Gerontodomaćica Ivančica Petric kazala je kako je razgovor i druženje ono što najviše nedostaje starijim osobama koje žive same
U društvu orehovečke gerontodomaćice Ivančice Petric i naše knjižničarke Stojanke Lesički, jučer sam posjetila mještanku Bogačeva Baricu Kušec. Povod mom posjetu bio je čitanje baki Barici. Ona je ove godine navršila 82 godine i već odavna živi sama te se jako veseli posjetima svojih kćeri i unuka te dolascima gerontodomaćice Petric.
Baka Barica se jako razveselila mojoj posjeti tijekom koje sam joj čitala slikovnicu “Priča o mome gradu” Krunoslava Puškara. Sjedila je kraj mene i znatiželjno razgledavala sve slike u slikovnici. Meni je ovo bilo ugodno iskustvo jer je baka Barica bila vedra i raspoložena za pričanje. Svako malo prekidala sam čitanje jer je baka Barica željela ispričati svoje doživljaje. Prisjetila se ona kako su nekad izgledali križevački bunari, svog posjeta Grkokatoličkoj crkvi, odlazaka na Spravišče…. S ponosom nam je pričala o svojim unucima, praunuku i kćerima. Pričala nam je i kako se nekad živjelo u Bogačevu, o svom učitelju, o razlozima prekida školovanja i privremenom radu u Njemačkoj. Unatoč godinama baku Baricu sjećanje vrlo dobro služi i jako voli pričati. Iako je boli ruka te za koji dan mora na operaciju u njenoj je kući sve izrazito čisto i uredno, a još pomalo uređuje i vrt.
Baka Barica je rekla da je i njoj bilo lijepo te sam joj obećala da ću je ponovno posjetiti i pročitati joj nešto. Gerontodomaćica Petric kazala je kako je upravo razgovor i druženje ono što najviše nedostaje starijim osobama koje žive same. Zato sam odlučila ponovno posjetiti baku Baricu i čitanjem i razgovorom uljepšati joj malo njene samotne dane.
Voljela bih da mi se priključi još učenika jer gerontodomaćica Petric rekla je da ima još zainteresiranih usamljenih koji bi se razveselili našim posjetima. /Magdalena Ivšak, 7. b; foto: S. L./
