Fran Tukša u Dubrovniku predstavio naš film “Do kućnog praga”

0
388

Na 13. Dubrovnik film festivalu (DUFF-u) boravio sam od 17. do 20. 10. Većinu vremena provodili smo u srcu Starog grada Dubrovnika. Na samom kraju Straduna, u blizini Vrata od Ploča, nalazi se Kino Sloboda u čijoj smo kino dvorani pogledali 52 filma iz desetak zemalja.

Bila mi je čast kad sam stupio na pozornicu i rekao nekoliko riječi o našem filmu “Do kućnog praga”, a s pozornošću sam slušao i ostale autore dok su govorili o svojim filmovima. Bilo je vrlo različitih filmova od onih komičnih, poput španjolskog animiranog filma “Pregorjelo”  koji je dobio nagradu publike, do vrlo ozbiljnih filmova koji su govorili o problemima mladih i cjelokupnog društva.

Fran Tukša s prijateljima iz Srbije, autorima filma “Luna”

Jedan od takvih filmova koji nikog nije ostavio ravnodušnim bio je i srpski film “Novi početak”. Film  govori o mladom pijanistu Andriji Čikiću. On je izgubio život u 3. svibnja 2023. u tragediji koja se desila u beogradskoj osnovnoj školi Vladislav Ribnikar u Beogradu. Taj je film dobio glavnu nagradu festivala Grand Prix, a važnu nagradu, onu za najbolji dokumentarni film u kategoriji od 15 do 20 godina, dobio je film “Tišina”. Autori tog filma koji govori o mentalnim problemima mladih su učenici  Škole za grafiku, dizajn i medijsku produkciju iz Zagreba. Meni osobno najviše se svidio film “Luna”,  mog prijatelja iz Srbije. Nakon projekcije tog filma publika u dvorani dugo je skandirala ime djevojčice u kolicima kojoj su njeni prijatelji uljepšali dan u lunaparku.  Bilo je još odličnih filmova, a svi se mogu pogledati na ovoj poveznici.

Osim boravka na projekcijama i sudjelovanja na filmskom kvizu imali smo prilike razgledati Stari grad koji od 1979. nalazi na popisu svjetske baštine UNESCO-a. To su nam omogućili organizatori Festivala poklonivši nam ulaznice za sve dubrovačke kulturne znamenitosti. Posebno mi se svidio obilazak Dubrovačkih zidina koje su mjestimično visoke i do 25 metara, a na nekim mjestima su debele čak do 6 metara.  Sa zidina se može vidjeti cijeli grad, a pogled na Dubrovnik predivan je i sa Srđa na koji smo stigli u gondoli žičare. Ta vožnja u gondoli trajala je svega tri minute, a za manje od 40 minuta došli smo avionom u Dubrovnik vozeći se u nekim trenutcima na čak 8.500 metara visine brzinom od 920 km na sat.

Pijani kamen predviđa da će se Kosta ubrzo zaljubiti

Uz mnoštvo kulturnih atrakcija koje pruža Dubrovnik jedna od svima zanimljivih je i tzv. Pijani kamen. To je ustvari  dekorativni element – (maskeron) – u obliku sovine glave koji je postavljen na pola metra iznad zemlje na zgradu Franjevačkog samostana. Kamen je jako sklizak pa je vrlo teško stati na njega i održati ravnotežu, a još teže okrenuti se i skinuti majicu. Tradiciju održavanja ravnoteže na tom kamenu inspirirala je legenda o mladiću koji nije mogao pronaći ljubav te se “zavjetovao se da će pokušati “pobijediti” kamen dok mu to ne uspije. Jednog dana je konačno uspio i ubrzo se zaljubio.”

Pokušao sam i ja, ali nisam baš bio uspješan, no moj prijatelj Kosta iz Srbije mogao bi se uskoro zaljubiti. Naime, njemu je uspjelo na “glavi sove” stajati više od 5 minuta.

Treća nagrada našem filmu na FIFES festivalu u Zaprešiću

Selekcijski žiri DUFF-a o našem filmu napisao je sljedeće: „Jako intrigantna priča i jednom rijetkom bibliobusu u Hrvatskoj. Film nas podsjeća koliko je važno da oni najmlađi imaju pristup knjigama koje su im potrebne za njihovo obrazovanje i kako nažalost nije svako dijete u prilici da može doći do bilo koje knjige koju bi poželjelo. Dobro djelo i volja jedne osobe može promijeniti život cijelih naraštaja koji će tek doći.“ 

Vrijednost našeg filma nedavno su uočili  i na međunarodnom  FIFES festivalu. Taj film se održao 10. 10. održao u Zaprešiću. Mi na njemu nismo mogli sudjelovati, ali su nam organizatori nakon održanog Festivala proslijedili informaciju da smo nagrađeni trećom nagradom u otvorenoj kategoriji. Taj je festival inače posvećen smiješnim filmovima, a u otvorenu kategoriji organizatori pozivaju i dobre filmove koji ne moraju biti komični.