Skoro svaki dan vidimo ih kako trče po parku, jureći s drveta na drvo u potrazi za hranom. No, simpatične stanovnice parka, dugačkog kitnjastog repa toliko su brze da ih je jako teško fotografirati. One ne žele pozirati, kao moje prijateljice koje sam nekidan (14. 4.) fotografirala za natječaj „Knjiga i mi“.
No, baš u tom trenutku kad sam se spremala fotografirati prijateljice jedna od živahnih vjeverica, skočila je s jednog drveta. Na trenutak je zastala u travi i kao da me pogledala. Brzo sam kliknula i po prvi puta uspjela fotografirati jednu od vjeverica. Dok sam ponovno pritisnula okidač već je odjurila dalje. /Mihaela Milkečić, 6.b; fotografija: M.M./
Španjolsku ligu prati 49 anketiranih, većina su dječaci, no ni interes djevojčica nije zanemariv, gleda je njih 17
Među višim razredima B smjene, kako je to pokazala naša anketa, više je vatrenih navijača nogometnog kluba Real nego Barcelone. Anketu smo odlučili provesti nakon sve burnijih rasprava između navijača dva spomenuta kluba. Te se rasprave gotovo svakodnevno odvijaju u autobusu dok putujemo kući iz škole.
Anketu je ispunilo 87 učenika B smjene (5.b, 6.b, 6.c, 7.b i 8.b), a nakon pregleda svih anketa utvrdili smo da španjolsku nogometnu ligu prati ukupno 49 učenika, odnosno 43 posto anketiranih. Većinom španjolsku ligu prate dječaci, no ni interes djevojčica nije zanemariv.
Da prati španjolsku ligu izjasnilo se 17 djevojčica, što je 35 posto od ukupnog broja učenika koji prate nadmetanja španjolskih nogometaša. Kao što smo u uvodu napomenuli Real simpatizira veći broj učenika, točnije 52 ih je za Real, a 35 za Barcelonu.
Ronaldo naš broj 1
Cristiano Ronaldo
Što se tiče najboljih stranih nogometaša, najviše učeničkih glasova pripalo je Realovom nogometašu Cristianu Ronaldu. Za njega je glasalo 34 učenika. Na drugom mjestu s 23 glasa je Barcelonin Leo Messi. Treće mjesto s 13 glasova zauzeo je Brazilac Neymar da Silva Santos Júnior, također igrač Barcelone.
Osim ankete kojoj je cilj bio utvrditi koji od dva navedena kluba u našoj školi ima više poklonika, odlučili smo istražiti i što statistika kaže koji je klub kroz povijest nadmoćniji.
Barcelona ukupno bolja, Real vodi u službenim utakmicama
Leo Messi
Prema statistici objavljenoj na portalu nogomet.plus (25.10. 2014.) uoči utakmice derbija zvanog El Clásico, vidljivo je da je Real bio nadmoćniji u službenim susretima. Do tog datuma odigrano je ukupno 228 utakmica. Real je imao 91 pobjedu, a Barca 88. Neriješenih susreta bilo je 48. Gol razlika je također na strani Reala 385:371. Od tog datuma održane su dvije utakmice. Prva 25.10. 2014. i tad je pobijedio Real 3:1. U drugoj utakmici održanoj 22. 3. 2015. pobijedila je Barcelona s rezultatom 2:1. Dakle, i dalje u međusobnom nadmetanju tijesno vodi Real s 92 pobjede naprama 89 pobjeda Barcelone.
Ukoliko se uzmu u obzir i prijateljske utakmice (do datuma 25. 10. 2014.), tad se broj nadmetanja penje na 260 utakmica. U tom slučaju vodi Barcelona sa 107 pobjeda. Real je pobijedio 95 puta, a neodlučenih je bilo 58 utakmica. Gol razlika je također na strani Barcelone s 451:426.
U istom tekstu objavljena je i tablica s podacima prema kojoj je Barcelona nadmoćnija od Reala ukoliko se uspoređuju rezultati u svim kupovima i svjetskim prvenstvima. Prema toj usporedbi Barcelona ima 83 trofeja, a Real 81.
Tabela preuzeta s portala nogomet.plus
Anketiranima je Mandžukić najbolji hrvatski nogometaš
Mario Mandžukić
U našoj anketi pitali smo učenike i prate li hrvatsku prvu ligu i doznali da je prati 53 učenika. I tu ligu prati više dječaka, a da gleda prvoligaška natjecanja hrvatskih nogometaša potvrdila je 21 djevojčica. Najviše anketiranih, njih 47 navija za Dinamo, a 5 je učenika za Rijeku. Po 4 učenika navija za Slaven i Hajduk, samo jedan za Zagreb, a čak 26 učenika nije se opredijalilo za nikoga.
Najviše obožavatelja među domaćim nogometašima ima Mario Mandžukić, igrač Altetica iz Madrida. Za Mandžu je glasalo 34 učenika. Na drugom mjestu s 27 glasova je Relovac Luka Modrić, a Ivan Rakitić, igrač Barcelone je na trećem mjestu sa samo 7 glasova.
El Clásico se igra od 1902. godine
Ekipa Barcelone
Real i Barcelona nadmeću se od 1902., kad je odigran prvi El Clásico. U Španjolskoj su utakmice El Clásica najvažaniji sportski događaji godine, a taj derbi omiljen je i u svijetu. Navodno ga širom svijeta prati više stotina milijuna gledatelja.
Nadmetanje između Reala, kluba iz Madrida, glavnog grada Španjolske koji se nalazi u pokrajini Kastilji i Barcelone, grada iz pokrajine Katanije, imaju i svoju političku pozadinu.
Naime, u vrijeme španjolskog građanskog rata (1936. do 1939.) ukinut je katalonski jezik i zabranjivanja je njihova kultura. Kod navijača Barcelone, to je kako piše Wikipedija, “stvorilo apatiju prema Madridu i njegovom najjačem brandu, Realu”. Otad Barcelona za Katalonce postaje “Mes que un club (Više od kluba)”, a kažu i “neslužbena vojska” Katalonije. /Klaudije Mažar, 6.b, fotografije preuzete s interenta/
Vartogasnim crijevom naši osmaši jučer (13.4.) su prali opeke namijenjenje uređenju školskog vrta. Pri tom su malo okupali i sebe, ali se i dobro zabavili.
Pranje opeka obraslih mahovinom bila je ideja učiteljice Tanje Maltar-Okun, koja s učenicima ekološke skupine već nekoliko dana radi na uređenju okoliša škole.
Ravnatelj Lučki u akciji
Na mjestu gdje su lani bile „zečje uši“ posađena su tri grmića, a preuređen je i trokut na ulazu u park. Upravo za taj trokut su i trebale opeke.
U radovima u parku jučer su osim članova ekološke skupine, pomagali i ravnatelj Stjepan Lučki, te učitelj tehničke kulture Goran Beuk.
/Marija Jelak, 6.b, fotografije S.L./
Uzbudljivo je bilo i u staklenom liftu nove zgrade Muzičke akademije čije je uređenje koštalo oko 210 milijuna kuna
Među školama koje je Dražen Sirišćević, ravnatelj Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog (10.4.), pozdravio s pozornice bila je i naša škola. Zaradili smo buran pljesak kao i sve škole koje su tog dana posjetile zabavno obrazovni program “Od operete do rock-opere (100% hrvatsko)”. Taj su program KD Lisinski i njegovi partneri organizirali u sklopu Tjedna glazbe za mlade.
U KD Vatroslava Lisinskog
Sedamdesetak minuta provedenih u KD Lisinski prošlo je kao u trenu uz izvedbe songova iz mjuzikla i opera. Najviše smo pljeskali nakon “Ave Marije”, songa iz rock opere “Gubec Beg”, koju je otpjevala poznata pjevačica Vanda Winter. Oduševio nas je i Vid Balog sa skladbom „Cinkete, cankete“ iz mjuzikla „Dundo Maroje“ te vrckava Mila Elegović, kojoj se stalno podizala haljina dok je pjevala song iz mjuzikla “Tko pjeva zlo, ne misli”. Kroz program je vodio ravnatelj Sirišćević, objašnjavajući nam između pojedinih songova što su to razlike i sličnosti između mjuzikla, opere i rock opere.
Pogled “puca” iz staklenog dizala Muzičke akademije
Pogled iz dizala MA
Kroz staklenu površinu dizala pogled “puca” na zgradu Hrvatskog narodnog kazališta. S lijeva se vidi zgrada Pravnog fakulteta, a malo dalje pruža se Masarykova ulica koju smo nedavno često viđali u seriji “Crno-bijeli” svijet. Prekrasan pogled, o kojem vam pišem, može se doživjeti iz staklenog dizala nove zgrade Muzičke akademije.
Nju smo, mi četvrtaši, petaši, šestaši, sedmaši i osmaši (bilo nas je 32) u pratnji učiteljica Ivane Šiković i Silvije Ognjan-Podolski posjetili nakon KD Vatroslava Lisinskog. Šteta je što se dizalom nismo mogli i provoziti jer je učiteljice bilo strah da nekom ne bude muka. No, već i kratki boravak u dizalu i fotografiranje bio je za nas uzbudljivi događaj jer dosad nitko od nas nije bio u takvom dizalu.
U knjižnici MA
Uz dizalo oduševila nas je i cijela zgrada Muzičke akademije u koju su studenti glazbe, njih oko 550, uselili prošle godine. Ispričala nam je to Rosanda Bonačić, profesorica koja nas je provela po zgradi Akademije, čije je uređenje koštalo oko 210 milijuna kuna. Šetajući zgradom posjetili smo i neke od učionica koje su izvrsno zvučno izolirane, pa studentima ne smetaju zvukovi tramvaja i automobila, ali ni zvukovi svirke ne čuju se izvan učionice. Posjetili smo i knjižnicu gdje su smještene brojne knjige o glazbi i notni zapisi skladbi po kojima sviraju studenti, a vidjeli smo i još nedovršenu koncertnu dvoranu.
U zbornici MA
Imali smo prilike sjediti u udobnim foteljama postavljenim po hodnicima Akademije. Umorne noge odmorili smo i u foteljama zbornice u kojima obično sjede profesori, a onda smo svoje nožice opet protegnuli na jezeru Bundek i u šetnji po Trgu bana Josipa Jelačića. /Mihaela Miklečić, 6. b; fotografije M.M./
Križevčanin Štriga potaknuo Lisinskog da sklada prvu operu
Koncerta dvorana Vatroslava Lisinskog dobila je ime po skladatelju prve hrvatske opere „Ljubav i zloba“. Ta je opera prvi puta izvedena 28. ožujka 1846. Zanimljivo je da je na pisanje te opere Lisinskog potaknuo naš Križevčanin Albert Štriga, po kojem je ime dobila križevačka glazbena škola.
Opera “Ljubav i zloba” vezana i uz obližnju Gornju Rijeku jer je glavnu ulogu Ljubice na praizvedbi, i na još 4 reprize te godine, pjevala grofica Sidonija Rubido Erdödy.
Na Trgu, Bundeku, kod Zdenca života i još jedan pred MA
BOJALI SE ZLIH SILA, PA SPAVALI ZGRČENI U MALIM KREVETIMA
Šestaši u HNK Varaždin
U jednom smo danu posjetili 3 muzeja, kazalište, dvorac Trakošćan i kino
Kreveti u dvorcu Trakošćan mali su zašto što su se stanovnici dvorca bojali spavati ispruženi jer su se bojali zlih sila, i smatrali su da će im se dogoditi nešto loše ukoliko budu spavali ispruženi. Tu nam je legendu, vezanu uz doista začuđujuće male krevete u dvorcu, ispričao vodič Martin Gustinčić, za vrijeme našeg izleta (27.3.), tijekom kojeg smo posjetili Varaždin, Trakošćan i Krapinu.
Fotografija dvorca preuzeta s interenta
Duga vožnja do Trakošćana isplatila se ne samo zbog razgledavanja prekrasnog dvorca, nego i zbog zanimljivih priča našeg vodiča. Od brojnih detalja koje nam je ispričao vezano uz dvorac sagrađen krajem 13. stoljeća, zapamtila sam još i pričicu vezanu uz potpise na slikama. Naime, na nekim slikama izloženim u dvorcu nema potpisa slikara, ali su slikari zato na portretima znali nacrtati životinju, npr. psa i tu bi pseću glavu naslikali poput svoje glave.
Nacrti varaždinskog kazališta poslani u Atenu
Vezano uz slike, dojmila me se i priča, kako su vlasnici dvorca bili jako škrti, pa su, obzirom da su u to doba djeca puno umirala, na portretima djece, samo „pobrisali“ glavu umrlog djeteta i nacrtali glavu novorođenog djeteta. U dvorcu smo saznali i da je dvorac više puta proširivan i dograđivan, a najduže je u u njemu živjela plemićka obitelj Drašković. Nasljednici te obitelji i danas žive u Njemačkoj, ali nikad nisu zatražili povrat dvoraca.
U Krapini smo posjetili muzej Ljudevita Gaja, književnika poznatog po pjesmi „Još Hrvatska ni propala“ . Doznali smo da je on bio i političar i novinar i da je tokom 19. stoljeća imao vrlo značajnu ulogu u hrvatskom narodnom preporodu. Vrlo zanimljivo bilo je i u posjeti Muzeju krapinskih neandertalaca, no kako je dosta učenika već bilo u tom muzeju, radije ću izvijestiti o onom što me se još dojmilo za posjeta Varaždinu gdje smo posjetili i Gradski muzej te Hrvatsko narodno kazalište.
Detalj iz zgrade kazališta u Varaždinu
To je kazalište izgrađeno 1837. po nacrtima čuvenog bečkog arhitekta Hermana Helmera. No, prilikom dostavljanja nacrta u Varaždin došlo je do zabune pa su u Varaždin slučajno poslani nacrti za kazalište u Ateni (glavni grad Grčke), koje se također gradilo u to doba. U varaždinskom kazalištu bila sam i prije, ali sad kad sam ga imala priliku vidjeti prazno, bez publike, učinilo mi se nekako većim, a najviše me se dojmila pozornica koja se za potrebe predstave može podići i spustiti.
Mrava više nego ljudi
U Gradskom muzeju posjetili smo odjel posvećen kukcima. Taj se odjel zove Entomološki odjel, a u njemu je izloženo oko 50.000 primjeraka kukaca, sakupljenih na području Varaždina i okolice od 1903. godine. Meni su se najviše svidjeli leptiri koji svijetle u mraku. Najružniji su mi bili žohari, a začudio me podatak da na svijetu ima više kilograma mrava nego je ukupan broj kilograma svih ljudi./Mihaela Miklečić, 6. b; fotografije M.M. i preuzeto s interneta/
Gledali smo i Koka
Uz tri muzeja, posjet dvorcu Trakošćan i obilazak kazališta u naš jednodevni izlet „zgurali“ smo još i posjet kinu, gdje smo gledali film Koko 3: „ Ljubavi ili smrt“ te ručak u Mc Donald’s-u.
Na ovaj izlet išla su sva tri šesta razreda, a pratili su nas razrednici: Darko Višak, Darko Kožar, Ivana Šiković i učiteljica prirode Tanja Maltar-Okun. Kliknite na poveznicu ispod teksta i priuštite si virtualnu šetnju dvorcem Trakošćan.
Nedavno smo objavili tekstualni prilog o filmu “Platonova akademija”, a na poveznicama ispod teksta možete poslušati i naše zvučne priloge o filmu.
Prva je poveznica za prilog na engleskom, a na drugoj možete slušati prilog na hrvatskom jeziku. Priloge je snimila suradnica na projektu Majda Makovec, novinarka i urednica na Prvom programu Hrvatskog radija.
Podsjećamo da smo i ovaj film gledali u sklopu međunarodnog projekta “Fred@school”. Na posljednoj, trećoj, poveznici ispod teksta možete potražiti i zvučne priloge i ostalih škola iz Hrvatske. /Uredništvo/
Novinarka M. Makovec i učenice 8. a za snimanja rasprave o filmu
Nacionalizam i ksenofobija
Ova komedija ironično progovara i o otporu prema promjenama
Dok neki psi imaju sposobnost nanjušiti drogu, pas Patriot (patriot znači domoljub, a patriotizam ljubav prema domovini), njuši Albance. Barem tako misli njegov vlasnik, Grk iz jednog atenskog kvarta u kojem Albanci nisu dobrodošli, osim u slučaju potrebe za jeftinijijim krečenjem stana ili sličnim „prljavim“ poslovima.
U tom kvartu nisu dobro došli ni Kinezi i njihove trgovine, a dobrodošla nije niti statua posvećena interkulturalizmu (odnos među ljudima različitih kultura) jer baš na tom mjestu, Grci, vlasnici malih dućana, u koje uđe svega nekoliko kupaca dnevno, vrijeme krate igrajući nogomet i to već 40-tak godina.
Učenici 8. b gledaju film
Oni zato u nekoliko navrata pokušavaju spriječiti postavljanje statue. Tom atenskom kvartu čiji se stanovnici odupiru promjenama ime je Platonova akademija i mjesto je radnje istoimenog filma grčkog redatelja Filipposa Tsitosa. To je drugi po redu film kojeg smo gledali u sklopu projekta “Fred@school”.
Kao i “Ilegalna” i ovaj film govori o problemima imigranata, ali „Platonova akademija“ je komedija u kojoj se na ironičan način progovara o patriotizmu, nacionalizmu (veličanju isključivo svog naroda), ksenofobiji ( netrpeljivosti prema strancima) i o otporu prema promjenama. Taj otpor prema novom vrlo je slikovito predstavljen u uvodnoj sceni filma kad majka glavnog lika zahtjeva da je sin vozi ulicom kojom su se uvijek vozili.
Statua interkulturalizmu ipak na trgu
Glavni junaci filma za radnog vremena
Glavni lik Stavros, izrazito ponosan na svoje grčko porijeklo, vlasnik jedne od malih trgovina, dio je ekipe koja provodi dane igrajući nogomet pred svojim trgovinama. Osim te zanimacije okupira ga još i strast prema rock glazbi, koja je bila dio njegove mladosti.
Uz brigu za bolesnu majku i odlaske bivšoj ženi koju stalno moli da mu se vrati, važan dio njegovog svakodnevnog života su i izrugivanja pridošlicama, Albancima i Kinezima. No, sve se mijenja kad se jednog dana pojavi Albanac za kojeg Stavrosova majka tvrdi da mu je brat, a ona počinje govoriti albanski. Dotadašnji prijatelji s kojima se podrugivao Albancima, sad se podruguju njemu.
Pretpostavljam da je redatelj ovakvim zapletom želio publiku potaknuti na razmišljanje o tome jeli za čovjeka pripadnost nekoj naciji važnija od svega ostalog što ga određuje. Mislim i da je krajem filma ponudio svoje viđenje tog pitanja. Naime, nakon što poslije nogometne utakmice između Albanije i Grčke, prijatelji posve izopće Stavrosa i više zajedno ne sjede ispred Stavrosovog dućana, oni ipak dolaze na sprovod Stavrosove majke. U zadnjoj sceni filma svi ponovo zajedno sjede pred njegovim dućanom. Ujutro mu kao prije nego što se doznalo da je Albanac, pomažu postaviti novine i donose piće, a na trgu ispred njih vidi se dovršena statua interkulturalizmu.
Na poveznici ispod teksta možete pogledati isječak iz filma, koji slikovito govori o otporu bilo kakvim promjenama. /Antonija Kos, 8.a; fotografije preuzete s interneta i S.L./
GITARISTICI HELENI DRUGA NAGRADA NA DRŽAVNOM U DUBROVNIKU
H. Kralj i mentorica E. Trivanović
Mjesec dana prije natjecanja vježbala i 4 do 5 sati dnevno
Na državnom natjecanju u Dubrovniku (20.3.) osvojila sam drugu nagradu s 96,75 bodova od ukupnih 100 mogućih bodova, što je kako je rekla moja mentorica Emina Trivanović, izvrsno postignuće. Svi su bili ponosni na mene, a i ja sam bila sretna jer je moja mentorica uložila puno truda u moj uspjeh, a ja sam naporno vježbala. Mjesec dana prije odlaska u Dubrovnik vježbala sam i po 4 do 5 sati dnevno, a roditelji su me u glazbenu vozili po 4 puta tjedno.
Lijepo je bilo primiti nagradu, a uživala sam i u razgledavanju Dubrovnika, gdje sam s roditeljima i mentoricom boravila u luksuznom hotelu. Naš apartman bio je velik, jako lijepo opremljen, a more kao da nam je bilo u sobi jer umjesto prozora bila su velika staklena klizna vrata.
Navečer, po dolasku u Dubrovnik, najprije smo potražili Umjetničku školu Luke Sorkočevića, koja se nalazi na vrhu male uličice s puno strmih stepenica. Škola me se jako dojmila jer je cijela u kamenu, a dvorana gdje sam svirala bila je puna jeke. Da bi se došlo do škole morali smo proći i Stradunom, najpoznatijom ulicom u Dubrovniku. Stradun me oduševio sa svojom čistoćom, brojnim trgovinama, ali i jako finim slasticama.
Na zidinima snimali film „Fun“
Nakon proglašenja, zajedno s roditeljima i učiteljicom obišla sam dubrovačke zidine. Nisam ni pretpostavljala da su tako visoke i velike. Dugačke su skoro dva kilometra, a na pojedinim mjestima zidovi su debeli čak do 6 metara i visoki do 25 metara. No, nije me bilo strah te visine jer sam uživala u prekrasnom pogledu na Dubrovnik i more. Trebalo nam je sat i pol da obiđemo cijele zidine jer je bilo je puno turista, a snimao se i film. Poslije sam doznala da se snimao film “Fan”, s poznatim indijskim glumcem Shah Rukh Khanom.
Za mene je ovaj boravak u Dubrovniku bio nezaboravno iskustvo, kao što će zasigurno biti i međunarodno natjecanje prekosutra (28.3.) u Poreču.
Veselim se svakom natjecanju jer volim svirati gitaru. /Helena Kralj, 5.a; fotografije iz privatne arihive H.K./
Zašto se Mirna pretvorila u „šopingholičarku“ koja krade, laže i zaboravlja na spojeve s dečkom pročitajte u knjizi “Izgubljena u ormaru”
Jeste li ponekad napravili inventuru u svom ormaru i prebrojili koliko imate odjevnih predmeta koje ste možda obukli jednom ili dva puta i poslije toga su vam se činili ružni i nepotrebni? Kupovina vas opušta i kupujući možda želite zaboraviti neke probleme koji vas muče? Kupujete li planski ili vas šareni artikli u trgovinama namame da kupite i ono što niste planirali? Čini li odjeća čovjeka i što je pravo prijateljstvo?
Da razmislim o ovim pitanjima potaknula me knjiga „Izgubljena u ormaru“, književnice Melite Rundek. Glavna junakina ove knjige je Mirna, koja se godinama oblači u neupadljivu crnu odjeću, zbog čega je neki zovu darkericom. Kad postane ovisnica o modi i kupovini počinje lagati, krasti i zaboravljati na dogovorene spojeve sa svojim dečkom. Izrada figurica i slikanje više je uopće ne zanima, a nekad gotovo prazan ormar, sada je pernatrpan odjećom.
Na “Čitalačkom klubu” i o reklamama
Što je uzrok Mirninog naglog preokreta od kreativne djevojke do „šopingholičarke“ i tko će joj pomoći da odgonetne je li „ postala tek dio potrošačke mase koja samo konzumira, a ništa drugo ne misli“ , možete otrkiti ukoliko i sami posegnete za knjigom „Izgubljena u ormaru“.
Mi osmaši koji smo tu knjigu čitali kroz projekt „Čitalački klub“, poslije čitanja knjige imali smo priliku u knjižnci sudjelovati u kvizu o toj knjizi. Nakon kviza raspravljali smo o sličnositima između ovisnosti o kupovini i drugih ovisnosti, o tome kakav je naš stav prema kupovinama u „second hand shopovima“ i još brojnim drugim pitanjima vezanim uz potošačke navike.
Razgovarali smo i o reklamama i o tome kakvim nas sve one hvatačima pozornosti navlače, ne bismo li primjetili proizvod čiju nam kupnju sugeriraju. /Martina Kešer, 8.a; fotografija S.L. /
Knjiga obiluje duhovitim reklamama
Na razmišljanje o reklamama navodi i sama knjiga u kojoj se mogu pročitate brojne duhovite reklame koje nam na šaljiv način skreću pažnju kako oglašivači nastoje utjecati na nas. Zbog svoje duhovitosti puno tih reklama mi se svidjelo, a možda najviše slijedeće dvije:
Želite ponovno osvojiti dečka?
Naše suknje dobitna su srećka!
Neka vas pogledom svlače
u kontejner bacite svoje hlače!
…………………..
Haljinice, haljinice žute i plave,
od vas neugledne, ljepotice prave.
Zato dođite na našu akciju,
i napravite od sebe atrakciju.
Pobjednici su…
U sklopu “Čitalačkog kluba” u ovom polugodištu osim rasprava o knjigama održavani su i kvizovi. U nastavku pročitajte pobjednike po razredima.
Učiteljica I. Šiković i pobjednica M. Ivanek
Izgubljena u ormaru – Martina Kešer i Antonija Kos– 8. a; Luka Miklečić – 8. b
Vidimo se na fejsu – Jamina Funtak i Karlo Matoić 6. b; Mihaela Ivanek, 6. c
Dnevnik Pauline P. – Matej Furemg, Krunoslav Knezić, Kristijan Črnec, treći razred
Zagonetno pismo – Matija Kušec i Renato Miklečić, 5.b
Konrad ili dijete iz limenke – Emanuela Koretić, 5. a
Pipi Duga Čarapa – Patrik Benčak, četvrti razred
Imaš fejs – Matija Kušec, 7.b
A. Kos, M. Kešer, M. Kušec, R. Miklečić J. Funtak, K. Matoić, M. Furmeg, K. Knezić, K. Črnec
U ime naše škole u zabavnom programu humanitarne akcije Dan narcisa održanoj na središnjem trgu u Križevcima (21.3.), nastupilo je osmero učenika, a izveli su skladbu „Dark Street“, našeg šestaša Klaudija Mažara. Na križevačkom trgu nastupili su i predstavnici obje križevačke škole te škole iz Kalnika i Gornje Rijeke, a sudjelovali su i križevački vrtićanci. Nastupe je gledala brojna publika koja je imala priliku donirati novac u zamjenu za narcise.
Akcijom Dan narcisa nastoji se upozoriti na važnost prevencije i ranog otkrivanja raka dojke, bolesti od koje u Hrvatskoj svake godine oboli oko 2,5 tisuće žena, a umire svaka treća. /Mihaela Miklečić, 6. b.; fotografije Nataša Orejaš, M.M/
