin.hrt , “po izvješću Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN), sada u Kini žive 1.864 odrasle pande, a s mladunčadi taj se broj penje na 2.060.” Ovi se podaci odnose na 2016. godinu, a još 2009. pandama se predviđalo izumiranje već za 3 naraštaja.
Kinezi doista puno ulažu u opstanak velikih pandi pa i nude velike iznose za čuvanje pandi. Posao dadilje za pande tražen je i dobro plaćen posao u Kini. Portal punkufer.hr piše da je jedan kineski centar za očuvanje i istraživanje velikih pandi u provinciji Sichuan nudio mjesečnu plaću dadiljama za pande od čak 18.000 kuna mjesečno.
No, izgleda da to baš i nije jednostavan posao, jer kao što se to može vidjeti u videu priloženom ispod teksta pande mogu biti prilično živahne prilikom hranjenja.
Prema pisanju Wikpedije.hr, u prirodi velike pande baš nisu živahne i danju uglavnom spavaju, a aktivne su u sumrak i noću. Pande su uglavnom biljojedi, a njihova najdraža hrana je bambus. Kako im probavni sustav nije baš najbolje prilagođen takvoj hrani, odrasle pande dnevno moraju pojesti između 10-20 kilograma bambusa da bi imale dovoljno energije. Bambus čini oko 90 posto njihove hrane, a nekad se ipak počaste gusjenicama i manjim kralježnjacima, a nije im mrzak ni med. Na hranjenje utroše oko 14 sati dnevno, kako to piše već spomenuti portal magazin.hrt
Veliki panda može dosegnuti veličinu od 120 do 150 centimetara, a odrasli mužjak može težiti od 75 do 160 kilograma. U rezervatima može doživjeti do 30 godina. Nije dokazano zašto im je krzno tako upadljivo crno bijelo, ali prema tibetanskoj legendi jedna je pastirica žrtvovala svoj život za zaštiti mladunče pande od leoparda. U tom je kraju običaj da se u sjećanje na nastradale ruke i noge prekriju pepelom. Tužne pande su plakale za pastiricom, a pepeo im je zacrnio krzna dok su se grlile kako bi se utješile. Pepeo namjerno nisu ispirale da bi ih crne šare podsjećale na djevojku i njenu žrtvu. /Leona Peklić, 6. a; fotografije preuzete s interenta/
Građanski aktivizam tema je prve razmjene našeg Erasmus+ projekta “Small step for film, a big one for European citizenship” (“Mali korak za film, veliki za europsko građanstvo”). Zato ovih dana učenici svih zemalja uključenih u projekt istražuju prosvjede, jednu od metoda građanskog aktivizma.
O nekim značajnim prosvjedima u Hrvatskoj, učenici, sudionici prve razmjene, načinili su i mali foto album u web alatu Canava gdje su dostupne i najvažnije informacije o tim prosvjedima. Učenici naše filmske grupe snimili su i film o prosvjedu “Mladi vrijede više”. Film će se prikazati u ožujku u Gradskoj knjižnici u Križevcima za vrijeme prve učeničke razmjene partnera u projektu. Tada će u Gradskoj knjižnici biti i izložba fotografija značajnih prosvjeda u zemljama partnerskih škola.
U Klinčeku ćemo uskoro nastaviti pisati i o drugim metodama građanskog aktivizma i o tome zašto je poželjno biti aktivan građanin. /Emanuela Koretić, 8. a/
