Glumica Petra Težak i glazbenik Miro Manojlović u srijedu (13. 2.) gostovali su u 7. a i 7.c kako bi nas poučili svirati na starim bocama, konzervama i drugim stvarima koje mi uobičajeno zovemo smećem. Ta zabavna radionica u društvu spomenutih umjetnika bila je ustvari nagrada za ono što smo već sami pokušali krajem školske godine kroz našu grupu Glazboelektrana.
Motiv za naš pokušaj sviranja na otpadnim stvarima bio je ekološko edukativni-glazbeni natječaju „Reciklasičari za ljepšu našu“ Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost RH.
Ekipa Glazboelektrane koju su činile Elena Bošnjak, Magdalena Santo, Jelena Poljak,Helena Kemenović, Helena Hrgovan, Marta Sokol, Iva Šantić, Leona Peklić i Josipa Mikec tad su osmislile i “odsvirale” na različitim starim bocama i konzervama melodiju. Učiteljica Ivana Šiković snimila je taj uradak a i poslala ga na navedeni natječaj.
Naša je “skladba” bila dovoljno dobra za osvajanje nagradne radionice i upravo zato su nas u srijedu posjetili glumica Težak i glazbenik Manojlović. Oni su na radionici postali dirigent i asistentica dirigenta i na vrlo duhovit način su nas upozorili na potrebu recikliranja.
Zajedno smo osmislili snimili i kratku “skladbu” Putovanje sreće kroz smeće i kroz to zabavno iskustvo naučili smo kako na starim konzervama, bocama…dobiti tonove slične tonovima pravih glazbenih instrumenata. /Leona Peklić; foto: Ivana Šiković/
Uz pomoć voditelja
Natcha pokušali smo pisati hip hop pjesmu
Madrid, glavni grad Španjolske bio je odredište naše Erasmus+ razmjene prva dva dana, 28. i 29. siječnja. Ovaj grad s mnoštvom ogromnih zgrada koje plijene pažnju zanimljivim detaljima na svojim pročeljima dijelom smo upoznali u pratnji vodiča, a dijelom sami dok smo išli s aktivnosti do restorana i vraćali se natrag u hostel.
Prema našim procjenama svaki smo dan prošli oko deset kilometara u društvu naših partnera te naših vodiča kroz Madrid. Kroz brojne ulice Madrida vodili su nas članovi španjolskog Erasmus+ tima: Sara Martin Caro Zapardiel i njen suprug Noel te Isabel Lozano.
Kako smo naše aktivnosti odlučili opisivati unatraške, ovaj tekst počinjemo s drugim danom boravka u Madridu. Prva aktivnosti tog dana bila je radionica “Riječ i poezija”. Na toj radionici udruge Cross Border imali smo zadatak napisati tekst za hip hop pjesmu. Tekst pjesme trebao je govoriti o nama, našim osjećajima i sjećanjima. Pjesmu smo pisali uz pomoć uputa i pitanja koja nam je postavljao voditelj radionice Natch. Pisali smo sjedeći na jastučićima na podu, svatko gdje mu je odgovaralo. Pisali smo na svom jeziku i iako nismo razumjeli riječi koje su čitali dobrovoljci, činilo se kao da ih razumijemo. Od članova našeg Erasmus+ tima najhrabrija je bila Karla Ferenčak, koja je pred prisutnima pročitala svoju pjesmu i zaradila pljesak.
Vidjeli smo čuvenu Pisassovu Gernicu
Nakon ručka umjetnost smo povezali s rodnom ravnopravnošću, glavnom temom naše Erasmus+ razmjene. Naime, posjetili smo Muzej suvremene umjetnosti Reina Sofija i razgledali izložbu o ženama u španjolskoj umjetnosti. Tamo smo doznali i podatak da u fundusu Muzeja ima samo 13 posto djela slikarica. Čuli smo i da je na izloženim slikama na kojima se nalaze žene, njih čak 85 posto obnaženo.
Na kraju posjeta slavnom Muzeju razgledali smo i njegovo najpoznatije djelo, Picassovu Guernicu. Od naših smo pratiteljica po Muzeju doznali da je ovo Picassovo remek djelo nastalo kao protest protiv režima Francisca Franca i njegovih nacističkih saveznika koji su 1937. (tijekom građanskog rata u Španjolskoj) bombardirali gradić Guernica. Picasso, kao jedan od istaknutih protivnik Francovog režima, nije dopuštao da se ta slavna slika vrati u domovinu sve dok se u Španjolskoj nije uspostavila demokratska vladavina. Zato se ova čuvena slika u Muzeju suvremene umjetnosti nalazi tek od 1981.
Posjetili smo ulice
nazvane po ženama čuvenim po borbi za ravnopravnost žena
Prvi dan Erasmus+ razmjene započeli smo posjetom Filmoteci, ustanovi koja čuva djela španjolskih filmskih umjetnika. Njihove filmove, scenarije i razne druge podatke. Na našu zamolbu jedan od zaposlenika Filmoteke iz arhiva nam je izvadio fotografije čuvenog španjolskog glumačkog bračnog para Penelope Cruz i Javiera Bardema. U Filmoteci smo imali prilike pogledati i nekoliko kratkih filmova iz razdoblja početka kinematografije u Španjolskoj. Među njima i “Izlazak s podnevne mise iz crkve El Pilar u Zaragozi” iz 1986., za kojeg se drži da je prvi film snimljen u Španjolskoj.
Popodne je opet bilo posvećeno rodnoj ravnopravnosti. Ovaj puta o toj smo temi učili razgledavajući madridske ulice nazvane po ženama koje su dale značajan doprinos u borbi za ravnopravnost žena u španjolskom društvu. Posjetili smo i ulicu posvećenu Clari Campoamor, čuvenoj sufražetkini i političarki. O njoj smo i prethodno ponešto doznali i iz prezentacije koju su naši španjolski kolege pripremili kao dio zadatka o španjolskim građanskim aktivistima.
I na kraju našeg prikaza o Erasmus+ učeničkoj razmjeni u Španjolskoj podatak da smo Madridu boravili u The Hat hostelu. Zanimljivo uređen hostel na zidu u predvorju ima istaknutu slijedeću rečenicu: ” Wherever I lay my hat that’s my home” ili u prijevodu “Gdje god stavim šešir, to je moj dom”. Ljubaznost naših domaćina tijekom ove petodnevne razmjene dala je doprinos da se osjećamo kao da smo kod kuće, kao da je Španjolska naš dom. Zato ćemo se dugo sjećati dana provedenih u Mardidu, Toledu i Manzanaresu. /Antonija Poljak, Marta Sokol, Snježanja Švagelj,; foto Martina Sokač; S. L./
Više fotografija dostupno je na slijedećim poveznicama:
Coke Riobóo, dobitnik Goye (španjolskog Oscara) učio nas stop animaciju
U šetnji unatraške našom Erasmus+ učeničkom razmjenom u Španjolskoj na redu su četvrti i treći dan
Cijeli četvrti dan boravili smo u školi naših domaćina jer je taj dan bio posvećen učenju stop animacije. Kako napraviti animirani film u ovoj tehnici učio nas je CokeRiobóo, poznati španjolski umjetnik, autor filmske glazbe i brojnih animiranih filmova. Za jednog od njih (“El viaje de Said”) 2007. dobio je Goyu, najznačajniju španjolsku filmsku nagradu, njihovog Oscara.
Voditelj radionice Coke Riobóo
Naš voditelj Riobóo rekao nam je da se animirati može svašta ( pijesak, ljude, zrna kave…) samo je važno osmisliti dobru priču. Najprije smo pogledali nekoliko njegovih filmova, a onda nam je pokazao kako se radi s plastelinom. Uskoro je pod našim noktima bilo plastelina u različitim bojama jer smo dobili zadatak da sami napravimo animirani film s figuricama od plastelina. Svoje likove snimali smo mobitelom, a zatim smo filmove uredili u programu Stop motion studio. Naš hrvatski tim napravio je dva kratka filmića. Sedmašice su osmislile film o pčeli, a osmašice o hobotnici.
Paella u knjižnici
U drugom dijelu radionice učili smo animirati likove načinjene od novinskih fotografija, a teme filmova bile su posvećene rodnoj ravnopravnosti. Moguće ideje za film bile su na zidu učionice. Naime, tamo smo prethodno izložili likovne radove svih partnerskih zemalja na temu rodne ravnopravnosti. Koristeći časopise napravili smo nekoliko zanimljivih kratkih filmova. Njih će naš voditelj Riobóo ujediniti u jedan i poslati nam ga za blog našeg projekta.
U
pauzi između prvog i drugog dijela radionice preselili smo se u knjižnicu, ali
ne da bi čitali već ručali. Naime, u školskoj knjižnici servirana nam je
paella, tradicionalno španjolsko jelo od riže s različitim dodacima. Naši
domaćini poslužili su nam nekoliko vrsta tog ukusnog jela. Većina nas kušala je
morsku paellu sa škampima i kozicama te onu s pilećim i mesom kunića.
Dan u školi naših domaćina završili smo Kahoot kvizom o Španjolskoj. Bilo je to baš zabavno natjecanje u kojem je najviše bodova osvojio Konrad Serafin, član poljskog tima.
Tajni sastojak pasju dlaku, izvukli smo iz krzna ljubimca jednog prolaznika
Posjetom
televiziji regije Castilla-La Mancha u
Toledu, započeli smo treći dan naše Erasmus+ avanture u Španjolskoj.
Televizija CMM postoji 18 godina. Naš je vodič istaknuo da su započeli raditi u vrlo skromnom prostoru, a sada su njihovi studiji i uredi smješteni u ogromnoj modernoj zgradi. Razgledajući radijske i tv studije od naših smo domaćina doznali da su osim radio i TV programa svoje djelovanje proširili i na društvene mreže kako bi se približili i mlađoj publici. To je očito dobra strategija jer su se pohvalili da su u vrhu po gledanosti među regionalnim španjolskim televizijama.
Televizija je smještena izvan centra Toleda, a samo središte grada Toleda, do 1565. glavnog grada Španjolske, upoznali smo kroz igru Scavenger hunt (lov na blago). Grad Toledo u srednjem vijeku bio je važno sjedište poučavanja magije pa je i naš zadatak bio vezan uz vještice i magiju. Cilj je igre bio “uloviti” ubojicu, člana jednog bratstva, a zadatke koji su nam trebali pomoći u odgonetanju tajne bili su raspoređeni na papirićima po cijelom gradu. U odgonetanju su nam trebali pomoći i razni tajni sastojci poput pasje dlake. Nju smo, zahvaljujući ljubaznosti jednog prolaznika, izvukli iz krzna njegovog ljubimca.
Ubojicu na kraju nismo ulovili jer je ustvari pravi cilj igre bio upoznati ovaj predivni grad (od 1987. je na popisu UNESCOV-e svjetske baštine) u kojem se, kako smo naučili, miješaju utjecaji kršćanske, arapske i židovske kulture. / Antonija Poljak, Karla Ferenčak, Snježana Švagelj; foto: Martina Sokač, S.L./
Više fotografije i animirani film o hobotnici pogledajte na priloženim poveznicama
Poveznica za Kizoa – Spain 4. dan (s filmom o hobotnici)
Ujedinjenost je budućnost Europe – rekao je gradonačelnik Julian Nieva
Španjolska – zemlja flamenca, koride, privremeno boravište našeg Luke Modrića… Mogli bismo nabrojiti još mnoge asocijacije vezane uz Španjolsku, no ovaj puta razlog pisanja o toj državi jest učenička razmjena Erasmus+ timova u sklopu projekta “Small step for film, a big one for Europan citizenship”.
Na razmjeni smo zajedno s partnerskim školama iz Italije i
Poljske bili pet dana u razdoblju od 28. siječnja do 1. veljače, a u ovom
tekstu krećemo od posljednjeg dana jer svi smo se složili da su tog dana bila
najvažnija događanja u sklopu ove razmjene.
Prva aktivnost bila je posjet gradskoj vijećnici Manzanaresa
gdje nas je primio gradonačelnik Julian
Nieva. Obraćajući nam se gradonačelnik je rekao da je ujedinjenost budućnost Europe i da preživjeti možemo samo
ujedinjeni. Koordinatorima našeg projekta poklonio je statue Miguela De
Cervantesa, jednog od najznačajnijih španjolskih pisaca.
Uslijedio je posjet najvećoj
crkvi u Manzanaresu te Muzeju Manuela
Pina. To je muzej posvećen jednom od čuvenih kreatora koji je imao veliki
utjecaj na španjolsku modu. U muzeju je izložena njegova posljednja kolekcija
inspirirana kukcima. Prekrasne kreacije plijenile su našu pažnju. Isprobati ih
nismo mogli, no zato smo uz gotovo svaki model snimili brojne fotografije.
Degustacija sira u Muzeju Queso Manchego
Razgledali smo i nekadašnju vojnu utvrdu iz 14. stoljeća u
kojoj danas smješten ekskluzivni restoran. Posjet Muzeju Queso Manchego došao je
u pravi čas jer smo tada već bili prilično gladni. U tom muzeju istoimenog izvrsnog ovčjeg sira
ponudili su nas svojim sirom koji se proizvodi u tvornici do muzeja. U muzeju
smo razgledali i umjetničku zbirku posvećenu poznatom toreadoru Ignaciu
Sanchezu Mejiasu koji je preminuo od ozljeda nakon koride održane u
Manzanaresu. Svi satovi u prostoru
muzeja pokazuju 17 sati jer je to
vrijeme kad je preminuo taj slavni toreador, o kojem su pisali i književnici poput Garcie Lorce.
Šetajući do restorana i potom do škole imali smo priliku
bolje upoznati živopisni grad Manzanares. Grad ima oko 20 tisuća stanovnika, a većina njih živi u
prilično uskim ulicama, u kućama u nizu bez dvorišta. No, doznali smo da većina tih kuća
ima unutrašnja, dijelom natkrivena, dvorišta u kojima se njihovi stanovnici
hlade za ljetnih vrućina.
Škola naših domaćina IES AZUER, smještena je u kvartu u
kojem dominiraju zgrade većinom od
crvene ili žućkaste cigle kao i dosta kuća u Mazanaresu. Nasljeđe je to tzv. Mudejar stila
(nastao je pod utjecajem islamske kulture, a ujedinjava i elemente romanike,
gotike i renesanse).
Radionica o rodnoj ravnopravnosti
U školi naših
domaćina posljednjeg dana je održana i
radionica o rodnoj ravnopravnosti. Kroz zabavnu
igru uloga shvatili smo poruku da biti dječak ili djevojčica može značiti
sve što želiš. Shvatili smo da je potrebno otkriti što želimo i ostvariti svoje
snove. Naš život i naša budućnost je u
našim rukama i ne trebamo se ograničavati tradicionalnim stereotipima, kako je to napomenula
voditeljica radionice Ana Fernandez de Vega. Nakon radionice učenici su
prezentirali svoje uratke o seksizmu u
glazbi te ženama koje su se istaknule u borbi za ženska prava.
Toni
Kruna tog dana bio je završna priredba u školskoj dvorani okićenoj brojnim balonima u našu čast. Među plesačima koji su izveli nekoliko dojmljivih plesova bila je i simpatična Belinda, sudionica razmjene u Poljskoj. U organizaciji događanja sudjelovao je i naš prijatelj Toni. On je također bio na razmjeni u Poljskoj. Toni je kao i u Poljskoj dokazao da je s njim uvijek zabavno, a svoju gostoljubivost iskazao je i prigodnim poklonom za Davida Lučkog, sudionika prethodne razmjene. Zajedničkom fotografijom i vrlo dojmljivim pismom iznenadio je i obradovao i koordinatoricu našeg projekta.
Kao što je to već običaj razmjena je završila suzama. Opraštanju su prethodili ples i večera na kojoj je uz španjolske specijalitete osobitu pažnju privlačio ogroman kruh s natpisom Erasmus+. / Marija Magdalena Hubina, Snježana Švagelj; foto: Martina Sokač, S. L./
Ime su dobili po jednoj od ne baš pozitivnih ljudskih osobina, a ljenjivcima ih zovu zato što su najsporiji sisavci na zemlji. Istraživanja su pokazala da za jednu minutu na tlu mogu preći samo 1,5 metar. Osim što se sporo kreću jako je spora i njihova probava pa im treba čak 30 dana da probave jedan list.
Postoji još jedan razlog za njihovo ime, a to je način kako provode vrijeme. Naime, oni spavaju po 20 sati dnevno, a većinu vremena u svom životu provedu na granama drveta i to okrenuti leđima prema tlu. Kandže u obliku srpa pomažu im da čvrsto obuhvate grane. Takav, nama čudni položaj, omogućava im građa tijela, jer njihovi unutrašnji organi smješteni su uz rebra kako im ne bi stvarali pritisak na pluća. Upravo takva građa tijela, prilagođena životu na drvetu, razlog je njihovom sporom kretanju na tlu.
S drveća silaze uglavnom jednom tjedno i to samo zato da bi obavili nuždu zbog koje mogu izgubiti i do trećine tjelesne mase, a valja reći da ovisno o vrsti teže od 3 do 10 kilograma. No, u pretpovijesno doba postojali su ljenjivci visoki šest do sedam metara, a navodno su težili između četiri i sedam tona.
Jedini su sisavci s 9 vratnih pršljenova
Osnovna razlika među ljenjivcima je broj prstiju na prednjim udovima pa postoje dvoprsti i troprsti ljenjivci. Dvoprsti su veći, ali i oni na stražnjim udovima imaju po tri prsta. Troprsti se hrane isključivo lišćem, a dvoprsti ponekad i voćem i ako imaju sreće ponekim malim beskralježnjakom.
Ono po čemu se ljenjivci razlikuju od svih drugih sisavaca je broj pršljenova u vratu. Dok svi ostali sisavci imaju 7 vratnih pršljenova, ljenjivac ih ima 9 i to mu omogućava da glavu može okrenuti do 270°.
Iako većinu vremena provode ovješeni na drvetu, otkriveno je da su dobri plivači. Naravno i plivaju sporo, ali bez kisika pod vodom mogu do čak 40 minuta.
Zbog oštrine vida njihov je najveći neprijatelj orao. Orlovi ih uočavaju, unatoč tome što su na drvetu gotovo nevidljivi zbog algi nakupljanih na površini njihovog krzna. Osim što im alge pomažu da se stope s okolišem, alge na krznu su im i izvor hranjivih tvari. Ljenjivci ih ližu, a neke hranjive tvari iz algi upijaju i preko kože.
Ljenivci u zatočeništvu mogu živjeti do 30 godina, a u prirodi do 20. Žive isključivo u šumama Srednje i Južne Amerike i tamo su vrlo brojni. Znanstvenici su otkrili da u jednom kvadratnom kilometru šume živi i do 700 ljenjivaca, dok na istoj površini živi samo do 70 majmuna urlikavaca.
Na poveznici ispod teksta pogledajte kako ljenjivac prelazi preko ceste. /Anastazija Blagaj, 5. b; fotografije preuzete s interenta/
O različitosti i toleranciji 6 učenica naše škole imat će prilike učiti tijekom učeničke razmjene u sklopu našeg Erasmus+ projekta u Španjolskoj od 27. siječnja do 2. veljače. Sigurno će biti zahtjevno, ali i zanimljivo boraviti među djecom koja govore različite jezike i imaju drugačiju kulturu i običaje od naših.
Izvijestit ćemo o tome kako nam je bilo, a u ovom tekstu donosimo primjer kako se o toleranciji i različitosti može učiti u školi i to uz pomoć filma “Ljepota je u različitosti”. Film su snimili učenici iz OŠ Marije Jurić Zagorka iz Zagreba, a u sklopu Erasmus+ projekta “Small step for film, a big one for European citizenship” gledali su ga učenici 6. a.
Neki od njih su pripremili kratke komentare filma u web alatu Genial.ly. Vrlo jednostavan za upotrebu ovaj alat pruža mogućnost izrade prezentacija, umnih mapa, info grafika i kvizova i brojne predloške koji će vam pomoći pri izradi vaših uradaka. Kad radite prezentaciju ne trebate se opterećivati jeste li je spremili jer se vaš rad automatski sprema.
Na poveznici ispod teksta potražite upute za rad u alatu Genial.ly te komentare filma Dominka Đurina, Filipa Občevića i Luke Šoka. U njihovim prezentacijama potražite i poveznicu film “Ljepota je u različitosti”. / S. L.; fotografija iz filma/
Reklame su svakodnevno prisutne u
našim životima, baš poput medija koji ih objavljuju i uglavnom se od njih
financiraju.
O reklamama smo imali prilike
razgovarati na satu razredne zajednice nakon gledanja kratkog igranog filma
“I ovce i novce” koje su snimili učenici OŠ Ivanke Truhar Fužine.
Ovaj duhoviti film smo komentirali u
web 2 alatu Piktochart. Taj alat s puno
različitih grafičkih rješenja omogućava izradu infogrfika, prezentacija ili A4
postera koje je moguće tiskati. Za one koje žele već gotova grafička rješenja
alat nudi i puno različitih predložaka u koje se može ubaciti pripremljeni
tekst.
Piktochart je jedan od rijetkih web alata koji omogućava javno i privatno spremanje na internetu, a može ih se spremiti i u JPG i PNG formatu na računalo. Omogućuje i zajednički rad na prezentaciji. Ta mogućnost važi za plaćenu verziju programa, ali može se iskušati i besplatno u razdoblju do 30 dana.
Ispod teksta pogledajte upute za izradu Piktochart plakata i radove učenica: Mihaele Pacur, Karle Ferenčak i Lucie Ledinski. Poslušajte i emisiju o reklamama koju su 2014. pripremili naši bivši učenici Ana-Marija Ferenčak, Antonija Kos, Veronika Puškar i Ivan Zelić.
Dodali smo i nekoliko poveznica za one koji žele više saznati o reklamama i njihovom utjecaju na mlade. Sve tekstove o reklamama napisali su bivši učenici naše škole. /Mihaela Pacur, 8.a; foto: iz filma “I ovce i novce”/
Novo polugodište započeli smo bez naše razrednice Karoline Tomekovec. Do kraja našeg školovanja u ovoj školi više nam neće biti učiteljica njemačkog jezika niti razrednica. Razlog odlaska je lijepa vijest. Uskoro će na svijet doći nova beba u obitelji naše razrednice.
Na oproštaju s razrednicom bilo je suza i s naše i s njene strane. Nadamo se da će je veliki medo i još neke stvari koje smo joj poklonili podsjećati na nas. /Marta Sokol, 7.a; foto:S.L./
Najatraktivniji nastup na danas održanoj božićnoj priredbi imali su učenici 8. a. Njih šestorica plesali su na pjesmu Feliz Navidad, slijepog američkog pjevača Jose Feliciana. Naši plesači dobili su najglasniji pljesak, vjerojatno i zato što na našim priredbama dosad nismo imali priliku vidjeti da dječaci plešu.
Plesnu koreografiju osmislili su sami, a imali su i dobar “stajling”. Crvene kapice, bijele košulje i prigodne kravate. Uz šestoricu osmaša blagdanskoj atmosferi pridonijeli su i svi ostali izvođači, a bili su to još učenici trećeg, četvrtog i petih razreda te školski zbor i orkestar. /Josipa Đuran, 5. a; foto: S.L./
Naš novi eTwinning projekt provodimo s partnerima iz Makedonije, Rumunjske, Srbije i Španjolske
Pet ili više sati dnevno na internetu provodi gotovo svaki treći učenik osmih razreda. Svaki četvrti je na internetu 4 sata ili jednostavnije rečeno više od polovice ispitanih, preciznije njih 62 posto, na internetu provodi 4 ili više sati dnevno.
To je pokazala anketa
o medijskim navikama koju smo prošli tjedan proveli u sklopu eTwinning
projekta “Mladi i mediji”. Taj projekt provodimo zajedno s našim partnerima iz
Makedonije, Rumunjske, Srbije i Španjolske. U svakoj školi anketirali smo
učenike po jednog osmog i petog razreda. (U Rumunjskoj
i Makedoniji zbog drugačijeg obrazovnog sustava to su deveti i šesti
razred, a u Španjolskoj je to prvi i
treći razred niže srednje škole). Anketa
je provedena na uzorku od 111 učenika
osmih razreda i 78 učenika petih razreda.
Odgovor petaša o provođenju vremena na internetu
Anketa je pokazala da petaši ipak nisu toliko vremena na internetu.
Pet i više sati na internetu provodi svaki 7 petaš, a najviše njih 30,8 posto
na internetu provodi po 2 sata dnevno.
Najviše vremena
provode na društvenim mrežama
Baš svi anketirani osmaši posjeduju pametni mobitel, a ima ih i 95 postopetaša. Male su razlike i u
načinu pristupa Internetu. Osmaši su
ustvrdili da njih 88,3 posto ide na Internet preko mobitela, a to čini i 84,6
posto petaša.
Doznali smo i što najčešće rade na internetu. Kod osmaša na prvom mjestu su društvene mreže, što je kao svoj prvi izbor navelo 72,1 posto anketiranih. Slijedi igranje igrica dok su u jednakom omjeru na trećem mjestu informiranje i pretraživanje sadržaja za školu. Petaši na internetu naviše igraju igrice. To je kao svoju najčešću aktivnost navelo 64,1 posto učenika. Provođenja vremena na društvenim mrežama je na drugom mjestu. Traženje sadržaja potrebnih za učenje je na trećem mjestu, a informiranje na četvrtom mjestu.
Instagram postao omiljeniji od Facebooka
Pitali smo ih i koje društvene mreže najčešće koriste i doznali da im Facebook više nije najomiljenija društvena mreža. Naime, anketirani osmaši izjavili su da samo njih 8,1 posto nema Instagram, dok Facebook nema 18,9 posto učenika. Što se petaša tiče iako još nemaju 13 godina, a to je dobno ograničenje za korištenje Facebooka, samo njih 38,5 posto nema Facebook profil, a Instagram profil nema njih 34,6 posto.
U spomenutoj anketi pitali smo ih i brojna pitanja vezana uz sigurnost na internetU, a ovdje ćemo samo iznijeti podatak da otvorene profile, koje mogu vidjeti svi, ima čak 44 posto petaša i 31,5 posto osmaša.
Anketa je pokazala i da učenici gube interes za televiziju i
još više za radio.
Na pitanje koji mediji najviše zadovoljavanju njihove interese najviše osmaša i petaša izjasnilo se za društvene mreže. To smatra 45,9 posto osmaša i 50 posto petaša. Za osmaše na drugom su mjestu web portali s 29,7 posto, a televizija je na trećem s 22 posto. Kod petaša televizija je na drugom mjestu s 43,6 posto. Radio sluša samo 30,8 posto petaša i 45 posto osmaša.
U nastavku eTwinning projekta cilj nam je istražiti navike učenika u vezi informiranja o zbivanjima u svojoj sredini i svijetu te doznati tko su njihovi medijski idoli i kako utječu na njih. /Petra Kušec, 5. b i S.L./
