Vanessa Fiket – Shvatila sam da riječi mijenjaju svijet
Mijenjaju li riječi svijet? Jeste li se ponekad zapitali takvo što? Jeste li ikad razmišljali o tome kako samo nekoliko riječi može promijeniti osobu u potpunosti ili promijeniti naš pogled na nekoga jer smo shvatili jačinu riječi koje netko izgovara. Jeste li ikad razmišljali kako samo nekoliko riječi može promijeniti naš život u potpunosti i ostaviti doživotne posljedice na nama? Jeste li razmišljali kako riječi doista mijenjaju svijet?
Ljudi često govore kako se riječima ne može izraziti onoliko koliko se može izraziti djelima, i slažem se s tim, u potpunosti, ali također mislim da nekoliko lijepih riječi može izraziti i značiti jako puno, mnogo više nego što mi mislimo da znače. “Imaš lijepu majicu.” Tri riječi, koje se toliko lako izgovore, a nekome mogu popraviti čitav dan, razveseliti nekoga i izmamiti mu osmijeh na lice u sekundi. Sada kad razmišljate o tome možda ne shvaćate na što mislim, ali zamislite to ovako, nije li puno ljepše reći nekome kako ima lijepu majicu i razveseliti ga, popraviti mu dan i biti dobar primjer drugima, nego potratiti te tri riječi na psovku, ruganje ili ismijavanje nekoga. Na način na koji lijepe riječi mogu razveseliti nekoga, isto tako ružne ili pogrdne riječi mogu rastužiti i slomiti nekoga u sekundi. Nažalost ružne se riječi pamte lakše od onih lijepih, ružne riječi vrlo često ostanu urezane u pamćenje osobe kojoj su upućene, samo što su neki dovoljno jaki da ih otresu i nastave živjeti svoj život kao i prije, a neki ih pamte i bore se s njima doživotno.
Nedavno smo mi učenici 8. b čitali roman “Oblak Čvoraka”. U toj se knjizi govori o vršnjačkom nasilju, kroz koje prolazi djevojčica Lucija i neki njezini prijatelji, od strane “popularnih” i “cool” dječaka i djevojčica iz njihova razreda. Knjiga nas vodi kroz razne događaje u Lucijinom životu. Među njima je puno onih koji opisuju kako je skupina učenika iz razreda vrijeđa i omalovažava. Lucija je nakon mnogih godina borbe s ruganjem i omalovažavanjem shvatila da ono kroz što prolaze ona i njezini prijatelji iz razreda nije normalno, ni prihvatljivo. Shvatila je da se treba boriti za sebe, svoja prava i slobodu.
Na kraju knjige djevojčica Sanda, jedna od onih koji su vrijeđali druge učenike u razredu, shvaća kako je pogriješila i osjeća veliku krivnju i sram, prilazi Luciji i izgovara “oprosti”. Ta je riječ, samo jedna, ali toliko vrijedna riječ promijenila sve u Lucijinim očima, shvatila je kako se Sanda doista kaje i koliko joj je žao. U tom je trenutku Lucija znala da je vrijeđanje i omalovažavanje od strane Sande završeno jednom za sva vremena. Na posljetku Lucija oprašta Sandi i čak joj prihvaća pomoći s matematikom koju Sanda baš i ne razumije. U knjizi nažalost ne doznajemo postanu li Lucija i Sanda prijateljice, ali sigurna sam da je tako. A za sve to bilo je potrebno izreći jednu jedinu riječ, “oprosti”.
Ukoliko se ikada ponovno zapitate mijenjaju li riječi svijet, odgovor je da. Riječi mijenjaju svijet, na bolje ili lošije, a mi mladi trebali bismo biti među onima koji će ga riječima i djelima mijenjati na bolje. /Vanessa Fiket, 8.b/
