U jednom danu uspjeli smo razgledati Tehnički muzej, Dinamov stadion, Zoološki vrt i još gledati film u kinu. Sve to dešavalo se na izletu nas petaša u petak 5. studenog u Zagrebu. Uživali smo od početka do kraja izleta zajedno s našim razrednicima.

Nekima je najupečatljiviji trenutak izleta bilo fotografiranje s Markom Tolićem, Dinamovim veznim igračem, a nekima posjet Zoološkom vrtu gdje smo se najviše zadržali uz bazene sa živahnim tuljanima.

U Tehničkom muzeju bili smo oduševljeni  pokusima sa strujom te obilaskom rudarske jame u kojoj je prikazano kako se nekad vadila ruda. Dobro smo se proveli i u  kinu gdje smo gledali  animirani film “Obitelj Adams 2”. /Ivona Baričević, 5. a; foto: I.B./

Učiteljica Emina Baričević piše o svom doživljaju Dublina u kojem je boravila na Erasmus+ mobilnosti

Dublin je veliki grad koji me podsjeća na Zagreb – urban, užurban, pun golubova. Ono što je drukčije su galebovi među tim golubovima, jer je Dublin i grad na moru. To se ne osjeća, središte grada nije blizu obale pa galebovi daju taj morski ugođaj.

Thank you, my love!

Boraveći u ovom gradu na Erasmus+ mobilnosti, iako se relativno dobro snalazim s engleskim, jezikom, isprva mi je trebalo vremena da shvatim rečenice na engleskom jeziku obojene irski. Samoglasnik U izgovaraju kao O (bus=bos, Dublin=Doblin, pub=pob…) Ali ljudi su vrlo ljubazni i kad shvate da si stranac, ponove rečenicu sporije i trude se da ih razumiješ. Puno njih kao poštapalicu govori My love. Svakodnevno sam u trgovini ili restoranu čula: Thank you, my love!

Irski ili irski gaelski jezik je jedan od dva službena jezika u Irskoj. Pripada keltskoj grani indoeuropskih jezika, a potpuno se razlikuje od engleskog jezika. Irci kažu da ga razumiju, učili su ga u školi, ali se danas gotovo i ne koristi u svakodnevnom govoru. Svi natpisi u Irskoj su dvojezični – na irskom i engleskom.

Siva boja kamena i cigle dominira građevinama u Dublinu, kao da si u filmu o Harryju Potteru. Zgrade u nizu specifične su za velike dublinske ulice. Svaka kuća ima zaseban ulaz sa stepenicama i stupovima, sasvim drukčije od onoga na što smo kod nas navikli. Još jedna od posebnosti u Dublinu, su šarena vrata na tim zgradama. Ona potječu još iz vremena sukoba Iraca s britanskim vlastima. U to doba su se vrata na kućama bojala u crno, u znak žalosti ako bi netko umro. Kada je umrla britanska kraljica Viktorija, Irci su u inat svoja vrata obojali šarenim bojama i tako pokazali da nisu u žalosti.

Avionom do Dublina pa autobusom do Hollywooda

Jedan je dan bio namijenjen izletu do nacionalnog parka Wicklow i Glendalough, južno od Dublina. Naša prva stanica bila je u mjestašcu po imenu Hollywood. Sredinom 19. stoljeća Irac Mathew Guirke iz tog malog mjesta u Irskoj otišao je u Ameriku tražeći bolji život. Tamo se skrasio u blizini Los Angelesa i to mjesto je nazvao po svom mjestu u domovini – Hollywood! Današnji svjetski centar glamura i filmske industrije dobio je ime po jednom malom mjestu u prirodi, ispod čijeg natpisa Hollywood i danas mirno pasu ovce.

Znamenitosti u Dublinu

Trinity College – Godine 1592. u Dublinu je osnovan Trinity College, najstarije irsko sveučilište, koje, uz mnoštvo drugih publikacija, čuva i važne bogato oslikane srednjovjekovne rukopise, poput Knjige Kellsa iz ranog 9. stoljeća i Knjige iz Leinstera, iz sredine 12. stoljeća.

Katedrala sv. Patricka – najpoznatija je i najveća katedrala u Irskoj. Podignuta je 1191., a posvećena je sv. Patriku, zaštitniku Irske. Godišnje ju posjećuje oko 300 000 ljudi. U njoj je sahranjen književnik Jonathan Swift, autor Guliverovih putovanja.

Parkovi –  Dublin je grad s mnoštvom parkova. St Stephen’s Green je najveći koji sam posjetila. U njemu je veliko jezero, mnoštvo staza između predivnih zelenih površina, cvjetnih lijeha i drveća ispod kojih su klupe za odmor. Posebno me se ipak dojmio najmanji park na koji sam sasvim slučajno naletjela. Nalazi se pokraj dablinskog dvorca, opasan je zidom pa se gotovo i ne vidi izvana. Ušavši kroz vrata u vrt, oduševio me mir i ljepota koju nisam očekivala usred jednog velegrada.

Molly Malone (neslužbena himna Dublina) – Pjesma govori o legendi  o ženi koja se bavila trgovinom ribom i školjkama na ulicama Dublina i umrla mlada od groznice. Krajem 20. stoljeća izrasla je legenda da je postojala povijesna Molly, koja je živjela u 17. stoljeću. Prikazana je i kao jedna od rijetkih čednih ženskih uličnih trgovaca svoga vremena. Njen spomenik se nalazi u ulici Grafton. /Emina Baričević; foto: E.B./

Na izletu u Liku posjetili smo Memorijalni centar posvećen čovjeku koji je svojim izumima poboljšao život svih ljudi na našem planetu

Srce mi je ubrzano lupalo dok sam (20. 10.) u Memorijalnom centru “Nikola Tesla” u Smiljanu primila štap koji je omogućio da kroz moje tijelo prođe 100 tisuća volti struje. No, javila sam se za izvođenje tog pokusa zajedno s kolegicom Martom Ban jer sve ono što sam čula o velikom izumitelju Nikoli Tesli bila je garancija da je ovaj atraktivni pokus siguran.

Tesla je najpoznatiji je po izumu izmjenične struje i da je to jedini njegov izum i to bi bilo dovoljno da se njime ponosimo i mi i Srbi i Amerikanci i cijeli svijet. No, on ih je izumio na stotine i svojim je izumima poboljšao život svih ljudi na našem planetu. U Memorijalnom centru, nekad rodnoj kući ovog genijalnog izumitelja, vidjeli smo replike i fotografije nekih od njegovih izuma i čuli da je prijavio brojne patente. Na stranici Memorijalnog centra je popis čak 112 njegovih patenata prijavljenih u SAD-u, 29 iz Velike Britanije i 6 iz Kanade. Još puno izuma  nije prijavo te su opisi tih izuma kasnije pronađeni u njegovoj ostavštini.  

U Smiljanu sam doznala i o nekim Teslinim strahovima vezanim uz bakterije i viruse i to da je u strahu od zaraze često nosio bijele rukavice. Zapamtila sam i da je obožavao golubove i da je bio izuzetno velikodušan čovjek. Jedan od primjera njegove velikodušnosti je i slučaj kad je poderao ugovor s Westinghousom. Taj ugovor mu je trebao omogućiti ogroman novac, no znao je da bi time upropastio Westinghousa, jedinog čovjeka koji je tada vjerovao u njegov izum izmjenične struje.

Uz Smiljan, koji me je oduševio onim što sam u Memorijalnom centru saznala o genijalnom izumitelju, lijepo je bilo i u Muzeju Like u Gospiću. U tom Muzeju mogli smo vidjeti kako se nekad živjelo u tradicionalnim ličkim drvenim kućama. Razgledavali smo i zbirku mačeva ličkih ratnika, zbirke vrijednog namještaja, povelju kraljice Marije Terezije… Sjećam se  i zanimljive lepeze na kojoj su bili prikazani velikani ilirskog pokreta. U Muzeju su nam rekli da je to jedna od lepeza koje su u doba ilirskog pokreta poslužile kao pozivnice za jedan od ilirskih balova.

Imali smo priliku prošetati i centrom Gospić. Šetajući se centrom grada uočili smo i zgrade na kojima su još vidljivi “ožiljci” iz bombardiranje za vrijeme Domovinskog rata.

Sve u svemu, vrijedilo je ustati u 5 ujutro i vidjeti Smiljan i Gospić. Žao mi  je jedino što se suvenirnica u Memorijalnom centru zatvara već u  15 sati pa nismo uspjeli kupiti suvenire posvećene Tesli. No, neki su suvenire  nadoknadili brašnom.  Naime, prilkom obilaska starinskih mlinova uz rijeku Gacku imali smo priliku kupiti brašno i neki su tu priliku iskoristili i kući donijeli brašno mljeveno na tradicionalni način. /Lara Trušček, 7.b; foto: Tijana Mamić i Andrea Martinčić/