Učiteljica Andrea Katanović, uskoro odlazi na porodiljski dopust i jako će nam nedostajati. Zato smo je odlučili iznenaditi rođendanskim poklonom, koji smo joj darovali u četvrtak (7.5.).
– Uopće se nisam nadala ovakoj akciji jer moj rođendan je u nedjelju (10.5.). Razveselili ste me kao nitko do sad. Jedva sam skrila suze. – Rekla nam je to učiteljica Katanović, nakon što smo je darivali sladolednm tortom sa svijećicama, čokoladom i narukvicom „rainbow loom“.
Dan poslije (8. 5.), iznenađenje sa sladolednom tortom, priredili smo i našem razredniku Darku Višaku, kojem je rođendan bio nekoliko dana prije. Uz tortu smo mu još darivali odvijače i spravu za jačanje podlaktica. Njemu je također bilo drago. /Mihaela Miklečić, 6.b/
Na internetskom Fred fm radiju možete slušati i priloge preostale četiri hrvatske škole uključene u projekte te priloge škola iz još sedam zemalja, članica ovog projekta. Fred radio potražite na adresi http://www.mymovies.it/fredatschool/ . /Uredništvo/
Ukupno 150 majica (po cijeni od 45 kuna), s otisnutim leptirima na prednjici kupili su učenici naše škole kako bi pomogli rad Udruge Debra, koja se brine za djecu leptire. To su djeca oboljela od rijetke bolesti -bulozne eipdermolize.
Ta bolest spada u skupinu bolesti karakteriziranih jakom osjetljivosti kože i sluznice, učestalim stvaranjem mjehura i rana na koži. Kod nekih oboljelih dolazi i do sraštvanja prstiju na rukama i nogama, zbog čega imaju probelma s kretanjem i trebaju invalidska kolica.
Pedagoginja Gordana Ščetar, koja je inicirala ovu akciju u našoj školi, napomenula je da je zadovoljna odazivom učenika. Svoju humanost učenici naše škole iskazali su u više navrata u sličnim akcijama, a posljednjih godina posebno uspješne bile su Akcija za djecu Afrike u sklopu koje smo prikupili 8.687,00 kuna te prošlogodišnja akcija za poplavljenje. Tad smo za poplavljeni filmski klub Studio kreativnih ideja Gunja, koji djeluje u zgradi OŠ “Antun i Stjepan Radić” Gunja, prikupili 5.808 kuna za nabavku nove opreme. /Mihaela Miklečić, 6. b; fotografije preuzete sa stranice Udruge Debra/
Da je školska godina pri kraju upozoravaju nas i učenici 8.a. Oni, već povremeno nose majice s natpisima u kojima se naglašava da se opraštaju od osnovne škole, što je dugogodišnja tradicija osmaša u našoj školi.
Učenici 8. a na prednjoj strani svojih majica dali su otisnuti natpis “Bit će škola bez problema jer nas više nema”, dok su na poleđini njihova prezimena i brojevi iz imenika.
Doznali smo da su svoje majice dali tiskati u Varaždinu i platili ih 90 kuna te da je bilo puno pregovora oko boje majica i sadržaja natpisa prije nego što su se usuglasili. /Martina Kešer, 8.a; foto: Lorena Hubina i S.L./
Naša škola osvojila je treće mjesto na županijskom natjecanju “Sigurno u prometu”, održanom 28. travnja u Križevcima. Ukupno se natjecalo 12 škola, a naša ekipa imala je samo 3 boda manje od drugoplasirane škole “Đuro Ester” iz Koprivnice. Prvo mjesto, s postignutih 775 bodova, osvojila je škola “Vladimir Nazor” iz Križevaca.
Našu školu na natjecanju su predstavljali najuspješniji učenici sa školskog natjecanja (održanog 23. ožujka): Ivan Mrazović, Marko Puškar (5.b), Emanuela Poljak i Helena Kralj (5.a). Natjecatelji su nam rekli da se natjecanje sastojalo od teorijskog i praktičnog dijela. Teorijski dio održan je u Auto-moto klubu Križevci, a testovi su se pisali na računalima. Pitanja su se odnosila na sigurnost prometa i bicikle, a bilo ih je ukupno 30.
Praktični dio održan je u sportskoj dvorani OŠ Ljudevita Modeca. To je natjecateljima bio zabavniji dio jer su morali pokazati spretnost u vožnji bicikla. – Neke od igra spretnosti imale su i zanimljive nazive. Zvale su se “lanac” i “pašteta”- rekla nam je sudionica natjecanja Helena Kralj, dometnuvši da su bili zadovoljni svojim nastupom na natjecanju.
Za sudjelovanje na natjecanju naša je ekipa nagrađena košarkaškom loptom, a svaki je član ekipe dobio medalju. Mentorica ekipe bila je učiteljica Karolina Tomekovec. /Lorena Hubina, 8. a; fotografija: L.H./
Udruga „Loki“ filmovima nam je približila potrebe i mogućnosti osoba s invaliditetom
Kad je djevojčica Harriet ošamarila svoju majku, mi šestaši, burno smo reagirali. No, unatoč neprimjerenom ponašanju djevojčice bili smo na njenoj strani. Naime, šamar mami bio je Harrietina reakcija na zabranu druženja s mentalno zaostalim dječakom Rickyem.
Prizor o kojem pišemo nije stvarno događanje kojem smo prisustvovali, već je to scena iz filma „Tunel do Kine“. Film smo danas (27. 4.) gledali u knjižnici u sklopu radionice „Danas filmska drama, sutra društvo različitih, nije fama“. Radionicu je vodio Luka Femec, iz Udruge „Loki“ iz Koprivnice.
Četvrtaši pažljivo gledaju “Potragu za Nemom”
Baš taj film, Femec je odabrao kako bi nas potakno na promišljanje o druženju s osobama koje nisu poput nas. U raspravi koja je uslijedila, svi sudionici rasprave bili su na strani Harriet koja se željela družiti s Rickyem, a protiv njene majke koja nije imala razumijevanja za takvo prijateljstvo. Zaključili smo da smo svi na neki način različiti i da različitost trebamo prihvaćati i uvažavati.
U anketama koje smo popunili na kraju radionice, neki učenici kao trenutak iz filma koji ih se dojmio, izdvojili su i scenu u kojoj djeca iz Harrietinog razreda pažljivo slušaju Rickya dok govori o svojim putovanjima. To se desilo kad ga je Harriet odvela u svoju školu jer mu je, kako je rekao, „želja da barem jedan dan bude pametan kao i ostala djeca“.
O mogućnostima osoba s invaliditetom Femec je razgovarao i s učenicima trećih i četvrtih razreda, ali na toj se radionici gledalo dijelove iz animiranog filma „Potraga za Nemom“. Nemo je riba i jedna peraja mu je manja i zbog toga je teže pliva. No usprkos, svojem problemu hrabar je i snalažljiv i ima prijatelje koji ga podržavaju, a na kraju i otac mijenja mišljenje od Nemovim mogućnostima.
Ispunjavanje ankete
Simpatični Nemo svidio se trećašima i četvrtašima, a u anketi koju su ispunjavali poslije gledanja filma, većina je učenika odgovorila da bi da zadržala ljubimca s teškoćama. /Katarina Pacur, 6.c; fotografije: S.L./
Da svatko od nas može dati svoj doprinos da bi naš planet bio čišći, a time i ugodniji za život, poručila je na predavanju osmašima Dijana Mijač Dretar iz Komunalnog poduzeća Križevci.
Ekologinja iz Komunalnog u školu je pozvana povodom Dana planete Zemlje, zbog čijeg obilježvanja jučer (22. 4.), nismo imali uobičajeni nastavni dan. Govoreći nam o primjerima iskazivanja brige za planet, Mijač Dretar je spomenula i odvojeno prikupljanje otpada te je istaknula da je Komunalno nedavno i u našem kraju na nekoliko lokacija postavilo zelene otoke. U njih se može odlagati papir, staklo, tekstil i plastika i metal.
Sav otpad nije smeće, rekla nam je ekologinja i pokazala nam slajdove na kojima smo mogli vidjeti proces sortiranja otpada u reciklažnom dvorištu Komunalnog poduzeća. Zamolila nas je i da svojim roditeljima prenesemo informaciju o zelenim otocima.
Načelnik Općine Franjo Poljak govorio nam je o potrebi zaštite autohtonih vrsta životinja i napomenuo da je to važno za održavanje biološke raznolikosti.
Osim predavanja naših gostiju, predavanja su održale i učenice Antonija Kos, Ema Čuklić (8.a), te Karla Senko i Sara Orak (8.b). Učenice 8.a o našem planetu govorile su učenicima prvog i drugog razreda, a učenice 8.b učenicima trećeg i četvrtog razreda.
Crtež Lorene Benčak
Jučerašnji dan u školi sviđao nam se i zato što smo imali različite radionice. Jedna od radionica bila je posvećena izradi ukrasa od otpadnih materijala. Učenici petih i šestih razreda izrađivali su cvjetove od rola toaletnog papira, svijećnjake od konzervi i ukrašavali su staklene vaze. Učenici sedmih razreda gledali su filmove o Zemlji, dok su u to vrijeme učenici prvih i drugih razreda prošetali do Stražinca i usput uočavali mjesta na koje neki stanovnici odbacuju otpad umjesto da ga odlažu u kante za otpad.
Zabavno je učenicima nižih razreda bilo i na satu likovnog odgoja kojeg su ovaj puta imali u parku. Stabla u parku bila su im inspiracija, a dok smo ih fotografirali primjetili smo da su neki stalno pogledavali u stabla kako bi ih što bolje nacrtali. Bilo je doista lijepih radova, a najuspješnijim su proglašeni crtež Lane Benčak iz drugog razreda, te cvijet izrađen od papira Helene Kemenović i Josipe Mikec.
Rad Helene Kemenović i Josipe Mikec
Prema riječima učenika ovakav dan im se svidio više nego da su imali uobičajenu nastavu. Valja spomenuti da su za jučerašnji, drugačiji pristup učenju zaslužne učiteljica geografije Andrea Martinčić i učiteljica biologije Tanja Maltar Okun, koje su osmislile sve aktivnosti.
Jeste li znali….
…da jedno drvo izraste potrebno je 10 do 30 godina, a kada se od njega pravi celuloza i papir, iskoristi se samo 30 do 40 postotaka njegove mase (zavisno od vrste drveta).
….od stabla visine 10 metara i promjera 0,5 m dobijemo oko 2 metra kubnih drveta. Za jednu tonu papira treba posjeći oko 18 stabala koja su rasla 30 godina. /Izvor podataka: http://www.tindir.info/otpad/sume.html/
Jorgovani protiv tulipana
Uz ekologiju ide i sport, pa smo jučerašnji eko dan kombinirali sa sportskim aktivnostima. Održane su nogometne utakmice i igrao se graničar. Neke ekipe nazvale su se uobičajenim imenima poput Osim već „Vatreni“ i „Prigorci“, a neke odlučile istaknuti kakav se dan obilježava. Zato su se nazvali „Jorgovani“, „Tulipani“ “Galaxy” i „Galaxy girls“. /Antonija Kos,8.a; Mihaela Miklečić, 6.b; fotografije: M.M.; Jasmina Funtak i S.L./
Radionice izrade okrasa od optadnih materijala
Slajdovi s predavanja o razvrstavanju otpada
Nogometna utakmica djevojčica
D. Mijač Dretar; F. Poljak, S. Lučki
Sedmaši gledaju film o Zemlji; predavanje prvom i drugom razredu
Mihaeli Miklečić i specijalna nagrada za najveći broj poslanih fotografija
Nagradni natječaj za najbolju fotografiju na temu „Knjiga i mi“ je završen. Na natječaj kojeg smo organizirali u povodu predstojećeg Svjetskog dana knjige pristiglo je ukupno 49 fotografija, od 6 autorica iz četvrtog, šestog i osmog razreda.
Najviše fotografija, čak 29 snimila je marljiva novinarka „Klinčeka“ Mihaela Miklečić (6.b), a svoje su fotografije poslale i slijedeće učenice: Karla Ferenčak, 4. razred, Mihaela Ivanek (6.c), Ana-Marija Nemčić (6.b), Antonija Kos (8.a) i Veronika Tomak (8.a).
O nagradama za najuspjelije fotografije odlučivalo je povjerenstvo u sastavu Željka Fadiga, predsjednica, Mirjana Škvorc i Stojanka Lesički, članice. Povjerenstvo je odlučilo da će specijalnom nagradom za najveći broj poslanih fotografija, biti nagrađena učenica Mihaela Miklečić i to slagalicom jedne od svojih fotografija. Osim što je bila marljiva Mihaela je pokazala i da zna fotografijom prenijeti poruku. To se ponajviše odnosi na fotografiju na kojoj je zabilježila trenutak u kojem njena seka Tihana razgledava slikovnicu dok u naručju drži lutku. Povjerenstvo se složilo da ta fotografija prenosi važnu poruku da se čitanje potiče i u obitelji. Za tu će fotografiju Mihaela biti nagrađena memorijskim stikom i čokoladom.
Druga nagrada- fotografija Mihaele Ivanek
Drugu nagradu povjerenstvo je odlučilo dodijeliti Mihaeli Ivanek, čija se fotografija odlikuje originalnom idejom. Iako je knjigu možda samo na tren moguće čitati dok se tako visi s drveta, fotografija je dobro osmišljena i budi interes promatrača zbog neuobičajenog motiva.
Prvu nagradu, s obrazloženjem da je to fotografija u kojoj se primjećuje da autorica zna vizualno razmišljati i ima smisla za kadar, kompoziciju i detalje, povjerenstvo je odlučilo dodijeliti Veroniki Tomak, za njenu selfie fotografiju u livadi prepunoj maslačaka.
Mihaela i Veronika također će za nagradu dobiti memorijski stik i čokoladu. Nagrade će im biti uručene u četvrtak, 23. travanja, kad se obilježava Svjetski dan knjige./Povjerenstvo/
Na ovogodišnjem 32. po redu Krosu sportskih novosti, održanom na Bundeku 19. travnja, naša je škola obranila prošlogodišnje treće mjesto u ukupnom poretku za osnovne škole. Na ovom najmasovnijem kros natjecanju u Hrvatskoj sudjelovalo je oko 3,5 tisuće učenika iz 64 osnovne i 15 srednjih škola, a našu je školu predstavljalo 48 učenika.
Najbolje pojedinačne rezultate, trinaesta mjesta, u svojim kategorijama postigli su učenici Karlo Črnec (8.a) i Mihael Vršak (5.a). Najbolje plasirane u utrkama djevojčica bile su Katarina Pacur (6.c) i Ivana Horvat (8.b). Katarina je u svojoj kategoriji bila dvadesetčetvrta, a Ivana trideseta.
Više o samoj utrci i atmosferi na Bundeku možete pogledati u videu koji nam je na Facebook školske knjižnice proslijedio Alen Horvatić iz tvrtke Tvornica snova. Video je dostupan na poveznici ispod teksta. /Gabrijela Tremski, 8.a; fotografija preuzeta s interneta/
Pvodom Dana hrvatske knjige (22.4.) i Svjetskog dana knjige (23.4.), razgovarli smo s nekoliko naših učitelja i pitali ih što su čitali u našoj dobi. Od nekih smo doznali i kakve su im danas čitalačke navike.
Ono što je karakteristično za sve s kojima smo razgovarali je da ih nitko nije tjerao da čitaju, već da je to bio njihovi izbor. Većina ih je voljela čitati knjige koje su i danas popularne, a što se još rado čitalo u doba dok su oni polazili osnovnu školu, a danas nije uobičajno, spomenuli su nam ravnatelj i pedagoginja.
Učiteljica Branka Filipović U doba kad sam bila poput vas već sam čitala „Gordanu“ Marije Jurić Zagorke. Obožavala sam čitati Zagorku i pročitala sam baš sve njene knjige. Voljela sam čitati i Janka Matka, i njegove sam sve knjige pročitala, a najdraža njegova knjiga mi je bila „Mačka“. Sama sam čitala i nitko me nije prisiljavao, čak sam se nekad skrivala od roditelja dok sm čitala kako mi ne bi dali neki posao i tako mi prekinuli čitanje.
Učiteljica Brankica Raguž
U osnovnoj školi jako sam voljela čitati Mariju Jurić Zagorku, Augusta Šenou i Dobrišu Cesarića. Najdraža Zagorkina knjiga bila mi je „Kći Lotrščaka“, a od Šenoe „Zlatarevo zlato“.
Učiteljica Marina Golec
Kao djevojčici nadraža knjiga bila mi je „Heidi“. Svidjela mi se ponajviše zbog opisa planine i života na planini. Sjećam se i da me se posebno dojmio opis nenog kreveta na kojeg je išla po ljestvama. Voljela sam zamišljati da sam ja ta Heidi i da idem na pašu s kozama.
Voljela sam i knjigu „Zagonetni dječak“, sjećam se da sam je pročitala u jednom dahu jer mi je bila jako zanimljiva. Uz knjige Ivana Kušana jako sam voljela čitati i knjige Ivane Brlić- Mažuranić.
Učiteljica Dubravka Kos
Kad sam bila stari kao moji sadašnji učenici (četvrti razred), tad mi je najdraža knjiga bila „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“, svidjela mi se zato što je Hlapić bio jako dobar dječak koji je svima pomagao. Voljela sam i bajke Ivane Brlić- Mažuranić, te pjesme Zvonimira Baloga. Sve lektire znala sam pročitati u prva tri mjeseca školske godine, a onda sam čitala po vlastitoj želji.
Učiteljica Silivja Ognjan-Podolski
U 8. razredu, najviše mi se svidio Robinson Crusoe, Danela Defoa, a voljela sam čitati i svu lektiru koju smo imali.
Ravnatelj Stjepan Lučki Sad umjesto belatristike zbog posla čitam zakone i Školske novine, ali kad sam na godišnjem onda uspijem pročitate 2-3 knjige po svom izboru. U osnovnoj školi više sam počeo čitati od 3-4 razreda, a omiljeni pisac tad mi je bio Ivan Kušan. Volio sam njegove knjige: „Zagonetnog dječaka“ „Koko i duhovi“ i „Koko u Parizu“.
U višim razredima strast su mi bili kaubojski romani „Laso“. To su bili vestern romani od oko 60 stranica. Moglo ih se kupiti na kiosku. Rekao bih da sam ih čitao na kile. Razmjenjivao sam ih s kolegama, a kad smo u kolovozu išli u Mariju Bistricu tamo sam na kioscima znao kupiti cijelu hrpu starih brojeva. Volio sam čitati i pjesnike Cesarića i Ujevića, a u srednjoj školi najdraži pisac bio mi je Miroslav Krleža.
Učiteljica Sofija Vukalović
U vašoj dobi nisam baš jako puno čitala osim obavezne lektire i poezije koju sam obožavala. Voljela sam i recitirati poeziju i to osobito Tadijanovića i Cesarića. Sad jako volim čitati, i puno čitam, ali uglavnom knjige na njemačkom i to najčešće psihološke trilere. Pedagoginja Gordana Ščetar U vrijeme osnovne škole jako sam puno čitala. Tad sam jako voljela čitati „Modru lastu“. Nju sam znala pročitati, kako se to kaže od korica do korica. Puno sam čitala i stripove Alan Forda, Zagora, Blek Stenu, Mister No. Čitala sam i svu obaveznu lektiru, a tokom praznika na redu su bili krimići i ljubavni romani Daniele Steel. Njih sam valjda pročitala sve koje je imala križevačka knjižnica.
U srednjoj školi sam najviše voljela romane toka svijesti. Knjiga „Proljeća Ivana Galeba“, Vladana Desnice i dan danas mi je najdraža knjiga, a zadnjih godina volim i knjige Ivana Aralice. Osim knjiga, dosta čitam časopise i dnevne novine.
Tajnica Snježana Švagelj
U nižim razredima voljela sam čitati bajke. Voljela sam „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“, a u višim razredima Šenoine knjige. Najdraže su mi bile „Seljačka buna“ i „Prosjak Luka“. U gimnaziji sam najradije čitala ruske pisce iz doba realizma.
Sad više čitam stručne knjige, trenutno me okupiraju trgovačka društva, pa čitam o toj temi. /Ivana i Mihaela Miklečić; fotografije S.L. i preuzete s interneta/
Marulić završio „Juditu“ 22. travnja
Svjetski dan knjige (23.4.) obilježava se na dan smrti čuvenih književnika Williama Shakesparea i Miguela de Cervantesa (umrli su 1616.). Datum na koji se obilježava Dan hrvatske knjige (22.4.) izabran je jer je na taj dan 1501. godine književnik Marko Marulić dovršio „Juditu“ prvi hrvatski ep.
Učiteljica Andrea Katanović, uskoro odlazi na porodiljski dopust i jako će nam nedostajati. Zato smo je odlučili iznenaditi rođendanskim poklonom, koji smo joj darovali u četvrtak (7.5.).
