Novac od čepova donirat ćemo za projekt Škole za Afriku
Ukupno 48 kilograma čepova prikupljeno je u sabirnoj akciji koja je završila 20. 12. 2022. U akciji su sudjelovali učenici područnih i matične škole, a akciju je organiziralo Vijeće učenika naše škole. Sredstva koja dobijemo bit će kao i prije namijenjena za projekt Škole za Afriku.
Ovaj puta najviše čepova prikupio je Dorijan Jasek, učenik drugog razreda. On je na vaganje donio 5 kilograma čepova. Kilogram manje prikupila je Ena Dubrava, učenica 5. a. Ona je izbrojila da je sakupila točno 1000 čepova. Treća najmarljivija skupljačica je četvrtašica Doris Sokolić, a ona je donijela točno 3 kg plastičnih čepova. /Zara Slavi, 6. a; foto: S. L./
Ukupno 4.852,75 kuna prikupili smo prošle polugodište u akciji Škole za Afriku. Novac je prikupljen u akciji prodaje kolača uz Dan jabuka i skupljanjem novca po razredima. Učiteljica Dubravka Kos, voditeljica ove aktivnosti, zadovoljna je odazivom učenika i solidarnošću koju su pokazali tijekom provođenja ove akcije. Ona već smišlja nove načine za prikupljanje novca u idućem polugodištu.
Podsjetimo, ove školske godine UNICEF-ova akcija Škole za Afriku namijenjena je za pomoć djeci Etiopije. Prethodne školske godine iz ovog se programa prikupljala pomoć za djecu Madagaskara, a naša škola prikupila je više od 10.000 kuna. /Zara Slavi, 6. a; foto: S. L./
Veliko postignuće Udruge Prijatelji životinja – čak 27 hrvatskih gradova neće noćas imati vatromet
Udruga Prijatelji životinja pohvalila se na svojoj mrežnoj stranici da je čak 27 gradova odustalo od vatrometa za doček Nove godine. U posljednji tren učinio je to i naš glavni grad Zagreb. Važno je to postignuće Udruge Prijatelji životinja jer će sigurno biti manje mrtvih i šokiranih kućnih ljubimaca zbog buke koju proizvodi vatromet. Oni se godinama zauzimaju i za potpunu zabranu korištenja pirotehnike. To im nije uspjelo u potpunosti, ali od prošle godine zabranjena je nabava, posjedovanje i uporaba petardi i redenika kategorije F2 i F3, a ostala pirotehnička sredstva mogu se koristiti od 27. prosinca do 1. siječnja. Kazne se kreću od 5.000 do 15.000 kuna, a za pravne osobe od 10.000 do čak 30.000 kuna.
Nažalost neki se ne obaziru na zabrane i visoke kazne i dalje koriste petarde, a kako to može završiti svi smo imali priliku čuti prije nekoliko dana kad je devetogodišnji dječak prilikom eksplozije petarde ostao bez četiri prsta.
Školsko igrališta nakon slavlja iz noći kad se čekalo 2020. godinu
U filmu “Bacimo petarde u prošlost”, koji je naša filmska grupa snimila 2020., Luka Oman, predsjednik Udruge Prijatelji životinja, opširno govori o patnjama životinja koje doživljavaju zbog buke petardi. U filmu govori i mladić iz Križevaca koji je ostao bez prsta zbog uporabe petardi. Pogledajte film prije večerašnjeg slavlja. Nadamo se da naše školsko igralište neće izgledati kao što je izgledalo nekih godina. /Barbara Dvečko, 7. a; naslovna fotografija – Freepik/
Ovaj golemi sisavac dobio je nadimak “morski čovik” zbog svog dobroćudnog ponašanja
Prvi znanstveni opis “morskog čovika” napravljen je na primjerku ulovljenom 1777. godine u blizini otoka Cresa. Ustvari “morski čovik” ili “morski medvid” samo su nadimci za sredozemnu medvjedicu, jednu od najrjeđih vrsta iz skupine tuljana, koja je na popisu ugroženih životinja, ne samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu.
Nadimak “morski čovik” ovaj golemi sisavac dobio je zbog njegove dobroćudne naravi. Narasti može do 240 centimetara u dužinu, a težiti može do 300 kilograma.
Iako je sisavac i diše plućima pod vodom može izdržati čak do 10 minuta. Tu sposobnost, kako to piše Zaštita prirode, ima zahvaljujući tome što može čuvati zrak zatvaranjem nosnih i ušnih otvora.
Izlov zbog krzna i mesa te turizam razlozi su izumiranja “morskog čovika“
Sredozemna medvjedica odličan je plivač i svoju omiljenu hranu glavnošce, rakove i ribe može loviti na dubini čak do 50 metara. Na kopnu se pari, a ženka može izleći samo jedno mladunče. No, to nije razlog zato što ih danas ima vrlo malo. Prije su ih lovili zbog krzna i mesa, a razlog je onečišćenje mora i turizam, a one vole mir i tišinu. Prema procjenama stručnjaka u Sredozemnom moru ima ih još svega oko 700. U našem Jadranskom moru izumrle su 60-tih godina prošlog stoljeća, a povremeno se pojavljuju u istočnom Jadranu.
Prema pisanju Instituta za istraživanje i zaštitu mora Plavi svijet, prvo opažanje dokumentirano fotografijama, zabilježeno je u lipnju 2005. kod otoka Silbe. Tu su medvjedicu pratili gotovo 10 godina sve dok nije uginula 2014. Institut povremeno dobiva dojave ljudi da su vidjeli medvjedicu. U medijima smo pronašli da je posljednji puta viđena prije dva mjeseca na području Dubrovnika. No, koliko ih doista obitava u našem i Sredozemnom moru trebalo bi se utvrditi po objavljivanju rezultata projekta Eastern Adriatic Monk Seal Project-a. U projektu uz našu zemlju sudjeluju još Grčka, Crna Gora i Albanija. /Ines Martinek, 6. a; naslovna fotografija- Insitut Plavi svijest/
U Forest aplikaciji korištenjem mobitela ubijate virtualno drvo
Jučer smo pisali o pojmu FOMO ili strahu od propuštanja te smo u članku spomenuli da postoje brojne aplikacije koje mogu pomoći u kontroli vremena provedenog na mobitelu. Iako se čini čudnim vrijeme na mobitelu ograničavati skidanjem još jedne aplikacije neki tvrde da je njima to pomoglo.
Jedna od njih je i Petra Seleš zadovoljna korisnica aplikacije Forest Ona je u članku o toj aplikaciji napisala da ju je među brojnim sličnim, privukla originalna ideja te aplikacije. Naime, ta aplikacija “ubijanjem” drveta motivira korisnike da ostanu usredotočeni na posao koji rade, a ne na zbivanja na mobitelu. Odnosno, kako je to kazala Seleš, aplikacija se koristi tako da se ne koristi mobitel.
Nakon što se pokrene aplikacija korisnik posadi drvo i drvo raste dok se mobitel ne koristi. Čim se iziđe iz aplikacije drvo će uvenuti. Aplikacija se naplaćuje za korisnike IOS-a i Windows Phonea. Besplatna je za Androide, ali za dodatne mogućnosti poput detaljnih statistika vremena provedenog na na mobitelu, mora se platiti.
Još jedna aplikacija koja može pomoći u fokusiranosti na zadatke važnije od društvenih mreža je i RealizD. Ta je aplikacija dizajnirana za iPhone i iPad pametne telefone. Izrađuje statistike upotrebe telefona i preuzimanja podataka te pomaže u analizi navika korisnika telefona. Sve to pokazuje putem jednostavnih grafikona. Omogućuje i postavljanje dnevnog ograničenja zaslona mobitela.
Sličnih aplikacija još je mnoštvo, a u odabiru možda može pomoći i članak s opisima još nekoliko njih objavljen na portalu Medijska pismenost. Oni opisuju aplikacije Checky App, QualityTime, Stayfree, Yourhour i Moment. /Magdalena Ivšak, 7.b /
Istraživanja su pokazala da je FOMO fenomen izrazitiji kod strastvenijih korisnika društvenih mreža
Sutra pišete test iz povijesti i pokušavate učiti, ali mobitel je ipak kraj vas i svako malo se čuje zvučni signal da je upravo stigla neka poruka. Niste isključili zvuk, a i mobitel je stalno pored vas jer se bojite da ne propustite nešto važno. Takva pojava odnosno strah od propuštanja na engleskom se zove fear of missing out odnosno FOMO.
Portal Udruge kako si? piše da društvene mreže imaju veliku ulogu u doživljaju FOMO-a. Oni spominju i da su istraživanja pokazala da snažniji osjećaj FOMO-a u imaju oni koji češće koriste društvene mreže. Potvrđeno je da su studenti koji su češće posjećivali Facebook za vrijeme fakultetskih predavanja imali snažniji osjećaj FOMO-a. U istraživanju su ti studenti spomenuli da posjećivali Facebook odmah nakon buđenja, prije odlaska na spavanje te za vrijeme obroka.
Mi ljudi smo društvena bića i imamo potrebu za povezanošću s drugima. Želimo znati što drugi rade, a želimo i da nas drugi cijene i da je nekom stalno do nas. To je prirodna potreba, ali kako to piše već spomenuti portal taj strah od propuštanja može biti povezan s negativnim tjelesnim i psihičkim posljedicama. Istraživanja su potvrdila da su osobe sa snažnijim osjećajem straha od propuštanja češće patile od glavobolje, grlobolje i sličnih neugodnih tjelesnih simptoma te su osjećale sniženo samopouzdanje, tugu i druge psihičke smetnje.
Izvor – Freepik
Posljednjih godina jača pokret JOMO
Zato stručnjaci preporučuju da je potrebno ponekad odvojiti se od mobitela. Ima i drugih korisnih i zanimljivih aktivnosti poput čitanja knjiga, slušanja glazbe, bavljenja sportom… Kako vrijeme na mobitelu brzo leti preporučljivo je radi kontrole samih sebe instalirati i neku aplikaciju koja prati vrijeme provedeno pred ekranom.
O tim korisnim aplikacijama više u narednom tekstu, a za kraj ovog još ćemo objasniti što je to JOMO. To je akronim za joy of meesing out i znači radost propuštanja. Kreiranje ovog pojma pripisuje se amerikancima Christini Crook i poduzetniku Anil Dashu. Crook je 2015. napisala knjigu The Joy of Missing Out. Prije pisanja te knjige otišla je na 31 dnevni digitalni detox. Kasnije je pokrenula web stranicu, a 2019. i seriju podcasta na temu JOMO. Anil Dash je pak upotrijebio je izraz JOMO kako bi opisao svoje emocije nakon povlačenja iz tehnologije kada mu se rodio sin. U međuvremenu JOMO je postao i pokret kojeg u Americi čak propagiraju i neke velike tehnološke tvrtke. U članku profesorice Linde Gorchels pronašli smo podatak o istraživanju kojim je potvrđeno da je mogućnost pogreške pri obavljanju nekog zadatka na poslu povećava nakon telefonskog poziva ili poruke. U slučaju poziva mogućnost pogreške povećava se za 28 posto, a u slučaju poruke za 23 posto. /Iva Beloša, 7.b; naslovna fotografija – Freepik/
Sličice se mogu mijenjati i u Udruzi skupljača sličica
Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru je završilo, ali skupljanje sličica UEFA Champions league traje i dalje. Ustvari otkako je naša reprezentacija osvojila brončanu medalju, u našoj školi interes za sličice je još i veći. Pogotovo za neke igrače. Joško Gvardiol je najtraženiji od naših igrača i postiže najveće cijene. Uz njega jedan od najtraženijih je i golman Dominik Livaković. Dok su od stranih igrača najtraženiji Neymar, Gavi i Dušan Vlahović.
Dobro ste pročitali, sličicama se i trguje, a za Gvardiola djevojčice daju i više nego dječaci. Prije koji dan u školi se pričalo o postignutoj cijeni od 60 kuna za sličicu Joška Gvardiola. Sličice i mijenjamo, ali cvjeta i trgovina sličicama. Neki učenici u našoj školi uspješni su u prodaji i navodno su već zaradili stotinjak kuna na prodaji sličica.
No, naši prodavači sličica u školi su “sitne ribe” jer kako smo pročitali na portalu mojfaks.dnevnik.hr u Argentini su u listopadu ljubitelji nogometa stajali u redovima da bi kupili sličice nogometaša. U Argentini je i vlada morala intervenirati zbog nestašica sličica. Jedan se argentinski vlasnik dviju uličnih trgovina stripova i sličica pohvalio da je prodao 2000 paketića sličica u jednom danu. Naravno, kod njih je sličica Messija najskuplja, a navodno se njegova sličica “ispod pulta” nudila za 300 eura. U Argentini se za taj iznos moglo kupiti 300 paketića sličica. U Argentini su se u prodaji pojavile i lažne sličice.
U našim trgovinama paketić sličica košta 7,00 kn, a u album treba zalijepiti ukupno 670 sličica. Dakle, kad bi bilo sreće i da svaki puta u paketiću dobijemo različite igrače, za cijeli album bi trebalo izdvojiti 1039,00 kuna. No, teško je da će netko biti baš takav srećković. Na portalu Novi list pročitali smo da je stručnjak za financije Kieranu Maguireu, izračunao da bi za sve sličice trebalo izdvojiti oko 7 000,00 kuna.
Nismo doznali je li netko u našoj školi uspio skupiti sve sličice, ali zato smo pronašli informacije o mogućnostima razmjene sličica. Sličice se npr. mogu mijenjati putem Facebook grupa za mijenjane sličica: Grupa 1 i Grupa 2. Mogu se mijenjati i na specijaliziranoj stranici za mijenjanje sličica laststicker. Pretražujući internet doznali smo da u Hrvatskoj postoji i Udruga skupljača sličica. Udruga se zove „IMAM-IMAM-NEMAM“ Oni još od 5. 9. 2022. svaki ponedjeljak od 17 sati organiziraju razmjene sličica u prostoru udruge u Savskoj 150. Na njihovoj mrežnoj stranici piše da će se razmjena organizirati sve dok bude interesa. /Fran Tukša, 6.a; foto: F. T./
Pravobraniteljici smo poručili da nas roditelji i učitelji ponekad ne shvaćaju dovoljno ozbiljno po pitanju nasilja na internetu
Nas djecu rijetko se pita za naše mišljenje, a baš zato što su nas pitali što mi mislimo svidjelo nam se u Uredu pravobraniteljice za djecu kojeg smo posjetili 22. 12. 2022. Posjet je bio organiziran kao jedna od aktivnosti u sklopu Erasmus+ projekta “Rights now”, a sudjelovalo nas je 13 iz 8. a i 8.b razreda. Razlog našeg zadovoljstva posjetom osim upoznavanja pravobraniteljice Helence Pirnat Dragičević i predstavljanja Ureda jest radionica o dječjim pravima.
Pravobraniteljca Helenca Pirnat Dragičević (u sredini) sa savjetnicama Davorkom Osmak Franjić i Majom Flego
Upravo na toj radionici koju su vodile savjetnice pravobraniteljice Davorka Osmak Franjić i Maja Flego, mi i naše mišljenje bili smo u središtu pažnje. Na radionici su nas pitali za naše mišljenje o problemima koje vidimo na području prava na obrazovanje, prava na zdravstvenu zaštitu i prava na zaštitu od svih oblika nasilja. Što se nasilja tiče, glasnogovornik te grupe Mihael Đuran, u predstavljanju grupnog rada spomenuo je ono što svi mislimo. Naime, Đuran je rekao da ni učitelji, niti roditelji ponekad ne shvaćaju dovoljno ozbiljno naše probleme u vezi nasilja na internetu. Naš je kolega istaknuo je i to da neka djeca zbog nasilja na internetu doživljavaju velike traume i da je potrebna veće podrška škole i roditelja u prevladavanju problema nasilja na interentu.
Antonio Mikec i Mihael Đuran
Da je Ured pravobraniteljice jedna od institucija kojoj je doista stalo do mišljenja djece potvrđuje i to što su oformili MMS – Mrežu mladih savjetnika. U uvodnom dijelu radionice savjetnice su nam objasnile da je MMS tijelo koje sačinjavaju naši vršnjaci od 12 do 18 godina. Oni putem foruma MMS-a i na skupovima uživo mogu iznositi svoja mišljenja o pitanjima koje muče djecu. Članovi se biraju putem natječaja svake 3 godine. (U ovom sastavu MMS-a i naša škola ima članicu. Predstavlja nas osmašica Lara Trušček. Učenici naše škole mogu joj se obratiti i iznijeti svoje probleme i prijedloge.)
Prilikom našeg posjeta Uredu pravobraniteljice razgovarali smo i Konvenciji o pravima djeteta i upoznali se s četiri vrste prava (prava na preživljavanja, razvojna prava, zaštitna prava i prava na participaciju). Sve zemlje koje su potpisale tu Konvenciju, a njih je 196, moraju se pridržavati potpisanog. Nažalost, nisu sve zemlje svijeta potpisnice Konvencije. Začudilo nas je kad smo čuli da je nisu potpisale Sjedinjene američke države.
Na kraju našeg susreta naši domaćini ugodno su nas iznenadili brojnim poklonima. Uz šalice koje će nas podsjećati na ovaj susret dobili smo i kalendare te letke o dječjim pravima, MMS-u i publikaciju s Konvencijom o dječjim pravima. /Josipa Jelak, 8. a; foto: S. L./
Ove školske godine provodimo Erasmus+ projekt “Rights now!” (“Prava sada!”) te smo stoga odlučili da ljudska prava budu i naša glavna tema u “Klinčeku”. Projekt provodimo s partnerima iz Grčke, Italije i Njemačke.
Na današnjoj Božićnoj priredbi roditelji i svi drugi posjetitelji imali su dovoljno mjesta za sjedenje i sve je u novom lijepom prostoru izgledalo nekako svečanije nego prijašnjih godina. Pjesme, plesne točke i igrokazi koje su s pripremili učenici bili su dobar uvod u blagdansko raspoloženje.
Djelić atmosfere s priredbe pogledajte u galeriji fotografija. Klikom na svaku pojedinu fotografiju moguće ih je pogedati u zasebnom prozoru. /foto: S. L./
U Poljskoj smo učili o govoru mržnje i igrali floorball
Kad domaćini s tobom na snijegu i temperaturi ispod nule čekaju vlak koji kasni i još odu kupiti čaj da te ugrije, to je prava gostoljubivost. Upravo po toj gostoljubivosti naših poljskih domaćina najviše ćemo pamtiti našu Erasmus+ mobilnost u gradu Sierdazu. Erasmus+ projekt S.O.S. (“Uvećajmo sigurnost učenika na internetu”) omogućio nam je da u Poljskoj boravimo od 9. do 16. prosinca, od čega smo 6 noći proveli kod naših domaćina u Sierdazu, a dvije u hostelu u Warsavi.
Roditelji naših domaćina potrudili su se ugoditi nam finom hranom i svakakvim poklonima. Jedan od poklona bile su i cipele za snijeg, a dobio ih je učenika Gabrijel. Domaćini su nam ugađali i obilaskom grada. Neki od nas imali su priliku ići na kupanje, neki na kuglanje i grudanje, na pizzu, u Mc Donalds, a neki i u kupovinu poklona po dućanima.
Lijepo nam je bilo i u školi domaćina. Njihova je škola velika poput naše i ima isti broj učenika. I njih i nas je 300. U školi naših domaćina imali smo radionice o mržnji na internetu i stereotipima, a zajedno smo pripremali i kratke video uratke o populističkom govoru u medijima. Zajedno smo posljednjeg dana igrali i floorball. To je igra slična hokeju, ali se ne igra na ledu već na parketu. Naši domaćini su vrlo uspješni u tom sportu na natjecanjima na regionalnom nivou.
U Kopernik centru ležali smo na čavlima
Prilika za druženje sa svim sudionicima mobilnosti, osim u školi, bilo je i na izletima u glavni grad Warsavu i u grad Wrocław. U Wrocławu nas je oduševio Božićni sajam, a u Warsavi Kopernik centar. Taj centar nazvan po čuvenom poljskom astronomu Nikolu Koperniku poznatom po heliocentričnoj teoriji (da je Zemlja jedan od planeta koji kruže oko sunca). Centar je izgrađen s ciljem popularizacije znanosti, a u ogromnoj zgradi posjetitelje mami mnoštvo različitih eksponata i igara. Nas je najviše oduševio eksperiment s ležanjem na čavlima. Učiteljice iz biologije sjetili smo se kad smo u jednoj od igara imali prilike razvrstavati organe ljudskog tijela. Učiteljice iz zemljopisa sjetili smo se u igri u kojoj smo promatrali populaciju svijeta, a učitelja iz fizike dok smo gledali kako gibanje zraka u vis diže tanku tkaninu. U centru nas je oduševio i Mercedes budućnosti. To je tzv. autonomno vozilo kojim se može upravljati na daljinu. Nismo mogli ući u njega, ali smo zato iskoristili priliku da se slikamo pred njim.
WrocławWrocławWrocław
S našim domaćinima i učenicima iz Finske, Portugala, Rumunjske, Španjolske komunicirali smo na engleskom, a pomagali smo si i Google prevoditeljem i gestama. Poljake smo ponešto i razumjeli jer neke riječi su slične našima, ali ne baš puno te mislimo da će nam ova mobilnost biti poticaj da više učimo engleski jezik. Također i da budemo oprezniji na internetu i da stvaramo mišljenja o ljudima tek kad ih sami upoznamo, a ne na osnovu stereotipa (pojednostavljeni načini razmišljanja o nekim pojavama ili skupinama ljudi).
/Erasmus+ tim: Iva Beloša, Karla Hlebić, Magdalena Išvak, Gabrijel Kurpez, Lucija Srbljinović; foto: S. L./
Tekst o mobilnosti objavljen na poratlu Prigorski.hr
Brojne fotografije dostupne su u priloženim foto filmovima:
