Na Festival prava djece uvršten i naš film “Do kućnog praga”
O dječjim pravima može se učiti na različite načine, a učenici 5. a, 6. b, 7. a te 8. c imali su priliku učiti o dječjim pravima gledajući i analizirajući filmove uključene u ovogodišnji 16. Festival prava djece. Filmove koje smo gledali snimili su učenici osnovnih škola iz raznih mjesta u Hrvatskoj, a jedan od uvrštenih filmova i učenici naše filmske grupe. Naime, među filmovima koje smo gledali bio je i film naše filmske grupe „Do kućnog praga“. Naš film govori o pravu na obrazovanje i kulturu koje omogućava dolazak bibliobusa u sredine koje nemaju knjižnice.
Festival prava djece 5. a
Prije gledanja filmova razgovarali smo o dječjim pravima te razlikama između deklaracije i konvencije o dječjim pravima, a zatim smo nakon svakog filma morali odrediti koje pravo zagovara taj film. Ovaj festival poseban je po tome što je inkluzivan odnosno prilagođava filmove da ga mogu pratiti djeca s oštećenjem vida i sluha.
Festival prava djece – 6. b
S učenicima 5. a, 6. b te 7.a o dječjim pravima razgovarala je knjižničarka Stojanka Lesički, a s učenicima 8. c učiteljica Danijela Mikadi. /Tina Višak, 6. b; foto: S. L./
Čin ljubaznosti je i kad nekom uputimo lijepu riječ
Mališani DV Mali Petar jučer su posjetili našu školsku knjižnicu. U posjetu ih je bilo 30, a povod posjeta bili su Dan hrvatskih knjižnica i sutrašnji Svjetski dan dobrote i ljubaznosti. Na druženju u knjižnici knjižničarka Stojanka Lesički upoznala ih je s važnosti knjižnica i čitanja, a u tom zadatku pomogao je i Mačak Puf, lik iz slikovnice. O ljubaznosti mališani su iznosili svoje mišljenje nakon što im je knjižničarka pročitala slikovnicu “Moji novi prijatelji”.
U toj slikovnici glavni lik ježica Pika i njena učiteljica uspijevaju druge mališane u svojoj školi potaknuti da da budu suosjećajni i pažljivi prema drugima i da uvažavaju drugačije. Upravo širenje tih vrijednosti je cilj Svjetskog dana dobrote i ljubaznosti koji se obilježava od 1998.
Te godine 13. studenog u Tokiju je održana prva konferencija volonterskog Svjetskog pokreta ljubaznosti osnovanog godinu dana ranije u Japanu. Na mrežnoj stranici FRAMOST na kojoj smo pronašli podatke o Svjetskom danu dobrote i ljubaznosti piše i da svi mi svakodnevno možemo pridonijeti ostvarivanju boljeg svijeta. Oni navode i neke od mogućih primjera ljubaznosti te ističu da se ljubaznost ne mora odnositi na materijalnu pomoć. Čin ljubaznosti već je i to kad nekog pitamo za zdravlje, kad za nekog odvojimo malo vremena i poslušamo ga, kad prijatelju koji nije bio u školi kažemo što ima za zadaću, kad se nekom osmjehnemo i uputimo lijepu riječ. Ima još puno mogućih primjera ljubaznosti, a kad pročitate ovaj tekst razmislite o tome jeste li ovih dana vi bili prema nekom ljubazni. /Elena Benčak, 5. b; foto: S. L./
Šivati smo učili jer kroz naš projekt učimo o razlikama između brze i održive mode
Kad bismo samo s dvije riječi trebali opisati našu Erasmus+ mobilnost u Saint-Chamondu (od 4. – 8. 11. 2024.) rekli bismo šivanje i druženje. Šivanje jer u našem projektu učimo o razlikama između brze i održive mode, a popravljanjem odjeće može se produžiti njen vijek. Zato smo mi i učenici iz Italije, Rumunjske, Španjolske i Švedske te naši francuski domaćini učili kako šivati rukom, ali i na šivaćoj mašini.
Učenici iz Švedske iskazali su se u toj vještini jer u njihovim školama se uči ta vještina, ali nije loše išlo ni nama zahvaljujući uputama koje su nam dale voditeljice radionice iz Udruge Les Nouveaux Ateliers Du Dolay. Svi smo na platnene vrećice uz pomoć igle i konca našili svoje ime, slovo ili neki simbol koji smo prethodno iscrtali. Rukom smo na platno našili i slova Erasmus, a podlogu za slova spajali smo šivanjem na šivaćem stroju.
Radionice šivanja i izrade loga
Imali smo i radionicu na kojoj smo otiskivali naše majice. Za taj je posao također trebalo dosta strpljivosti jer je alatom sličnom malom skalpelu trebalo odstraniti sve viškove plastificiranog papira s crteža loga koji je prethodno otisnut specijalnim printerom. Zatim smo logo postavili na majicu te stavili pod stroj koji je zalijepio logo. Nakon toga morali smo ga malo ohladiti i pažljivo skinuti kako se ni jedno slovo ne bi otkinulo.
Platnene vrećice i majice ostat će nam draga uspomena na ovaj Erasmus+ projekt kao i druženja s učenicima koje smo upoznali na mobilnosti. Za druženje s njima imali smo prilike na radionicama u školi te na radionici dizajniranja fotelja i sofi, za vrijeme potrage za tikvom u školskom parku, ali i tijekom šetnji Saint-Chamondom, izleta u Saint Etietinen te za vrijeme planinarenja Nacionalnim parkom Pilat. U tom smo se parku popeli na visinu od oko 1430 metara, prethodno hodajući oko 4 kilometra po prilično strmom terenu punom kamenja. Zato je cijelo vrijeme trebalo paziti gdje i kako stati da se ne okliznemo. Međusobno smo se družili i na svakodnevnim vožnjama autobusom do škole, a najviše u hotelu u kojem nije bilo drugih gostiju pa smo imali priliku družiti se s našim prijateljima po sobama, hodnicima i u sobi za biljar. Različit nivo znanja jezika nije bilo prepreka za druženje jer služili smo se raznovrsnim metodama komunikacije, a vrlo često baš je način objašnjavanja nekog pojma bio razlog za smijeh i odličnu atmosferu.
Planinarenje Nacionalnim parkom Pilat
Mi smo se najviše družili s učenicima iz Švedske, Italije i Španjolske. Arvid, Hector, Fahrad, Adam, Hugo, Filipa samo su neka od imena koja smo dodali na naše društvene mreže i s kojima ćemo nastaviti komunikaciju, a voljeli bismo kad bismo ih mogli sresti i na narednoj mobilnosti u Italiji. Naime, nama se ova mobilnost toliko svidjela da smo se već se raspitivali bismo li mogli sudjelovati i na sljedećoj u Torinu.
Erasmus+ tim OŠ Sveti Petar Orehovec na mobilnosti u Francuskoj: Ivan Hubina, Fran Tukša, Marko Miklečić, Ana Skrba i Ema Pacur
Bilo smo na prijemu kod gradonačelnika Axel Dugasa
Za vrijeme našeg boravka u Saint-Chamondu upoznali smo i gradonačelnika Axela Dugasa. On nas je primio u gradskoj vijećnici zajedno sa senatorom Herveom Reynaudom. Tamo smo se imali priliku predstaviti, a u naše ime to izvrsno obavio Ivan Hubina. Nakon prijeme gradonačelnik nas je ponudio finim kroasanima i briošima, a prije susreta s gradonačelnikom razgledali smo Saint-Chamond u pratnji naših francuskih domaćina. Obilazak grada zapamtit ćemo po fotografiranju u paviljonu parka. Naime, francuski učitelj Karim Bahloul, ravnateljica rumunjske škole i nekoliko rumunjskih učenika naslonili su se na ogradu paviljona, u jednom trenutku ograda se srušila, a oni su pali. Ipak zahvaljujući grmlju ispred paviljona nisu pali na tlo tako da je sve završilo bez ozljeda.
Prijem kod gradonačelnika Saint-Chamonda
Posljednjeg dana mobilnosti imali smo nekoliko sati vremena za upoznavanje Lyona. Osim šetnje po gradu s vodičem, doživjeli smo ga vozeći se i brodićem po rijeci Saône. Začin na samom kraju našeg putovanja bilo je upoznavanje s mladim nogometašem Antom Bilobrkom, igračem U-17 talijanskog kluba Fiorentina. Nitko od nas nije znao tko je on dok je prolazeći pored nas nekom na mobitel govorio kako opet jedino on nije dobio svoj kovčeg. Bilobrk je već bio blizu izlaza iz prostora za preuzimanje prtljage kad je naš Fran uočio da izlazi još neki kovčeg te je otrčao do njega pozvavši ga da se vrati i provjeri je li to njegov kovčeg. Ova lijepa Franova gesta završila je upoznavanje i zajedničkim slikanjem.
Obilazak Lyona
Naši prijatelji iz Francuske u školi su od 8 – 17
Škola naših domaćina je niža srednja škola i pohađaju je učenici od 11 do 15 godina. Škola ima više od 600 učenika, a za razliku od nas oni imaju puno muških učitelja. Sat u njihovoj školi traje 55 minuta, a nastava počinje u 8 ujutro i završava u 17 sati, ali imaju pauzu za ručak od 2 sata. Neka djeca koja bliže stanuju idu na ručak kući. U pauzi za ručak imaju vremena i za pohađanje različitih aktivnosti. Ručak plaćaju 3 eura, a za uz glavno jelo, dobivaju i voće, a svaki dan u ponudi je i jogurt i sir.
U francuskim školama nema brojčanog ocjenjivanja već njihovo stečeno znanje ocjenjuje kao nedovoljno, prolazno, dovoljno ili vrlo dobro. /Ema Pacur, Ana Srkba, Ivan Hubina, Fran Tukša, Elena Hubina, Marko Miklečić; foto: T. M.; S. L./
Ema: Na ovoj mobilnosti shvatila sam da trebam imati više povjerenja u svoje sposobnosti. Naš je zadatak bio predstaviti našu školu. Prvu rečenicu počela sam čitati s mobitela, no kad mi je knjižničarka skrenula pažnju da to ne činim, nastavila sam bez problema govoriti bez upotrebe mobitela. Svima bih preporučila da se bar jednom odluče sudjelovati u Erasmus+ projektu. Sigurno neće zažaliti.
Ivan: Zahvalan sam što sam izabran da predstavljam našu školu na ovoj Erasmus+ mobilnosti. Jako dobro mi je išlo na radionici šivanja. U zanimljivoj aktivnosti traženja tikve u školskom vrtu bili smo drugi.
Ana: Na jednoj radionici izrađivali smo logo za naše majice i baš smo se dobro zabavili u tom procesu. Svi sudionici mobilnosti bili su druželjubivi i mislim da ću se ove mobilnosti sjećati cijeli život. Imali smo i razmjenu odjeće. Bilo je puno svakakve odjeće, a ja sam si odabrala jedan lijepi plavi prsluk. Često sam ga nosila u Francuskoj.
Fran: Jako sam sretan što sam sudjelovao na ovoj Erasmus+ mobilnosti. Siguran sam da će svi moji prijatelji zapamtiti moju rečenicu: ” We have different activities at school”.
Marko Miklečić: Odlično smo se proveli u Francuskoj. Što se aktivnosti tiče izdvojio bih pješačenje po Nacionalnom parku, traženje tikve te izradu tornjeva od špageta.
Elena Hubina: Bilo je toliko dobro da bih svakako željela ponoviti ovo iskustvo. Još samo da je bila hrana kao kod kuće…
Oko 120 milijuna ljudi zbog ratnih sukoba, nasilja i teških kršenja ljudskih prava moralo je otići iz svoje države te žive u izbjeglištvu
AlainNzeyimana Malela, maturant elektrotehničke škole iz Zagreba u Hrvatskoj je završio slučajno, a prije dolaska u Hrvatsku znao je samo za Luku Modrića i Dinamo. Naime, Aain je izbjeglica iz Konga gdje godinama bjesni rat. Upravo zbog rata s bratićima je u dobi od 15 godina pobjegao iz Konga. – Plan je bio da odemo u Belgiju ili Njemačku. Dugo smo putovali i ja sam već bio jako umoran. Kad mi je po dolasku u Hrvatsku djelatnica Crvenog križa rekla da bih se tu mogao školovati i boraviti nisam želio nastaviti putovanje s bratićima i jedini sam ostao u Hrvatskoj – rekao je to Alain, na online razgovoru (25. 10. 2024.) u organizaciji programa Dijalogija – Festivala tolerancije. U razgovoru su sudjelovali učenici iz 21 škole iz nekoliko hrvatskih županija.
Alain, nam je ispričao i kako u Hrvatskoj boravi već 2 godine i 3 mjeseca. Vrlo dobar je učenik i već dobro govori hrvatski te mu je cilj ove godine postići dobar rezultat na maturi. Hoće li nakon mature otići iz Hrvatske i pridružiti se svojim bratićima još ne zna. Kao ni to hoće li se ikad vratiti u Kongo iako mu nedostaju njegovi prijatelji i roditelji. Nedostaje mu i jezero Tanjganjika, drugo najdublje jezero na svijetu koje je bilo dio njegovog odrastanja. Na pitanja učenika odgovorio je i da mu se sviđa u Hrvatskoj, osobito more koje je imao prilike vidjeti tijekom boravka u Rijeci, Selcu, Dubrovniku i na Krku. Važno mu je i što se u Hrvatskoj može prošetati navečer bez opasnosti za svoj život. U Kongu to nije mogao. Od naših jela obožava sarmu i burek, a sretan je što je u Hrvatskoj ima priliku nastaviti trenirati košarku koju je trenirao i u Kongu. Ima prijatelje među Afrikancima, ali i Hrvatima. Rekao nam je i da se većina Hrvata prema njemu prijateljski ponašala. No, bilo je i ljudi koji nisu bili dobri prema njemu, ali smatra da u svakoj zemlji ima onih koji nisu skloni izbjeglicama.
Već pozdrav i pomoć oko pisanja zadaće učinit će da se izbjeglice osjećaju dobrodošlo
Da izbjeglica nije lako rekla je Arijana Kladar Terzić iz UNHCR-a, agencije UN koja djeluje u 135 zemalja i glavni joj je zadatak briga o izbjeglicama. Ona je podsjetila i da su brojni Hrvati završili u izbjeglištvu tijekom Domovinskog rata. U ovom trenutku oko 120 milijuna ljudi ne boravi u svojim državama jer su bili prisiljeni otići radi ratnih sukoba, nasilja, teških kršenja ljudskih prava ili proganjanja. Takvi se ljudi nazivaju izbjeglice i trebaju našu pomoć jer nemaju sreće da kao mi da žive u stabilnom okruženju s obitelji, rodbinom i prijateljima.
U Hrvatskoj sada ima oko 26.000 izbjeglica, a najviše njih je iz Ukrajine. Udruga Dijalogija koja je organizirala ovaj susret, Isusovačka služba za izbjeglice, UNHCR te Ured pučke pravobraniteljice samo su neki od onih koji se u Hrvatskoj bave izbjeglicama i nastoje im pomoći. No, kako je to rekla Kladar Terzić, i mi mladi možemo nekim jednostavnim gestama pomoći da se izbjeglice osjećaju bolje u novoj sredini. – Već to da ih pozdravite ili se ponudite pomoći im u pisanju zadaće može ih razveseliti i učiniti da se osjećaju dobrodošlo- istaknula je Kladar Terzić.
Jedan od onih koji je za izbjeglice učinio puno više od pozdrava i pomaganja u pisanju zadaće je Fran, volonter pri Isusovačkoj službi. On je rekao da ga je na pomaganje izbjeglicama motivirala velika izbjeglička kriza tijekom 2015. godine. Nije tada pristupio Isusovačkoj službi, ali ta ga je izbjeglička kriza jako pogodila i kasnije kad je video oglas da Isusovačka služba traži volontere javio se. – Netko im treba pomoći, mislim da je to potrebno. Dobro se osjećam kad pomažem i zato sam ostao volontirati – rekao je Franko. /Luka Hubina, Marko Miklečić, 7.a; foto: S. L./
Uz Dinu i Vedrana učenici 8. a kreirali i animacije o brzoj modi
Ruksak (pun kulture), umjetničko-edukativni program Ministarstva kulture i medija ove godine obilježio je 10 godina, a naša škola jučer je po četvrti puta bila među odabranim školama koje su dobile priliku ugostiti umjetnike. Ovaj puta našu školu su posjetili Dina i Vedran Gligo, multimedijalni umjetnici Umjetničke organizacija “Format C”. Oni su nama učenicima 8. a pokazali osnove digitalne animacije.
Vedran Gligo i učenic 8. a OŠ Sveti Petar Orehovec
Služili smo se programom Kdenlive i u njemu smo od različitih fotografija i videa koje su nam voditelji pripremili na USB memorijskim štapićima, kreirali vlastite vizije digitalnih animacija. Kako je u našoj školi u tijeku Erasmus+ projekt „Brza i održiva moda“ neki učenici u svojim su se animacijama pozabavili tom tematikom.
Program Kdenlive naš je učitelj informatike Darko Višak instalirao na računala u informatičkoj radionici pa će i ostali učenici imati prilike koristiti ovaj program. Uz korisne savjete Dine i Vedrana uspješno smo savladali osnove korištenja Kdenlive programa i uspjeli napraviti kratke video animacije.
Dina Gligo, voditeljica Umjetničke organizacija “Format C” i učenici 8. a OŠ Sveti Petar Orehovec
Ispod teksta dostupni su radovi Zare Slavi i Lorene Črenek te Petre Hrgovan i Lee Horvat kojima su željele prenijeti poruku o problemima koje sa sobom nosi brza moda. /Zara Slavi, 8. a; foto: S. L./
Grand Prix filmu o dječaku koji je izgubio život u tragediji u beogradskoj osnovnoj školi Vladislav Ribnikara
Na 13. Dubrovnik film festivalu (DUFF-u) boravio sam od 17. do 20. 10. Većinu vremena provodili smo u srcu Starog grada Dubrovnika. Na samom kraju Straduna, u blizini Vrata od Ploča, nalazi se Kino Sloboda u čijoj smo kino dvorani pogledali 52 filma iz desetak zemalja.
Bila mi je čast kad sam stupio na pozornicu i rekao nekoliko riječi o našem filmu “Do kućnog praga”, a s pozornošću sam slušao i ostale autore dok su govorili o svojim filmovima. Bilo je vrlo različitih filmova od onih komičnih, poput španjolskog animiranog filma “Pregorjelo” koji je dobio nagradu publike, do vrlo ozbiljnih filmova koji su govorili o problemima mladih i cjelokupnog društva.
Fran Tukša s prijateljima iz Srbije, autorima filma “Luna”
Jedan od takvih filmova koji nikog nije ostavio ravnodušnim bio je i srpski film “Novi početak”. Film govori o mladom pijanistu Andriji Čikiću. On je izgubio život u 3. svibnja 2023. u tragediji koja se desila u beogradskoj osnovnoj školi Vladislav Ribnikar u Beogradu. Taj je film dobio glavnu nagradu festivala Grand Prix, a važnu nagradu, onu za najbolji dokumentarni film u kategoriji od 15 do 20 godina, dobio je film “Tišina”. Autori tog filma koji govori o mentalnim problemima mladih su učenici Škole za grafiku, dizajn i medijsku produkciju iz Zagreba. Meni osobno najviše se svidio film “Luna”, mog prijatelja iz Srbije. Nakon projekcije tog filma publika u dvorani dugo je skandirala ime djevojčice u kolicima kojoj su njeni prijatelji uljepšali dan u lunaparku. Bilo je još odličnih filmova, a svi se mogu pogledati na ovoj poveznici.
Fran Tukša u Dubrovniku (17. – 20. 10. 2024.)
Osim boravka na projekcijama i sudjelovanja na filmskom kvizu imali smo prilike razgledati Stari grad koji od 1979. nalazi na popisu svjetske baštine UNESCO-a. To su nam omogućili organizatori Festivala poklonivši nam ulaznice za sve dubrovačke kulturne znamenitosti. Posebno mi se svidio obilazak Dubrovačkih zidina koje su mjestimično visoke i do 25 metara, a na nekim mjestima su debele čak do 6 metara. Sa zidina se može vidjeti cijeli grad, a pogled na Dubrovnik predivan je i sa Srđa na koji smo stigli u gondoli žičare. Ta vožnja u gondoli trajala je svega tri minute, a za manje od 40 minuta došli smo avionom u Dubrovnik vozeći se u nekim trenutcima na čak 8.500 metara visine brzinom od 920 km na sat.
Pijani kamen predviđa da će se Kosta ubrzo zaljubiti
Uz mnoštvo kulturnih atrakcija koje pruža Dubrovnik jedna od svima zanimljivih je i tzv. Pijani kamen. To je ustvari dekorativni element – (maskeron) – u obliku sovine glave koji je postavljen na pola metra iznad zemlje na zgradu Franjevačkog samostana. Kamen je jako sklizak pa je vrlo teško stati na njega i održati ravnotežu, a još teže okrenuti se i skinuti majicu. Tradiciju održavanja ravnoteže na tom kamenu inspirirala je legenda o mladiću koji nije mogao pronaći ljubav te se “zavjetovao se da će pokušati “pobijediti” kamen dok mu to ne uspije. Jednog dana je konačno uspio i ubrzo se zaljubio.”
Pokušao sam i ja, ali nisam baš bio uspješan, no moj prijatelj Kosta iz Srbije mogao bi se uskoro zaljubiti. Naime, njemu je uspjelo na “glavi sove” stajati više od 5 minuta.
Treća nagrada našem filmu na FIFES festivalu u Zaprešiću
Selekcijski žiri DUFF-a o našem filmu napisao je sljedeće: „Jako intrigantna priča i jednom rijetkom bibliobusu u Hrvatskoj. Film nas podsjeća koliko je važno da oni najmlađi imaju pristup knjigama koje su im potrebne za njihovo obrazovanje i kako nažalost nije svako dijete u prilici da može doći do bilo koje knjige koju bi poželjelo. Dobro djelo i volja jedne osobe može promijeniti život cijelih naraštaja koji će tek doći.“
Vrijednost našeg filma nedavno su uočili i na međunarodnom FIFES festivalu. Taj film se održao 10. 10. održao u Zaprešiću. Mi na njemu nismo mogli sudjelovati, ali su nam organizatori nakon održanog Festivala proslijedili informaciju da smo nagrađeni trećom nagradom u otvorenoj kategoriji. Taj je festival inače posvećen smiješnim filmovima, a u otvorenu kategoriji organizatori pozivaju i dobre filmove koji ne moraju biti komični.
U zemljama EU od 14. – 19. listopada obilježavaju se Dani Erasmusa+ programa. Jučer smo to učinili i mi. Na okupljanju u školskom hodniku voditeljice programa Lorena Črnek, Petra Hrgovan i Zara Slavi spomenule su da je naša škola od 2017. do 2024. iz Erasmus+ programa dobila ukupno 188.091 €, a za ovu školsku godinu dodijeljeno nam je 28.211 €. Spomenule su i da smo proveli tri KA2 projekta i četiri puta bili domaćini mobilnosti.
O sudjelovanju naše škole u Erasmus+ programu govore i sljedeće brojke. Kroz provedena tri KA2 programa na mobilnosti je putovalo 58 učenika, a u pratnji s njima i 18 učitelja. Na mobilnosti KA1 projekata putovalo je 27 učenika u pratnji 10 učitelja. Naši učenici putovali su na mobilnosti u 10 zemalja (Finska, Italija, Španjolska – 3 puta, Rumunjska – 2 puta, Poljska – 3 puta, Grčka, Njemačka, Belgija, Srbija, Sjeverna Makedonija), a bili smo partneri s ukupno 16 škola.
Domaćin mobilnosti bili smo 4 puta. Kao domaćini za projekt “Mali novinari danas, odgovorni digitalni građani sutra” ugostili smo 16 učitelja, a u preostala tri ugošćavali smo i učenike. U ta tri domaćinstva ugostili smo 66 učenika i 28 učitelja. Kad smo bili domaćini mobilnosti s našim gostima u Zagrebu po četiri dana boravili su i naši učenici, njih 14 i još 12 učitelja. Tijekom tri godine provođenja KA1 projekta ostvareno je i 13 individualnih mobilnosti na koje su putovali naši učitelji i stručni suradnici, a ugostili smo i jednog stručnjaka.
Na našem okupljanju povodom obilježavanja Erasmusa+ zboraši učiteljice Ivane Šiković otpjevali su nam čuvenu pjesmu “Imagine” Johanna Lennona. Pogledali smo i kratki FILM o našem prvom Erasmus+ projektu, a prisutni su imali mogućnost razgledati izložbu fotografija s učeničkih mobilnosti. /Tina Višak, 6. b; foto: S. L./
Učenici koji nikad nisu primili iglu u ruke, imali su priliku to pokušati u socijalnoj zadruzi Humana Nova u Čakovcu, gdje smo učili kako sašiti gumb. Posjetili smo je mi učenici 6. a i 6. b u srijedu (10. 10.) u sklopu naše terenske nastave u pratnji naših razrednica Andree Martinčić i Tijane Mamić. Spomenuta posjeta ujedno je i jedna od planiranih aktivnosti u našem ovogodišnjem Erasmus+ projektu “Brza i održiva moda”
Osim što smo učili kako prišiti gumb, od ostataka materijala pleli smo pletenice koje se mogu iskoristiti kao narukvice ili ogrlice. Korištenje odjeće i tekstilnih materijala koji se više ne koriste te prerada u neki drugi upotrebni predmet važno je načelo poslovanja socijalne zadruga Humana Nova. No, osim što nastoje održivo poslovati, stalo im je do toga da načelo održive mode prenose i mladima. Upravo zato organiziraju radionice za mlade, a zato u sklopu tvornice imaju i second hand trgovinu u kojoj se dobro očuvana rabljena odjeća može naći po vrlo povoljnim cijenama. O njihovom načelu održivog poslovanja, koje podrazumijeva i uključivost i zapošljavanje ljudi s invaliditetom i teško zapošljivih skupina, ispričala nam je djelatnica Karolina Kraljić prije nego što nas je provela kroz cijelu tvornicu.
Osim švelja koje šiju majice, zastave, jakne … u jednom djelu tvornice vidjeli smo kako se od starih krpa izrađuje filc. To je netkani tekstil koji se najčešće koristi u industriji ili u građevini. U građevini ga uglavnom koriste kao izolacijski material. U skladištima smo vidjeli i mnoštvo tekstilnih proizvoda koji građani odlažu u kontejnere za odlaganje tekstila. Upravo od tog prikupljenog tekstila nastaje filc, a od nekih se odjevnih predmeta zaposlenici izrađuju šlape, torbe…
Sva tri sadržaja naše terenske vezana uz održivost i ekologiju
Zanimljivi posjet Humana Novi nije bio jedini sadržaj naše terenske nastave koji je imao veze s ekologijom i održivošću. Prije naše radionice u Humana Novi posjetili smo Muzej med dvemi vodami u Križovcu, koji je ujedno i sjedište Međimurske prirode – Javne ustanove za zaštitu prirode. Kustos koji nas je upoznao s rijekom Murom, životinjama i biljkama koje žive na području regionalnog parka prirode, između ostalog govorio nam je i o ispiranju zlata na rijeci Muri. Danas tamo više nitko ne ispire zlato, ali u 18. i 19. stoljeću petstotinjak ljudi živjelo je od tog posla. Prije je na području Međimurja puno ljudi živjelo od šuma, no danas je u tom području Hrvatske preostalo svega 15 posto površina pod šumama. U jednoj od tih šuma prije stotinjak godina srušen je i Adam, hrast koji je tada imao petstotinjak godina. U vrijeme rušenja u promjeru je imao više od 2 metra.
Kustos nam je rekao da je šume je na tom području prije 200-tinjak godina počeo šititi grof Feštetić koji je dao izgraditi i brojne lugarnice. U jednoj od lugarnica, uređen je Muzej med dvemi vodami, a nekadašnja lugarnica sad služi kako bi posjetiteljima ukazivala na važnost čuvanja šuma, rijeka i prirode općenito. Da ima sve više interesa za ekološke teme, govori i to što u Muzeju uskoro planiraju i nove sadržaje. U Muzeju su nam pokazali i žutouhu kornjače, vrstu kornjača porijeklom iz Sjeverne Amerike. Rekli su nam i da je u tijeku projekt njihova izlovljavanja jer spadaju među invazivne vrste koje ugrožavaju domaće vrste.
I treći sadržaj naše terenske nastave na neki je način bio povezan uz ekologiju i održivost. Naime, u kinu smo gledali “Twister 2”. Tema filma bio je tornado. Ovaj vrlo napeti film katastrofe podigao nam je adrenalin prije posjete restoranu gdje smo prije povratka kući ručali, a i nabavili zalihe za kod kuće. /Tina Višak, 6. b; foto: S. L./
Animirani film “Zeleni pas” i dokumentarni “Do kućnog praga” bili su povod za naš boravak u Varaždinu gdje smo od 3. – 6. 10. predstavljali našu likovnu i filmsku grupu na 12. Smotri hrvatskog školskog filma i 62. Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece.
Za nas je to bila prilika da vidimo mnoštvo filmova o vrlo različitim temama o kojima nismo bili upoznati kao npr. film o filateliji, highlineu, numizmatici. Također i da upoznamo djecu i ljude koja se nose s problemima poput disleksije, sljepoće, depresije, samoozljeđivanja…, ali i one koji su po nečemu posebni poput uspješne ritmičke gimnastičarke ili dječaka koji je u šestom razredu osvojio dva Oskara znanja. Prošle školske godine bio je najbolji matematičar i najbolji informatičar u državi, a dolazi iz male škole Mahično koju pohađa manje od 200 učenika.
Kroz filmove smo upoznali i djecu koja se bave volonterskim radom, dečka koji je osvojio simpatije medija jer je kao 15-godišnjak putem Facebooka tražio poslove kojima bi mogao zaraditi za džeparac. Gledali smo filmove koji u igranoj, dokumentarnoj, animiranoj ili eksperimentalnoj formi propituju neke od današnjih trendova poput učestalog korištenja mobitela ili šminkanja te korištenja različitih preparata za njegu kože kod djece, a i one koji upozoravaju na veliku prisutnost reklama u našim životima.
U Gradskom muzeju u Varaždinu
Povjerenstvo Smotre film “Do kućnog praga” uvrstilo na popis najboljih filmova iz osnovnih škola
Bilo je doista različitih filmova kojim su naši vršnjaci pokazali sposobnost snimanja izvrsnih filmova. To nije bilo samo mišljenje nas djece već i mišljenje povjerenstva Smotre i stručnog ocjenjivačkog suda Revije. Oni su zahvalili svim mentorima i učenicima koji se bave filmom, a redateljica Čejn Černić Čanak, članica stručnog ocjenjivačkog suda Revije, istaknula je da mladi filmaši kroz filmove imaju moć poslati poruke o temama o kojima govore. Redateljica Černić Čanak pozvala je autore filmova da kroz filmove izražavaju svoje stavove i da se orijentiraju na teme koje su im bliske jer će tako razvijati kritičko mišljenje.
Naši filmovi također su bili od onih koji su poslali neku poruku. “Zeleni pas” o štetnosti konzumacije droge, a “Do kućnog praga” o važnosti bibliobusne službe za poticanje čitanja. Naše poruke prepoznali su i članovi povjerenstva Smotre, koji su film “Do kućnog praga” uvrstili na popis najboljih filmova Smotre. Na taj je popis uvršteno 7 filmova različitih filmskih vrsta filmaša iz osnovnih škola, te 5 filmova autora iz srednjih škola.
Veronika Višak, Luka Hubina i Ivona Baričević prilikom predstavljanja filmovaI
Na Smotru je bilo prijavljeno 141 filmsko ostvarenje, a uvršteno je 30 osnovnoškolskih filmova i 12 srednjoškolskih, dok je na Reviju prijavljeno 240 filmova, a prikazano je njih 67. Svi zainteresirani za filmske uratke prikazane u Varaždinu, mogu ih pogledati online na poveznici https://revijadjece.hfs.hr/online-projekcije-2024 /Ivona Baričević 8. a, Luka Hubina, 7. a, Veronika Višak 5. b; foto: S. L./
Veronika Višak pred nekadašnjim kino projektorom Kina “Gaj”
Ivona Baričević: Za nas je boravak u Varaždinu bio i prilika i da upoznamo nove prijatelje i da se učimo snalaziti u različitim situacijama. Bilo je puno zanimljivih filmova, a ja bih izdvojila dokumentarni film iz OŠ Ivanska, o Roliju dječaku koji je odlučio ponašati se odgovornije.
Veronika Višak: Meni je jedan od najboljih filmova bio igrani film “Sendvič” filmaša iz OŠ Strahoninec. To je komičan film o dječaku koji smišlja različite načine kako bi na sebe skrenuo pažnju svoje simpatije.
Luka Hubina: Oduševio me eksperimentalni film “Tri boje” filmaša iz OŠ Stjepana Kefelje iz Kutine. Ponajviše zbog odlične kamere kojom su nam pokazali prirodu Lonjskog polja.
Na sjednici se razgovaralo o problemu neprenošenja informacija o zadaćama i mogućnosti zabrane korištenja mobitela u školi
Ena Dubrava, učenica 7. a, izabrana je za predsjednicu Vijeća učenika, a Zara Slavi, učenica 8. a za potpredsjednicu. Izabrane su na na jučerašnjoj prvoj sjednici VU u ovoj školskoj godini. Sjednicom je do izbora predsjednice predsjedavao ravnatelj Stjepan Lučki koji je prisutnima pojasnio ulogu VU.
Ravnatelj Lučki je naglasio da je Vijeće učenika može svojim prijedlozima utjecati na poboljšanje obrazovnih uvjeta u školi te ima mogućnosti izraziti i zastupati prava učenika i njihove interese te se aktivno uključiti u raspravu o svim pitanjima koja ih se tiču.
Predloženo je da redari budu obavezni prenositi informacije o zadaćama
Pod točkom razno na prijedlog knjižničarke Stojanke Lesički, mentorice VU, razgovaralo se o problemu neprenošenja informacija o zadaćama učenicima koji nisu prisutni u školi. Prisutni su napomenuli da oni osobno nisu imali takvih problema. No, složili su se prijedlogom da bi bilo dobro da redar ima obavezu putem razredne grupe na društvenim mrežama proslijediti informaciju o zadaći učeniku koji taj dan nije bio u školi.
Na inicijativu ravnatelja Lučkog razgovaralo se i o mogućnosti zabrane korištenja mobitela u školi. Mišljenja učenika bila su podijeljena, a ravnatelj je najavio da će se o pitanju mobitela u školi razgovarati i na Vijeću roditelja.
Predsjednica Dubrava i zamjenica Slavi zadužene su da pripreme prijedlog programa rada VU za ovu školsku godinu. /Lucija Tremski, 6. b; foto: S. L./
