Sudjelovale u snimanju horror filma “Dio koji nedostaje“
Ema Pacur i Viktorija Ruganec prvi puta u životu imale su prilike glumiti, montirati film, ali i osmišljavati filmske frizure. Bilo je to u Fužinama od 17. do 22. srpnja, na Filmskoj radionice za djecu i mlade Hrvatskog filmskog saveza. Tamo su boravile zahvaljujući prvoj nagradi stručnog žirija koju je naša filmska grupa lani dobila za film “Na gospodarstvu”. U nastavku pročitajte njihove dojmove.
Ema i Viktorija: Nas dvije sudjelovale smo na radionici za igrani film, a još su bile i radionice za dokumentarni, animirani i eksperimentalni film. Prvi dan na radionici dobili smo zadatak osmisliti ideju za film. Svatko je predložio svoju ideju i na kraju smo par najboljih sklopili u jednu. Dogovorili smo da ćemo snimati film o mladoj djevojci koja je poginula tijekom Drugog svjetskog rata. Troje prijatelja (Lorena, Nika i Dino) slučajno naiđu na sliku mlade djevojke i note koje izgledaju nedovršeno. Odluče otkriti tko je ta djevojka sa slike i što se s njom dogodilo. Od slučajnih prolaznika otkriju kako je ona poginula tijekom Drugog svjetskog rata svirajući klavir. Navodno, svake godine na isti dan čuje se melodija koju svira njezin duh. Ona je bila zarobljena u jednoj kući i nije mogla izaći iz nje sve dok ne bi odsvirala melodiju do kraja.
Viktorija: Djevojčicu Lorenu glumila sam ja. To je bilo moje je prvo glumačko iskustvo i baš mi je drago što sam dobila takvu priliku. Puno su mi pomogli savjeti našeg stručnog tima na čelu s voditeljicom Sandrom Bastašić.
Ema: Voditeljica Sandra uvijek nas je poticala na rad i trud. Bilo nam je zabavno i ugodno raditi s njom. Kada bi nam bilo prenaporno raditi, dopustila bi nam da se odmorimo i opustimo.
Viktorija: Da, puno smo radile, a dva dana smo snimali i nakon večernjih filmskih projekcija. Snimanje je potrajalo čak do iza ponoći. No, osim glume zanimljiv mi je bio i zadatak da pronađemo nekoliko starijih ljudi iz Fužina koji su trebali odglumiti neke manje uloge. Jednog gospodina, nakon što sam mu objasnila o čemu se radi, uspjela sam i ja nagovoriti. On je glumio je zaposlenika tvornice rakije.
Ema: S još nekoliko kolegica ja sam bila je u sektoru šminke i frizure. Naš zadatak bio je osmisliti i napraviti frizuru karakterističnu za 1940-e. Kasnije sam imala zadatke na snimanjima i montiranjima tzv. behind the scenes.
Ema i Viktorija: Naš film traje oko 8 minuta. Vrijedi ga pogledati, a svidjeli su nam se i ostali filmovi. Cijela ekipa nam se svidjela. Iako smo naporno radili, uspjeli smo se zabaviti i šaliti. Svakako bismo preporučile i ostalima da se prijave na ovaj kamp sljedeće godine. /Ema