Terenska nastava 112

Na terenskoj nastavi u Križevcima, mi, učenici prvih i drugih razreda OŠ Sveti Petar Orehovec i područnih škola bili smo 13. svibnja 2016.  Posjetili su hitne službe: hitnu medicinsku pomoć, policijsku i vatrogasnu stanicu. Jedinstveni telefonski broj hitnih službi je 112, a svaka od njih ima i svoj poseban telefonski broj.

194

U ambulanti hitne pomoći dočekala nas je doktorica Petra, medicinska sestra Ana i vozač Pero. Bili su jako ljubazni i strpljivi i pokazali su nam cijeli svoj radni prostor. Dali su nam slušalice (stetoskope) pa smo jedni drugima slušali srce kako kuca. Jednom su učeniku čak i snimali srce. Naučili smo da hitna pomoć nije šala. Broj 112 koristimo samo za slučajeve ugroženosti života i zdravlja ljudi. Ne smijemo ga zloupotrebljavati, jer dok se mi igramo, nekom drugom je možda bitna svaka sekunda da hitno dobije liječničku pomoć. Razgledavali smo njihove prostorije, opremu i moderno vozilo – sanitet, koje spašava ljudske živote. U tom trenutku je mojoj prijateljici Veroniki pozlilo. Liječnici su joj brzo dali malo vode i odmah joj je bilo bolje. Neki put je samo čaša vode i lijepa riječ dovoljna da se osjećamo bolje. Hvala im na tome!

193

Kod vatrogasaca nas je dočekao zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe u Križevcima Ivan Matosović. Pozdravio nas je, zahvalio što smo došli i zaželio nam ugodan boravak. Dalje je s nama bio vatrogasac Jurica. On nam je pokazao što sve vatrogasac mora obući kad ide na intervenciju tako da je sam obukao sve na sebe: hlače, zaštitne hlače, vestu, jaknu, potkapu, kacigu i rukavice. Sve je to izraženo od materijala otpornog na vatru. Rekao je da vatrogasac po intervenciji izgubi od 3 do 5 kg svoje mase. Zatim nam je pokazao vatrogasni kamion i opremu na njemu: razne cjevine, pile, motorke, škare, kablove, sjekire i još puno toga što vatrogascima treba za spašavanje ljudi i imovine. Naučili smo kako i kada zovemo vatrogasce. Za kraj nas je pozdravio rotirkom i sirenom iz kamiona.

192

I na kraju smo posjetili policiju. U policijskoj postaji dočekala nas je policajka Ivana. Pokazala nam je jedan veliki policijski motor. Smjeli smo sjesti na njega, ali se nismo smjeli voziti. Zatim nas je strpala u „maricu“, a nakon toga i u zatvor. Pokazala nam je i prave lisice.

Obišli smo i prostoriju gdje se primaju dojave. Tu nas je dočekao policajac Zdenko. Dobili smo uživo odgovor na pitanje koliko je posao policajaca važan i svima koristan. Oni su prijatelji svim poštenim ljudima, a drugi neka ih se čuvaju.

Sve naše službe – hitna pomoć, vatrogasci i policija, jako su važne i život bez njih bi bio kaos. Oni su tu kad nam je najteže:

• u nesreći zovemo hitnu
• u slučaju požara vatrogasci će najbrže moguće ugasiti vatru
• a bez policije nije ugodno ni zamisliti život, jer bi se moglo dogoditi da dobro ne uspije pobijediti zlo.

Hvala svim križevačkim hitnim službama što su nas primili u posjet. Želimo im puno uspjeha u svakodnevnom radu, ali i da imaju što manje posla. /Ana Širjan, 2. razred PŠ Gregurovec; mentorica Emina Baričević; foto: Mirjana Mekovec/