Cyberbullying

Radionicu o nasilju na internetu održala nam članica  Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu

Djeca koju netko zlostavlja putem interneta ili dobivaju neprimjerene ponude i sadržaje putem elektorničke pošte i mobilnih telefona mogu to prijaviti policiji putem MUP-ove aplikacije Red button. Doznali smo to (23. 1. 2015.) od Dijane Marković, članice Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu.

Ova udruga iz Zagreba od 2008. kroz projekt „Djeca medija“ nastoji mlade korisnike medija poticati da s „razumijevanjem i kritičkim odmakom konzumiraju medijske sadržaje“. U sklopu tog projekta posjećuju škole i održavaju radionice, a radionica u našoj školi bila je prva koju su članovi Društva održali u nekoj školi na području Koprivničko-križevačke županije.

Ustvari Marković je u našoj školi održala dvije radionice. Po jedan razred petaša i šestaša imao je prilike sudjelovati u radu radionice o „Cyberbullyingu“, a sedmaši i osmaši u radionici na temu „Nasilni sadržaji u svijetu medija“.

Na prvoj radionici imali smo prilike čuti i o problemima krađe i promjene lozinke za e-mail ili nadimak na chatu i lažnom predstavljanju. Otvaranje lažnih profila i upadanje u tuđe profile  često se koristi i za nasilje,  istaknula je Marković.

Upozorila je učenike i da budu vrlo oprezni sa šiframa i da nikad ni svojim prijateljima ne govore svoje šifre. – Danas ste najbolji prijatelji, sutra se možete posvađati i ta osoba može iskoristiti vašu šifru, svašta napisati na vašem profilu, ukoliko se na primjer radi o šifri za Facebook – rekla nam je Marković. Neki učenici su se tad otvorili i ispričali da im je provljeno u njihove Facebook profile.

Razgovarali smo i o postavljanju fotografija na Facebook i dobili savjet da ukoliko to činimo pripazimo na postavke privatnosti. Marković je napomenula i da nikako na internet ne postavljamo svoje obnažene fotografije kako ne bi dospjele „u ruke“ pedofila koji ih mogu iskoristiti za stavljanje pornografske stranice ili u druge neprimjerene svrhe.

Savjetovala nam je i da na svojim Facebook profilima nikako ne objavljujemo svoje adrese i brojeve mobitela, niti lokacije na kojima se trenutno nalazimo te da ne prihvaćamo nepoznate osobe za prijatelje.

Na radionici smo analizirali neke od slučajeva nasilja putem interneta, a saznali smo i da su Kaznenim zakonom predviđene novčane i zatvorske kazne za neovlašteno pristupanje računalnom sustavu ili računalnim podacima. /Mihaela Miklečić, 6.b; fotografije: S.L./

Savjet možete potražiti od ….

Aplikacija Red Button dostupna je na stranici MUP-a na adresi https://redbutton.mup.hr/

Marković nam je na radionici rekla da se možemo obratiti i njihovom Društvu u slučaju problema vezanih uz nasilje na internetu ili vezano uz postavke naših Facebook profila i slično. Njih se može kontaktirati na info@djecamedija.org

Rubrika – Povećalo

Riječ psihologa

Kad savjetujemo roditelje raspitujemo se i što  je djetetu pruženo kao alternativa internetu

Naši roditelji često nam prigovaraju zbog toga što smo puno vremena na internetu. Kako bi doznali što o povezanosti interneta i mladih misle stručnjaci, posjetili smo Hrabri telefon i razgovarali s psihologinjom Ellom Selak Bagarić, asistenticom voditelja projekta. Volonteri  Hrabrog  telefona  savjetuju roditelje, djecu, učitelje i sve druge zainteresirane o ovim, ali i brojnim drugim problemima vezanim uz djecu. Svakim radnim danom djeca mogu zvati od 9 do 20 sati na broj 116-111.

Roditelji mogu zvati na broj 0800-0800. Linija je anonimna i oni kojima su potrebni savjeti, mogu im se obratiti s punim povjerenjem kad ih nešto muči. Savjetovat će ih educirani savjetnici, studenti završnih godina psihologije, socijalnog rada ili edukacijsko-rehabilitacijsko fakulteta.

Recite nam svoje Vaše mišljenje o internetu, može li on postati problem za djecu?
Internet je vrlo pozitivna „stvar“ i u današnje je vrijeme neminovno sastavni dio naših života. Sve možemo izguglati, besplatno razgovarati, omogućava nam druženje…, ali kad on postane nečije jedino igralište, jedina aktivnost tada je internet opasan. Mislim da moramo naučiti imati svoj online život i koristit internet kao instrument, ali isto tako ne treba izgubiti naviku da odemo u kino i prošetati. Uvijek roditeljima napominjem da je prekomjerno korištenje interneta simptom, a uzrok je obično neka nezadovoljena potreba.

Na kakve točno potrebe mislite?
Na primjer osjećaj usamljenosti. Dijete ima potrebu da bude prihvaćeno, da se druži i s nekim komunicira, ukoliko to manje čini u stvarnom svijetu sklonije je virutalnom. Takvu djecu privlači i anonimnost virtualne komunikacije.

Neki misle ako nitko ne zna tko smo,  možemo svašta činiti bez posljedica i nisu svjesni da se ipak sve može saznati. Kad nas zovu zabrinuti roditelji i žale se da im djeca previše vremena provode na internetu, volonteri Hrabrog telefona roditelje pitaju i što je djetetu ponuđeno kao alternativa, jer nije za očekivati da će dijete sjediti i ništa ne raditi.

Roditelji često misle neka je on kod kuće, tu je sigurno ne moram se birnuti oko prijevoza. Znam s kim je. No,  kad ga pustite da je u kući na internetu otvarate vrata problemima od pedofilije na dalje, ukoliko  niste postavili pravila. Kad dijete pošaljete da se igra na ulicu, to je ograničeni prostor za probleme koji se mogu dogoditi, ali kad dijete pustite na internet bez alata tj. bez uputa i podrške te znanja kako se zaštititi ono je izloženo pedofiliji, pornografiji i raznim drugim nepoželjnim utjecajima.

Što je pokazalo istraživanje Hrabrog telefona u vezi postavljanja pravila boravka na internetu djeci od strane roditelja?
Nažalost naše je istraživanje ukazalo na problem. Naime, čak 78 posto obitelji svojoj djeci ne postavlja  nikakva pravala o korištenju Facebooka i interneta.

Što još savjetujete roditeljima kad se žale zbog problem prekomjernog korištenja interneta kod svog djeteta?
Dijete nije odgovorno kako će organizirati svoje vrijeme. Dijete može reći što bi željelo, a roditelj mu to omogućava. Kad savjetujemo roditelje pokušavamo saznati kontekst, raspitujemo se što sve zanima to dijete, što ga veseli. Pokušavamo roditelje usmjeriti da djetetu pokušaju naći nešto što bi zadovoljilo onu istu potrebu koja ga je odvukla na internet.

Već spomenuto istraživanje pokazalo je i da bi  djeca htjela biti manje na internetu?
Naše je istraživanje pokazalo da 26 posto djece svoje slobodno vrijeme najčešće provodi na internetu. Ipak, većina njih, 83 posto, navela je da bi svoje slobodno vrijeme željeli provesti drugačije, oko 62 posto djece radije bi se družilo s prijateljima uživo, a njih 21 posto radije bi se bavilo  sportom i nekim slobodnim aktivnostima. Ti podaci ukazuju na zaključak da internet nije isključivo dječji slobodan izbor.

Istraživanjem se pokušalo utvrditi i nastoje li djeca uspostaviti kontrolu nad korištenjem interneta?
Pokazalo se da svako treće dijete misli da bi trebalo manje vremena provoditi na internetu, no svako četvrto dijete, unatoč želji, ne uspijeva u namjeri da ga manje koristi. Valja reći i da djeca koja stalno provjeravaju je li neko objavio ili im lajkao nešto, da ta djeca imaju narušene neke psihološke aspekte.

Oni često razmišljaju kako je to jedini način na koji su oni zaslužili pažnju. Njihova slika o sebi ovisi o broju lakova, odnosno smatraju da to što će netko napisati o njemu govori o njihovoj vrijednosti. Takva djeca sklonija su i problematičnim ponašanjima kao što je rizično korištenje interenta. Na primjer sklonija su vrijeđanju drugih i u većoj mjeri prihvaćaju zahtjeve za prijateljstvom od strane nepoznatih osoba.

Anketa provedana u našoj školi pokazala je da djeca najviše na internet idu radi zabave?
Što se toga tiče, mislim da se više moramo angažirati svi mi koji se bavimo djecom. Trebali bi im pokušavati preporučati neku online literaturu, pa će to djecu usmjeravati da internet više koriste i za učenje. /Veronika Tomak, 8.a; fotografije S.L./

Anketa

Većina ne spada u „ teške ovisnike“ o internetu, ali premalo koriste sadržaje koje interent nudi za učenje i većinom ga posjećuju radi zabave

Kakve su navike korištenja interenata među našim osmašima doznali smo provevši anonimnu anketu u dva osma razreda (40 anketiranih). Radi usporedbe anketirali smo i po jedan šesti razred (19 učenika) i peti razred (20 učenika), no da vas ne zatrpamo podacima dobivene rezultate u petom i šestom razredu iznijet ćemo samo u nekim kategorijama.

Generalo bi mogli zaključiti da većina naših učenika ne spada među „teške ovisnike“ o interentu, ali premalo koriste sadržaje koje internet nudi za učenje i većinom ga posjećuju radi zabave.

Anketa je pokazala da samo jedan osmaš nema pristup internetu preko računala, a njih tri ili 7 posto, nema pristup interentu putem mobitela. Putem mobitela internetu češće pristupa čak 62 posto osmaša

Poruke na fejsu u školi svakodnevno provjerava 20 posto osmaša

Na internetu četiri  ili više sati dnevno provede 40 posto osmaša, a 17 posto ih je gotovo cijelo vrijeme na Facebooku. Kako nisu svi učenici naveli broj prijatelja, prosječni broj izračunali smo samo za jedan razred osmaša. Oni u prosjeku imaju 723 prijatelja, a prednjači jedan učenik s čak 1760 prijatelja. Zaokupljenost Facebookom je najveća među šestašima gdje se 26 posto učenika izjasnilo da je gotovo cijelo vrijeme na toj društvenoj mreži, no osmaši, više od ostalih, koriste i druge društvene mreže. Najčešće Ask i Instagram, a dosta ih za „chat“ koristi i aplikacije poput Vibera, Messengera i sličnih.

Svaki dan u školi poruke na Facebooku provjerava 20 posto učenika osmih razreda i 20 posto šestaša. Ukoliko svakih dva do tri  sata ne provjeri stanje na Fejsu, nervozu osjeća 20 posto petaša, 63 posto šestaša i 27 posto osmaša. Pitali smo ih i vode li brigu o sigurnosti na Facebooku i doznali da to čini 90 posto osmaša, 58 posto šestaša i 65 posto petaša.

Za potrebe učenja većina internet koristi jednom tjednom

Da  na internetu cijelo vrijeme provodi na zabavnim sadržajima izjasnilo se 17 posto osmaša. Uz već spomenute društvene mreže radi zabave najčećše posjećuju platformu Youtube. No, na pitanje koliko vremena na internetu provode za potrebe škole i učenja, najviše osmaša, njih 37 posto, odgovorilo je jednom tjedno. Zanimljiv je i podatak da kad su na internetu za potrebe škole najviše njih, 45 posto, na internetu provede pola sata, a samo njih 17 posto provede dva ili više sati.

Na internetu 17 posto osmaša provodi  iza 23 sata  i tokom tjedna za trajanja školske godine. Da im se dogodi da zaspu uz internet barem jednom tjedno izjasnilo se 20 posto osmaša, a umor u školi zbog noćnog korištenja interneta osjeća njih 10 posto. Na pitanje da procjene kako najčešće provode slobodno vrijeme 47 posto učenika izjasnilo se da ga provode na internetu.

Učenike smo pitali i postavljaju li im roditelji neka pravila u vezi korištenja interneta. Među učenicima osmih razreda njih 62 posto,  izjasnilo se da im roditelji ne postavljaju nikakva pravila u vezi korištenja interenta.  Kod petaša situacija je povoljnija i 60 posto roditelja postavilo je neka pravila.

U anketi smo postavili pitanje i u vezi vrijeđanja na internetu. Da im se jednom ili više puta netko izrugivao ili im prijetio izjasnilo se 30 posto osmaša, a da su oni nekom slali uvredljive poruke potvrdilo je njih 35 posto.

U narednom tekstu pročitajte što psihologinja Ella Selak Bagarić smatra uzrokom prekomjernog korištenja interneta. /Antonija Kos, 8.a; ilustracije preuzete s interneta/

“Biraj riječi  hejt spriječi”

O problemu vrijeđanja na internetu naši su novinari snimili radijsku reportažu. Reportažu pod naslovom “Biraj riječi hejt spriječi” uskoro  poslušajte u rubrici RIV.