Zakonska zabrana društvenih mreža u Australiji potaknula nas da čujemo što misle naši učitelji

Ovih dana mediji su objavili vijest da je Australija donijela zakon o zabrani korištenja društvenih mreža za mlađe od 16 godina. Takav zakon u Australiji podržava 77 % stanovnika, a opravdavaju ga nepovoljnim utjecajem društvenih mreža na mlade.  Metode za primjenu zakona  u Australiji  isprobavat će se od siječnja, a zakon na snagu stupa od 2026. Vlasnicima velikih društvenih mreža tvrtki Meta i ostalima prijeti se kaznama od 30,5 milijuna eura. U mnogim drugim državama u svijetu i u Europi u posljednje vrijeme se puno raspravlja o negativnom utjecaju društvenih mreža na mlade, a hoće li netko uskoro slijediti primjer Australije tek ćemo vidjeti.

Zasad društvene mreže poput TikToka, Snapchata i Instragrama  mogu koristiti djeca starija od 13 godina, ali u stvarnosti ih koriste i puno mlađa djeca koja lažu o svojim godinama prilikom otvaranja profila.  Uspjeh novog zakona mogao bi ovisiti upravo o tome hoće li Australci tijekom jednogodišnjeg isprobavanja primjene zakona otkriti neku metodu da prilikom otvaranje profila nema mogućnosti laganja o godinama.

U međuvremenu dok ne doznamo hoće li ovaj Zakon donijeti pozitivne promjene i hoće li naša i ostale zemlje u EU krenuti stopama Australije, mi smo odlučili pitati naše učitelje što oni misle bi li bilo dobro da do zabrane dođe i kod nas u Hrvatskoj. /Anketirale Veronika Višak 5. b i Vanesa Kelemin, 5. a/

Učiteljica Karolina Tomekovec: Čula sam za tu vijest, kao roditelj podržavam takvu zabranu. Na društvenim mrežama ima puno neprimjerenih sadržaja i mislim da djeca mlađa od 16 godina premlada da budu korisnici društvenih mreža. Smatram i da je uredu da se kažnjava tvrtke vlasnike društvenih mreža ukoliko budu kršile zakon.

Učiteljica Tanja Maltar Okun: Podržavam moguću zabranu i u Europi i u Hrvatskoj i to što prije kako bi se djeca mogla kontrolirati jer neki roditelji sve manje kontroliraju svoju djecu.

Učiteljica Silvija Ognjan Podolski: Definitivno smatram da bi i kod nas trebalo uvesti takav zakon zato što se djeca danas previše povode za onim što vide na društvenim mrežama te stvaraju negativnu sliku o stvarnom svijetu.

Učiteljica Brankica Bukal: Da, slažem se da bi to trebalo i kod nas. Smatram da djeca mlađa od 16 godina još nisu dovoljno informacijski pismena.

Učitelj Darko Kožar: Mislim da to ne bi trebalo učiniti. Društvene veze su način komunikacije u današnjem vremenu i normalno je da djeca komuniciraju na taj način, ali treba ih koristi umjereno, a ne biti cijeli dan npr. na Snapchatu ili nekoj drugoj mreži. U moje vrijeme se raspravljalo o korištenju walkmana u školi. Moji su mi roditelji tad stalno prigovarali što koristim walkman.

Tajnica Snježana Švagelj: Postoje razlozi zašto bi to trebalo učiniti i kod nas. Jedan od takvih razloga su različite vrste zlostavljanja putem društvenih mreža. Ima puno drugih aktivnosti kojima bi se djeca mogla baviti dok troše vrijeme na neprimjerene oblike komunikacije na društvenim mrežama.

Učiteljica Matea Zidarić: Načelno nisam za zabrane, ali s obzirom na posljedice korištenja društvenih mreža, posebno TikToka, više naginjem zabrani određenih društvenih mreža za maloljetnike. Mislim da je sve slabija koncentracija u školi jedna od posljedica korištenja društvenih mreža. Smatram da većina sadržaja na društvenim mrežama nije kvalitetna i da zatupljuje kao djecu, tako i odrasle.

Učiteljica Ljiljana Picig: Slažem se da bi i kod nas trebalo uvesti takvu zabranu i u našoj domovini i cijeloj EU. Naime, djeca u toj dobi još nemaju razvijeno kritičko mišljenje. Sve dotle dok nisu spremni kritički razmišljati društvene mreže mogu vrlo nepovoljno utjecati na djecu.

Učiteljica Nataša Šmid: Mislim da kod nas ne bi trebalo uvesti zabranu, ali bi roditelji trebali imati veću kontrolu nad mobitelima odnosno aplikacijama koje djeca koriste.

Učitelj Darko Višak: To nema smisla jerje moguće koristiti se lažnim korisničkim računima, a upitno je i kako organizirati naplaćivanje kazni.

Ravnatelj Stjepan Lučki:  Zabrane nisu uvijek najplodonosnije rješenje. Po meni treba raditi s mladima i pokušati im objasniti koje su sve posljedice korištenja neprimjerenih sadržaja. No, iz iskustva znam da to nije jednostavno. Mnoga djeca to kao shvaćanju, ali ipak često koriste društvene mreže na neprimjeren način. Ukoliko se neprimjereno koristi i previše onda je štetno za razvoj djece. Po mom mišljenju djeca mlađa od 12 godina uopće ne bi trebala koristiti pametne mobitele, a djeca od 12 do 16 godina mogla bi koristiti, ali ne previše i to  pod nadzorom roditelja.

Projektom “Glasno i jasno: Put do čitalačke pismenosti” nastojat ćemo utjecati na kvalitetu čitanja naših učenika

Nedavno su provedena testiranja u brzini čitanja u svim razredima razredne nastave (osim prvog), a na zahtjev učiteljica hrvatskog jezika testirani su i neki učenici petih i šestih te sedmih razreda. Testiranjima su utvrđeni ispodprosječni rezultati u brzini čitanja u svim razredima razredne nastave kako u matičnoj tako i u područnim školama. Ipak, ima i svijetlih primjera i nekim razredima po jedan, dva učenika ima i bolje rezultate od očekivanih u njihovoj dobi.

Rezultati testiranja nisu neočekivani i o problemima s čitanjem naglas već se duže vremena naglas priča u našoj školi, ali i u školama širom naše zemlje. U našoj školi zato smo odlučili da uz uobičajene metode poučavanja čitanja pokrenemo projekt kojim bi pokušali utjecati na uvećanje čitalačkih vještina. Projekt koji će provoditi školska knjižnica u suradnji s čitalačkim klubom i učiteljima razredne nastave nazvali smo “Glasno i jasno: Put do čitalačke pismenosti”, a očekujemo da će u ovom projektu naši partneri postati i roditelji. Upravo zato od sutra krećemo s radionicom za druge razrede. Na radionice su pozvani i roditelji kako bi zajedno sa svojom djecom sudjelovali u aktivnostima vezanim uz čitanje.

Osim radionica za roditelje i djecu (planirane su dvije radionice za svaki razred tijekom školske godine), provodit će se čitalački izazovi za učenike od 1 – 4 razreda, a organizirat ćemo i natjecanje u čitanju naglas. Čitateljski klub učiteljica Brankice Bukal poučavat će članove izražajnom čitanju, a oni će i pripremati pitanja za čitalačke izazove. Učenici šestih i sedmih razreda, dva puta mjesečno posjećivat će mališane DV Mali Petar i čitati im slikovnice i razgovarati s njima o slikovnicama. Da bi učenici imali dovoljno zanimljivih i jednostavnih tekstova za čitanje školska knjižnica nabavit će mnoštvo novih slikovnica.

Osim spomenutih aktivnosti, knjižničarka Stojanka Lesički vježbat će čitati s učenicima petih, šestih i sedmih razreda. Čitanje će u knjižnici vježbati učenici koje su za tu aktivnost predložile učiteljice hrvatskog jezika.

U svim aktivnostima očekujemo i suradnju roditelja jer napredak u čitanju moguć je samo uz zajedničku suradnju škole i roditelja. /knjižničarka Stojanka Lesički; foto: S. L./

Roditeljski nadzor, aplikaciju kojom se nadzire aktivnost učenika na mobitelima, ima mali broj učenika

Malo se učenika 5. a, 6. b i 7. a ustalo na pitanje: “Tko provodi na mobitelu 1 – 2 sata?” . Puno više učenika ustalo se na pitanje: “Tko provodi na mobitelu više od 5 sati?” Na to i druga pitanja u vezi korištenja mobitela odgovarali smo tako što smo se morali ustati ako se tvrdnja odnosi na nas ili ostati sjediti ukoliko se ne odnosi na nas. Bilo je to u knjižnici na radionici “S mobitelom ili bez mobitela?  Pitanje je sad!”.  

Uvod u radionicu bio je film “Prekid”, jedan od filmova uvršten na Festival prava djece. Film nas je u početku iznenadio jer smo mislili da se radi o prekidu veze između dječaka i djevojčice. No, na kraju smo shvatili da se radi o prekidu “veze” s mobitelima koje dječak i djevojčica, glavni junaci filma, spremaju u školske ormariće i više ih ne koriste u školi.

Kad učim često provjeravam mobitel

U našoj školi nemamo ormarić4 i mobitele koristimo u školi. Još više koristimo ih kod kuće. Kroz postavljana pitanja, na radionici smo  doznali i da ih dječaci više koriste za igranje igara, a djevojčice za pregledavanje sadržaja na društvenim mrežama. Puno se učenika ustalo i na sljedeća pitanja: “Ujutro kad se probudim prvo uzmem mobitel”, “Kada učim često provjeravam mobitel”.

Ipak da ima nade za promjenu našeg ponašanja u vezi korištenja mobitela govori naše neustajanje  na pitanja: “Više se volim družiti s prijateljima online, nego offline” te “Mobitel je važan, ali mogu bez njega”. Da smo svjesni da prekomjerno korištenje mobitela ima puno negativnih posljedica vidi se i na plakatima koje smo izrađivali na radionici. Raspitujući se kako je bilo na radionici u ostalim razredima doznali smo da su u svim razredima plakate brže izradile grupe koje su morale obrazložiti zašto bi trebalo prekinuti s mobitelima. Na radionici smo doznali i da manje vremena na mobitelima provode oni učenici čiji su roditelji instalirali roditeljski nadzor. Međutim takvih je učenika malo. U razredima koji su imali radionicu ta se brojka kreće od jedan do najviše četiri učenika po razredu. /Franka Orak, 5. a; foto: S. L./