Prema nekim istraživanjima čak 66% ljudi spremno je više platiti za ekološki prihvatljive proizvode
Da je za budućnost ljudske vrste jako važno voditi računa o prirodi i čuvati je posljednjih godina sve je jasnije sve većem broju ljudi. O zaštiti prirode sve se više uči u školama, postoji sve više udruga koje se bave zaštitom prirode, a puno se novca ulaže u znanstvena istraživanja i zaštitu životinjskih staništa. Kako jača svijest o odgovornijem odnosu prema prirodi tako raste i potražnju za proizvodima i uslugama koje što manje štete prirodi. Prema pisanju portala Budi dobro anketom iz 2015. utvrđeno je da je čak 66% ljudi spremno više platiti za ekološki prihvatljive proizvode. Svjesni takvih sklonosti ljudi neki proizvođači žele profitirati na toj povećanoj svijesti ljudi i uvjeriti potrošače kako njihov proizvod ili tvrtka radi više na zaštiti okoliša nego što je to istina.
Takvi se postupci zovu greenwashing, a greenwasheri (oni koje se bave greenwahingom) u stvarnosti više vremena i novca ulažu u marketing kako bi svoje proizvode „ozelenili“ umjesto da doista svoje proizvode čine manje škodljivima za prirodu.
Ilustracija – Izvor- Freepik
Takve poteze u cilju što bolje zarade nažalost čine mnoge tvrtke. Prema pisanju medija jedna od njih je i McDonalds. Oni su, kako to piše Ekovjesnik, 2018. uveli papirnate slamke kako bi bile u skladu sa “zašitom okoliša”. No, njihove se slamke nisu mogle reciklirati. Problem je u njihovoj debljini i premazima zbog čega nisu bile pogodne za recikliranje i završavale su u običnom smeću koje se spaljuje.
Navodnu brigu za prirodu mnogi proizvođači žele naglasiti korištenjem zelene boje na pakiranjima proizvoda ili korištenjem izraza poput eko-friendly, zelenoili conscious collection (savjesna kolekcija). Ukoliko uz takve oznake ne idu konkretni dokazi koji mogu opravdati tu oznaku treba biti sumnjičav i upitati se ne radi li se samo o greenwashingu. /Manuela Kralj, 8. a/
Šiković: Za naše tjelesno i mentalno zdravlje važno je da nismo stalno u kući i vezani uz mobitele i internet
Naša učiteljica Ivana Šiković, predaje nam glazbenu kulturu, ali njeni hobiji nisu vezani uz glazbu već se ona u slobodno vrijeme bavi trčanjem i planinarenjem. Planinarenjem se počela baviti 2016. kao članica Planinarskog društva Križevci, a trčati je počela 2020. u Atletskom klubu Križevci. Razgovarajući s njom doznali smo što je motivira za bavljenje spomenutim hobijima te ponajviše o njenom noćnom planinarenju na Triglav, najviši vrh Slovenije.
Ivana Šiković – uspon na Triglav
Što Vam je trenutno draže planinarenje ili trčanje?
Trenutno se više bavim trčanjem jer mi je ono dostupnije, a planinarim vikendom kad imam više vremena za otići na neku planinu.
Što Vas motivira da se bavite tim hobijima?
Volim biti u prirodi, u društvu koje voli isto što i ja. Kod planinarenje me vesele ta druženja i boravak u tišini prirode. Veseli me i to što ne moram voditi brigu o tome koliko je sati i mogu isprazniti mozak od uobičajenog tereta svakodnevice. U trčanju me motivira neki cilj kojeg želim postići, neka utrka, neka nova istrčana dužina.
Koje planinarske pohode biste posebno izdvojili i zašto?
Definitivno najuzbudljiviji je bio uspon na Triglav, najviši vrh Julijskih Alpi u Sloveniji (2864 m). U društvu još 7 kolegica i kolega iz PD Križevci, Triglav sam osvojila, kako mi planinari to kažemo, 25. kolovoza 2025. Na taj pohod pošla sam bez puno razmišljanja i planiranja, nakon što sam pozvana u tim nekoliko dana prije samog puta. Zanimljivo je bilo da smo najveći dio rute prošli noću. Ustvari nismo planirali noćno penjanje, to smo dogovorili tek kad smo došli na prvu polaznu točku. Kako smo došli dosta rano popodne, odlučili smo da nećemo čekati jutro nego da krećemo noću. Svi smo imali kacige, sajle, naglavne lampe i svu ostalu potrebnu opremu te je naša noćna avantura počela oko pola sata poslije ponoći. Bilo je doista adrenalinski jer hodaš po stazi koju uopće ne vidiš pa čak ni opasne provalije i stijene, ali kako je bila prekrasna vedra noć uživali smo u pogledu na nebo prekriveno mnoštvom zvijezda. Nakon tri sata došli smo do prvog zaustavljanja, do planinarskog doma Planike. Tamo smo ostavili višak stvari i uzeli samo neophodnu opremu i krenuli dalje. Na Mali Triglav (nalazi se visini od 2739 metara) došli smo negdje oko 5.30 ujutro. Tada je počelo izlaziti sunce, a ja sam postala svjesna gdje se zapravo nalazim. Gledala sam provalije koje nisam vidjela u mraku i ogromnu stijenu koju je trebalo ispenjati da bi se došlo do vrha na 2864 metra. U jednom trenutku pomislila sam da više ne mogu, ali međusobno smo se bodrili i uz pomoć sajli uspjeli smo se popeti na cilj.
Knedlu u grlu koju sam osjećala prilikom penjanja, zamijenile su suze radosnice i ogromno uzbuđenje kad smo došli do Aljaževog stupa. Pamtit ću te trenutke sreće i ponosa zauvijek, i sad se naježim kad pričam o tom penjanju na Triglav. Svima osim našem vodiču Zlatku Mustiću, to je bio prvi uspon na Triglav. Naravno i povratak je bio jako zahtjevan. Postoji opasnost da se stijene odlome pa smo se spuštali vrlo oprezno i čekali jedni druge. Spust je trajao gotovo čitav dan i do kombija smo došli negdje iza 18 sati.
Prošlu 2025. pamtit ćete i po svom uspjehu u trčanju?
Da, posebno po svom prvom polumaratonu (21 km). Bilo je to u Ljubljani 19. listopada.
Ivana Šiković – polumaraton Ljubljana 2025.
Biste li hobije poput Vaših preporučili i nama učenicima?
Mislim da je za sve, pa tako i za djecu, dobro da se bave nekom tjelesnom aktivnošću, a svatko neka odabere ono što mu odgovara. No, važno je za naše tjelesno i mentalno zdravlje da nismo stalno u kući i vezani uz mobitele i internet. Dobro je birati aktivnosti koje se odvijaju u prirodi, a kad smo u prirodi trebamo je poštovati i cijeniti to što nam priroda pruža. /Elena Benčak, 6. b; foto: privatna arhiva Ivane Šiković/
Godišnje ljudi ubiju oko 100 milijuna morskih pasa
Da ljudi godišnje ubiju oko 100 milijuna morskih pasa i da je veća vjerojatnost da čovjek pogine od udarca kokosa u glavu ili udara groma nego od ugriza morskog psa to smo čuli prilikom posjete Prirodoslovnom muzeju od kustosa Antonija Svorenjaka. Naše istraživanje po internetu potvrdilo nam je točnost podataka koje smo čuli u Prirodoslovnom muzeju.
Na portalu Direktno.hr pronašli smo podatak da ljudi (prema izvještaju američke organizacije WildAid-a) svake godine u svijetu ubiju oko 100 milijuna morskih pasa, od čega 73 milijuna završi u juhi. Naime, u azijskim zemljama vrlo je popularna juha od peraja morskih pasa, ali meso morskih pasa jede se i u Europi pa i u Hrvatskoj. Kod nas u Hrvatskoj na tržnicama i restoranima najčešće je meso morske mačke i kostelja. Te male vrste morskih pasa najčešće završavaju u mrežama naših ribara.
Napadi morskih pasa u Hrvatskoj izuzetno su rijetki. Posljednji smrtonosni napad, kako to piše portal Dnevno.hr , bio je 1974. u moru kod Omiša, a posljednji napad morskog psa u našem Jadranu bio je 2008. i nije završio smrću.
Podatke o napadima morskih pasa u cijelom svijetu za svaku godinu bilježi Muzej Florida a tamo piše da je u 2024. bilo 47 napada morskih pasa na ljude koji nisu bili izazvani ljudskim postupcima. Na stranicama Muzeja piše i da su samo 4 napada za posljedicu imala smrt ljudi. Pronašli smo i podatak da desetogodišnji prosjek (2014. – 2023.) iznosi oko 70 neizazvanih napada i oko 6 smrtnih slučajeva godišnje. Spomenimo i da ima 489 vrsta morskih pasa, a samo 3 vrste opasne su za ljude. To su velika bijela psina , tigrasti morski pas i morski pas bik.
Tigrasti morski pas – ulovljen 1966. dužina 4,3 metra, težina 540 kg – Izvor-Wikipedia
Strah koji šire filmovi poput „Ralja“ morskog psa su učinili negativcem naših mora, no dok ljudi drhte na spomen peraje u daljini, horor se događa u našim morima gdje ribarske mreže i promijenjeni životni uvjeti u morskim staništima sve više smanjuju broj morskih pasa, vrstu koja je preživjela dinosaure.
Kao predatori na vrhu hranidbenog lanca morski psi su vrlo važni za ekosustav
Prema pisanju portala Tportala populacija morskih pasa u svijetu smanjila se za 70 posto. U našem Jadranu stalno ili povremeno živi 60 vrsta morskih pasa a i raža, a prema pisanju portala More, njih 70 posto je ugroženo.
Za ekosustav toliko smanjivanje populacije morskih pasa je vrlo opasno jer je morski pas kao predator koji se nalazi na samom vrhu hranidbenog lanca vrlo važan za eko sustav. Naime, on regulira populaciju riba jer se ponajviše hrani bolesnim, starim ili slabijim jedinkama. Time se sprečavaju bolesti i osigurava se da samo najzdravije ribe prežive i razmnožavaju se. Stručnjaci kažu i da smanjivanjem broja morskih pasa, raste populacija srednjih predatora kojima treba sve više hrane poput planktona, školjaka ili manjih riba i to dovodi do problema u ekosustavu.
Obzirom na sve navedeno, pitanje nije trebamo li se bojati morskih pasa, već možemo li si priuštiti svijet u kome ih više nema.
Na kraju samo dva podatka koje smo pronašli u Večernjem listu i na Wikipediji. Od udarca groma godišnje u svijetu pogine oko 25.000 ljudi, a od pada kokosovog oraha sa stabla na nečiju glavu premine oko 150 ljudi godišnje. /Manuela Kralj, 8. a/
Dominik Knezić bio je prvi učenik koji je napravio video prenamjene za eTwinning projekt „Zero Waste“, a njegov video imao više od 1450 pregleda. U međuvremenu video uratke pripremilo je još 11 učenika kako bi prenijeli različite ideje o mogućnostima prenamjene proizvoda s ciljem produžavanja vijeka trajanja stvari.
Ekološki razlozi poput onih zbog kojih je pokrenut projekt „Zero Waste“, ali i želja da se roditelji i djeca druže i zajedno uče i zabavljaju se, bili su nit vodilja našem Vijeću učenika da potakne organiziranje akcije „Roditelji i djeca zajedno“. Podsjećamo da su zimski praznici pogodno vrijeme za izradu proizvoda koji će biti izloženi u veljači na zajedničkom druženju roditelja i učenika naše škole.
Očekujemo i da će na tom druženju puno proizvoda promijeniti vlasnike i da ćemo prikupiti donacije kojima se planira nabaviti učeničke ormariće za 8. a. Najbolji radovi bit će nagrađeni, a za njih je spreman je nagradni fond u iznosu od 200 eura.
Pozivamo sve roditelje i učenike na zajedničko kreativno druženje tijekom narednih dana zimskih praznika. Korisne upotrebne predmete moguće je napraviti iz starih traperica, drveta, kartona, papira, željeza… a mnoštvo zanimljivih ideja s potrebnim uputama može se potražiti na https://www.pinterest.com/. Radove do kraja siječnja treba dostaviti u školsku knjižnicu. /Petra Paček, predsjednica Vijeća učenika/
U novogodišnjoj noći u Njemačkoj lani je poginulo 5 osoba zbog korištenja petardi i druge pirotehnike. U Hrvatskoj je lanjske novogodišnje noći 10 osoba teško ozlijeđeno, a njih 16 lakše. Mediji su u subotu 20. prosinca 2025. prenijeli da su dječaku u Osijeku 19. prosinca amputirana dva prsta zbog korištenja petardi. Policija upozorava i da su lani u vrijeme akcije Mir i dobro zaplijenili preko 2,5 tone različite pirotehnike, a uz to slijede i pozamašne kazne.
U pismu koje je našoj školi uputilo Ravnateljstvo civilne zaštite Ministarstva unutarnjih poslova piše da će se kažnjavati roditelji ili skrbnici djeteta koje je uporabilo pirotehnička sredstva, a mlađe je od 14 godina. Novčane kazne kreću se od 130,00 do 390,00 eura. Naime, korištenje bilo kakve pirotehnike zabranjeno je za djecu do 14 godine. Još veću kaznu dobit će stariji ili mlađi od 18 godina koji koriste pirotehnička sredstva kategorije F2 i F3 koriste u razdoblju od 2. siječnja do 26 prosinca. Policija piše da će novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1990,00. Pišu i da je korištenje tih vrsta pirotehnike dozvoljeno samo od 27. prosinca do 2. siječnja.
Školsko igralište nakon novogodišnje noći 2020.
Naših 37 učenika B smjene planira koristiti pirotehiku predstojećih blagdana
No, nama se čini da kazne i nisu toliki problem kao što to mogu biti amputacije prstiju ili druge teške ozljede ili čak smrt kao u primjeru Njemačke. Nas moguće ozljede brinu više od kazni jer ne bismo željeli da se blagdanski ugođaj zamijeni zvukom sirena hitne pomoći i posjetima bolnicama.
Zato policija u pismu upućenoj našoj školi poziva da ne koristimo nikakvu pirotehniku jer je korištenje bilo kakve vrste pirotehnike zabranjeno djeci do 14 godina. Nije uputno da je koriste niti stariji. Svoj primjer kako to može loše završiti, možete vidjeti u filmu naših filmaša “Bacimo petarde u prošlost”. Jedan od sugovornika u tom filmu je mladi Križevčanin koji je bez prsta ostao u 21. godini, a u istom tjednu to se desilo i njegovom bratu.
Pogledajte film koji su naši filmaši snimili 2020. i obratite pažnju kako je poslije novogodišnje noći izgledalo školsko igralište. Nadamo se da neće biti takvo i ove godine. Ne želimo vidjeti niti uplašene, ozlijeđene i mrtve životinje i zato pozivamo 37 učenika B smjene koji su u našoj anketi izjavili da planiraju koristiti pirotehnička sredstva da se predomisle i proslave predstojeće blagdane bez korištenja pirotehnike. /Margareta Ivšak,Marta Miklečić, 6. a/
Sedmaši Martin Mikec i Alen Burdić, danas su posjetili mališane vrtića “Mali Petar” i čitali im slikovnicu “Snježna pahulja”. Za ovo polugodište to je posljednje druženje s mališanima vrtića, a ova aktivnost, koju svaki drugi tjedan provodimo u partnerstvu s vrtićem već treću godinu zaredom, nastavit će se u narednom polugodištu u siječnju.
Mališanima iz skupine odgojiteljice Veronike Poljak, svidjela se slikovnica i druženje s Martinom i Alenom te su poželjeli da baš oni dođu i idući puta. /Martin Mikec, Alen Burdić, 7. a; foto: S. L./
Naše čitače oduševilo je blagdansko uređenje vrtića
U Brnu, drugom po veličini gradu u Češkoj (oko 400.000 stanovnika) naš školski Erasmus+ tim boravio je od 8. – 12. prosinca. U timu je bilo nas 10 šestaša, a s nama su bile učiteljica Mateja Benjak i knjižničarka Stojanka Lesički. Domaćini iz ZŠ Brno organizirali su brojne aktivnosti u kojima je sudjelovao i desetak čeških učenika te Erasmus+ tim od 11 učenika iz španjolske škole CEIP EDUARDO LÓPEZ PALOP, ENGUERA iz grada Valencie.
Najslađa aktivnost bila je pečenje štrudle od jabuka i medenjaka. Pripremali smo ih po uputama čeških učiteljica i jako su dobro ispali, osim jedne ture medenjaka koja je malo zagorjela. Zabavljali smo se dok smo sjeckali jabuke i modlima izrezivali medenjake u njihovoj kuhinji za učenike. Naime, oni uz uobičajene aktivnosti poput nogometa, zbora, folklora, informatičkog kluba, mogu pohađati i jogu, kuhanje, plivanje ili keramičku grupu.
Kako se radi u keramičkoj grupi i mi smo imali priliku vidjeti jer smo već prvi dan sudjelovali na radionici izrade keramičkih ribica. Doduše, ribice su već bile oblikovane, a mi smo ih samo bojali specijalnim bojama za keramiku. Naše radove domaćini su zatim ispekli, a posljednji dan, prilikom dodjele certifikata, dobili smo ih za poklon. Iznenadili smo se kako su nakon pečenja puno bolje izgledale. Naši domaćini ponose se svojom keramičkom sekcijom te je puno lijepih radova izloženo na školskim hodnicima koji su ukrašeni i brojnim plakatima i učeničkim radovima u različitim likovnim tehnikama. Privremeno, za potrebe jedne igre bili su ukrašeni i podatcima o utemeljitelju genetike Johannu Gregoru Mendelu. Tu igru igrali smo u timovima sa starijim češkim kolegama pa smo zahvaljujući njihovoj pomoći uspjeli riješiti dio zadataka.
Radionica izrade kolača
U školskom bazenu, renoviranom prije dvije godine, u srijedu uvečer uživali smo u kupanju. Nismo naviknuti kupati se s kapicama za plivanje na glavama, ali nekako smo ih otrpjeli zbog kućnog reda bazena. Uživali smo i u aktivnosti izrade čestitki od recikliranih materijala. Čini nam se da su nam najljepše ispale one s borićima izrađenim od starog notnog papira. Načinili smo i različiti nakit od već korištenih materijala. Za izradu nakita su nam između ostalog poslužile i ljuskice od pistacija. No, neki članovi našeg tima okušali su se i u gradnji garaža i kućica, barem su oni te konstrukcije proglasili garažama i kućicama, ali kako se kaže mašta može svašta. A mašte i kreativnosti trebalo nam je prilikom emajliranja žlica. Emajlirali smo ih uz pomoć praha u različitim bojama tijekom radionice održane u Tehničkom muzeju Brna. Osim Tehničkog muzeja posjetili smo i Planetarijum te Antropološki muzej. U Antropološkom muzeju nam je bilo zanimljivije jer smo učili o prašumi Amazoniji i razgledali izložbu o razvoju ljudske vrste te kostur mamuta, ali nama je najdraže bilo ulaziti u ogromnu maketu krokodila i izlaziti iz nje kroz rupu u zidu. Ipak smo mi djeca. Dječju razigranost potvrdili smo i u Znanstvenom centru VIDA gdje nam je spuštanje kroz ogromnu cijev s kata Centra bila najuzbudljivija aktivnost.
Radionica emajliranja i izrade čestitiki
Uzbudljivo, ali ujedno i pomalo zastrašujuće iskustvo bio je boravak u spilji Punkevní, gdje smo se nakon hodanja i razgledavanje njene unutrašnjosti desetak minuta vozili u čamcima. Prilikom te vožnje morali smo sklanjati glave kako ne bismo lupili u oštre stijene spilje. Svidjela nam se i vožnja žičarom na vrh ponora Macocha gdje smo napokon imali prilike uživati u suncu nakon cijelog tjedana provedenog u magli.
Posjet spilji Punkevní
Centar Brna upoznali smo kroz igru Survival Czech tijekom koje smo trebali pronaći gradske znamenitosti. Centar smo razgledavali i prilikom posjete labirintima u Brnu. Oni su nekad služili kao skladište za spremanje hrane koja se prodavala na obližnjoj tržnici. Labirinti su sad turistička atrakcija u kojoj se još mogu razgledati alkemičarski laboratoriji te nekadašnje sprave za mučenje. Centar grada upoznali smo i tijekom posjete svjetlosnim instalacijama kod dvorca u starom dijelu grada te prilikom posjete Adventskom sajmu. Na Sajmu smo iskoristili priliku da grad promotrimo iz kabina velikog kotača koji je svakako najveća atrakcija Adventskog sajma u Brnu.
Osim aktivnosti koje smo spomenuli, ovu našu Erasmus+ mobilnost pamtit ćemo po novim prijateljima iz Češke i Španjolske, ali i po boravku u hotelu Vista. Sobe su bile udobne i lijepe, a jako nam se svidio i doručak s brojnim vrstama slanih i slatkih jela te voća. Preporučili bismo i ostalim učenicima da se jednom odvaže na Erasmus+ avanturu jer nama se čini da se zbog iskustva koja smo stekli vrijedilo dizati u 6,15 ujutro, biti bez mobitela iza 9,45 uvečer i hodati daleko više nego inače. /Franka Orak, Elena Benčak, Lana Bukal, Viktorija i Lucija Hubina, Janko Truščkek, David Knezić, Eleonora Črenek, Margareta Ivšak, Marta Miklečić; foto: S. L./
Na Adventskom sajmu i posjeta svjetlosnim instalacijamaPosjet Adventskom sajmu i svjetlosnim instalacijama kod dvorca u BrnuVida znanstveni centar te Zoološki vrt posjetili smo u subotu, a muzej Antrhropos u četvrtak
Članice eTwinning projekta: Brigita Bedovec, Sara Općević, Lorena Benčec, Lara Hubina i Kim Kuntić
Uzorke su uzimale petašice koje sudjeluju u eTwinning projektu “ReCreate – From Waste to Art”
Učenici naše škole nemarno i nepravilno razvrstavaju otpad u spremnike za odvojeno odvajanje otpada u našoj školi. Od 27 izuzetih uzoraka otpada iz spremnika na katu škole samo je 7 uzoraka bilo odloženo u odgovarajući spremnik. U jednom spremniku za papir pronađeno je sve osim papira (omoti od bombona, žvakaće gume, školski pribor, korištene maramice), a također i u ostalim spremnicima situacija nije bila bolja.
Uzorke su u petak 28. 11. uzimale učenice 5. a razreda, članice eTwinning projekta “ReCreate – From Waste to Art” ” koji u našoj školi vodi učiteljica Mateja Benjak. Projekt je međunarodni, a u njemu sudjeluje 5 škola iz Francuske, Hrvatske, Španjolske i Turske.
U našim hodnicima postavljeni su spremnici za zeleno staklo, pet ambalažu, papir te koševi obloženi crnim plastičnim vrećama za miješani otpad, a po razredima su i dodatne kartonske kutije za papir. Podsjećamo da je razvrstavanje otpada ključni korak u recikliranju jer ukoliko npr. otpad od hrane odložimo u papir će biti uništen pa neće završiti u recikliranju nego u miješanom komunalnom otpadu. Treba imati na umu i da recikliranjem pomažemo očuvanju okoliša i štedimo energiju. U svim okvirićima pročitajte što treba odlagati u koji od spremnika. /Lorena Benčec, Lara Hubina, 5. a; foto: Mateja Benjak/
Spremnici za papir
U spremnike za papir može se stavljati: stari novinski papir, časopise, knjige, bilježnice, kartonska ambalaža, omotnice, reklamni materijali, papirnate vrećice i drugi papirnati proizvodi. Važno je da papirni otpad bude čist i suh kako bi se omogućilo njegovo recikliranje. Nikako ne smije stavljati papirnate maramice, fotografije i foto papir, zauljeni i prljavi papir, gumirane etikete, pelene i slične predmete.
Spremnici za zeleno staklo
U njih se sprema isključivo zeleno staklo, a nikako staklo drugih boja jer se staklo reciklira po bojama.
Spremnici za pet ambalažu
U ove spremnike mogu se stavljati plastične boce od pića te plastična kutije u kojima su bili kolači ili neka druga hrana.
Spremnici za miješani otpad
U ove spremnike mogu se bacati papirnate maramice, papirići od bombona i sav ostali otpad koji se ne može reciklirati.
Važno je redovito kontrolirati pridržavaju li se djeca dogovorenih pravila
Internet i mobitel zasigurno su među važnijim izumima u povijesti čovječanstva i vrlo su korisni. No, oni ne smiju zavladati životima naše djece jer posljedice se mogu odraziti na mentalno i fizičko zdravlje te ih se treba koristiti s mjerom, a roditelji imaju najvažniju ulogu u tome kada i koje sadržaje će djeca konzumirati na internetu. To su najvažnije poruke zajedničkog roditeljskog sastanka pod nazivom “Roditeljstvo digitalne generacije” koji je 25. 11. održan u školskoj sportskoj dvorani.
Na roditeljskom sastanku o mentalnim i fizičkim posljedicama prekomjernog korištenja interneta govorila je učiteljica Ljiljana Picig. Knjižničarka Stojanka Lesički govorila je o istraživanjima o prekomjernom korištenju interneta te incidentima koji se sve češće dešavaju zbog neprimjerenog korištenja interneta, a informatičar Darko Višak roditeljima je približio aplikacije za roditeljsku kontrolu aktivnosti djece na internetu.
Na kraju sastanka roditelji su pozvani da osmisle vlastita obiteljska pravila o korištenju interneta. Dvoje roditelja kao predstavnici grupa iznijeli su javno prijedloge svojih grupa. U prijedlozima su definirali pod kojim uvjetima dijete može koristiti mobitel (internet) te dnevno vremensko ograničenje korištenja mobitela. Naveli su i do kojeg vremena uvečer dijete može koristiti mobitel, a definirali su i pravila o upotrebi mobitela prilikom obroka. U prijedlozima su spomenuli i kakvim sadržajima i aplikacijama djeca ne bi trebala pristupati i kakve video igrice ne bi trebali igrati. Bilo je i prijedloga oko rječnika (načina komunikacije) kojeg je poželjno koristiti na internetu.
Pozivamo i sve one koji nisu bili na roditeljskom sastanku da izrade svoja pravila i stave ih na vidljivo mjesto u svom kućanstvu te da redovito kontroliraju pridržavaju li se djeca dogovorenih pravila. /knjižničarka Stojanka Lesički; foto: S. L./
Djelatnici MUP-a održali predavanje roditeljima o sigurnosti djece u prometu
Djelatnici MUP-a Damir Jančijev i Matija Švagelj jučer su u sportskoj dvorani naše škole održali predavanje o sigurnosti djece u prometu. Predavanju je prisustvovalo oko 120 roditelja. U fokusu predavanja bilo je korištenje romobila jer je broj nesreća s romobilima u porastu. Prema statistikama samo je u prvoj polovice ove godine u Hrvatskoj zabilježeno je 257 prometnih nesreća s romobilima, a u njima su 73 osobe teško ozlijeđene, a njih 140 lakše.
Jančijev i Švagelj istaknuli su da je romobil višestruko opasnije prijevozno sredstvo od romobila. Napomenuli su i da djeca do 14 godina ne bi uopće smjela upravljati romobilom. Kazali su i da se u skladu sa zakonskim propisima romobilom ne bi smjelo voziti brže od 25 km/h i da se ne bi se smjeli koristiti romobili čija je snaga veća od 0,6 kW te da bi vozači romobila obavezno trebali koristiti zaštitne kacige. Naglasili su i da se romobilom smije prevoziti samo jedna osoba. Istaknuli se i da se romobilom ne smije upravljati koristeći slušalice te da se vozači električnih romobila moraju kretati biciklističkom stazom ako postoji, a ukoliko ne onda pješačkim dijelom staze, ali pod uvjetom da vode računa o sigurnosti pješaka.
Električni romobili mogu se koristiti i na cestama, ali samo na dionicima županijskih, lokalnih i nerazvrstanih cesta na kojima je brzina ograničena 50 km i gdje je to dopušteno postavljenim prometnim znakom. Ukoliko se voze noću obavezno trebaju koristiti reflektirajuću odjeću ili znak. Djelatnici MUP-a govorili su i općenito o sigurnosti djece u prometu te su naglasili ulogu škole i roditelja u edukaciji djece.
Spomenuli su i da imaju saznanja o skupini mladića u Svetom Petru Orehovcu koja upravlja motorima bez vozačke dozvole i na način da sebe i druge dovode u opasnost. /foto: S. L./
