Nepoznati počinitelji prevrnuli su i sve kontejnere oko škole
Nepoznate osobe oštetile su tijekom proteklog vikenda glavni elektro ormar u kojem su pohranjeni kablovi za napajanje naše nove sportske dvorane električnom energijom. Od našeg domara Marijana Kosa, doznali smo da je ovaj vandalski čin mogao je završiti i tragično jer osim što je oštećen plastični elektro ormar vandali su na dva mjesta oštetili i zaštitni omotač na dva kabla.
Tragedija je srećom izbjegnuta, a materijalnu štetu utvrdit će policija koju je danas ujutro, odmah po dolasku u školu, pozvao ravnatelj Stjepan Lučki. Policija će ispitati i tko je odgovoran za rušenje kontejnera u školskom dvorištu, ali i kontejnera u cijeloj ulici.
Valja napomenuti da je ovo drugi vandalski čin u dvorištu naše škole u nekoliko mjeseci. Naime, u vrijeme održavanja manifestacije Petrovo netko je iščupao i oštetio prometni znak, oštetio ukrasni bicikl s cvijećem u vrtu, razbacao cvijeće s prozora, oštetio plastične kante za otpad te instalacije od guma koje su načinili učenici škole. /Ines Martinek, 6. a; foto: S. L. /
Četiri učenici dijele prvo mjestu u kategoriji četvrtih razreda
Lucija Tinodi, učenica 5.b, pobjednica je natjecanja u čitanju naglas u kategoriji petih razreda, a posebno priznanje povjerenstvo upućuje Luki Hubini, učeniku 5.a. Lucija je u jednoj minuti pročitala 151 riječ (739 znakova) i imala je samo jednu grešku. Luka je također imao samo jednu grešku, a pročitao je 141 riječ (683 znaka). Povjerenstvo smatra da je Luka posebnu pohvalu zaslužio jer je njegovo čitanje bilo vrlo izražajno.
U kategoriji četvrtih razreda prvo mjesto dijele čak četiri učenice: Lucija Tremski, Tea Filipašić, Doris Sokolić i Lara Franjčević. Sve one imale su samo 1 grešku, a pročitale su 104 riječi (535 znakova).
Natjecanje u čitanju naglas – natjecatelji iz 4. razreda
Natjecanje je održano danas u školskoj knjižnici, a povod je bio Mjesec hrvatske knjige. Članice povjerenstva bile su učiteljice: Marina Golec, Dubravka Kos, Blaženka Svoboda i Nataša Tumpak Brčić.
Petaši su čitali ulomak iz knjige “Mama je kriva za sve” Zorana Pongrašića, a četvrtaši ulomak iz knjige “Filip, dječak bez imena” Ante Gardaša. Na natjecanju je sudjelovalo 12 učenika petih razreda i 8 četvrtaša. /knjižničarka Stojanka Lesički, foto: S. L./
Natjecanje u čitanju naglas – natjecatelji iz 5. a
U Kinu Tuškanac gledali smo i Oscarom nagrađen „Surogat“
Čak 50 kratkih filmova učenika osnovnih i srednjih pogledala sam od 20. – 22. 10. u Kinu Tuškanac u Zagrebu za vrijeme Smotre hrvatskoga školskoga filma. Među njima je bio i naš film “Na gospodarstvu” zahvaljujući kojem smo pozvani na Smotru. Puno filmova mi se svidjelo, ali izdvojila bih film “Bez nas nema vas”. Film govori o osoblju škole, kuharicama, domarima, čistačicama, učiteljima, ravnateljima i pokazuje koliko s7 svi oni važni da bi škola funkcionirala.
Ema Pacur predstavljala je filmsku grupu na Smotri hrvatskog školskog filma
Film su snimale učenice iz škole OŠ Tomaša Goričanca iz Male Subotice, čija je filmska grupa ove godine snimila čak 6 filmova. S učenicama iz Male Subotice sam se najviše družila i baš po tom druženju ću zapamtiti Smotru u Zagrebu.
Osim što smo gledali naše filmove drugog dana Smotre imali smo priliku sudjelovati i na predavanju o produkciji. Od producentice i dramaturginje Tene Bošnjaković doznali smo da osobitu pozornost trebamo posvetiti prvoj fazi produkcije koja se naziva predprodukcija. U toj fazi najvažniji je razvoj ideje i samog scenarija jer kako je naglasila Bošnjaković, to su ključne točke u razvoju filma. Ukoliko nemamo dobru ideju i scenarij produkcija (snimanje slike i zvuka) i postprodukcija filma neće to moći nadoknaditi. Na predavanju sam još doznala da u profesionalnu postprodukciju filma spadaju montaža slike i zvuka, specijalni efekti, izrada špice, izrada promotivnih materijala, premijera, slanja filmova na festivale i prodaja filma distributerima.
Posljednjeg dana Smotre gledali smo nekoliko animiranih filmova Zagrebačke škole crtanog filma. Među njima je bio i Surogat, jedini hrvatski film nagrađen nagradom Oscar. Na zatvaranju smo imali prilike čuti osvrt Povjerenstva na prikazane filmove. Između ostalog članovi Povjerenstva rekli su da mi mladi filmaši ne bismo trebali biti lijeni ponovno snimiti neki kadar. – Dajte si strpljenja i vremena, ne budite lijeni. Prenijeti dušu u film to je bingo – rekao je redatelj Neven Hitrec. Članovi Povjerenstva istaknuli su i da je slika u filmovima bolja nego prije, ali i da je zvuk još problem u dosta prikazanih filmova. Taj komentar u vezi zvuka sam osobito zapamtila jer mi se čini da i naša filmska grupe treba raditi na poboljšanju kvalitete zvuka. /Mihaela Pacur, 6. c, foto: S.L./
Karla Hlebić, učenica 7. a, nova je predsjednica Vijeća učenika, a Veronika Hendelja, učenica 6.c izabrana je za potpredsjednicu. Izbori za novo rukovodstvo Vijeća učenika za školsku godinu 2022./2023. održani su jučer u školskoj knjižnici.
Konstituirajujćoj sjednici VU prisustvovao je i ravnatelj Stjepan Lučki. On je članovima pojasnio ulogu Vijeća učenika te je članove Vijeća ukazao na mogućnost upozoravanja na probleme u školi u cilju njihovog rješavanja. Istaknuo je i da svojim idejama i primjerima mogu utjecati na kvalitetu života u školi i lokalnoj zajednici te ih pozvao da budu aktivni i koriste svoje pravo na izražavanje mišljenja.
Na kraju sastanka dogovoreno je da će predsjednica i potpredsjednica pripremiti prijedlog programa rada, a potom će uskoro biti sazvana naredna sjednica Vijeće učenika. /Vijeće učenika, foto: S. L./
Film „Na gospodarstvu“ jedan je od 50 pozvanih filmova iz 19 zemalja
Kao jedan od junaka dokumentarnog filma „Na gospodarstvu“ imao sam priliku sudjelovati na DUFF-u, međunarodnom filmskom festivalu održanom u Dubrovniku od 13. do 16. 10. Iz više razloga bilo je to nezaboravno iskustvo.
Zanimljive filmove koje su snimila djeca i mladi iz različitih zemalja u svijetu gledao sam u društvu svojih novih prijatelja iz Zagreba i Gline. Od 50 filmova uvrštenih na DUFF, najviše mi se svidio dokumentarni film „Libertas“. To je film o ljubavi prekinutoj pogibijom mladića u ratu. Ustvari to je i film o besmislenosti rata, a nastao je na temelju pisama koja je mladić pisao svojoj djevojci. Taj je film je snimila Belgijanka, porijeklom iz Dubrovnika. Nisam bio jedini kome se svidio taj film. „Libartas“ je dobio nagradu publike, a nagradio ga je i stručni žiri u kategoriji dokumentarnog filma za autore u dobi od 16 -21 godina.
Grand prix, glavnu nagradu festivala stručni žiri dodijelio španjolskom filmu „Na drugom katu“. Film je potresna priča o usamljenosti starih ljudi koji ponekad kao i glavna junakinja filma umru, a da godinama nitko ne pronađe njihov leš.
Fran Košutić na Dubrovnik film festivalu 13. – 16. 10. 2022.
Domaćini su nam omogućili besplatan posjet svim znamenitostima Dubrovnika
No, festival nije bio jedini razlog što je moj posjet Dubrovniku bio nezaboravno iskustvo. Prvi puta imao sam priliku letjeti avionom i bilo je to pozitivno iskustvo. Leteći među oblacima na visini od preko 7000 metara svladao sam strah od letenja. Još jedan razlog bio je sam grad Dubrovnik i njegove znamenitosti. Naime, organizatori festivala: Udruga „Luža“, Škola filma Šipan i Kinematografi Dubrovnik, omogućili su nam besplatne ulaznice svim gradskim znamenitostima te smo imali prilike posjetiti sve one koje smo željeli. Ne znam je li me više dojmilo hodanje po Dubrovačkim zidinama ili vožnja žičarom do Srđa. Sa zidina koje su visoke na pojedinim mjestima čak 22 metra, puca pogled na Stari grad, a sa 416 metara visokog Srđa i do susjedne Crne Gore.
Fran Košutić – obilazak Dubrovačkih zidina
Poslužilo nas je i vrijeme te smo uživali u šetnjama Stradunom, najljepšom i najpoznatijom ulicom Dubrovnika, u posjeti Kneževoj palači, Domu Marina Držića i drugim znamenitosti ovog krasnog grada. Neke dijelove Starog grada upoznali smo i kroz igru lov na blago koja je započela u staroj gradskoj luci, a završila ispod tvrđave Lovrijenac gdje smo pronašli posljednju kuvertu s uputama za igrače.
I još jedna od nezaboravnih stvari bio je boravak u doista prekrasnom Studentskom domu. U domu izgrađenom prije 3 godine, sobe i svi drugi prostori su veliki i lijepo uređeni te preporučam budućim studentima da razmisle o studiranju u Dubrovniku. /Fran Košutić, 8.b; foto: S. L./
Nika Futač i ja nastupile smo na Festivalu dječje kajkavske popevke u Zlataru 2.10.2022., a pratila nas je učiteljica Emina Baričević i naši roditelji. Izvodile smo pjesmu Trantičica koju smo nas dvije uglazbile. Pratio nas je Tamburaški orkestar Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Siniše Leopolda, a nastupale smo s još 16 drugih škola koje su se prijavile.
Nika Futač, učiteljica Emina Barićević i Matea Majerić – nastup u Zlataru
Vraćanjem u 4. razred ispričat ću vam kako je do toga uopće došlo. Trebala je početi nastava matematike. Niki je bilo dosadno čekati učiteljicu da dođe i pregleda nam zadaće. Počela je pucketati prstima i tiho pjevati, a ja k’o ja, volim skladati i pjevati pa sam joj se pridružila. Mi smo se toliko zapjevale da nismo čule učiteljicu da je došla. Pitala nas je što radimo i čija je to pjesma. Mi smo joj odgovorile da se pjevanjem i stvaranjem vlastitog ritma zabavljamo. Tada nam je rekla za Festival kajkavske popevke i pitala nas je želimo li se prijaviti. Nika i ja smo odmah pristale. Zajedno smo odabrale tekst, učiteljica je zapisala našu skladbu, prijavila nas je i čekale smo odgovor. Za nekoliko dana dobile smo neočekivan ulaz u finale. Kada sam ja to vidjela u poruci na maminom mobitelu potekle su mi suze radosnice.
U tjednu prije nastupa Nika i ja smo s učiteljicom išle smo na probu u Zagreb na HRT. Bila sam jako, jako sretna. Kada smo ja vidjele kolika je to zgrada ostale smo u šoku! Nakon probe s orkestrom u studiju Mozart Hrvatskoga radija, meni su se još uvijek tresle noge. Da ne bismo išle doma gladne, naša draga učiteljica nas je odvela u McDonalds da se okrijepimo nakon napornog rada.
Nastup u Zlataru je bio uzbudljiv i nimalo lagan! Bile smo sedme po redu. Najavili su nas kao predstavnice Koprivničko-križevačke županije. Imale smo tremu, ali smo dale sve od sebe, jer nije lako pjevati u mikrofone dok te prati takav orkestar.
Nakon naših nastupa pjevao je Bojan Jambrošić. Meni je bilo jako zanimljivo slušati kako je pjevao. Bilo je kao da sam srela svojeg hrvatskog idola! Nakon svega, na pozornicu smo išli svi učenici i uz pratnju orkestra smo otpjevali pjesmu Zlatarski kraj koju smo tamo naučili. Bilo je to sve skupa jedno divno iskustvo za pamćenje! /Matea Majerić 5.a; foto: Emina Baričević/
Zanimljivo nam je bilo da je i naša učiteljica kao djevojčica u 6.,7. i 8. razredu nastupala u Zlataru sa svojim skladbama kao mi dvije sada.
Nastupale smo u narodnim nošnjama našega kraja koje nam je posudio KUD Prigorec iz Svetog Petra Orehovca.
U sklopu projekta učenici će putovati u Grčku i Italiju
Romima su bile zavezane oči, Slovenci su smjeli trčati samo na jednoj nozi, Mađari su mogli brzo hodati, a Hrvati su smjeli normalno trčati na “međunarodnom” natjecanju koje se odvijalo na igralištu naše škole. Ustvari nije to bilo nikakvo međunarodno natjecanje niti su sudionici bili Romi, Slovenci i Mađari nego smo mi učenici 8. b igrali igru uloga na uvodnoj radionici Erasmus+ projekta “Rights now!” (“Prava sada!”).
Učenici 8.b na uvodnoj radionici Erasmus+ projekta “Prava sada”
Kako nam je objasnila koordinatorica projekta Stojanka Lesički, u tom ćemo projektu učiti o demokraciji i ljudskim pravima i baš zato smo projekt započeli spomenutom igrom kako bismo shvatili da svi ljudi bez obzira na nacionalnost i ostale razlike trebaju imati jednaka prava. Ova igra bila je uvod u razgovor o pravednosti, moralu i ljudskom dostojanstvu.
Razgovarajući o pravednosti morali smo dati svoje mišljenje na pitanja poput ovog: – Slavica i Jozo su domari u jednoj osnovnoj školi. Slavica je ljuta jer je dobila plaću u iznosu od 1.500 kuna, a Jozo je za isti posao dobio plaću od 2.300 kuna.
Koordinatorica projekta objasnila nam je i da će u projektu „Prava sada!“ sudjelovati oba osma razreda. Tijekom projekta pripremat ćemo podcast o kršenju ljudskih prava, a istraživanja o njihovom kršenju započet ćemo nakon online susreta s pučkom pravobraniteljicom. Dogovaraju se i susreti s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova i za osobe s invaliditetom.
U sklopu projekta očekuju nas i mobilnosti u partnerske škole iz Grčke i Italije. U Grčku će četiri učenice putovati krajem listopada, a 6 učenika putovat će u Italiju početkom ožujka iduće godine. /Lea Hrandek, 8.b; foto: S.L./
Naš film “Na gospodarstvu”nagrađen je prvom nagradom stručnog žirija u kategoriji dokumentarnog filma na Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece (29. 9. – 2.10. 2022.) u Malom Lošinju. Bila sam baš sretna kad sam u ime naše filmske grupe prozvana na pozornicu da primim nagradu. Ti trenutci na pozornici bili su poput šlaga na torti jer četiri dana provedena na Malom Lošinju bila su doista slatka.
Uživala sam u druženju s filmašima iz različitih gradova Hrvatske, a ponajviše s ekipom iz OŠ Marije Jurić Zagorke i OŠ Bartola Kašića iz Zagreba. Nas četvero, Jan, Leda, Petar i ja doista smo bili pravi tim i cijelo smo vrijeme provodili zajedno. Zajedno smo gledali projekcije filmova, šetali, a jednom smo se uspjeli i okupati u moru. More nije bilo baš toplo, ali mi smo bili hrabri i zaplivali smo u bistrom moru prekrasne Sunčane uvale. Poslije kupanja, sušili smo se tražeći kamenčiće pogodne da na njih nešto nacrtamo. Navečer smo na njih crtali poruke za uspomenu. Neke kamenčiće, zajedno s cvijećem, poklonili smo i našim mentoricama. Po njihovim rekacijama uočili smo da smo ih baš ugodno iznenadili.
Valerija Puškar, snimateljica filma “Na gospodarstvu”
Nas učenike je pak ugodno iznenadio posjet Muzeju Apoksiomena koji se nalazi na rivi u središtu Malog Lošinja. Muzej je interaktivan pa smo neke stvari o ovoj lijepoj statui atlete doznali pritiskajući različite gumbiće na izlošcima, a neke nam je ispričala kustosica. Posebno mi je bila zanimljiva priča da su u statui, pronađenoj 1996. u moru pokraj otočića Vele Orjule, neko vrijeme u antičko doba živjeli miševi. Ulazili su kroz otvor na lijevom stopalu, a da su tamo bili potvrđeno je analizom gnijezda od slame pronađenog u podlaktici lijeve ruke. Kratki film o pronalasku i restauraciji statue atlete, obnavljane čak 7 godina, gledali smo u prostoriji koja je cijela obložena tepihom. Na tepihu je prikazano morsko dno, a za izradu ovog krasnog tepiha potrošeno čak 675 kilograma vune.
Odličan film “Mozak na pašu” crtala je moja cimerica Arijela
Ugodno iznenađenje bili su i filmovi koje smo gledali. Puno toga nam se svidjelo, a meni ponajviše igrani “Jurica” OŠ Večeslava Holjevca. U tom je filmu dječaka koji se želio ispisati iz škole izvrsno glumio Grga, mališan iz prvog razreda koji je također bio s nama na Malom Lošinju. Jako mi se svidio i film “Virtualna šetnja školom” učenika iz OŠ Braće Radića iz Koprivnice. Taj film na zabavan način prikazuje što sve učenike razredne nastave čeka kad pređu u peti razred. Gledajući film zaključila sam da su filmaši iz Koprivnice jako puno truda uložili u izradu različitih rekvizita i kostima. Puno truda u svoje filmove uložili su svi, a možda najviše oni koji su pripremali animirane filmove tehnikom klasične animacije, crtanjem likova na papiru.
Od ukupno 86 filmova prikazanih na Reviji, animiranih je bilo najviše, čak 25. Doista je bilo odličnih animiranih filmova u različitim tehnikama animacije, a meni se najviše svidio film “Mozak na pašu” ŠAF-a iz Čakovca. Autorica tog filma je bila moja cimerica, sedmašica Arijela koja doista lijepo crta. Njen i sve ostale filmove nagrađene i prikazane na Reviji još nekoliko dana možete vidjeti na slijedećoj POVEZNICI. /Valerija Puškar, foto: S. L./
Revijske projekcije još je moguće vidjeti online
Prije stručnog žirija sve pristigle filmove, njih 247, procjenjivala je selekcijske komisija. Ta je komisija odlučila kojih će 86 ući u službenu konkurenciju. Evo što su o našem filmu napisale njene članice, producentice i redateljice Marina Andree Škop, Dalija Dozet i Margit Antauer.
MARINA ANDREE ŠKOP Iz Iz perspektive dječaka upoznajemo život na farmi. Meni se jako sviđa dječja perspektiva koja se povezuje s malim janjcima. Ima nešto iskreno u ovom dokumentarcu.
DALIJA DOZET Hvala dečkima koji su nas uveli u svoju svakodnevicu i pohvala ekipi koja je okrenula kameru u zanimljive likove iz svoje okoline.
MARGIT ANTAUER Dokument koji će prema riječima nekih sudionika tek pokazati koliko je važno bilo snimiti film o životu na seoskom gospodarstvu. Desetminutno zanimljivo druženje sa starijom i novom generacijom ljudi i životinja na hrvatskom selu
Naše sinopsise trebamo doraditi za narednu radionicu
U novu filmsku avanturu krenuli smo u subotu (24. 9.) na radionici koju su vodili Saša Poštić i Luana Muškić, članovi zagrebačke Udruge Blank. U suradnji s njima snimit ćemo igrani film, a na ovoj prvoj radionici razvijali smo ideje za igrani film.
Osobito zabavno bilo je u dijelu radionice kad smo komentirali ideje za filmove. Najčešće se za riječ javljao naš kolega Gabrijel Kurpez, koji je uočio dosta slabih točki u pojedinim idejama. No, nije bio jedini, skoro svi, od nas ukupno 18 koliko nas je sudjelovalo na radionici, uključivali su se i komentirali nelogičnosti u pojedinoj ideji. Od voditelja smo dobili pohvale i oni su rekli da je to pravi put za izradu dobre filmske priče. Na radionici smo naučili da se sažet nacrt za film zove sinopsis, a scenarij je detaljno razrađena filmska priča s opisima likova, njihovim postupcima, dijalozima, opisom ambijenta….
Radionicu vode Saša Poštić i Luna Muškić iz Udruge Blank iz Zagreba
Za idući sastanak dobili smo zadatak doraditi naše sinopsise u skladu s primjedbama naših kolega i voditelja. Tad ćemo ponovno komentirati naše uratke, a na idućoj radionici bismo trebali odabrati najbolju ideju. Na temelju odabrane ideje dalje ćemo razraditi scenarij, izabrati glumce….
Ima tu još puno posla, ali nadamo se da ćemo se i narednih nekoliko subota dobro zabavljati i snimiti zanimljiv igrani film. / Lucija Srbljinović, 7.a; foto: S. L./
Talent Mate Rimca otkrio Ivan Vlainić, njegov učitelj u Srednjoj strukovnoj školi u Samoboru
Kad se na uličnim utrkama počeo utrkivati sa starim BMW u koji je instalirao električni motor suparnici su mu govorili da ništa neće postići s tom svojom “veš mašinom”. No, ta “veš mašina” 2011. osvojila je Guinnessov rekord i 5 FIA-inih (Međunarodne automobilističke federacije) rekorda za najbrže ubrzavajuće električne automobile, a njegov vlasnik Mate Rimac ove 2022. godine, u svojoj tvornici zapošljava čak 1800 ljudi.
Izvor: Rimac automobili – Nevera postiže maksimalnu brzinu od 420 km/h, ubrzanje do 100 km/h za manje od dvije sekunde
Tvrtku 34. godišnjeg Rimca, koji je svoj san počeo ostvarivati s 18 godina kada je kupio BMW, star 22 godine, posjetili smo 15. rujna u sklopu Erasmus+ S.O.S. mobilnosti. Kroz jankomirski pogon tvrtke Rimac automobile, prošetali smo u pratnji djelatnice Nine Kaluđerović. Ona je uz osmijeh na licu, poput neke enciklopedije, iznosila brojne podatke o tvrtki Rimac. Između ostalog ispričala nam je i da je Rimac spomenuti BMW kupio zaradom od prodaje patenta za sustav zrcala koji je uklanjaju mrtvi kut tijekom vožnje.
Sudionici Erasmus+ S.O.S mobilnosti u posjetu tvrtki Rimac automobili
Doznali smo i da je Rimac talent za inovacije počeo pokazivati još u Srednjoj strukovnoj školi Samobor gdje je pohađao smjer za mehatroniku. Njegov je talent otkrio učitelj Ivan Vlainić te ga je počeo slati na natjecanja iz mehatronike i elektronike. Da je otkrio pravi talent potvrdile su kasnije brojne nagrade na natjecanjima unutar školskog sustava, ali i one međunarodnim sajmovima inovacija. Kasnije je Rimac svoje menedžerske sposobnosti usavršavao na studiju menedžmenta Sveučilišta VERN, a posljednjih godina uspješno širi tvrtku čiji su dioničari i važni igrači u automobilskoj industriji poput Porsche te Hyundai/Kia. Od prošle godine Rimac je zajedno s Porscheom postao suvlasnik Bugattija.
Nina Kaluđerović, upoznala nas je s tvrtkom Rimac automobili
Nevera košta 2,4 milijuna eura, a prvu je kupio prvak u formuli 1 Nico Rosberg
U podatcima kojima nas je obasipala naša pratiteljica Kaluđerović, iznenadio nas je podatak da je ustvari proizvodnja baterija za automobile glavni posao tvrtke Rimac. U odjel gdje se, kako je istaknula Kaluđerović, proizvode najbolje baterije na svijetu za električne automobile, nismo smjeli ući jer se u tom odjelu moraju poštivati propisi u pogledu vlage, temperature… U taj odjel mogu ulaziti samo ovlašteni djelatnici. Ono što nas je ipak najviše iznenadilo bila je cijena Nevere, najbržeg električnog automobila na svijetu. Nitko od nas nije pogodio pa nam je Kaluđerović otkrila da Nevera košta čak 2,4 milijuna eura. Šokirani tim podatkom našu smo pratiteljicu pitali tko kupuje tako skupi automobil. Rekla nam je da prvu Neveru, od 150 koliko planiraju proizvesti, kupio Nico Rosberg, prvak formule 1 iz 2016. Ostali kupci su bogati biznismeni, kolekcionari skupih automobila.
Saznali smo i da je u Neveru ugrađeno čak 25 kilometara žice. Razgledajući odjel u kojem se proizvode luksuzne navlake za sjedala doznali smo da gotovo sve dijelove za Neveru u Rimcu proizvode sami. U tom odjelu uočili smo različite materijale i boje za presvlake. Svaki kupac može po želji birati kako će izgledati unutrašnjost njegova Nevere, a kako je istaknula Kaluđerović, cijena Nevere može zato biti i viša od spomenutih 2,4 milijuna eura. Oni koji se odluče za narudžbu, svoju Neveru dobit će za oko 5 tjedana.
Prolazeći kroz odjele tvrtke Rimac doznali smo ponešto i o uvjetima rada u tvrtki Rimac. Impresioniralo nas je to što na posao mogu dovoditi kućne ljubimce i to što u tvrtki rade ljudi iz čak 30 različitih zemalja. Vlasnik Mate Rimac uveo je i pravilo da se baš svi zaposlenici tvrtke Rimac sastaju dva puta godišnje i razgovaraju o planovima poslovanja. Kako ih je već 1800 sastajati se mogu jedino u koncertnim dvoranama. Tko zna možda će netko iz naše škole jednog dana postati zaposlenik ove tvrtke koja izgleda ima svijetlu budućnosti u automobilskoj industriji. /Valerija Puškar, 8. b; foto: S. L./
