Zbližavati smo se počeli već prvog dana pomažući si međusobno u savladavanju zahtjevne šumske staze
Nas šestero, troje sedmaša i troje šestaša, predstavljali smo našu školu na Erasmus+ mobilnosti u Poljskoj (20. – 24. 5. 2024.), čiji je domaćin bila škola iz mjesta Pomieczyńska Huta. Većina nas na Erasmus+ mobilnosti bila je prvi puta, ali voljeli bismo ovo iskustvo ponoviti jer bilo je zanimljivo družiti se i raditi različite aktivnosti s djecom iz Španjolske, Italije i Poljske.
Španjolaca je bilo najviše, čak 18 i bili su glasni i simpatični kao i učenici iz Italije i Poljske. Znanje engleskog jezika svakog od nas bilo je vrlo različito; neki su govorili izvrsno, a neki slabije. No, unatoč jezičnim zaprekama, počeli smo se zbližavati već prvog dana u šumi u Parku prirode Kartuzy. Suradnju i komunikaciju potaknula je šetnja jako zahtjevnom šumskom stazom po kojoj smo se povremeno spuštali i penjali “na sve četiri” pa smo si međusobno pomagali i hrabrili se. Nije bilo lako savladati tu stazu, nekima od nas bio je to najteži zadatak na cijeloj mobilnosti, ali na kraju smo bili ponosni što je cijela naša grupa uspjela.
Mijesili smo bunse
Nakon trosatnog hodanja prijala nam je hrana koje su pripremile članice udruge žena iz mjesta Staniszewo. Na kraju ručka počastili smo se i ukusnim bunsima, njihovim tradicionalnim kolačem s posipom od šećera i kokosa. U izradi bunsa sudjelovali smo i mi, oblikujući tijesto koje su priredile naše domaćice.
Naša suradnja i druženje drugi dan je nastavljena u školi naših domaćina. Njihova škola je mala, a u zgradi škole nalazi se i vrtić. No iako im je škola mala lijepo je uređena i dobro opremljena. Također imaju i lijepo uređeno školsko dvorište, a i veliko igralište iza škole. Tijekom pauze smo tamo igrali nogomet, igru ‘Simon kaže’ i slične igre. Povremeno smo promatrali konje na susjednoj livadi i poljske učenike koji su se na vanjskoj pozornici pripremali za priredbu povodom Dana obitelji.
Regionalni Kashubi jezik uči se u oko 400 škola, uče ga i naši domaćini
Glavni zadatak drugog dana mobilnosti bio je istražiti podatke o 12 čuvenih znanstvenika i izumitelja iz Hrvatske, Italije, Poljske i Španjolske. Nakon istraživanja radili smo kratke stripove u alatu Pixton. U grupama smo surađivali i oko izrade leporello knjižica na temu klimatskih promjena. Te male knjižnice izrađivali smo na igralištu pored našeg hotela Milosz u mjestu Kartuzy, gdje smo bili smješteni. Izrađivali smo ih od izrezaka iz časopisa, kolaža, perja i različitih drugih materijala koje smo dobili zajedno s flomasterima i člancima o klimatskim promjenama. Njih smo morali pročitati, a zatim smo ideju članka trebali predstaviti na maštovit način. Zanimljivo nam je bilo i u muzeju u Kartuzyju. U njemu su prikazani običaji regije Kashubi koja ima i svoj poseban jezik, mješavinu poljskog i njemačkog. Nekad je taj jezik bio zabranjen, a sada ga uče učenici oko 400 škola u toj regiji. Uče ga i naši domaćini koji su nam u muzeju otpjevali jednu pjesmicu na Kashubi jeziku. U muzeju su nam posebno zanimljivi bili alati koje su nekad koristili ribari ove regije u kojoj se nalazi više od 1000 jezera.
Vrištanje u Eksperimentalnom centru u gradu Gdynia
Timovima iz svih zemalja, pa tako i našem, jako se svidio posjet Eksperimentalnom centru u gradu Gdynia. Tamo smo u ljudsko tijelo postavljali unutarnje organe, pomicali lopte strujanjem zraka, vrištali kako bismo izmjerili koliko decibela proizvode naši glasovi, promatrali kako ogledala mogu stvoriti iluziju i radili različite druge aktivnosti osmišljene kako bi se djeci približila znanost. Kasnije smo pod pravim mikroskopima imali priliku promatrati zgušnjavanje u pripravku od mlijeka i octa koje smo miješali po uputama naših voditelja. Oni su nam pričali o različitim vrstama plastike i mogućnostima recikliranja. Kiša nam nije uspjela pokvariti razgled Gdanska jer je padala samo dvije minute, i to upravo kad smo se fotografirali pred spomenikom poljskog astronoma Jana Hewliusza.”
Posljednji dan domaćini su nam predstavili svoje folklorne običaje, dobili smo priznanja o sudjelovanju, a poklone nam je uručila njihova ravnateljica i gradonačelnik Kartuzyja. Bilo nam je žao što su članovi poljskog i španjolskog tima morali otići odmah nakon druženja u školi, ali neki od nas su se utješili kupanjem u bazenu, a neki spavanjem. Više spavanja to je ono što nam je nedostajalo na ovoj mobilnosti, ali tako je to na Erasmus+ mobilnostima jer druženja i aktivnosti važniji su od spavanja. Ni nedostatak sna pa čak i krpelji koji su neke od nas „napali“ u šetnji šumom nisu nam pokvarili raspoloženje na našoj poljskoj Erasmus+ avanturi. /Zara Slavi, Lorena Črnek, Ines Martinek, Luka Hubina, Petar Šamuga, Marko Miklečić; foto: S. Š. S. L./