Web 2 alat Postermywall je odličan izbor za one koji žele napraviti lijepe plakate, fotokalendare ili razglednice. Ovaj alat ima veliki izbor različitih fontova, fotografija i simbola pogodnih za kreiranje atraktivnih uradaka.
Valja napomenuti da nije predviđen za dodavanje velikih
količina teksta i da ima jako puno gotovih predložaka koje mogu poslužiti za
brzu izradu plakata.
U ovom web 2 alatu su Lorena Benčak, Lea Harča i Kristina Šok, priredile kratke komentare na film “Opet taj fejs”. Plakate su radile u sklopu aktivnosti “Vrijeme je za školski film” našeg Erasmus+projekta “Small step for film, a big one for European citizenship”.
Svatko ima pravo slijediti modu ili imati svoj stil i biti drugačiji
Neki redovito prate modne trendove i prilagođavaju svoj stil
modi, a neki su vjerni nekom svom stilu
i trenutna moda im nije u prvom planu. Kad je riječi o muškim frizurama ove
godine, kako pišu stilisti za frizure, ove je godine najpopularnija frizura
tzv. kombinirajući “fade”. To znači podšišana kosa iznad ušiju i duži
dio na vrhu. Ima takvih frizura i u našoj školi, no mi vam u ovom prilogu
želimo ukazati na frizure dječaka koji ne prate modu već “furaju”
neki svoj stil.
Među njima su dvojica petaša. Jedan od njih ima kratkoošišanu kosu, ali odostraga je ostavio poduži repić. Kaže da takvu frizuru nosi još predškole. Predložilamu je mama rekavši da pristaje njegovom obliku lica. Frizura mu se svidjela i otad se stalno tako šiša.
Drugi petaš novu frizuru ima od jučer, a njegova je frizura specifična po slovu M izbrijanom na tjemenu. Osim što smo doznali da je za njegovu frizuru zaslužna frizerka iz Fodrovca, rekao nam je da se za slovo M odlučio jer mu to slovo u posljednje vrijeme puno znači.
Još jedan dječak koji ima svoj stil frizure je osmaš. Njegova frizura karakteristična je po dužem repiću kojeg na vrhu glave veže gumicom u rep koji izgleda poput pundže. On nam je rekao da ovakvu frizuru nosi već 6 mjeseci, a takvu je frizuru vidio kod nogometaša Real Madrida – Balea Garetha.
Sva tri dječaka su nam rekla da se njima njihove frizure sviđaju i da se na kritike kolegica i kolega iz škole ne obaziru. Svatko imapravo slijediti modu ili pak imati svoj stil i biti drugačiji poručuju vlasnici frizura s fotografije. /Josipa Đuran; foto: S.L./
Nije rijetkost da učenici nižih razreda donesu nekakvu igračku u školu kako bi je pokazali prijateljima. Jučer je to učinila i naša trećašica Julija Ban. No, njena je igračka zaslužila i fotografiju jer takvu nema nitko u školi, a i korisna je za učenje njemačkog jezika.
Naime, Julijina igračka je minijaturna verzija mikrofona koji u svojoj memoriji ima nekoliko pjesama i priča na njemačkom. Julija nam je otkrila da ga je dobila za svoj 8. rođendan od svoje tete Vere Barbarić s Hvara. /Anastazija Blagaj, 5. b; foto: S. L. /
Uz Međunarodni dan volontera koji se obilježava sutra (5. prosinca), predstavljajmo vam još jedan web 2 alat. To je web 2 alat Emazes različitim mogućnostima 3D animacije. U njemu su tri učenice 8. a pripremile komentare o filmu “Pričalice” za Erasmus+ projekt “Small step for film, a big one for European citizenship”. Ovaj film govori o volontiranju u OŠ Tomaša Goričanca, Mala Subotica.
Međunarodni dan volontera proglasila je Opća skupština Ujedinjenih naroda 1985. s ciljem povećanja vidljivosti volonterskog rada na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Prema Europskom manifestu o volontiranju, volontiranje je – aktivnost koja se poduzima slobodnom voljom pojedinca te osobnim izborom i motivacijom, bez želje za financijskom dobiti, u organiziranom okruženju (unutar nevladinih udruga, volonterskih centara, manje ili više organiziranih neformalnih skupina), u želji da se pomogne drugim osobama i društvu u cjelini, pridonoseći zajedničkim vrijednostima, bez osobnih interesa (iako je volontiranje od jednake koristi i samoj osobi koja volontira).- /Anastazija Blagaj, 5. b/
U narednih nekoliko tjedana u ovoj rubrici predstavljat ćemo web 2 alate koje smo svladali kroz naš Erasmus + projekt “Small step for film, a big one for European citizenship”.
Neke od njih naučili smo komentirajući filmove u aktivnosti “Vrijeme je za školski film”, a neke pripremajući prezentacije za učeničke razmjene.
Posljednji web 2 alat koji smo učili zove se Slides. To je alat za izradu interaktivnih prezentacija. Uz animiranje tekstova i fotografija, omogućava dodavanje gifova, poveznica i videa, a također i suradničko uređivanje prezentacije. U Slidesu smo jučer komentirali film “Ovisnici” učenika OŠ Večeslava Holjevca iz Zagreba.
Pogledajte prezentacije koje smo pripremili u Slidesu, a uz njih se nalazi i prezentacija s uputama kako napraviti prezentaciju u spomenutom web 2 alatu. /Jelena Poljak, 7.c/
Devedesetih godina u Hrvatskoj bilo svega pedesetak vukova
Crvenkapica jedna je od onih bajki koje se sigurno svi sjećamo zbog strašnog vuka koji pojede bakicu. U stvarnosti vukovi uglavnom bježe od ljudi i hrane se životinjama. Kad ne ulove neku divljač, zadovoljit će se glodavcima, insektima, strvinama pa čak i biljnom hranom. I proždrljivost vukova spada u područje bajke. Naime, prema istraživanjima vuk u prosjeku pojede dnevno oko 2 kilograma hrane.
Vukovi su u Hrvatskoj strogo zaštićena životinja jer su na popisu ugroženih životinja. Na web stranici life-vuk.hr piše da je još prije stotinu godina vukova bilo po cijeloj Hrvatskoj, a početkom 90-tih bilo je ih je svega pedesetak i to u samo u Gorskom kotaru i Lici. Otkako je vuk na popisu ugroženih životinja te je i zakonom zabranjeno njegovo ubijanje broj vukova je porastao. Prema podacima za 2013. godinu, u Hrvatskoj živi između 142 do 212 vukova raspoređenih u oko 50 čopora.
U Hrvatskoj zaštićeno 1624 životinjske vrste i podvrste
Među njima su i Ines, Hilda, Felix, Tanja i Blaža. Naime, neki od vukova dobili su imena jer se u sklopu projekta LIFE-III projekt “Zaštita i upravljanje vukovima u Hrvatskoj” praćene aktivnosti vukova. Neki poput spomenutih vukova praćeni su telemetrijski (dobili su čipove s odašiljačima), a neki praćenjem tragova u snijegu. Nismo pronašli podatke jeli se njihov broj u posljednjih 5 godina povećao, no na internetu ima dosta tekstova o upadima vukova u naselja. Npr. ove godine u svibnju u selu Tugarama (Splitsko-dalmatinska županija) vukovi su jednom čovjeku zaklali 10 ovaca i jedno janje. Vlasnici janjadi su ogorčeni, ali svjesni su da se to događa – jer su se zapustile i šume i poljoprivredne površine više nama divljači. Nema zeca, nema divlje svinje, nema jarebice, bježe iz prašuma i vukovi nemaju što jesti. Jednostavno je narušena prirodna ravnoteža – rekao je stočar Ivica Điko, nedavno za Jutarnji list.
Zato da se ne naruši prirodna ravnoteža postoje i liste zaštićenih životinja. Na stranici skole.hr pronašli smo podatak da je u Hrvatskoj zaštićeno 1624 životinjskih vrsta i podvrsta.
A sad još nekoliko podataka o vuku. Najveći vukovi žive na području Litvanije, Bjelorusije, Aljaske i Kande. Bez repa su dugački do 160 cm, a rep je dugačak još do 52 cm te mogu dostići težinu do 80 kg. Najmanji vukovi žive na Bliskom Istoku i na Arabijskom poluotoku. Dugački su do 80 cm bez repa, a teški su do 20 kg. Građom tijela vuk je prilagođen trčanju, osobito dugotrajnom kasu. U jednom danu vuk može prijeći udaljenost od 100 km.
Vukovi tuguju za prijateljima
Vukovi žive u čoporima od 3 do 4 pa do 20 jedinki. U čoporima pravila određuju alfa mužjak i ženka. Novija istraživanja su pokazala da to nisu vukovi koji se bore za vlast u čoporu, nego vlast ostvaruju time što su roditelji. Utvrđeno je da uz roditelje u čoporu žive i mlađi vukovi dok ne odu na neko drugo područje.
Vučje zavijanje piše index.hr može se čuti na udaljenosti preko 6 kilometara. Alfa i veći ukovi navodno proizvode dublje zvukove. Zavijanje je vukovima vrlo važno i zato što se oni često razdvajaju zbog većih šansi da ulove plijen. Kad nešto ulove zavijaju da prizovu i ostale na gozbu.
Zavijanjem upozoravaju i druge čopore da se drže dalje od njihovog teritorija. Čopori se međusobno i napadaju, a tvrdi se i da su vukovi glavni uzrok smrti vukova.
Iako strašni, ako ne za bakice onda za ovce i svoje neprijatelje iz drugih čopora, vukovi su i snažno vezani za prijatelje iz svog čopora. Navodno oko 6 tjedana tuguju nakon što im ugine prijatelj iz čopora. Dobru ćud pokazuju i prema mladima i svi zajedno, a ne samo otac i majka, brinu se o mladim vučićima u čoporu. /Josipa Đuran; foto: preuzeto s intenreta/
Hela – Helena Črnek , pobjednica je jučer (21.11. 2018) održanog Kahoot kviza o bontonu. Po osvojenim bodovima slijede je Neymar i Messi. Naime, tako su sebi na kvizu nadimke dali učenici Martin Bošnjak i Ivan Ifšak.
Ni mi ostali nismo bilo loši na kvizu. Na većinu pitanja znali smo odgovoriti jer smo protekla dva tjedna u našoj školskoj knjižnici četiri školska sata učili o pristojnom ponašanju.
O ponašanju za stolom, pristojnom navijanju, čuvanju društvene imovine, odijevanju, ponašanje prema drugačijima i brojnim drugim temama, učili smo razgovarajući i čitajući iz knjiga. Čitali smo dijelove romana Pipi Duga Čarapa i Bilješke jedne gimnazijalke, neke priče e iz zbirke Bum Tomica te priče iz BontonaZvonimira Baloga.
Primijetila sam da je svima bilo zanimljivo i prilikom igranja Kahoot kviza. Svi smo se veselili svakom točnom odgovoru i bodu, a bodovi i plasman se u ovom kvizu vide odmah nakon što istekne vrijeme za odgovor. /Josipa Đuran, 5.a; foto: S. L./
U Guinnessovoj knjizi rekorda piše i da je najmanji poni težak samo 28 kilograma
Prvi put sam poni konja vidjela na Križevačkom velikom Spravišču. Bilo je to prije tri godine. Tada sam imala 8 godina. Jahala sam malog crnog ponija koji je bio visok otprilike do mog vrata.
Bila sam sretna što su mi moji dozvolili da jašem na njemu. Otad je poni moja najdraža životinja. Najradije bih imala jednog kod kuće, ali kako to nije moguće veseli mi kad o ponijima vidim neku emisiju na televiziji, a ponekad o ponijima tražim i članke na internetu. Zahvaljujući internetu naučila sam da je poni vrsta konja značajno nižeg rasta.
Poni Einstein
Poni Petie
Oni su ovisno o pasmini visoki od 80 – 140 cm. Ima i znatno manjih ponija. U Guinnessovoj knjizi rekorda piše da je najmanji poni visok 50 cm i ima 28 kilograma. Taj se poni zove Einstein, a kad se oždrijebio imao je svega 2,7 kilograma.
Jednog isto jako malog ponija, visokog svega 63 cm, u talijanskog gradu Castellu ukrali su njegovom vlasniku na sajmu i tražili za njega otkupninu od 10.000 eura. Ipak, netko je javio vlasniku gdje se nalazi njegov ljubimac i policija ga je pronašla i vratila vlasniku.
Poni Petie ljubimac malih pacijenata u bolnici u američkom gradu Clevlandu
Poni Petie
Pročitala sam i da je poni Petie omiljeni ljubimac malih pacijenata u dvije bolnici u američkom gradu Clevlandu. On je terapeutski konj, visok je jedan metar i težak oko 170 kilograma. Djeca mu se jako vesele kad ih posjeti u bolnici. Petie svoj terapeutski posao radi već 20 godina.
Poniji se osim po visini, od konja razlikuju i po nerazmjernoj građi tijela. Imaju kratke noge, snažan vrat i grudi. Za razliku od konja imaju i veoma siguran korak, stabilni su u pokretu i vrlo se dobro kreću na neravnim i stjenovitim podlogama. Od konja se razlikuju i po karakteru. Znaju biti puno živahniji. Iskusni uzgajivači, kažu da su ponekad i vrlo tvrdoglavi.
Shetlandski poniji
Ima čak 60 različitih vrsta ponija, no najpoznatiji je shetlandski poni. On potječe sa istoimenog škotskog otoka. Jako je snažan i izdržljiv. Može nositi čak dvostruko veći teret od sebe i može živjeti četrdesetak godina, što je gotovo dvostruko duže od životnog vijeka konja. U prošlosti su ga koristili kao zaprežnog konja za vuču tereta i za rad na poljoprivrednim imanjima. Danas se poniji rijetko koriste u takve svrhe, no pročitala sam da ih u nekim zemljama koriste za kasačke utrke. Na njima se naravno utrkuju djeca.
Na internetu sam pročitala i tekst o dvije ponice Giti i Gani. One žive su selu Dračevcu kod Zadra i često nakon paše u voćnjaku svrate u obiteljski kafić. Vole obilaziti stolove redovitih gostiju koji obično za njih pripreme šećer ili kruh.Puno se pisalo i poniju u jednoj reklami. U njoj zahvaljujući dobroj montaži izgleda kao da poni pleše. /Helena Črenek, 5.a; fotografije preuzete s interenta/
Na stranicama Klinčeka pisali smo kako nam je bilo na učeničkoj razmjeni u Poljskoj u rujnu. Uz tekstove bilo je i i nešto fotografija, no ovih smo dana u web alatu Kizoa uredili i nekoliko kratkih foto filmova o danima provedenim kod naših poljskih partnera.
Podsjetimo razmjena u Poljskoj održala se u sklopu Erasmus + projekta “Small step for film, a big one for European citizenship” od 24. do 28. rujna. Na razmjeni su nas predstavljali Antonija Poljak, Jelena Poljak, Iva Šantić, Paola Tukša, i David Lučki.
Za svaki dan napravili smo po jedan film, a prvi uvodni posvetili smo našem prvom putovanju avionom i razgledavanju Krakowa.
Više o web alatu Kizoa dostupno je u tekstu na poveznici
Mnogi sukobi dešavaju se zbog nedostatka tolerancije ili kako bismo to drugačije rekli snošljivosti prema drugačijima, prema različitima od nas. Sutra se obilježava Međunarodni dan tolerancije, a mi vam tim povodom želimo reći da o toleranciji u našoj školi ne učimo samo tom prigodom.
Nedavno smo o toleranciji učili i u sklopu Erasmus+ aktivnosti “Vrijeme je za školski film” gledajući film “Hafiz”. Film su snimili učenici OŠ Marije Jurić Zagorke iz Zagreba, a mi smo doznali što znači riječ hafiz. Nekoliko nas pripremilo je i kratke komentare u web alatu Flipsnack.
Spomenuti film dostupan je na poveznici ispod teksta kao i naši komentari pripremljeni u web alatu Flipsnack. Na posljednjoj poveznici dostupne su upute za izradu prezentacije u web alatu Flipsnack.
