Ciljana skupina oglašivača
DJECA UPRAVLJAJU S VIŠE NOVACA NEGO NEKE DRŽAVNE INSTITUCIJE
- Ana-Marija s trećašima razgovara o reklamama
Svjesni dječjeg utjecaja na roditelje, oglašivači zadnjih 20 godina marketinške kampanje sve više usmjeravaju na djecu
Da reklame utječu na njih i da često traže roditelje da im kupe nešto što su vidjeli na reklami, potvrdili su nam svi sugovornici iz nižih razeda, ali i osmaši. Mališani uglavnom od roditelja traže da im kupe igračke i slatkiše, poneki i mobitel, a kod osmaša su mobiteli, tenisice i odjeća najčešći predmet želja.
Utječu li reklame na njih, pitali smo i nekolicinu naših učiteljica i učitelja. Učiteljica Blaženka Svoboda rekla nam je da je otporna na reklame iz medija, ali da je zato privlače izlozi koji je ponekad namame da uđe u trgovinu i nešto kupi. Naša pedagoginja Gordana Ščetar, spremno priznaje da na nju ponajviše utječu reklame iz časopisa koje reklamiraju odjeću i obuću.
Učitelj fizike Tomislav Hanžeković i učitelj informatike Darko Višak, odlučno su ustvrdili da reklame na njih nimalo ne utječu, dok naš ravnatelj Stjepan Lučki kaže da ponekad voli i pogledati dobru reklamu, ali da ne prihvaća ono što reklama sugerira. Tvrdi da njegova odluka o kupovini ovisi o tome podudara li se reklamirani proizvod s njegovim životnim ciljevima, mogućnostim i potrebama. No, i ravnatelj, ali i učitelj fizike kažu da ih njihova djeca često traže da im kupe ono što vide na reklamama.
Reklame tako posrednim putem djeluju i na odrasle, a baš na to računaju oglašivači, koji kako to tvrde stručnjaci, posebno posljednjih 20-tak godina marketinške kampanje sve više ciljano usmjeravaju prema djeci. Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, smatra da oglašivačka industrija s djecom računa na više razina. – Znaju da djeca imaju svoj džeparac koji troše samostalno, računaju na dječji utjecaj na roditelje i računaju na djecu kao buduće kupce – rekla nam je Jelavić.
Djevojčice uspješnije u nagovaranju roditelja
Naša sugovornica profesorica Valentina Grbić, rekla nam je da su oglašivači usmjereni prema djeci i iz razloga jer se vode marketinškim pravilom da svoju robnu marku moraju „utisnuti“ djeci u glavu do njihove 10 godine života, ukoliko proizvod žele dugoročno uspješno plasirati.
U istraživanju Đive Bana „Utjecaj ekonomske propagande na učeničku populaciju u Dubrovniku“ iz 2009. godine, spomenut je podatak da su u Njemačkoj izračunali da „djeca mlađa od 14 godina upravljaju većom svotom novca nego mnoge državne institucije i asocijacije. U prvoj polovici 1990-ih izdaci obitelji, na koje nesposredo utječu djeca, iznosili su oko 23 milijade njemačkih maraka, a danas je ta svota, pretpostavlja se, višestruko veća.“ U već spomenutom istraživanju, provedenom na uzorku od 80 učenika osnovnih i srednjih škola u Dubrovniku, pokazalo se da su djevojčice uspješnije u nagovaranju roditelja da im kupe proizvode viđene na reklamama.
Svjesni da djeca uvelike mogu utjecati na roditelje i da su neiskusna i lakovjerna, oglašivačima su djeca postala jako privlačna ciljana skupina. Zato prema riječima pravobraniteljice Jelavić kod djece treba razvijati kritički odnos prema oglašivačkoj industriji.
Tko bi sve prema mišljenju naših sugovornika trebao razvijati kritički odnos i sudjelovati u obrani djece od agresivnog utjecaja reklama, čitajte u jednom od naših slijedećih tekstova. /Antonija Kos, 7.a; fotografije: S.L. i preuzeto s interneta/