Zara Slavi, Fran Tukša i Ana Skrba - pobjednici Kahoot kviza "Rukavica za Matildu"
Mi učenici 7. a nedavno smo čitali roman “Rukavica za Matildu”. To je bio naš zadatak u okviru Erasmus+ projekta “Čitaj da ne ostaneš bez riječi”. O ovom zanimljivom romanu Jasminke Tihi-Stepanić, imali smo zadatak napisati preporuke. To je već malo teži zadatak od čitanja. U ovom postu objavljujemo dvije najuspješnije preporuke. Možda i drugim učenicima posluže kao putokaz kako ustvari napisati preporuku nakon čitanja neke knjige.
Objavljujemo preporuke učenice Ane Skrbe i učenika Frana Tukše. Oni su svoje preporuke i snimili, a njihove zvučne mamce možete poslušati na podcastu “Čitaj da ne ostaneš bez riječi” na poveznicama u nastavku./ Ines Martinek, 7. a/
Naše zvučne preporuke potražite na podcastu “Čitaj da ne ostaneš bez riječi” na platformi Podbean
Napisati preporuku za pročitanu knjigu, jedan je od zadataka nas učenika koji čitamo knjige odabrane za čitanje u Erasmus+ projektu “Čitaj da ne ostaneš bez riječi”. Odlučeno je da one najbolje pretvorimo i u zvučne formate te da ih kao zvučne mamce okupimo na jednom mjestu u podcastu na platformi Podbean.
Zasad su dovršena čitanja u 7. c i 8.b. te na našem podcastu Čitaj da ne ostaneš bez riječi možete pronaći dva zvučna mamca. Iva Trušček, učenica 7. c, pripremila je zvučni mamac za knjigu Izgubljena u ormaru, a Julija Ban, učenica 8. b, pripremila je zvučni mamac za roman Oblak čvoraka.
Najbolji zvučni mamac bit će nagrađen, a kriteriji su broj prikupljenih lajkova, komentara i preuzimanja zvučnih mamaca. Zato vas pozivamo da preuzmete aplikaciju Podbean i slušate naše mamce te ih komentirate, a i da čitate preporučene knjige. Nagrada će biti dodijeljena pri kraju školske godine do kad bi se svi zvučni mamci trebali biti učitani na podcast “Čitaj da ne ostaneš bez riječi”. /Julija Ban, 8. b/
Smanjivanje površina džungli je najznačajniji razlog zbog kojeg je na Crvenoj listi ugroženih životinja
Izgledom najviše podsjećaju na svinju, a njihov nos pomalo liči na slonovu surlu, ali tapiri su ustvari daleki rođaci konja i nosoroga. Spadaju među rijetke životinje koje se nisu mijenjale milijunima godina. To navodno potvrđuju njihovi fosili pronađeni na svim kontinentima osim na Antartici. No, dok su nakad bili rasprostranjeni po gotovo cijeloj Zemlji danas spadaju među ugrožene vrste.
Postoje četiri vrste tapira: Bairdov tapir, planinski, brazilski i malajski tapir, a žive u džunglama Južne Amerike i Azije. Životni vijek im je oko 30 godina. Svi spadaju među ugrožene vrste, a za malajske tapire poznato je da ih u divljini ima još svega oko 2500 i da se na Crvenoj listi ugroženih vrsta nalaze od 2008.
Bairdov tapir – Izvor: Wikipedia
Malajski tapir je ujedno i najveći od četiri vrste tapira. Najčešće su odrasli primjerci teški između 250 – 320 kg, a navodno su pronađeni i primjerci teški i do 540 kg. Osim po veličini tapiri se međusobno razlikuju po bojama na licu i tijelu. Boje im variraju od crne do crvene, a malajski ima prepoznatljiv bijeli pojas na crnom tijelu. Mladunci su specifični po tome što imaju bijele točke i pruge koje im služe za kamuflažu. Svoje pruge i točke gube s navršenih 6 mjeseci.
Planinski tapir – Izvor: Wikipedia
Tapiri su odlični plivači i puno vremena provode u vodi, a poput svinja vole se kaljužati u blatu i mulju. Taj im običaj pomaže da se riješe različitih nametnika. Tapiri po danu većinom spavaju, a po noći traže hranu. Biljojedi su i hrane se lišćem, grančicama, bobicama, voćem i vodenim biljkama. U dohvatanju hrane s grmlja i niskog drveća pomaže im dugačak nos-surla kojom bez pomicanja glave mogu istražiti tlo u krugu od 30 centimetara.
Brazilski tapir – Izvor: Wikipedia
Zbog veličine tapiri imaju malo neprijatelja, napadaju ga tigrovi, jaguari pume i veliki gmazovi poput krokodila ili nekih zmija. Najveći razlog velikog smanjivanja broja tapira je nestanak njihovih staništa, a ljudi su mu veći neprijatelji od životinja jer su ih lovili zbog mesa i kože. /Tihana Miklečić, 6. b/
Animirani film “Stribor” i dokumentarni “Ne budite lijeni” plasirali su se na filmske festivale dječjeg stvaralaštva. Oba filma pozvana su na 61. Reviju hrvatskog filmskog stvaralaštva, a “Stribor” i na Smotru hrvatskog školskog filma. Festivali se održavaju u Zagrebu od 5. listopada. Revija traje dan duže i završava u nedjelju 8. listopada. Prve dvije projekcije odvijat će se u Dječjem kazalištu Dubrava, a preostale u Kinu Kinoteka u centru Zagreba.
Autori animiranog filma “Stribor” su članovi likovne grupe: Ana Šatvar, Ivona Baričević, Ines Martinek, Marta Trušček, Ena Dubrava, Manuela Kralj, Leo Dvečko, Nikola Đuran, Ante Paček i Petar Šamuga. Mentorica je Tijana Mamić.
Autori dokumentarnog filma “Ne budite lijeni” su članovi filmske skupine: Valerija Puškar, Lara Trušček i Viktorija Ruganec. Mentorica je Stojanka Lesički.
Na festivalima će naše filmove predstavljati učenice Ines Martinek i Ema Pacur. /Ines Martinek, 7. a/
Doznali smo da je dosta naših prvašića zaljubljeno pa smo ih odlučili pitali što je to za njih ljubav i u koga su zaljubljeni.
Anketirajući ih otkrili smo da je je većina dječaka zaljubljena u znatno starije djevojčice. Čak trojica njih u jednu L. iz osmog razreda. /Ema Pacur, 7. c.; foto: E. P./
Andreja Nemčić – Mene srce podsjeća na ljubav, a ja još nisam zaljubljena.
David Franjčević – Ljubav je za mene jedna L. iz sedmog razreda.
Iva Orehovački – Za mene je ljubav grljenje, a meni se sviđa R. iz mog razreda.
Josip Katalenić – Zaljubljen sam u L. iz osmog razreda.
Lea Fiket – Ljubav je kad si zaljubljen, ali ja sad nisam.
Lea Šatvar – Ljubav je za mene zagrljaj. Nisam zaljubljena.
Luka Horvat – Ljubav je kad se ljubiš. Ja sam zaljubljen u L. iz 8 razreda.
Nika Zgorelec – Ljubav je kad si sretan. Ja još nisam zaljubljena.
Roko Štragelj – Ljubav je pusa, a ja sam zaljubljen u L. iz osmog razreda.
Teodor Tukša – Zaljubljen sam u jednu L. iz petog razreda.
Toni Višak – Zaljubljen si kad nekom daješ puse. Moja je ljubav M. iz 4. razreda.
Članovi Taekwondo kluba Radnik Križevci demonstrirali svoje vještine u OŠ Sveti Petar Orehovec
Dollyo chagi – kružni udarac i yop chagi – bočni udarac bili su samo neki od udaraca koje su nam danas u školskoj sportskoj dvorani demonstrirali članovi i predsjednik Taekwondo kluba Radnik Križevci, Damir Međeral. Ove udarce nisu pokazali kako bi djecu poticali na nasilje već kako bi ih potaknuli na bavljenje ovim olimpijskim sportom.
Na prezentaciji taekwondoa sudjelovalo je stotinjak naših učenika. Oni su između ostalog doznali daj je taekwondo korejska borilačka vještine nastala 40-tih godina dvadesetog stoljeća spajanjem više različitih vještina. Danas je to jedna o najpopularnijih borilačkih vještina koju odlikuju brzina i atraktivne nožne tehnike.
Križevački taekwondo klub djeluje već 25 godina i njegovi članovi postigli su brojne uspjehe, a trenutno imaju i državnog prvaka u kategoriji do 87 kilograma. Antonio Dragašević tu je titulu postigao o ožujku ove godine na seniorskom prvenstvu Hrvatske održanom u Karlovcu.
Na prezentaciji je rečeno da će se taekwondo treninzi organizirati i u našoj školskoj dvorani ukoliko bude dovoljno zainteresiranih. /Ines Martinek, 7. a; foto: I. M./
Ravnatelj Stjepan Lučki i nutricionistica Helena Tomić-Obrdalj
Sol se u školskim obrocima reducira radi zdravlja – u Hrvatskoj se u prosjeku konzumira 11 grama soli dnevno, a preporuča se do 5 grama
Problem bacanja velikih količina hrane pripremljene u školskoj kuhinji i kvalitetna prehrana učenika bili su povod zajedničkog roditeljskog sastanka, kojem je jučer u školskoj sportskoj dvorani prisustvovalo pedesetak roditelja. Na skupu je o školskim jelovnicima govorila Helena Tomić-Obrdalj, nutricionistica Podravke. Ona je i kreatorica jelovnika za sve škole kojima je osnivač Koprivničko-križevačka županija.
Naša Županija potrudila se osigurati potrebne uvjete za pripremu obroka u školi, a kako bi učenici dobivali kvalitetne obroke u skladu s njihovim nutritivnim potrebama još je 2018. pokrenut projekt Pametan obrok za pametnu djecu. – Planirajući obroke razmišljamo o tome da ti obroci budu ukusni, zdravstveno ispravni, da zadovolje dječje potrebe za bjelančevinama, mineralima, vitaminima i ostalim sastojcima potrebnim za pravilan razvoj djeteta – istaknula je nutricionistica Tomić-Obrdalj. Upravo zato na školskim jelovnicima ima puno različitih namirnica. Cilj je unaprijediti prehrambene navike jer one utječu na kvalitetu života.
Nutricionistica Helena Tomić-Obrdalj kreira jelovnika za škole kojima je osnivač Kopriviničko-križevačka županija
Kad se krene s cjelodnevnom nastavom učenici će imati 2 obroka u školi
Leća, hajdina kaša, slanutak, riba samo su neke od namirnica koja se često ne pripremaju u našim krajevima, a u školskim obrocima ih ima kako bi se djecu potaknulo da ih počnu konzumirati radi njihovih nutritivnih vrijednosti. – Istraživanjima je utvrđeno da čak 66 posto školske djece ne jede voće svaki dan, a čak 76 posto ne jede povrće – naglasila je Tomić-Obrdalj, pozvavši roditelje da se prisjete što se nekad jelo i kuhalo.
Na pitanje jedne majke o količini soli u školskim obrocima, nutricionistica Tomić-Obrdalj, pozvala je roditelje da i sami prilikom pripreme obroka kod kuće smanje količine soli pa djeci u školi neće biti čudno što je hrana manje slana. – U Hrvatskoj odrasli u prosjeku konzumiraju oko 11 grama soli na dan, djeca 9 grama, a preporučena količina soli je 5 grama dnevno – rekla je naša gošća, spomenuvši brojne bolesti povezane s velikim unosom soli u organizam.
Roditelje je zanimalo postoji li mogućnost da djeca u prijepodnevnoj smjeni dobivaju mliječne obroke, a u popodnevnoj smjeni variva i slična jela koja se sada nalaze na jelovniku. – Kad se uvede cjelodnevna škola djeca će dobivati doručak i ručak, za sada je zbog organizacijskih razloga dogovoreno da četiri puta puta tjedno na jelovniku budu kuhana jela. Trebamo voditi računa o tome da je za neku djecu to jedini kuhani obrok u danu – istaknula je Tomić-Obrdalj.
Veliki broj učenika ne dođe u školsku kuhinju kad čuju što je na jelovniku
Naša gošća i ravnatelj Stjepan Lučki pozvali su roditelje da razmisle o tome treba li djeci svakodnevno davati novac za kupovinu hrane obzirom da je u školi organizirana prehrana. – Roditelji bi trebali i voditi brigu o tome na što učenici troše novac. Baš sam prije neki dan razgovarao s učenicom koja je imala Colu i grickalice – rekao je ravnatelj. Dodao je kako učestalo viđa da neki učenici odmah po dolasku u popodnevnu smjenu jedu sendviče, ali i da dosta djece baca cijeli obrok pripremljen u školskoj kuhinji, a da ga nisu ni probali.
Prehrana u kojoj ima puno slatkiša, zaslađenih pića te masti uzrokuje pretilost koja pospješuje brojne bolesti. – Treći smo u Europi po konzumiranji bezalkoholnih slatkih pića, a jedna čaša Cole sadrži 25 grama šećera. Popije li se dvije čaše to je 50 grama, a djeca bi trebala konzumirati maksimalno 45 grama šećera u danu – rekla je Tomić-Obrdalj. Dometnula je da je pretilost sve veći problem u Europi i da jedno od troje djece ima problema s prekomjernom težinom.
Spomenula je i da se na okuse hrane treba naviknuti i da je djeci potrebno u prosjeku 8 puta probati neku hranu da se naviknu na njen okus. No, zato si treba dati priliku i kušati hranu, a problem je u tome što znatan broj učenika niti ne dođu u kuhinju kad čuju što je na jelovniku.
Upravo zato važno je da roditelji s djecom razgovaraju o važnosti pravilne prehrane. Na to su na kraju skupa upozorili i ravnatelj Lučki i nutricionistica Tomić-Obrdalj pozvavši roditelje da sa djecom razgovaraju i o neodrživosti bacanja hrane i podrže školske jelovnike. /S. L.; foto: S. L./
Učenici bace čak 83 posto hladno kuhanog povrća
Analize stručnjaka pokazale su da u školskom obroku učenici najviše bacaju povrće. Hladno kuhano povrće prednjači s 83 posto, baci se i 66 posto priloga od povrće te 44 posto sirovog povrća.
Gošća sastanka bit će Helena Tomić-Obrdalj, nutricionistica i kreatorica jelovnika za sve škole kojima je osnivač naša Županija
Možda su učenici i roditelji naših učenika uočili ove plakate po školi, a možda i nisu. Ukoliko su samo prošli pored njih i nisu ih pogledali želimo i ovdje napomenuti da su ovi plakati tu kako bi upozorili na problem bacanja hrane u našoj školi.
O tom smo problemu više puta pisali u našem školskom digitalnom listu. Problem bacanje hrane bio je i tema našeg Erasmus+ projekta “Let’s Think Sustainably” (“Misli održivo”) i prošlogodišnjeg eTwinning projekta u sklopu kojeg smo i pripremili spomenute plakate.
Ipak, još uvijek se baca dosta hrane pripremljene u školskoj kuhinji. Zato je u školi dogovoreno da se o tom problemu razgovara na zajedničkom roditeljskom sastanku. Taj će sastanak biti sutra 26. 9. 2023. u 17 sati u školskoj sportskoj dvorani. Gost na sastanku bit će Helena Tomić-Obrdalj, nutricionistica Podravke i kreatorica jelovnika za sve škole kojima je osnivač naša Županija.
Bez značajnog utjecaja roditelja problem bacanja hrane teško je rješiv. Zato se u školi nadaju da će se roditelji odazvati ovom sastanku i tako dokazati da im je stalo da se počne rješavati ova neodrživa situacija zbog koje u otpadu završava na tisuće eura godišnje. /Lucija Vukoić, 8. a/
Autorica plakata – Barbara DvečkoAutorica plakata – Barbara Dvečko
Učenici 6.b, 2020. sami su organizirali pješačenje na Kalnik
Uz Europski tjedan kretanja pišemo o važnosti hodanja
Današnjim Europskim danom bez automobila završava obilježavanje Europskog tjedna kretanja, a tim povodom mi želimo naše čitatelje upozoriti na dobrobit koju donosi hodanje.
No, na početku nekoliko podataka koji nam kao naciji baš nisu na ponos. Znate li da smo, kako to piše portal Index.hr, najdeblji narod u Europi te da čak 65 posto odraslih i 35 posto djece ima prekomjernu tjelesnu težinu. Isti portal piše da su istraživanja pokazala da su djeca u našoj državi po konzumaciji voća i povrća pri dnu europskih ljestvica.
O problemu prehrane u utorak 26. 9. u 17 sati razgovarat će se i na zajedničkom roditeljskom sastanku u školskoj sportskoj dvorani, a u ovom članku donosimo nekoliko podataka zašto je hodanje važno za fizičku i psihičku dobrobit djece.
Lea Hrandek, Lara Trušček, Marta Ban, Valerija Puškar i Fran Košutić – prizor s hodanja prema Kalniku iz 2020.
Naravno, dobro je baviti se i različitim sportovima, ali hodati se može kad to poželimo i besplatno je. Stručnjaci smatraju da je hodanje idealna tjelesna aktivnost za ljudski organizam jer je naše tijelo “dizajnirano” za hodanje. Ana Puljak, voditeljica Odjela za promicanje zdravlja, Službe za javno zdravstvo Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, piše da ” britansko istraživanje provedeno na 800 000 ispitanika pokazuje da dugotrajno sjedenje povećava rizik nastanka dijabetesa za 112%, a kardiovaskularnih oboljenja za 150%”.
Liječnica Puljak u istom članku ističe da su djeca koja se više kreću, u starosti puno zdravija i manje obolijevaju od kroničnih bolesti. Danas sve više djece ima mentalnih problema, a i tu šetnja može biti korisna jer kod hodanja se u mozgu stvaraju kemijski spojevi koji donose osjećaj sreće i zadovoljstva.
I na kraju još malo statistike. Preporuča se dnevno napraviti 10.000 koraka, a u prosjeku ih načinimo 4000 – 5000 dnevno. /Barbara Dvečko, 8.a: foto: Fran Košutić, Lea Hrandek/
Kako hodati?
Liječnica Puljak preporučila je i kako hodati te ističe da kod hodanja ramena trebaju biti opuštena i u položaju prema nazad. Trbušni i leđni mišići trebaju biti aktivni, a ruke uz tijelo savijene pod kutom od 90 stupnjeva. Kod hodanja potrebno je usredotočiti se na stopala, prvo ići petom, a zatim prstima. Potrebno je držati se uspravno s pogledom prema naprijed.
Upoznali su i vatrogasnu opremu, a djelatnici Crvenog križa pokazivali su im postupke spašavanja ljudskih života
U našoj školi danas su bili vatrogasci i Crveni križ, ali ne radi neke nezgode. Oni su nas posjetili zajedno s predstavnicima Udruge Preventivni program o sigurnosti u cestovnom prometu. – Cilj našeg posjeta je poučiti učenike razredne nastave kako se sigurno ponašati u prometu. Za njih najprije održavamo jedan školski sat teorije, a nakon toga je radionica na poligonu. Na poligonu mijenjamo uloge, djeca su vozači, a mi odrasli pješaci – rekao nam je to Alan Alagić, voditelj “Programa prometne kulture za najmlađe”.
Alan Alagić, voditelj “Programa prometne kulture za najmlađe” i naši učenici
Na poligonu je bilo vrlo živahno jer su suradnici Udruge, tvrtka Jumicar Hrvatska, dovezli male električne automobile. Naši su učenici bili oduševljeni što su na školskom igralištu mogli voziti automobile, a neki su rekli da se osjećaju kao da su na Križevačkom velikom spravišču.
Svidio im se i program prve pomoći koji se odvijao u organizaciji Gradskog društva Crvenog Križa Križevci. – Danas imamo prilike prikazati neke od postupke spašavanja života, poput reanimacije, zamatanja ozlijeđenih osoba i druge. Već nekoliko godina surađujemo s Udrugom Preventivni program, ali prvi puta smo u vašoj školi kako bi promovirali prvu pomoć – kazala nam je Đurđica Trbus, predsjednica Crvenog križa Koprivničko-križevačke županije. Uz volontere i zaposlenike Crvenog križa ovom je događanju prisustvovala i Đurđica Trakoštanec, naša bivša učiteljica hrvatskog jezika i sadašnja potpredsjednica Odbora Gradskog društva Crvenog križa Križevci.
Đurđica Trakoštanec, naša bivša učiteljica, podpredsjednica Odbora GDCK KriževciAktivnosti s našim učenicima organiziralo je Gradsko društvo Crvenog križa Križevci
Naši mališani iz matične i svih područnih škola sa zanimanjem su slušali što su im pričali članovi DVD-a Sveti Petar Orehovec. Učenici su imali prilike razgledati vatrogasni kamion i vidjeti jaki mlaz iz vatrogasnog šmrka. Član DVD-a Kristijan Vlah nam je rekao da su ponosni što orehovečka djeca rado sudjeluju u aktivnostima DVD-a. Ove godine ima ih tridesetak i redovito sudjeluju i na natjecanjima vatrogasnog podmlatka.
Članovi DVD-a Sveti Petar Orehovec učenicima su pokazivali vatrogasnu opremu
Udruga Preventivni program o sigurnosti u cestovnom prometu diljem Hrvatske organizira edukacije u cilju sigurnijeg ponašanja djece u prometu. Voditelj Programa spomenuo je da je u Programu od 2014. sudjelovalo preko 200 škola te da će ovu jesen premašiti brojku od 115.000 sudionika Alagić je i pohvalio naše učenike rekavši da su bili poslušni i aktivni i da su već imali neka predznanja o sigurnosti u prometu.
Više o „Programu prometne kulture za najmlađe“ dostupno je OVDJE /Lucija Srbljinović, 8. a; foto: L. S., 8. a/
