Imigranti, emigranti i azilanti
Film „Ilegalna“, prvi kojeg smo gledali u sklopu projekta Fred@school, govori o problemu ilegalnih doseljenika
Užarenom peglom palila je jednu po jednu jagodicu na prstima pijući votku. Kasnije sam shvatila da to nije čin pijanice, već očajnički potez samohrane majke koja pokušava spriječiti da je belgijske vlasti protjeraju iz Belgije. Ona je iz Bjelorusije, a iz svoje je zemlje otišala u želji da sebi i svom trinaestogodišnjem sinu Ivanu osigura bolji život.
Tanja, žena koja je pržila svoje prste, glavni je lik filma “Ilegalna” belgijskog redatelja Oliviera Masset-Depassea. Njegov film gledali smo u školskoj knjižnici (3. 3.) u sklopu projekta Fred@school.
Prije gledanja tog filma nisam nikad razmišljala s kakvim se problemima susreću ljudi koji zbog želje za boljim životom odlaze iz svoje zemlje. Njih nazivamo imigrantima, a o njima smo doznali nešto više u raspravi nakon filma od Sandre Maričić, novinarke Prvog programa Hrvatskog radija. Između ostalog, i da je puno onih koji iz svoje zemlje odlaze jer nemaju posao, ili su jako malo plaćeni za svoj rad i od takve plaće vrlo teško žive.
Neki, poput Sirijaca u posljednje vrijeme, odlaze radi ratova u svojoj zemlji. Ima i onih koji odlaze jer se nisu slagali s metodama kojima se upravlja njihovom zemljom, pa su na neki način izražavali svoje mišljenje protiv vlasti. Zbog toga su svojoj zemlji imali problema, bili su zatvarali ili su im uskraćivana neka prava. Kao politički bjegunci oni imaju mogućnost osigurati utočište u stranoj zemlji i takvo se pravo političkog bjegunca naziva azil. Dok ne dokažu da su morali pobjeći iz političkih razloga i ne dobiju dokumente smješteni su u centrima za azilante. Dio onih koji ne dobije odobrenje da ostanu u toj državi nekad uspijevaju ostati potajno, što je nezakonito, pa njih nazivamo ilegalnim emigrantima (doseljenicima).
Putnici i pilot stali na stranu ilegalke Tanje
Ilegalna emigrantkinja bila je i Tanja, junakinja filma “Ilegalna”. Ona se uz pomoć lažnih dokumenata 
uspjela zaposliti u Belgiji, naći stan i sinu omogućiti školovanje. Njeni problemi počinju nakon što se razotkrije da ima lažne dokumente i zbog toga završi u centru za ilegalne emigrante. Tamo sreće mnoge nesretnike poput nje. Zbližila sa ženom prepunom masnica na licu i tijelu, afrikankom Allisom. Nakon što Tanju iz Belgije ne uspijevau deportirati (protjerati) ni u drugom pokušaju i sama izgleda poput Allise. Masnice i slomljena rebra svjedoče o tome kako su se policajci ponašali prema njoj, nakon što se poslije njenog zapomaganja, pilot aviona i putnici suprotstavljaju policiji, te policija s Tanjom napušta avion.
Bilo mi je drago što film završava sa zagrljajem majke i sina, nakon što su mjesecima bilo odvojeni. Da bi za Tanju i njenog sina mogli doći sretniji dani može se naslutiti i iz riječi njena odvjetnika da nakon svega imaju velikih šansi u tužbi protiv policije. Film završava optimistično za glavnu junakinju, ali ne i za afrikanku Allisu. Ona više nije mogla trpjeti takav način života i nakon više od 8 mjeseci provedenih u azilu i okrutnih batina nakon posljednje neuspjele doportacije Allisa se objesila.
Film ove tematike još nisam imala prilike gledati i bila sam vrlo žalosna gledajući te scene nasilja nad ljudima koji nisu učinili ništa zlo, već samo žele bolji život. Pročitala sam da je ideja za film nastala nakon što je režiser Masset-Depasse doznao da živi 15-tak kilometara od jednog takvog centra za pritovor ljudi bez dokumenata. Na temelju njegovih istraživanja i razgovora s ilegalnim doseljenicima (emigrantima) snimio je ovaj igrani film.
Voljela bih da političari koji donose odluke o sudbinama takvih jadnih ljudi, razmisle kako bi njima bilo da su u koži tih nesretnika koji su prisiljeni otići iz svoje zemlje.
Nekim se mojim kolegama film nije baš svidio jer je bio spor, za razliku od američkih filmova kakve smo navikli gledati. Dijelim s njima mišljenje da je film spor, ali meni se svidio, između ostalog i zato jer su glumci tako uvjerljivo glumili da je film djelovao realistično poput dokumentarnog filma. /Lorena Hubina, 8.a; fotografije: S.L./
Uskoro i naš zvučni prilog na engleskom jeziku
Naš zvučni prilog o filmu “Ilegalna” i to na hrvatskom i engleskom uskoro će se moći poslušati na stranici projekta Fred@school na adresi http://www.fred.fm/hr/fred-at-school-hr/ , ali i na stranici Klinčeka.
Nakon što smo dogovorili tko će glumiti kojeg pisca, s našom učiteljicom Andreom Katanović, na literarnoj grupi uvježbali smo uloge. Sat posvećen hrvatskim piscima započeli smo prezentacijom o važnosti obilježavanja Dana hrvatskog jezika, a zatim su slijedili nastupi pisaca.
