Morske kornjače najčešće stradavaju u ribarskim mrežama
Calimero nije lik iz crtića, a Saturn nije planet već su to imena morskih kornjača koje su bile na liječenju u Oporavilištu za morske kornjače u Malom Lošinju. Bili su tamo i Bura, Grom, Veli i još mnoge druge kornjače. Zaposlenici instituta Plavi svijet, koji vode ovo Oporavilište, imena im daju prema mjestu gdje su ozlijeđene morske kornjače pronađene ukoliko prijedlog imena nema osoba koja je pronašla kornjaču.
Calimero je u oporavilištu boravio čak 7 mjeseci jer je imao duboku ozljedu stražnjeg dijela oklopa najvjerojatnije uzrokovanu udarcem trupa plovila. Kornjače često ozljeđuju brodovi jer one izlaze na morsku površinu. Na površinu mora izlaze kako bi se sunčale obzirom da su hladnokrvne životinje, ali i da bi udahnule zrak. Naime, one su morska bića koja dišu plućima. Na površinu izlaze čak i za zimskog mirovanja (hibernacije). Bez zraka mogu biti maksimalno do 7 sati.
Nekoliko tisuća kornjača svake godine ugiba u ribarskim mrežama
Osim ozljeda od brodova morske kornjače najčešće stradaju tako da se zapetljaju u ribarske mreže ili progutaju udicu i plastičnu strunu. Na mrežnoj stranici Instituta Plavi svijet pronašli smo podatak da nekoliko tisuća kornjača u Jadranskom moru svake godine ugiba u ribarskim mrežama. U Oporavilištu u Malom Lošinju za ozlijeđene kornjače uređeni su specijalni bazeni za intenzivnu njegu i oporavak te prostori za operacije. Slična oporavilišta postoje i u drugim zemljama, a važno je da ih ima jer se morske kornjače nalaze na Crvenoj listi ugroženih životinja. Važno je brinuti se za ugrožene vrste životinja i biljaka jer izumiranja vrsti utječe na bioraznolikost i dovodi do različitih poremećaja u prirodi.
Institut Plavi svijet zato vrši i brojne edukativne aktivnosti o zaštiti mora. Što se kornjača tiče Institut upozorava javnost kako treba postupati ukoliko netko uoči ozlijeđenu kornjaču. Kad se kornjače oporave, također s ciljem poticanja svijesti o potrebi zaštite kornjača, organiziraju javna puštanje kornjača u more.
Izvor – FreepikPuštanje u more morske kornjače Bova; Izvor – Institut Plavi svijetPuštanje u more morske kornjače Calimero; Izvor – Institut Plavi svijet
Morske kornjače žive u svim dijelovima Jadrana tijekom cijele godine, a gnijezde se na plažama Grčke, Turske i Cipra. U naše more dolaze kad se počnu hraniti rakovima i školjkama, tj. organizmima koji žive na dnu mora. Postoji 7 vrsta morskih kornjača, a u našem Jadranskom moru najčešće žive glavate želve. One mogu živjeti 60-tak godina, a odrasle jedinke mogu dostići težinu do 115 kilograma.
Više o morskim kornjačama dostupno je u priloženoj radnoj bilježnici Instituta Plavi svijet. /Petra Šok, 7. a; fotografije: Freepik i Institut Plavi svijet/
Križevači band kids from the sky započeo je djelovati 2017. U posljednje vrijeme kidsi su sve popularniji u radijskom eteru i na raznim platformama. Teo Golub i Robin Petić, dvojica talentiranih mladića iskreno su nam odgovorili na naša brojna pitanja i otkrili svoje želje i planove.
Zašto baš to ime kids from the sky? Čija je to ideja?
Teo: Ideja je moja jer sam se uvijek osjećao kao da ne pripadam sredini u kojoj se nalazim. Tako je taj naziv nekako imao smisla.
Kako funkcionira live nastup sa samo dva člana?
Teo: Kod vrste glazbe kojom se bavimo to je moguće. Kad imamo live nastupe idu matrice, a ispod toga programirani bas. Robin svira bubnjeve i zadužen je za puštanje matrica, a ja pjevam. Kad bismo željeli nastupati s live instrumentima trebalo bi nas biti 10 na pozornici da to sve uspije. Nismo jedini koji tako radimo, ima takvih grupa još.
Alternativni pop
Teo Vi skladate glazbu, a pišete i pjesme. Otkud ideje?
Inspiracija je čudna stvar, dođe pa ode. Meni najčešće dođe kad odem nekud u nepoznato i onda kad se vratim dođu ideje. Inspirira me i dobra glazba da i sam pokušam napraviti nešto dobro. Što se tiče pisanja, stalno sam pisao neke svoje imaginarne priče. Imao sam bujnu maštu i bio kreativan, ali nisam se baš fokusirao na pjesme. Prvu pjesmu sam napisao negdje u 7-8 razredu kad mi se jako sviđala jedna cura. Pjesma je bila na engleskom. Još danas se sjećam tog refrena. To je bila prva pjesma za koju sam napisao i glazbu. Hvala toj curi što mi se sviđala, to je otvorilo put. U srednjoj sam mislio da ću se posvetiti sportu i baviti se njime cijeli život, ali evo sve se promijenilo.
Robine, Vas vidimo kao bubnjara u spotovima. Imate li još neki zadatak u grupi?
Teo Golub i Robin Petić – kids from the sky
Bubnjevi su moj zadatak i u spotovima i na live koncertima.
Teo: No, kad ja radim u studiju onda se sa savjetima uključuje i Robin, ali i naš prijatelj Vedran Vlahović – Veki.
Kako biste definirali svoju glazbu, gdje biste se svrstali?
Od početka smo se dvoumili jer je naš stil satkan od više stilova, ali sad smo nekako mišljenja da bi prava definicija bila alternativni pop. U srži smo pop grupa s blagim u elementima alternative.
Surađujete li s diskografskom kućom Aquarius Records od početka?
Prve tri godine su bile neke testne godine. S njima smo počeli surađivati 2020.
Imate li managera?
Službeno još uvijek ne, ali počeo se stvarati neki ozbiljniji tim. Veki zna reći iz zafrkancije da je naš manager kad idemo na gaže. Jedno vrijeme on je bio i na pozornici i puštao matrice, ali kaže da mu iza scene prirodnije okruženje
S pjesmama “Prolazna stvar” i “Film” osvojili radijski eter
Je li se teško probiti na radio?
Prije kad nismo imali izdavača sami smo slali pjesme urednicima. Sad to rješava Aquarius Records, a urednici odlučuju što će pustiti, a što ne. Kad to krene izgleda jednostavno, ali nije baš tako.
Koja je pjesma najzaslužnija za proboj na slušane radio stanice poput Antene i Hrvatskog radija?
Robin: “Prolazna stvar”, koja je izašla u listopadu 2021. Tad nas je Antena počela puštati.
Teo: Njome smo otvorili vrata mainstreamu. Pjesma “Film” je bila potvrda naše priče. Antena je jako prihvatila tu pjesmu i onda nas je i puno drugih radio stanica počelo puštati.
Koji vam se film sad vrti u glavi?
Robin: Meni Legend, to je zadnji film koji sam gledao i oduševljen sam njime.
Teo: Ja jedva čekam da dođe serija The Last of Us, čuo sam da je izvrsna. Kreće 16. siječnja.
Na kojim se sve platformama može čuti Vaša glazba?
Na svima, Spotifay, Apple, Deezer, Tidal, Youtube… Najviše se fokusiramo na Spotifay.
Što je po vašem mišljenju više pridonosi da ljudi znaju za vašu glazbu, radio ili platforme poput Spotifya?
Na hrvatskoj glazbenoj sceni često se ne podudara ono što je popularno u radijskom eteru i na ulici. Pod ulicom mislim na platforme poput Spotifaya i društvenih mreža. Mi smo se uvijek fokusirali na to da dođemo do stvarnih slušatelja na platformama, radio nam nije bio u prvom planu, ali smo uspjeli i probili se i na radio.
Valerija Puškar i kids from the sky – online intervju 14.1. 2023.
Imate odlične spotove. Tko vam radi spotove?
Sami smišljamo scenarije za spotove, a snima ih i producira Dinko Šimac. On nas i usmjerava. Kaže što je moguće ostvariti, a što ne.
Kad nosiš bubnjeve na vrh planine, prekrasni kadrovi su nagrada
Koji Vam je Vaš spot najdraži i zašto?
Robin: Prolazna stvar jer smo ga snimali na putovanju u Zadru i Splitu. Volim avanture, a baš je bilo tako dok nosiš bubnjeve na vrh planine, a poslije vidiš te prekrasne kadrove. I dok smo snimali spot za “Vodu” na Pagu i tad je bilo baš dobro.
Kako ide s koncertima?
Najviše koncerata smo imali u Križevcima. Lijepo je da nas naš grad podržava jer smo odavde. Nakon Križevaca najviše smo nastupali u Zagrebu. Koncerti u živo su nam još boljka. Htjeli bismo ih više i nadamo se da će se i to pomalo krenuti.
Koji su vaši glazbeni uzori?
Teo: Ima ih puno, ali ja sigurno bez Red Hot Chili Peppersa ne bih bio u glazbi. Oni su me uveli u svijet strane glazbe.
Nekad se pitaš ima li sve to smisla
Kako komentirate glazbeni ukus mladih danas?
Robin: Ne bih to komentirao. Neka svatko sluša što voli, važno je da nema mržnje. Mi nemamo mržnje prema drugima, a nadamo se ni drugi prema nama.
Bavite li se sad samo glazbom ili još studirate ili radite?
Robin: Ja pohađam MPA (Music Production Academy), smjer za audio inženjera ili producenta u tonskom studiju i uz to sviram.
Teo: Ja imam svoj obrt za glazbenu produkciju. Tu u ovom glazbenom studiju i nastaju naše pjesme.
Obojica ste pohađali križevačku glazbenu školu. Jeste li već u glazbenoj maštali o svojoj grupi?
Robin: Ja sam upisao glazbenu školu jer mi je kum bubnjar. Vidio sam kako kum svira na koncertu. Zato sam i ja sam želio svirati i biti grupi.
Teo: Ja se nisam zamišljao u nekoj grupi, ali evo dogodilo se.
Pripremate li neku novu pjesmu i kakve planove imate za ovu godinu?
Već imamo aranžman i instrumental za novu pjesmu, a još treba doraditi tekst. Ove bi godine željeli više žive svirke, ali i upasti na neke festivale. U planu je i album.
Što biste poručili mladima koji bi željeli osnovati svoju grupu?
Robin: Da ne odustaju.
Teo: Neka budu spremni i na neuspjeh. Ljudi samo vide uspjeh. Neki nam kažu vi ste brzo uspjeli, ali nije baš tako. To već traje dugo i puno je pjesmi izbačeno, a apsolutno se ništa ne dogodi. Nekad se pitaš se ima li to sve smisla, djeluje to i na psihu i pitaš se je li to dobar put za tvoj život. Nije lako, ali i neuspjesi su sastavni dio priče jer uspjeh ne dolazi preko noći. /Valerija Puškar, 8.b; foto: arhiva grupe kids from the sky/
Godina 2027., za kad dužnosnici Ministarstva obrazovanja najavljuju rad u jednoj smjeni, još je daleko, ali mi se možemo pohvaliti da je još jedna naša područna škola počela raditi u jednoj smjeni. Uz PŠ Gregurovec i PŠ Bočkovec koje već godinama rade u jednoj smjeni, nekoliko dana prije završetka prošlog polugodišta u jednoj smjeni započela je raditi i PŠ Miholec.
Ta se škola u etapama obnavlja još od 2020., a nakon dogradnje novog i završenog preuređenja starog krila zgrade, škola ima uvjete za rad u jednoj smjeni. Sad imaju čak tri učionice i malu dvoranu za tjelesni, a u trećoj etapi koja je predviđena za ovu godinu još je preostalo urediti pročelje starog i novog dijela školske zgrade.
Učitelji PŠ Miholec – Ivica i Maja Čorak
Uvjetima rada u preuređenoj školi vrlo su zadovoljni Maja i Ivica Čorak, učitelji koji u ovoj školi rade više od 30 godina. Učitelj Čorak u školi radi 35 godina, a učiteljica Maja 34 godine. – Meni osobno prednost je to što sada više ne moram dva puta do Miholca jer sad supruga i ja radimo u jednoj smjeni i vozimo se zajedno. Zbog rada u jednoj smjeni imamo i više vremena za pripremu nastave – rekao nam je učitelj Ivica Čorak. Dometnuo je da je prednost rada u jednoj smjeni i to što je škola popodne slobodna i u njoj je moguće organizirati neke dodatne aktivnosti. Učiteljica Maja Čorak, istaknula je da je jednosmjenska nastava olakšanje za roditelje koji imaju po dvoje djece u školi pa ih ne moraju voziti i prijepodne i popodne.
PŠ Miholec ove godine pohađa 21 učenik. Ukupno 10 ih je u 3. i 4. razredu, a 11 učenika ima u 1. i 2. razredu. Razgovarali smo i s dvoje učenika. Dolores Ruganec rekla je da im je škola sad jako lijepa, a Alen Burdić je sretan što su sad svi zajedno jer ih ima više za igranje pod odmorima. /Karla Hlebić, 7.b; foto: K. H./
Nakon godina iščekivanja učenici naše škole jučer su prvi puta imali tjelesni odgoj u novoj sportskoj dvorani. S učenicima 5. i 8. b razgovarali smo nakon njihovog prvog sata tjelesnog u dvorani i pitali ih za dojmove.
Podsjetimo naša sportska dvorana svečano je otvorena ljetos, ali zbog poplave su djelomično oštećeni parketi te je trebalo izvršiti potrebne popravke. /Marta Ban, 8. b; foto: Saša Šikić, Valerija Puškar, S. L./
VALERIJA PUŠKAR, 8. b: Dvorana je prekrasna. Osobno mi je jako važno što u dvorani imamo svlačionice i ne moramo se više gurati po zahodima da se presvlačimo.
MIHAEL BILJAN, 8. b: Bilo nam je jako lijepo na prvom satu u dvorani, ali smo uočili da se lopta dobro ne odbija.
MARTA BAN, 8. b: U usporedbi s hodnikom u kojem smo prije imali tjelesni, nova dvorana sad mi izgleda svemirski ogromna.
MARTIN TREMSKI, 8. b: U tako velikoj dvorani sad ćemo imati prilike raditi neke vježbe koje prije nismo mogli, a meni je najdraže što u dvorani možemo igrati i nogomet.
MIHAELA JELAK, 8. b:Ova velika i lijepa dvorana omogućava nam da napokon imamo i mjesto za održavanje priredbi.
KARLO BLAGAJ, 5. b: Baš je dobar osjećaj igrati nogomet u dvorani. Bilo nam je toplo i nismo morali loptu tražiti u jarku kao kad nogomet igramo vani.
IVAN BILJAN, 5. b: U dvorani su i tribine pa sad publika koja želi pratiti neku našu utakmicu ili natjecanje može sjediti.
GABRIELA MEKOVEC, 5. b: Bilo je baš dobro na prvom satu. Imali smo jako puno prostora za izvođenje vježbi i to mi bilo je neobično.
MISLAV MATOIĆ, 5. b: Meni je dvorana jako lijepa. Mislim da je ljepša od one u Križevcima.
ANTONIA BEDOIĆ, 5. b: Znalo se dešavati da smo kasnili na sat zbog presvlačenja u zahodima. Sad toga više neće biti jer imamo svlačionice.
U sintetičkim tkaninama tijelo se više znoji što za posljedicu ima i neugodne mirise
Sintetički materijali – Izvor: Freepik
U dobi smo kad nas moda sve više zanima i prilikom kupovine odjeće uglavnom razmišljamo je li komad koji nam se sviđa u skladu s trenutnim modnim trendovima. No, u ovom članku želimo upozoriti da bi prilikom biranja odjeće trebali voditi računa i o tome od kakvih je materijala načinjena odjeća. To je važno zato što nije svejedno kakvi materijali dolaze u dodir s našom kožom.
U trgovinama je sve više odjeće od sintetičkih materijala jer su jeftiniji od prirodnih i većinu njih ne treba glačati. Njihova je prednost i u tome što se brže suše, ima ih u puno više različitih debljina i tekstura od prirodnih, ne deformiraju se i ne izbljeđuju kao prirodni te imaju duži vijek trajanja. No, sintetički materijali, kako to piše portal Dress techinfus, dobivaju se umjetnom obradom sirovina i proizvodnjom vlakana iz različitih kemijskih komponenti. Uglavnom su na bazi nafte, a u njihovoj strukturi su i različiti kemijski elementi najčešće fluor, dušik, ugljikovodik ili klor.
Prirodni materijali su pamuk, lan, svila i vuna
Sintetički materijali zbog svog sastava mogu biti uzrok različitih problema osobito kod osoba sklonih alergijama. Njihov je problem što zbog svoje strukture ne dopuštaju koži da diše i slabo upijaju vlagu. U njima se tijelo više znoji što za posljedicu ima i neugodne mirise. Zato sintetičke tkanine nisu pogodne za vruće vrijeme. Odjeća načinjena od umjetnih materijala puno se teže razgrađuje od odjeće načinjene od prirodnih materijala, taj proces može trajati i više stotina godina.
Izvor: Freepik– pamučne majice
Izvor: Freepek – sintetika ne propušta vlagu
Za razliku od sintetičkih, tkanine načinjene od prirodnih materijala omogućuju koži da diše. One upijaju vlagu i propuštaju zrak stoga su bolje za naše tijelo te je mogućnost loših mirisa kod nošenja prirodnih materijala je znatno manja. Zato se, pogotovo za vrućeg vremena, preporuča nositi tkanine od prirodnih materija. Zbog zdravlja je također bolje birati tkanine od prirodnih materijala, pogotovo za odjeću koja ima direktan dodir s kožom. Prednost tkanina od prirodnih materijala je i to što su biorazgradive i lako se mogu reciklirati za ponovnu upotrebu. Prirodni materijali su pamuk, lan, svila i vuna. Viskoza također ima prirodno porijeklo, ali se obrađuje kemijski. Savjet za kraj, dobro čitajte deklaracije kad kupujete rublje i odjeću, pogotovo onu za ljeto. /Iva Beloša, 7.b; fotografije: Freepik/
Portal Fashion.hr piše da je testom izgaranja najjednostavnije provjeriti od kakvog materijala je načinjena neka tkanina. Sintetički materijali se tope poput plastike, a ono što preostane nakon izgaranja izgleda poput čvrste kuglice. Kad se spali pamuk pepeo koji preostane ličit će na ostatke izgorenog papira i imat će miris kao spaljeni papir. Izgaranje pamuka i svile imat će sličan miris poput spaljene kose.
Sudionice Erasmus+ mobilnosti na trgu Grand Palace u Brusselsu
Ovih dana započeli smo pripreme za još tri Erasmus+ mobilnosti. Krajem veljače jedna skupina se sprema na put u Italiju, druga sredinom ožujka u Španjolsku, a treća će u svibnju u Rumunjsku. Svi zainteresirani koji žele imati bolji uvid u to kako to izgleda na mobilnostima u mogu pregledati i foto filmove s mobilnosti.
U ovom postu predlažemo da pogledate nedavno pripremljeN foto film s mobilnosti u Njemačkoj i Belgiji. Dok razmišljate želite li se uključiti u neku od budućih mobilnosti pogledajte kako je Erasmus+ timu bilo na mobilnosti na kojoj su nas ugostili naši partneri iz Gemeinschaftsschule am Sonnenfeld iz grada Sachsenheim.
O ostalim mobilnostima informirajte su u rubrici PREDSTAVLJAMO /Erasmus+ tim/
Dio učenika dobivat će suhe obroke iz trgovine dok ne stigne odobrenje za zapošljavanje još dvije kuharice
Odluka Hrvatskog sabora o dopuni Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i svim učenicima u Hrvatskoj omogućila je besplatni obrok u školi. Država će za obrok svakog učenika u Hrvatskoj izdvojiti 10 kuna. S ravnateljem Stjepanom Lučkim razgovarali smo tome kako će se u našoj školi organizirati prehrana za sve učenike.
U medijima najavljuju da je u školama od današnjeg dana osiguran obrok za sve učenike? Kakva je situacija u našoj školi?
Uspjeli smo već s prvim danom ovog polugodišta organizirati obrok za svakog učenika. Međutim, nismo bili u mogućnosti organizirati kuhane obroke za sve učenike jer za to nemamo uvjete. To ćemo biti u mogućnosti tek kad budemo imali dovoljan broj kuharica. Za sada ih imamo dvije (jedna u matičnoj školi, a druga kuha za PŠ Gregurovec i Fodrovec), a prema pedagoškom standardu za 300 učenika trebali bismo imati četiri kuharice. Nadležnima smo podnijeli zahtjev za još dvije kuharice te čekamo odobrenje. Još jedan problem je i mala blagovaonica. U našoj ima mjesta za samo 54 učenika. Danas je dio učenika dobio je suhi obrok (krafnu ili paštetu) nabavljen u tvrtki Robin. Nabava suhih obroka bila je jedina mogućnost s obzirom na kratki period za organizaciju ovakve aktivnosti. Naša škola organizirala je takav način prehrane kao i druge škole koje nemaju sve uvjete za pripremu obroka u svojim školskim kuhinjama.
Dio učenika dobio je obrok iz programa “Pametan obrok za pametnu djecu”. Taj program Županija organizira već nekoliko godina za sve škole kojima je osnivač. To su zdravi obroci, a jelovnike planiraju stručnjaci iz Podravke. Kad budu zadovoljeni svi uvjeti, sva djeca dobivat će zdrave, kuhane obroke. U naše područne škole koje nemaju kuhinju planiramo dostavljati kuhane obroke. No, tu također postoji prepreka jer nemamo vozilo koje zadovoljava zakonske propise za prijevoz hrane. Postoje najave iz Županije da će osigurati zadovoljavajuća vozila do iduće školske godine.
Učenici u školskoj blagovaonici OŠ Sveti Petar Orehovec dana 9. 1. 2023.
Očekuje se povećanje količina bačene hrane u školama
Hoće li se anketirati učenike i pitati ih tko želi jesti u školskoj kuhinji ili se podrazumijeva da se obrok organizira za sve koji su taj dan u školi?
Obrok se organizira za sve. Nikakvog anketiranja neće biti. Ukoliko baš netko ne želi imati obrok u školi, roditelji tog učenika trebaju razredniku dostaviti izjavu na osnovu koje ćemo otkazati obrok za tog učenika.
Dosta učenika naše škole je vrlo izbirljivo što se tiče prehrane te zato nisu korisnici školske kuhinje. Smatrate li da će se količina bačene hrane povećati i znate li hoće li možda država pokrenuti neku kampanju o problemu bacanja hrane u školama?
Količina bačene hrane će se zasigurno još povećati, ali teško je predvidjeti koliko. Nemam nikakve informacije da netko priprema kampanju o problemu bacanja u školama. Pretpostavljam da se očekuje da to odrade učitelji i roditelji. Zato bi bilo dobro kad zdravstveni odgoj ne bi bio fragmentiran po različitim predmetima. Možda bi tad bilo i više mogućnosti za bavljenje temom zdrave prehrane.
Određen broj djece u školskim kuhinjama hranio se besplatno jer su kroz projekte osigurana sredstva. Hoće li se ti projekti sad otkazati?
Ne ništa se neće otkazivati. Npr. u našoj školi 76 učenika hranilo se besplatno jer je za njih osiguran novac od Europskog socijalnog fonda. Za svakog učenika dobivali smo 5,47 kn. Obaveza je škole da Ministarstvu dostavi popis tih učenika, a država će nam za svakog od njih isplatiti razliku do 10 kuna. /Ema Pacur, 6. c; foto: Ines Martinek 6. a/
Slogan natječaja bio je “Svaka osoba ima pravo tražiti zaštitu-tko god bila, od kud god dolazila, kad god bila prisiljena na bijeg”
Naša filmska grupa osvojila je drugo mjesto i novčani iznos od 331,81 eur (2.500 kuna) na natječaju UNHCR Hrvatske i Festivala tolerancije. Nagradu smo osvojili za kratku reportažu “Samo u Vrbovcu”.
Tema festivala bila je pozitivna integracija izbjeglica, a kao slogan organizatori su istaknuli slijedeću misao: “Svaka osoba ima pravo tražiti zaštitu-tko god bila, od kud god dolazila, kad god bila prisiljena na bijeg”.
Kao što samo ime filma govori, snimali smo ga u Vrbovcu jer smo u medijima pročitali zanimljivu priču kako je njihov Crveni križ uspio urediti frizerski salon za izbjeglice. Međutim neki mještani Vrbovca na početku su se na društvenim mrežama usprotivili ovakvoj vrsti pomoći. Žene iz Ukrajine su se uplašile i nisu željele izlaziti iz hotela. Ipak, Jelena Mucko, ravnateljica CK Vrbovec bila je uporna u pojašnjavanju njihove akcije i pridobila je javnost. Sad je sve uredu i Ukrajinke ponovo dolaze u salon.
Snimateljice filma Valerija Puškar i Lara Trušček
Sve ovo morali smo ispričati u 3 minute jer su organizatori postavili pravilo da filmovi ne smiju biti duži od tri minute. Snimateljice filma su Valerija Puškar i Lara Trušček. U žiriju koji je dodjeljivao nagrade bili su: Jan Kapić, glasnogovornik UNHCR-a, Nataša Popović, direktorica Festivala tolerancije, Nebojša Slijepčević, redatelj i profesor na ADU, Mia Cvitković, studentica kamere ADU i mlada azilantica iz Sirije. Na mrežnoj stranici Festivala tolerancije, objavili su izjavu mlade azilantice o našem filmu. “Svidjela mi se ova ideja. Neki ljudi možda ne shvate ideju i misle da to nije ništa, ali ja govorim kao osoba koja je već bila na tom mjestu. Ove male stvari STVARNO vam pomažu da na trenutak skrenete misli s okrutne stvarnosti i osjećate se kao svaka druga osoba oko sebe i zaboravite na rat.” – azilantica iz Sirije
Prvu nagradu na festivalu osvojili su učenici iz OŠ Petar Zrinski Šenkovec, a treću nagradu učenici iz OŠ Odra. Oni su u svojim filmovima govorili o prilagodbi učenika iz Ukrajine koji pohađaju njihovu školu. Na natječaju je sudjelovalo 10 škola iz različitih dijelova Hrvatske. Svoje filmove mogle su prijavite škole koje su već sudjelovale u nekim programima Festivala tolerancije.
Nama je ovo bilo prvo snimanje izvan teritorija naše općine i žao nam je što smo zaboravile snimanje popratiti kojom fotografijom. Imale smo malu tremu i zato što nismo baš razumjele sve što su nam naši sugovornici pričali. Ipak nekako smo se sporazumjeli i mislimo da smo za film izabrali kadrove koji dovoljno jasno prenose priču o vrijednoj akciji koju je uspio ostvariti vrbovečki Crveni križ. / Lara Trušček, 8. b; foto: S. L./
Prije početka Natječaja organizatori su za sve škole održali online filmsku radionicu
Uzalud je svako znanje i svaka pamet ako se međusobno ne poštujemo, ne cijenimo i ne pomažemo
Danas smo pripremili poseban prilog o razrednoj zajednici, ali ovaj put iz ugla razrednika. Tim povodom razgovarao sam s tri učitelja naše škole, a to su: Snežana Antić,Miodrag Dimić i Slađana Jovanović.
Kako motivirate učenike na suradnju s Vama kao razrednikom/razrednicom?
Snežana Antić: Mislim da je važno izgraditi povjerenje između učenika i razrednika. Učenici osjećaju istinsku brigu razrednika i osjećaju potrebu da uzvrate. Učenicima posvećujem pažnju, zanimaju me različiti aspekti njihovog školskog života, a donekle i privatnog života te na taj način potičem suradnički odnos.
Miodrag Dimić: Prvenstveno inzistiranjem da smo svi zajedno jedan tim. Nastojim da shvate da ako jedan član ne funkcionira dobro, cijeli tim snosi posljedice. Mislim da je osim timskog rada izuzetno važno i međusobno povjerenje tzv. „fair play“, nagrađivanje dobrih postupaka, kažnjavanje loših postupaka. Uz sve tu potrebna je nepristranost i dosljednost. Trudim se, koliko znam i umijem, saslušati svakog učenika i svaki njegov problem i pokušati ga zajedno riješiti bez stresa i trvenja, na obostrano zadovoljstvo. Nekada uspijemo, nekada ne, ali važno je svaki problem prijaviti na vrijeme kako se ne bi zakomplicirao. To je također vrlo važan i osobni primjer, jer ako govoriš jedno, misliš drugo, a radiš treće, vrlo brzo ćeš biti razotkriven i ostat ćeš bez autoriteta.
Slađana Jovanović: Kroz razgovor o vlastitim iskustvima, poštovanjem tinejdžerskih godina, razvijanjem međusobnog povjerenja i poštovanja.
Što činite da svoju nastavu prilagodite potrebama darovitog učenika?
Snežana Antić: Lijepo je imati nadarenog učenika. Takav učenik me potiče da dajem sve od sebe u svom radu. Takvom učeniku pomičem granice koje treba doseći pružajući mu više, ali i postavljajući više zahtjeva. Ponekad za nadarene smišljam drugačije zadatke. Nastojim ih uključiti u izvannastavne aktivnosti. Dajem im savjet, ponekad smišljam zadatke drugačije od onih za druge učenike, on je uključen u izvannastavne aktivnosti, dobiva savjete što čitati, kako pisati, potičem kreativnost u izražavanju.
Nažalost, naš obrazovni sustav nije baš okrenut darovitim učenicima
Miodrag Dimić: Na moju veliku žalost, naš obrazovni sustav nije baš okrenut darovitim učenicima. Desetljećima gubimo vrijeme na neke besmislene reforme, uglavnom nametnute, napisane i vođene od, najblaže rečeno, nedobronamjernih ljudi i prosječnih i ljudi. Za sve to jednostavno nema vremena. No, to ne smije biti izgovor ni za što. Što se mene osobno tiče, nastojim stimulirati izvrsnost od prvih dana škole tako što svaki besprijekorno odrađen test, bez ijedne pogreške, gdje je svaka točkica na svom mjestu, dajem duplu peticu, au prvom razredu i pečat s nekim lijep dječjim motivom. To učenicima puno znači i veliki broj djece nauči raditi detaljno i pedantno. Na dodatnoj nastavi uvijek pitam učenike koji su im interesi, pa smo se tako u prethodnom razdoblju bavili sportom, kozmetikom i fenomenom „reality“ programa. Kada govorimo o učenicima koji pohađaju nastavu po IOP-u, svi se uglavnom bavimo IOP-om 1 i IOP-om 2, ali postoji i IOP-3, program namijenjen darovitim učenicima, za koji nitko iz Ministarstva obrazovanja i Uprave škole ne govori. Ove godine sam testirap petaše na početku godine i jedan učenik iz 5.2 je već počeo raditi po ovom programu
Slađana Jovanović: Dopunska nastava, priprema za natjecanje. Smatram da tu darovitost pojedinog učenika treba razvijati i unapređivati. Najvažnija kvaliteta u životu učenika je obrazovanje.
Na koji način Vi upravljate razrednom zajednicom?
Snežana Antić: Trudim se da razredna zajednica djeluje timski. Trebamo se poštivati i cijeniti. Svi bi trebali biti jednaki. Moj odnos kao razrednika je isti prema svakom učeniku. Nastojim osmisliti aktivnosti u kojima će učenici zajedno sudjelovati.
Miodrag Dimić: To je mješavina samoupravljanja, demokracije i autokracije. Na primjer, dopuštam učenicima da se sami organiziraju gdje je to moguće. To se nastavlja sve dok su njihovi rezultati dobri. U slučaju pada uspjeha i discipline, upozoravam ih, a ako se nastavi po starom, preuzimam stvar u svoje ruke. Također je vrlo važno nagraditi svaki dobar postupak, kao i kazniti ponovljene loše postupke, bez ikakve zaštite i pristranosti. Što se autokracije tiče, inzistiram da samo najbolji budu predsjednici razreda i članovi Uečničkog parlamenta. Naravno, sve to mora biti uz međusobno povjerenje i poštovanje. Dječja prava se poštuju, ali u kojoj mjeri se poštuju ovisi o ispunjavanju obveza. Svi smo jednaki, ali nismo svi isti i ne mogu imati ista prava oni koji marljivo rade i besprijekorno se ponašaju i oni koji ništa ne rade i smetaju drugima. To ne bi bila demokracija, nego opći kaos.
Slađana Jovanović: Planiranjem radionica, izborom predstavnika razredne zajednice od strane učenika.
Snežanino 6-2 u zajedničkoj akciji uređenja učionice za Novu godinu
Razred Snežane Antić, 6-2 u zajedničkoj akciji uređenja učionice za Novu godinu
Koje je vaše najbolje iskustvo s razrednom zajednicom?
Snežana Antić: Najbolje iskustvo sam imala s prošlom generacijom. To je bio moj najveći profesionalni izazov i najveći uspjeh do sada. U petom razredu bila je vrlo nepovezana razredna zajednica. Učenici su bili dosta netolerantni jedni prema drugima, njihovo ponašanje i rječnik bili su neprimjereni njihovoj dobi. U sedmom i osmom razredu sam od svojih kolega prvi put čula pohvale na račun svoje razredne zajednice, a odnosile su se na ponašanje učenika. Moj razred je postao skladan i lijepo odgojen.
Miodrag Dimić: S djecom je puno ljepše i bolje raditi nego s odraslima. Okruženje je puno zdravije i veselije, a utječe i na to da se mi zaposlenici osjećamo puno mlađe. Imala sam dosta dobrih iskustava sa svojim učenicima, tako da sada ne mogu nikoga posebno izdvojiti. Uglavnom je najljepše na izletima kojih nije bilo nekoliko godina. Nadam se da ćemo napokon ponovno na proljeće ići na izlete. Jedno od najljepših iskustava bilo je kada smo umjesto u zagušljivoj diskoteci bili do pola jedan u noći na dječjem igralištu u Užicu. Neki su se ljuljali, neki pričali viceve i razne priče i bilo nam je super. Morali smo otići kada su se susjedni stanari počeli žaliti na buku.
Slađana Jovanović: Humanitarne akcije kada učenici mog razreda pokazuju velikodušnost i empatiju prema drugima.
Iste stvari čine dobrog učenika i dobrog učitelja, a to su stvari koje čine dobrog čovjeka
Što po Vašem mišljenju čini dobrog učitelja, a što dobrog učenika?
Snežana Antić: Dobar nastavnik je onaj koji dobro poznaje sadržaje koje treba prenijeti učenicima i koji svoje znanje zna podijeliti s njima. Onaj koji ima jasno postavljena pravila, koji je dosljedan, koji poštuje i cijeni svoje učenike. Dobar učenik je lijepo odgojeno i kulturno dijete. Dijete koje želi učiti, raditi, napredovati. Dobar učenik poštuje svoje kolege i učitelje.
Miodrag Dimić: Iste stvari čine dobrog učenika i dobrog učitelja, a to su stvari koje čine dobrog čovjeka. Uzalud je svako znanje i svaka pamet ako se međusobno ne poštujemo, ne cijenimo i ne pomažemo.
Slađana Jovanović: Dobro obrazovana učiteljica koja voli da radi sa decom, vizionar za bolju budućnost dece u Srbiji. Dobar odgoj čini dobrog učenika, učenika kao dobrog prijatelja, njegova ljudskost i raspoloženje, samopoštovanje i poštovanje drugih.
Danas učenici nisu željni znanja, školu doživljavaju kao nametnutu obvezu
Koji su trenutni problemi u obrazovanju?
Snežana Antić: Nažalost, stječe se dojam da djeci obrazovanje nije važno. Danas učenici nisu željni znanja. Školu doživljavaju kao nametnutu obvezu. Učenici jedni drugima nameću krivi stav da je sramota učiti. Nasuprot tome, svi žele dobre ocjene. Kao da se učenici natječu tko će na što lakši način bez učenja postići veliki uspjeh. Sam koncept obrazovanja je izgubljen. Onog trenutka kada učenici i roditelji shvate da poštujući svoje učitelje i školu poštuju sebe i čine dobro za svoju budućnost, škola ponovno može postati ono što treba biti – ustanova za stjecanje znanja i obrazovanja.
Miodrag Dimić: Puno je problema u obrazovanju. Prvi i najveći je taj što se kod nas desetljećima obrazovanje gledalo kao trošak, a ne kao investicija. Naša riječ “obrazovanje” ili “prosvjeta” ne znači “educirati, trenirati”, jer možete istrenirati majmuna da pleše, psa da hoda na dvije noge i papigu da ponavlja riječi. “Obrazovanje” znači izgraditi sliku ili karakter, a “prosvjeta” znači “prosvijetliti”. Naši “genijalni” političari ističu da su tri stupa svake države energetika, zdravstvo i vojska. To je automatski put u propast. Obrazovanje bi trebalo biti na prvom mjestu. Što je energetika ako je vode nestručni i nečasni ljudi, što je zdravstvo ako u njoj nema ljudskosti već samo želje za bogaćenjem i to na račun drugih, što je vojska ako nema domoljublja i žrtve u tome? Narodi koji su na vrijeme shvatili da je obrazovanje na prvom mjestu otišli su daleko ispred nas. Dobar je primjer Kineskog zida. Kinezi su ga gradili stotinama godina, uz ogromne troškove, bol i žrtve. Tisuće i tisuće ljudi umrlo je tijekom izgradnje. Podrazumijeva se da su posao vodili vrhunski stručnjaci. Kada je zid konačno dovršen, u prvih stotinjak godina brojni su neprijatelja upadali kroz njega. Ne zato što zid nije bio dobro napravljen, već zato što su kineske čuvare vrlo lako podmitili neprijatelji. Tada su shvatili da takav zid nije trebao graditi ako prije toga nije izgrađen karakter ljudi. Shvatili su i da je sav trud uzalud ako ljudi nemaju karaktera. Svaki školski sustav trebao bi imati i obrazovnu i odgojnu funkciju. Kod nas toga uglavnom nema. Stječe se dojam da naš školski sustav ima za cilj napraviti od djece papige koje će samo reproducirati ono što su naučili za ocjenu i to sutradan odmah zaboraviti, umjesto da im gradi karakter i uči ih kritičkom mišljenju. Na svakome od nas je da se borimo kako znamo i umijemo, jer djeca su danas okružena lošim primjerima i uzorima sa svih strana, a dok se to ne promijeni, teško da će u državi biti puno bolje, u obitelji i u školskom sustavu. Na ulaznim vratima sveučilišta negdje u Africi piše “Neuspjeh obrazovanja je neuspjeh cijele nacije”. Siguran sam da jest.
Slađana Jovanović: Previše gradiva – nefunkcionalno znanje i pretjerano i loše korištenje digitalnih uređaja (mobiteli, reality showovi, neprimjereni filmovi…). /Vojin Punonović; foto: osobna arhiva M.D., S. A.)
Originalni članak objavljen je u digitalnom školskom listu Đačka iskra naših partnera iz nedavno završenog projekta “Young journalist of today, responsible citizens of tomorrow”
Za pojam patostreaming doznali smo nedavno na Erasmus+ mobilnosti u Poljskoj
Uz brojne dobrobiti interneta, nažalost na internetu ima i puno problematičnih sadržaja. Patostreaming, izraz za kojeg smo čuli na Erasmus+ mobilnosti u Poljskoj, spada u one problematične sadržaje na internetu. Taj pojam označava prenošenje uživo različitih vulgarnih i nasilnih sadržaja i u Poljskoj je to veliki problem.
Od naših domaćina, i mi i naši učitelji, doznali smo da se u njihovim školama provode različite aktivnosti kako bi se učenicima ukazalo na štetnost gledanja patostreaminga. Prema istraživanju koje je 2019. provela njihova agencije NASK (Nacionalni institut za sigurnost na internetu), čak 37 posto ispitanih gleda patostreaming sadržaje. Posebno je problematično što 17 posto djece te dobi redovno gleda patostreaming sadržaje, a njih čak 38 posto smatra da takvi sadržaji pokazuju kakav je stvarni život. Valja napomenuti da su u istraživanju sudjelovali mladi u dobi od 13-15 godina.
Patostreameru Magicalu izrečena zatvorska kazna od godinu dana
Da je to doista značajan problem u Poljskoj doznali smo i pretražujući internet. U jednom smo članku doznali da su njihove vlasti oformile posebna povjerenstva zadužena za borbu protiv patostreaminga. Patostreameri najčešće prikazuju teška opijanja, drogiranja, premlaćivanja uživo i seksualne sadržaje. Pojedini kreatori takvih sadržaja uključuju i publiku u svoje prijenose uživo i nagovaraju ih na različite neprimjerene stvari poput skidanja pred kamerama. Neki takvi sadržaji imaju i milijunske preglede, a gledateljstvo se poziva na uplatu donacije. Podatke o uplatama patostreameri umeću u svoje videostreamove. Pronašli smo i podatak da neki patostreameri zarađuju i više stotina eura po jednom prenosu. Teško im je ući u trag jer se sadržaji prenosi uživo i onda brišu. No, neki “najsočniji” detalji kasnije se objavljuju na Youtubu ili nekim drugim društvenim mrežama.
Ipak zahvaljujući poljskim udrugama koje prikupljaju dokaze protiv patostremera, oni imaju sve većih problema zbog sadržaja koje proizvode. Trenutno se ponovno vodi sudski postupak protiv patostreameraGurala. Ovaj puta optužuju ga za zlostavljanje životinja. Popularnom patostreameruMagicalu krajem prošle godine izrečena je zatvorska kazna od godinu dana. On je osuđen zato što je u svojim patostreamovima hvalio ubojstvo Paweła Adamowicza, gradonačelnika Gdanjska./Iva Beloša, 7.b; fotografije preuzete s interneta/
U svojim sadržajima patostreameri prikazuju i iznose donacija koje im uplaćuju gledatelji
