Učenici trećeg i četvrtog razreda uključili su se u aktivnosti povodom Godine čitanja pripremom vlastitih slikovnica. Slikovnice pripremaju tijekom aktivnosti “Kino slikovnica ” u sklopu koje zajedno, na satu u knjižnici, čitaju slikovnice projicirane na platno. O pročitanim slikovnicama zatim razgovaraju, a onda osmišljavaju vlastite priče.
Prva slikovnica koju su čitali zvala se “Nisam ja”, a tema joj je bila laganje. Učenici su zatim pisali vlastite priče o laganju, a potom su u oba razreda odabrane najbolje priče. U crtanju slikovnica sudjelovali su svi učenici, a knjižničarka Stojanka Lesički crteže je skenirala i objavila slikovnice u web alatu Book Creator. /Iva Beloša, 6. b; foto: S. L./
Većina naših novih učenika petaša došla je k nama u Sveti Petar Orehovec iz manjih područnih škola. No, učenik Karlo Sokač, naš novi kolega iz 5. c razreda, došao je k nama iz puno veće škole. Prva četiri razreda završio je u Koprivnici u OŠ “Antun Nemčić Gostovinski” koja ove školske godine ima 739 učenika.
Do bivše škole išao je pješice i trebalo mu je oko pola sata, a iz Miholca, gdje sada stanuje, u školu se vozi autobusom. No, nije to jedina promjena. U Koprivnici je živio u stanu, a sada živi u kući i to mu se više sviđa. Prije mu je najdraži predmet bio tjelesni, a sada je to glazbena kultura.
Razgovarajući s njim doznali smo i da mu se više sviđa u našoj školi jer kod nas ima manje svađa među učenicima. Zato mu bivša škola niti ne nedostaje, a kod nas je već stekao puno prijatelja. /Natalia Zelić, 5. a; foto: S. L./
Kad se na prvom sastanku Vijeća učenika razgovaralo o problemima koje učenici primjećuju u školi, petaš Jakov Benčak, istaknuo je problem ploče u učionici trećeg i četvrtog razreda. Rekao je kako se jako slabo vidi ono što učiteljica piše na ploči.
Pregledom ploče, naš ravnatelj Stjepan Lučki ustanovio je da se napisano na ploči ne vidi jer se na površini ploče nakupilo puno kamenca. U petak (19. 11.) on je započeo “borbu” s kamencem. Pokušaj s octom nije uspio, ali jest s brusnim papirom. Manji dio kamenca brusnim papirom odstranio je ravnatelj, a akciju je uspješno nastavio djelatnik Vilim Tremski.
Napisano na ploči sad se dobro uočava i zadovoljni su i učenici trećeg i četvrtog razreda, a i njihove učiteljice Dubravka Kos i Blaženka Svoboda.
Ukoliko i vi uočite neki problem u školi, prenesite informaciju svom predstavniku u Vijeću učenika (VU). Članovi VU odlučit će kome će uputiti zahtjev radi rješavanja problema. /Nika Šantić, 6. a; foto: S. L./
Velika akcija hvatanja uljeza u učionici trećeg i četvrtog razreda završena je jutros. U hvatanju nam nisu pomogli policajci, već karton, kruh i ljepilo jer uljez je bio miš.
Jučer popodne vidjeli su ga učenici trećeg razreda. Ispričali su to učiteljici i spremačima, a jutros kad smo mi četvrtaši došli u razred uočili smo malog miša zalijepljenog na ljepilo. Grickanju naših mapa i drugih papira u učioničkom ormaru brzo se stalo na kraj. /Klara Horvat, 4. razred; foto: S. L./
Bok! Ja sam, Dani. Prošli tjedan, iako sam bio jako bolestan, sudjelovao sam na natjecanju iz matematike. Znate li zašto sudjelujem na natjecanjima? Jer želim doći do kraljevstva riješenih problema i pročitanih knjiga.
Zbog pandemije to je bilo online natjecanje. Nakon što sam smogao hrabrosti i otvorio ponuđeni link, vidio sam da ima 30 pitanja. Kada sam vidio prvo pitanje osjetio sam prazninu u želucu. Znate li što sam učinio? Rekao sam testu: “Samo da ti kažem, ne razgovaram sa strancima.” Kad upoznaš nekoga ili nešto, čini mi se kao da zapališ žarulju u nepoznatoj prostoriji. Volite li više hodati po mraku ili upaliti svjetlo i brzo se osvrnuti oko sebe kako biste znali s čime imate posla? Malo me je strah i najradije upalim žarulju. Isto je i s testovima i natjecanjima.
Nakon što sam jednom pročitao cijeli test, počeo sam rješavati jednostavna pitanja. Nikad ne počinjem s teškim i nikad ne počinjem s prvim pitanjem. Testu sam pokazao da sam ja šef, birajući pitanja koje želim riješiti prve. Tko odlučuje? Ja ili test? Naravno da znam. I tako mi je porasla hrabrost i zaboravio sam da sam bolestan i nakon što sam riješio tih 20 lakih pitanja krenuo sam u “borbu” s ostalih 10 težih. Vau! Od 30 pitanja, već sam ih riješio 20. Pročitao sam prvo teško. “Nemam se čega bojati”, rekao sam sebi. “Teško? Jesam li rekao da su teški? Zašto sam to rekao?”, to mi je moj mozak govorio kad sam ih drugi put čitao. I tako sam završio test koji me je isprva uplašio.
Navečer se nisam baš dobro osjećao zbog temperature, ali išao sam provjeriti rezultat. Ocjene mi nisu najvažnije, ali želio sam vidjeti kako sam svladao borbu s pitanjima iz testa. Ispalo je da sam pobijedio u borbi s 30 pitanja i i da sam se kvalificirao u drugu fazu natjecanja. Znate, ja ne odustajem dok ne uspijem riješiti i shvatiti rješenje. Bitno mi je s kojim se problemom moram još jednom boriti, a ne ocjena. Znam da ćete reći: “Ocjene su važne.” Da, ali ne toliko važne. Nešto drugo mi je važnije. Ovo ljeto sam pročitao puno bajki jer smo u školi učili o bajkama, a sada želim imati svoje kraljevstvo i znam da je jedino što mogu dobiti kraljevstvo riješenih problema i pročitanih knjiga. Ako i vi želite doći u ovo kraljevstvo, imati hrabrosti i sudjelovati u natjecanjima, to je najsigurniji način da ga dobijete. /Ștefan Daniel, VI A/
Izvorni članak objavljen je u školskim internetskim digitalnim novinama“MEDIAGENER@TION” .
Filmovi #STOPcyberbullyingu i CITSLAP izabrani su za najbolje u kategorijama “Školski objektiv” i “Mislim dakle snimam”
Festival prava djece, manifestacija koja promiče dječje stvaralaštvo i kroz medij filma progovara o dječjim temama i problemima, održava se 13. godinu za redom. Ove godine imala sam priliku sudjelovati na tom Festivalu i to kao članica Dječjeg žirija. Naš je zadatak bio odabrati film koji najbolje progovara o problemima djece i mladih u Hrvatskoj danas. Osim Dječjeg žirija postojao je i Žiri mladih koji su činili srednjoškolci. Mi članovi Dječjeg žirija ocjenjivali smo filmove uvrštene u kategoriju „Školski objektiv“, a srednjoškolci filmove u kategoriji “Mislim dakle snimam”. Filmovi uvršteni u obje kategorije izabrani su iz selekcije filmova uvrštenih na Reviju hrvatskog dječjeg filmskog stvaralaštva i Four River Film Festivala, a birali su ih članovi žirija tih dvaju festivala.
Petra Kušec – članica Dječjeg žirija Festivala prava djece – izvor web stranica Festivala prava djece
Moje kolegice, Emme Sofia Pereira Sajko iz Zagreba, Corina Kovačić iz Male Subotice, i ja odabrale smo film #STOPcyberbullyingu. Taj film progovara o problemu vršnjačkog zlostavljanja na društvenim mrežama. U našem obrazloženju zašto baš smatramo da je to najbolji film napisale smo još i sljedeće : “Autori su korištenjem stop-animacije prikazali kako svi doslovno “upijamo” uvrede. Svatko od nas je barem jednom dobio ružni komentar. Film govori o temi s kojom se susrela većina djece u Hrvatskoj.”
Žiri mladih odabrao je film CITSLAP. Taj film, filmske družine De La Salle College of Saint Benilde iz Filipina, progovara o vrlo važnim temama, o zagađenju okoliša, klimatskim promjenama i globalnom zatopljenju.
Zbog trenutne situacije s korona virusom, udruga Alternator povodom otvorene Festivala organizirala je online panel „Poslušajte nas malo, ako vam je stalo! Djeca i mladi govore o posljedicama današnjih kriza“. Panel se mogao pratiti putem Facebooka. Panelisti i moderatori su bili djeca i mladi, a ovim panelom su svima poručili: „Mladi imaju dobra razmišljanja, imamo drugačiju perspektivu i drugačija rješenja, mi stvaramo, kreiramo i dajemo – voljeli bi da nas odrasli aktivno poslušaju!“
Da bih mogla obnašati ulogu člana žirija prethodno sam sudjelovala na tri radionice. Na njima smo učili o filmskim rodovima i žanrovima, načinima snimanja filmova te o filmskoj kritici. Mislim da će mi to dosta koristiti u budućnosti jer sam na shvatila da se ne trebamo bojati izreći svoje mišljenje. Jako mi je drago što sam imala priliku sudjelovati u ovoj aktivnosti jer sam stekla nova iskustava i dobro se zabavila. /Petra Kušec, 8.b; fotografije preuzeta sa stranice Festivala prava djece/
Učenici naše škole su u srijedu (17. 11. 2021.) ispred škole zapalili lampaše u znak sjećanja na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje.
Učenici se nisu smjeli miješati zbog epidemioloških razloga te su zato lampaše prvo zapalili učenici B smjene, a zatim učenici A smjene. Paleći lampaše mislili smo i na sve poginule u Domovinskom ratu uz želju da se takve ratne katastrofe više nikad ne dogode. /Iva Beloša, 6. b; foto: I. B./
U jednom baobabu bio je kafić u koji je stalo 60 ljudi
Baobab bar – izvor Pinterest
Možete li zamisliti kafić unutar nekog drveta. Takav kafić do 2016. nalazio se u mjestu Modjadjiskloof, u proviniciji Limpopo Južnoj Africi. U tom kafiću smještenom unutar ogromnog baobab drveta moglo je komotno boraviti 15 ljudi, a jednom je unutra bilo 60 osoba. Divovsko drvo Sunland Babobab, kako su ga tamo zvali, bilo je visoko 22 metra. Njegovo je deblo, kako to piše HRWIKI, u promjeru imalo 10,64 metara, a procjenjuje se da je bilo staro oko 1060 godina.
No, ovo je drvo propalo tijekom 2016. i 2017. i nije jedino. Između 2006. i 2018. osušilo se 9 od 13 najstarijih primjeraka baobab drveća. To je, kako to piše INDEX, objavljeno u časopisu Nature plants. Rumunjski znanstvenik Adrian Patrut i drugi znanstvenici koji su provodili istraživanje sumnjaju da je nestanak starih divovskih primjeraka baobaba “barem djelomično povezan s intenzivnim klimatskim promjenama koje poglavito pogađaju jug Afrike”.
Plodovi baobaba imaju 6 puta više vitamina C od naranče
Vidjet će se što će o izumiranju baobaba pokazati nova istraživanja, ali poznato je da osim u Africi, baobaba ima još i u Australiji. Postoji 8 različitih vrsta tog drveća, ali karakteristika je svih je da izgledaju kao naopako drveće jer im krošnja izgleda poput korijenja. Ovo bjelogorično drvo, neobično je po tome što u svojoj unutrašnjosti može pohraniti čak do 136.000 litara vode. Kako to piše na blogu PROJEKT- PERIVOJ, vodu iz drveta baobaba ponekad koristi stanovništvo u tim krajevima. Vodu isisavaju iz debla pomoću šupljih cjevčica. Velika količina vode u drvetu čuva ga od termite i požara, a od požara ga još štiti i njegova vatrootporna kora
Baobab drvo je još je na puno načina korisno ljudima. Od kore drveta plete se užad i vreće, pa čak i odjeća i nepromočivi šeširi. Plodovi baboba su jestivi, a i njihove sjemenke. Od osušenih se priprema osvježavajući napitak, što i ne čudi jer je utvrđeno da plodovi baobaba imaju 6 puta više vitamina C od naranče. Jestivo je i lišće koje neki koriste i za snižavanje temperature te kao lijek protiv malarije. U Africi ga zbog svih tih njegovih karakteristika zovu i “drvo života”. /Natalia Zelić, 5. c; fotografije preuzete s interneta/
Baobab bar – izvor WikipediaBaobab bar – izvor WinePair
Završna konferencija projekta “Škola poduzetnika”, financiranog iz programa Europskog snage solidarnosti, održana je 22. svibnja 2021. Bio je to moj prvi projekt u kojem sam sudjelovao kao volonter. Tijekom sudjelovanja u projektu puno sam toga naučio. Radeći na projektu razvijao sam se kao osoba i naučio sam kako promovirati solidarnost i osobito kako potaknuti mlade da solidarno djeluju.
Ovaj projekt bio je posebno posvećen mladima. Željelo ih se upoznati s konceptom poduzetništva te ih potaknuti na volontiranje u svim vrstama projekata kako bi im to pomoglo u društvenom razvoju. Također se željelo poučiti mlade preuzimanju odgovornosti, a sve to s ciljem izgradnje inkluzivnijeg društva, rješavanja socijalnih problema i smanjenja stope nezaposlenosti, posebice među mladima.
U sklopu projekta održane su 4 radionice, svaka s različitom grupom mladih, kako bi se što više mladih ljudi upoznalo s mogućnostima pokretanja vlastitog posla. Iskusni mladi poduzetnici podijelili su sa sudionicima projekta iskustva oko izrade poslovnih planova i pokretanja vlastitog posla.
Završna konferencija projekta održana je na otvorenom, u šumi izvan Aleksandrije. Na događaj su bili pozvani mladi sudionici projekta i njihovi roditelji. Voditelji su ukratko predstavili projekt, a nakon njih volonteri su volonteri pričali svoja iskustva. Naglasili su kako ih je ova projekt naučio mnogo korisnih stvari te što znači odgovornost i logično razmišljanje.
Događaj je završio dodjelom diploma i vodiča. U vodiču su opisane sve faze projekta, a dodani su i primjeri dobre prakse te izjave polaznika. Može se zaključiti da su da su voditelji i volonteri radeći zajedno postigli željeni cilj. /Anamaria Dragu, 8A/
Izvorni članak objavljen je u školskim digitalnom listu MEDIAGENER@TION.
Alexandria Bookstore je prva knjižara u okrugu Teleorman u Rumunjskoj. Svečano je otvorena 23. rujna 2020. Knjižara je nastala zahvaljujući inicijativi Udruge “Mihai Murar” koja razvija i projekt “Pokretna knjižnica”.
Ovo je mala knjižara za ljubitelje čitanja. To je mjesto gdje se organiziraju predstavljanja knjiga i aktivnosti za djecu, mjesto gdje se može čitati uz šalicu čaja, prostor gdje postoji besplatni internet i printer u boji.
Knjižara je namijenjenja stanovnicima grada i županije Teleorman. To je mjesto gdje će se moći kupiti knjige i održavati kulturno-umjetnička događanja. Mladi koji nemaju računalo moći će koristiti računalo u knjižari, pisati zadaću ili se informirati. Sav prihod od prodaje knjiga koristi se u dobrotvorne svrhe i aktivnosti namijenjene djeci. Odmah nakon otvaranja, volonteri Udruge pokrenuli su akciju kako bi djeci iz ruralnog područja županije Teleorman poklonili knjigu povodom Uskršnjih blagdana. Pozvali su građane da donesu neku svoju knjigu u knjižaru, a prikupljene knjige darovat će manje sretnoj djeci koja vole čitanje. Također, na Dan djeteta održane su dvije kreativne radionice za najmlađe. Djeca su mogla pokazati koliko su kreativna.
Nedavno je knjižara Alexandria odabrana od strane organizatora Međunarodnog animiranog filmskog festival da ugosti dvije projekcije animiranog filma.
Opisali smo vam kako u jednom provincijskom gradu volonteri čine dobra djela. Uglavnom ih čine mladi ljudi kojima čini zadovoljstvo da mijenjaju stvarnost. /Maria Popescu, 6 A/
Izvorni članak objavljen je u školskim internetskim digitalnim novinama MEDIAGENER@TION
