Slovensko-hrvatska pisanica

By

-

1. April 2016

Suradnja

Posvećenju pisanice koju smo oslikavali zajedno s učenicima iz Slovenije prisustvovali su i predstavnici Općine Slovenske Konjice

Nakon četiri godine od prvog zajedničkog oslikavanja uskršnje pisanice, ponovno smo imali priliku oslikati ogromnu pisanicu s učenicima iz mjesta Slovenske Konjice. Tada smo pisanicu započeli oslikavati mi, a predstavnici škole i naše Općine putovali su na posvećenje pisanice u Slovenske Konjice, a ovaj puta pisanica je završena u našoj školi.

Kako smo mi učinili svoj dio posla došli su (23.3.) pogledati slijedeći predstavnici Općine Slovenske Konjice: Ervin Jančić – predsjednik Turističko društva Slovenske Konjice, Tjaša Kangler – direktorica Turističko-informativnog centra te predstavnici Općine Monika Klancnik i Matej Sretl

Posvećenju pisanice prisustvovali su i predsjednica Županijske skupštine Verica Rupčić, Franjo Poljak, načelnik Općine Sveti Petar i nekoliko naših roditelja. Među njima je bio Miljenko Štimac, otac naših učenika Antonele i Patrika, koji je inicirao prvo zajedničko oslikavanje pisanice s učenicima iz Slovenskih Konjica.

Pisanica je posvećena uz blagoslov župnika Ivana Žufike, a u školskom holu za prisutne je održana prigodna priredba. Na priredbi su sudjelovali učenici prvih, četvrtih, petih i sedmih razreda, a gostovale su i članice KUD-a „Prigorec“. Voditelji priredbe bili su učenici 8.b – Karolina Šok i Matija Kurpez, a u pripremi priredbe sudjelovali su učitelji: Marina Golec, Dubravka Kos, Darko Kožar i Brankica Raguž. Pisanicu je s učenicima oslikala učiteljica likovnog Željka Fadiga.

Tko je sve nastupio na priredbi i oslikavao pisanicu pogledajte na priloženim fotografijama./Mihaela Miklečić; foto: S.L./

Princ od papira

By

klincek

-

23. March 2016

0

Preporučamo

U sklopu projekta ACES učenici razredne nastave gledali su nagrađivani srpski dječji film

Neobični lopov, djevojčica Julija i njen prijatelj Pegi glavni su junaci filma “Princ od papira”, režisera Marka Kostića. Ovaj srpski film nagrađen je brojnim nagradama na festivalima širom svijeta, a naši učenici razredne nastave imali su ga priliku gledati u sklopu ACES projekta “I tvoj glas može biti dio rješenja”. Film je do nas došao zahvaljujući OŠ “Ivo Andrić” iz Pranjana u Srbiji, našim partnerima u spomenutom projektu.

Film “Princ od papira” je dječji film, ali bit će zanimljiv i odraslima jer govori temama bliskim ne samo djeci nego i obiteljima današnjeg doba. Kritičari ga hvale zbog toga što ne nosi direktnu pouku, već cijelim sadržajem poručuje da u životu treba biti aktivan i smisliti kako popraviti svijet, a ne sjediti skrštenih ruku pred problemima.

Naši mališani gledali su film prošli tjedan, a zašto bi drugima preporučili da pogledaju film pitali smo učiteljice Dubravku Kos i Natašu Tumpak-Brčić te četvrtašice Helenu Kemenović, Magdalenu i Melani Santo, Josipu Mikec, Elenu Bošnjak i Martinu Ivšak.

Dubravka Kos: Film bih preporučila zbog niza smiješnih i poučnih situacija. Jedna od tih poučnih odnosi se na poruku o važnosti čitanja. Ta se poruka provlači kroz nekoliko scena u filmu, a glavnoj Junakinji Juliji život se jednim dijelom zakomplicirao i zbog lošeg čitanja.

Nataša Tumpak Brčić: Film se koliko sam primijetila svidio i djeci i nama učiteljicama. Mene je osobito impresionirala gluma glavne junakinje Julije. Vrlo zanimljiv mi je bio način kako je ona doživjela i reagirala na izvanbračnu vezu svoje majke.

Mikec Josipa: Najsmješnije mi je bilo kad je Julija izmišljala Crvenkapicu jer nije znala čitati.

Martina Ivšak: Pravi lopovi nisu poput ovog iz filma. Ovaj filmski je u stvari bio siromašni slikar i svidjelo mi se što se na kraju odlučio promijeniti i vratiti djevojčici stvari koje mu nisu pripadale.

Elena Bošnjak: Smiješni su mi bili prizori kad je Julija špijunirala majku i kad je učiteljica, koja se pravila važna, hodala po razredu s hlačama poderanim na stražnjici.

Kemenović Helena: Svidjelo mi se što je djevojčica shvatila da anketar-lopov nije loša osoba i zbog toga je sa svojim prijateljem Pegijem organizirala akciju kako on ne bi bio krivac.

Santo Magdalena: Zanimljiv lik u filmu bila je i baka Ema, zahvaljujući kojoj su Pegi i Juca uspjeli osmisliti kako riješiti neke od problema.

Melani Santo: Juca, a i Pegi su izvrsno glumili. Svidjelo mi se i što su njih dvoje nadmudrili zločestu djevojčicu Anu.

Mali Rimljani u školu išli i vikendom

By

klincek

-

19. March 2016

0

Radionica

Ivana Ožanić Roguljić iz Instituta za arheologiju upoznala nas je sa školom iz doba starog Rima

Jedan školski sat učenici petih razreda bili su mali Rimljani. Srećom da je to bilo samo jedan školski sat jer u doba starog Rima škole su pohađali samo dječaci, a u školu bi išli svaki dan u tjednu. Doduše i Rimljani su ipak imali praznike pa školu nisu morali pohađati baš sve dane u godini.

Naši petaši te su podatke doznali na radionici “Rimska škola” (11.3.) od Ivane Ožanić Roguljić, voditeljice projekta popularizacije znanosti pri zagrebačkom Institutu za arehologiju. Osim što im je pričala o običajima vezanim uz školovanje u doba starog Rima, Ožanić Roguljić je petašima pokazala kako su nekad Rimljani izrađivali tintu.

Tintom koju je voditeljica pripravila od čađe, arapske gume i octa petaši su kasnije pisali rimske poslovice. Imali su prilike pisati i po pločicama premazanim voskom. Na takvim voštanim pločicama Rimljani su pisali oštrim perima, tzv. stilusima. U pisanju po voštanim pločicama okušali su se i učenici prisutni na radionici.

Od voditeljice radionice doznali su i da se na takvim pločicama moglo pisati i više od 300 puta, a tek kad su se učenici usavršili u pisanju počinjali bi pisati na papirusu ili pergameni. Voditeljica im je ispričala i legendu o nastanku rimskih brojeva. Prema toj legendi za rimske brojke zaslužni su čuvari ovaca koji su prilikom ispaše crticama bilježili koliko imaju ovaca.

Na radionici su petaši vidjeli i rimske drvene igračke i saznali da su se djevojčice u doba starog Rima obrazovale kod kuće i to samo one iz bogatih obitelji. No, uglavnom su učile glazbu te vještine potrebne za dobro vođenje domaćinstva. Na kraju radionice neki su se učenici isprobali odjeću kakvu su nekad nosili mali Rimljani. /Mihaela Miklečić, 7.b; foto: M.M.; Darko Kožar/

Najljepša vrata učionice prvašića i drugaša

By

klincek

-

18. March 2016

0

Uskrs

Atmosferu Uskrsa po prvi puta u našoj smo školi prikazali na vratima učionica. Bila je to ideja sedmašice Mihaele Miklečić, a njena je i ideja da se nagradi razred čija su vrata najljepše ukrašena.

Pobjednici natjecanja s 19 bodova su učenici prvog i drugog razreda. Odlučila je to komisija u kojoj su bile: defektologinja Nataša Orejaš, tajnica Snježana Švagelj, pedagoginja Gordana Ščetar, i učiteljica biologije Tanja Maltar Okun.

Od članice komisije Nataše Orejaš doznali smo da su prilikom ocjenjivanja uzele u obzir pokazanu kreativnost, izbor materijala i ukrasa, kompoziciju, ispunjenost prostora, prigodni tekst (gramatičku i pravopisnu točnost) te uloženi trud učenika i razrednika.

Prema svim tim kriterijima drugo mjesto dijele vrata učenika trećeg razreda i vrata učionice informatike koja su uredili učenici 7.b. Njima su članovi komisije dodijelili 17 bodova. Bod manje, dakle 16 bodova dobila su vrata učionice matematike. Njih su uredili učenici 6. a razreda. Učionica 4. razreda je sakupila je 15 bodova. Ukupno 14 bodova dobili su učenici 5.a i 6.b. Učenici 5.a uređivali su vrata učionica hrvatskog jezika, a učenici 6.b unutarnja vrata učionice povijesti.

Vrata učionice povijesti s vanjske strane uredili su učenici 7.a , a dobili su 12 bodova. Na začelju s 11 bodova su vrata učionice kemije i glazbenog. Vrata učionice kemije uredili su učenici 7. c, a vrata učionice glazbenog učenici 8.a /Emanuela Koretić, 6.a; foto: S.L./

Treci razred — **Vrata učionice trećeg razreda – 17 bodova**

Vrata informatike - 7.b — **Vrata informatike – uredili su učenici 7.b – 17 bodova**

Šesti a — **Vrata učionice matematike – uredili su učenici 6.a – 16 bodova**

Učionica četvrtog razreda — **Vrata učionice četvrtog razreda – 15 bodova**

Unutarnja vrata učionice povijesti - uredili su učenici 6.b — **Unutarnja vrata učionice povijesti – uredili su učenici 6.b – 14 bodova**

Šesti b — **Vrata učionice hrvatskog jezika – uredili su učenici 5.a – 14 bodova**

Vrata učionice povijesti - uređivali su učenici 7.a — **Vrata učionice povijesti – uredili su su učenici 7.a – 12 bodova**

Osmi a — **Vrata učionice glazbenog – uredili su učenici 8.a – 11 bodova**

Vrata učionice glazbenog - uređivali su učenici 8.a — **Vrata učionice kemije – uredili su učenici 7.c – 11 bodova**

Bor iz parka završio na staji sestara Fagnjen

By

klincek

-

10. March 2016

0

Vjetar

Ogroman bor iz školskog parka završilo je na krovu staje u dvorištu obitelji naših učenica Patricije, Karle i Sofije Fagnjen.

Desilo se to noću s četvrtka na petak (3. na 4. 3.) zbog jakog vjetra. Srećom drvo nije srušilo krov, već se samo naslonilo na krov. Jeli ipak nastradao koji crijep vidjet će se nakon što se prepili stablo, što bi prema riječima ravnatelja Stjepana Lučkog, trebalo biti tokom ovog tjedna.

Prije 13 godina u olujnom nevremenu nastradala je naša škola. Tada je vjetar bio još jači i odnio je veliki dio limenog krova sa škole. /Klaudije Mažar, 7.b, foto: K.M./

Naš prilog emitiran na Hrvatskom radiju i RKC-u

By

klincek

-

8. March 2016

0

Labas, Lucki - 200116 — Profesor Danijela Labaš, ravnatelj Stjepan Lučki i roditelji

Djeca medija

**Profesor Danijel Labaš i naši učitelji**

O projektu “Djeca medija za medijski pismenu Hrvatsku” nedavno smo pisali, a u zvučnom prilogu ispod teksta poslušajte dojmove učenika i predavača.

U prilogu govore učenici: Mirna Kovačec i Lorena Benčak treći razred, Ema Fiket, 5.b, Ivona Paček i Antonija Srbljinović, 5. a, Martin Hrg, 7.a, i Antonela Štimac, 7.b. Poslušajte i što je u prilogu rekao Danijel Labaš, predsjednik Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu te članice društva Ines Marčinić i Simona Minić.

Prilog je pripremila učenica Mihaela Miklečić, a emitiran je 12. 2. u emisiji “Zvon” Radio Koprivnice i 26. 2. u emisiji “Stigla je pošta” Prvog programa Hrvatskog radija. /Uredništvo/

https://soundcloud.com/user415408116/medijski-dan

Mihael Glasnović viceprvak države u obaranju ruku

By

klincek

-

7. March 2016

0

Snaga

Nakon 16 mjeseci treninga naš bivši učenik postigao zapažene rezultate na državnom prvenstvu

Naš bivši učenik Mihael Glasnović, od nedjelje (28.2.), je viceprvak države u obaranju desnom rukom u otvorenoj kategoriji za juniore te brončani u obaranju lijevom rukom. Državno prvenstvo održano je u Zagrebu, a natjecalo se dvjestotinjak natjecatelja, dok je u Glasnovićevoj kategoriji bilo njih 8.

– Najveća konkurencija bio mi je klupski kolega Marko Kogel zbog kojeg sam se i počeo baviti ovim sportom. Marko je pobijedio i u lijevoj i desnoj ruci- rekao nam je jučer Glasnović. Dometnuo je da je član križevačkog kluba “Tigar” 16 mjeseci, a u klub se učlanio i počeo trenirati nakon što je upoznao godinu dana starijeg Marka, čija se cijela obitelj bavi ovim sportom.

Na treninge u križevački klub Glasnović odlazi dva puta tjedno, a najdragocjeniji su mu savjeti koje dobiva od Markovog oca Dražena, višestrukog državnog, europskog i svjetskog prvaka u obaranju ruku. Glasnoviću je na natjecanjima najdraža tehnika toproll kod koje je ključan pritisak na protivnikove prste. Ta se tehnika izvodi brzo i njome se može oboriti i fizički znatno jači protivnik, ali kod nje su moguće i ozljede. Srećom, kako nam je rekao Glasnović, on još nije imao problema s ozljedama.

Glasnović se i prije okušavao u obaranju ruku, ali više iz zafrkancije i uglavnom u školi pod odmorima. – Najčešće smo snagu mjerili na sanduku za tjelesni u hodniku, a sjećam se da su među najboljima bili Ivan Štriga i od mene godinu dana stariji Emanuel Tomak – rekao nam je Glasnović. Snagu pod odmorima odmjerava i u Srednjoj gospodarskoj, svojoj sadašnjoj školi, gdje pohađa drugi razred usmjerenja za fitofarmaceute. Otkrio nam je da je u tim odmjeravanjima snage s kolegama u školi obično pobjednik, a zasad gubi jedino od četvrtaša Mihaela Markovca.

Otkako trenira Glasnović se okušao na ukupno četiri natjecanja u Hrvatskoj i jednom u Budimpešti. No, uskoro bi možda tih odlazaka na međunarodna natjecanja moglo biti i više obzirom da srebrna medalja na državnom znači i ulazak u juniorsku reprezentaciju. Ispod okvirića pogledajte dva video priloga s natjecanja u obaranju ruku. /Mihaela Miklečić, 7.b; fotografije iz privatne arhive M.G./

Turčin Engin Terzi ima njaviše medalja sa svjetskih prvenstava

Prvo svjetsko prvenstvo u obaranju ruku održano je 1979. godine u Kanadi, a prvo europsko prvenstvo u Švicarskoj 1990. No, nadmetanja u obaranju ruku poznata su stoljećima, a prvi zapisi i crteži o obaranju ruku potječu iz Egipta oko 2000 godine p.n.e.

Ova sportska disciplina za koju je karakteristična usmjerenost na tehniku, izdržljivost i mentalna disciplinu u Hrvatskoj je sve popularnija od 2009., otkad je osnovan Hrvatski savez za obaranje ruku. Na njihovim stranicama pronašli smo i podatak da je najveća legenda ovog sporta Turčin Engin Terzi . On je tijekom karijere od 1994. do 2006., osvojio ukupno 17 zlatnih, 11 srebrnih i 4 brončane medalje na svjetskim i europskim prvenstvima.

Vrag s otoka Tasmanije

By

klincek

-

5. March 2016

0

Tobolčar

Vragom nazvan zbog jezovitih krikova i crvenih ušiju

Tasmanijski vrag tobolčar je poput klokana, ali je mesožder. Neobičan je ne samo po imenu već i po tome što su mu, za razliku od ostalih tobolčara, prednji udovi duži nego zadnji. Ipak može brzo trčati, čak oko 13 kilometara na sat. Prvi dio imena dobio je po otoku koji nastanjuje, a drugi dio imena po stravičnim krikovima koje ispušta kad ga je strah, a i zbog ušiju koje pocrvene kad je uznemiren i napada. Kad ga je strah širi i karakteristični smrad, navodno sličan tvoru.

Tasmanijski vrag je najveći živući tobolčar mesožder. Mužjaci su u prosjeku teški oko 8 kilograma, a ženke oko 6. Nisu izbirljivi što se tiče hrane i jedu razne male životinje i insekte, pa čak i leševe životinja. Mogu puno pojesti, ali zato malo piju i spadaju u životinje s najamnjom potrebom za vodom. Imaju vrlo oštre zube, a analiza jačine njihova ugriza pokazala je da u odnosu na veličinu tijela, imaju najsnažniji ugriz od svih sisavaca na svijetu.

Vragovi imaju crno krzno i bijele pruge na prsima i repu. Zdepaste su građe s velikom glavom i repom dužine kao polovina tijela. Vragovima se u repu gomila masnoća, a kad je im je rep tanak to je pokazatelj da su bolesni.

Sve ih je manje jer masovno obolijevaju od tumora lica

Vragovi žive do 6 godina, a spolno su zreli kad navrše dvije godine. Svaka ženka nakon trudnoće, koja traje samo 21 dan, na svijet donese čak 20-30 mladunaca teških svega 0.18- 0.24 grama. No, preživi ih svega četiri jer ženka u ima samo četiri bradavice. Neke navodno pojede i sama mama vražica. Mališani u majčinom tobolcu ostanu 105 dana, a kad izađu veliki su oko pola kilograma.

Nekad ih je bilo i u Australiji, ali su izumrli i sad nastanjuju samo otok Tasmaniju, a i tamo ih je sve manje. Razlog je tumor lica od kojeg masnovno oboljevaju posljednjih godina. Prvi puta je taj tumor kod vragova uočen 1996., a procjenjuje se, kako piše dnevnik.hr, da se zbog tumora populacija tasmanijskih vragova smanjila i do 90 posto te da ih je preostalo još samo oko 100.000. Sada možda i manje jer ta je procjena iz 2007. godine.

U Australiji je izdana specijalna serija srebrenjaka s tasmanijskim vragom na naličju. Novcem od prodaje srebrenjaka financira se istraživanje tumora lica koji prijeti istrebljenju populacije tasmanjskog vraga. /Emanuela Koretić, 6.a; fotografije preuzete s interenta/

Novac za dvoranu iz javno-privatnog partnerstva?

By

klincek

-

2. March 2016

0

Tjelesni na hodniku

Fotografija tjelesnog iz 2009. - djeca druga, sve ostalo isto — **Fotografija iz 2009. – djeca druga, sve ostalo isto i danas**

Već 51 godinu tjelesni imamo na hodniku, a sredstva za izgradnju dvorane još nisu osigurana

O tjelesnom kojeg imamo na hodniku od 35 kvadrata i nužno potrebnoj sportskoj dvorani, pisali smo već u nekoliko navrata. Povod ovom tekstu je gostovanje našeg ravnatelja Stjepana Lučkog u emisiji “Zvon”, Radio Koprivnice. U toj je emisiji naš ravnatelj govorio i o problemu nedostatka dvorane. Slušali smo emisiju, a ravnatelja smo još ponešto i dodatno pitali te smo doznali ne baš ohrabrujuće vijesti u vezi dvorane.

Kako se sada čini, tjelesni ćemo i narednih godina održavati u našem hodniku unatoč tome što je kupljeno zemljište za dvoranu i što je izdana građevinska dozvola. (Procedura za te dvije provedene aktivnosti započela je još 2004., kad je Županiji upućen prvi zahtjev za osiguranje sredstava za izradu projektne dokumentacije.) No, krenimo redom.

Prema ravnateljevim riječima građevinska dozvola za gradnju dvorane je istekla, a financije su još značajniji problem od ponovnog ishođenja građevinske dozvole. Naime, izjalovio se pokušaj da se dvorana financira iz sredstava Europske unije. – Na zahtjev Ministarstva, naš osnivač Županija, upotpunila je dokumentaciju poslanu Ministarstvu 2013. Tražilo se da se dokumentacija upotpuni studijom izvodljivosti, a sam projekt dopuni u pogledu energetske učinkovitosti. Iduće 2014. ,kad je dokumente trebalo ponovno poslati Ministarstvu, rečeno nam je da ih Županija nije imala kamo poslati. Neslužbeno smo doznali da je to bilo zato što je javni poziv za financiranje sportskih dvorana povučen jer za gradnju dvorana nisu bila osigurana sredstva u proračunu EU – rekao nam je ravnatelj Lučki.

Patrikovo proročanstvo

Tjelesni u betonskom hodniku već 49 godina(1) — **Fotografija iz 2013. – otad je “konj” presvučen novom kožom, a nabavljeno je i nekoliko novih strunjača**

U međuvremenu se govorilo o mogućnosti da Županija financira izgradnju dvorane, što je 2015. nagoviješteno projekcijom proračuna za 2016. U toj je projekciji za izgradnju naše dvorane tijekom 2016. planirano 8 milijuna kuna, a za 2017. još 7 milijuna kuna. – No, kad je donijet proračun za 2016., u njemu nije bilo stavke za našu dvoranu. Obrazloženje je bilo da je to stoga što je novi plan da se i naša, i sportska dvorane za potrebe OŠ Kalnik, te još neke druge dvorane i škole na području Županije, financiraju putem javno-privatnog partnerstva. Međutim natječaj za financiranje putem javno-privatnog partnerstva još nije raspisan. Najprije se pričalo da bi za raspisivanje natječaja trebalo sakupiti projekte u vrijednosti 100 milijuna kuna, a sad se već spominje vrijednost projekata u iznosu od čak milijarde kuna – ispričao nam je ravnatelj Lučki.

Dakle, i dalje je posve neizvjesno kad će se napokon početi graditi sportska dvorana. Nadamo se da će to ipak biti prije nego što naš Patrik Benčak postane tata. Naime, naš Patrik, sada učenik petog razreda, takvu je prognozu dao prilikom snimanja filma “Tjelesni na betonskom hodniku već 49 godina”. Bio je to odgovor na pitanje što misli kada ćemo dobiti dvoranu. Patrik, tada učenik trećeg razreda, rekao je ovako: “Ja mislim da će se dvorana izgraditi dok ću ja već biti tata, da će moje dijete možda biti u toj dvorani.” /Klaudije Mažar, 7.b; foto: S.L./

Zlostavljali ga zbog ružičaste majice

By

klincek

-

26. February 2016

0

Dan ružičastih majica

Gledali smo film “Živim život bez nasilja

Miroslava Tunjića, sedamnaestogodišnjaka iz Županje 2010. premlatila su dvojica nasilnika, a Miroslav je od posljedica premlaćivanja preminuo. Tom je mladiću posvećen igrano dokumentarni film “Živim život bez nasilja”, kojeg smo gledali u srijedu (24. veljače). Film smo, kako nam je objasnila pedagoginja Gordana Ščetar, gledali baš na taj dan jer se tada obilježavao Dan ružičastih majica, program posvećen prevenciji vršnjačkoga nasilja.

Dan ružičastih majica u svijetu se obilježava od 2007., a kako piše na stranicama mup.hr, pokretanju programa prethodilo je “zlostavljanje dječaka iz Kanade koji je u školu došao odjeven u ružičastu majicu kako bi bio potpora teško oboljeloj majci. Nedugo zatim su se u dječakovi školski kolege solidarizirali i pojavili u školi u ružičastim majicama koje su time postale i simbolom ove inicijative”.

Kod nas se Dan ružičastih majica počeo obilježavati od 2014., a na inicijativu osječkog Centra za edukaciju i prevenciju nasilja (CEPN).

Film “Živim život bez nasilja” u našoj su školi gledali svi učenici od 5 do 8 razreda.

Film nam je bio zanimljiv jer govori o problemu nasilja, kojeg nažalost povremeno ima i u našoj školi. U filmu je protiv nasilja govorio i poznati pjevač Zlatan Stipišić Giboni, jedan od hrvatskih ambasaora UNICEF-a, a igranu ulogu glumio je glumac Ivo Gregurević. /Antonela Štimac, 7.b, foto: S.L./

Suradnja

Posvećenju pisanice koju smo oslikavali zajedno s učenicima iz Slovenije prisustvovali su i predstavnici Općine Slovenske Konjice

Preporučamo

U sklopu projekta ACES učenici razredne nastave gledali su nagrađivani srpski dječji film

Radionica

Ivana Ožanić Roguljić iz Instituta za arheologiju upoznala nas je sa školom iz doba starog Rima

Uskrs

Vjetar

Djeca medija

Snaga

Nakon 16 mjeseci treninga naš bivši učenik postigao zapažene rezultate na državnom prvenstvu

Tobolčar

Vragom nazvan zbog jezovitih krikova i crvenih ušiju

Tjelesni na hodniku

Već 51 godinu tjelesni imamo na hodniku, a sredstva za izgradnju dvorane još nisu osigurana

Dan ružičastih majica

Gledali smo film “Živim život bez nasilja

OŠ SVETI PETAR OREHOVEC

NAJNOVIJE

ŠKOLSKI LISTOVI NAŠIH ERASMUS+ PARTNERA

POPULARNE RUBRIKE