Djeca ne bi trebala glumiti odrasle

By

-

10. October 2019

Smotra hrvatskoga školskoga filma u Velikoj Gorici

Jedna od najvećih grešaka u dječjim filmovima je kad djeca glume odrasle. To sam doznao na razgovoru s autorima filmova na Smoti hrvatskoga školskoga filma održanoj u Velikoj Gorici od 25. do 27. rujna. S nama su razgovarali članovi prosudbenog povjerenstva filmolog Krešimir Mikić, redatelj Neven Hitrec i montažer Slaven Zečević. Puno su nam pričali i o potrebi strpljivosti prilikom montaže, a upozorili su nas da nastojimo svoje filmove gledati na velikom platnu kad ih izmontiramo. Tako se bolje vide greške nego kad film gledamo na računalu, a bolje se i ocijeni trajanje filma.

Članovi prosudbenog povjerenstva upozorili su nas i na probleme sa zvukom. No, nisu samo kritizirali naše filmove već su ih i hvalili rekavši da su naši filmovi iz godine u godinu sve bolji. I meni se svidjela većina od prikazanih 50 filmova koje smo pogledali u dva dana, a osobito film o dječaku oboljelih od bolesti staklenih kostiju OŠ Strahoninec. Vrlo zanimljiv bio je i film o snimanju filma “Dopunska nastava”. Taj film redatelja Ivana Gorana Viteza sniman u OŠ Marije Jurić Zagorke u Zagrebu, a članovi Zagorkine školske filmske grupe ZAG snimali su kako nastaje film “Dopunska nastava”. O tome su im u filmu pričali poznati glumci, redatelj i snimatelj filma te ostali članovi filmske ekipe.

*Voditelj Smotre Srećko Listeš , Luka Šok* i Karlo Aleksić

Od srednjoškolskih filmova najviše mi se svidio animirani film “Domska ljubav”, Učeničkog doma Tehničke škole, Zagreb. Karlo Aleksić i ja predstavljali smo naš film “Kad si gladan, nisi svoj” kojeg smo snimali Patrik Benčak i ja. Bilo je to moje prvo snimateljsko iskustvo i pamtim ga po problemu sa stativom koji je stalno klizio.

Smotru u Velikoj Gorici pamtit ću i po novim prijateljstvima, ali i lijepom novom hotelu u kojem smo bili smješteni. /Luka Šok, 7.a; foto: Nataša Jakob; Stojanka Lesički/

***Prosudbeno povjerenstvo: Krešimir Mikić, Neven Hitrec i Slaven Zečević***

“Mali novinari danas, odgovorni digitalni građani sutra”

By

klincek

-

9. October 2019

0

Novi Erasmus+ projekt

Partneri su nam škole iz Rumunjske, Sjeverne Makedonije, Srbije i Španjolske

“Mali novinari danas – odgovorni digitalni građani sutra” ( “Young journalists today – responsible digital citizens tomorrow”) naziv je novog Erasmus+ projekta kojeg ćemo ove i naredne školske godine provoditi s partnerima iz Rumunjske, Sjeverne Makedonije, Srbije i Španjolske. Za naš je projekt iz Erasmus+ programa osigurano ukupno 135.633 € od čega je za našu školu namijenjeno 32.589 €.

Naš partneri su slijedeće škole : škola Mihai Eminescu iz Alexandrie (Rumunjska), škola “Lazo Angelovski” iz Skopja (Sjeverna Makedonija), škola “Dositej Obradović” iz Ćićevca (Srbija) te škola IES MAESTRE DE CALATRAVA iz Ciudad Reala (Španjolska).

Najvažniji cilj našeg novog Erasmus+ projekta je uvećati medijsku pismenost učenika, a planirani cilj namjeravamo ostvariti osnivanjem medijskih grupa koje će uz pomoć zaduženih učitelja proizvoditi i uređivati sadržaje digitalnih školskih časopisa. Naša škola već ima digitalni školski list “Klinček” pa će nam posao biti nešto jednostavniji, no pred nama je zadatak okupiti nove članove u medijsku skupinu i početi što više pisati.

Unutar partnerstva dogovoreno je da ćemo razmjenjivati dio sadržaja svojih školskih listova te ćemo uskoro u rubrici “Gost urednik” početi objavljivati tekstove iz partnerskih zemalja i doznati kakvi su problemi i postignuća učenika iz partnerskih škola.

Da baš medijska pismenost bude u fokusu projekta odlučili smo nakon zajedničkog eTwinning projekta “Mladi i mediji”. Tijekom tog projekta uočeno je da mladi sve više prate različite medije koji su uglavnom usmjereni na poticanje konzumerizma. Sadržaji tih medija su često prepuni stereotipa, posebno onih o prihvatljivom izgledu, a znatan dio kreatora tih sadržaja nema odgovornosti prema informacijama koje plasiraju. Ne drže se profesionalnih i etičkih standarda, a njihovi prilozi često sadrže uvredljive i diskriminatorne poruke te lažne vijesti.

**Škola “Dositej Obradović” iz Ćićevca u Srbiji**

Novim Erasmus+ projektom nastojat ćemo utjecati i na razvoj međukulturalnih kompetencija i senzibilizirati učenike, ali i učitelje za otvorenost, razumijevanje i toleranciju među različitim kulturama. U skladu s tim ciljevima isplanirali smo i ostale rezultate projekta te ćemo pripremati radionice medijske pismenosti i digitalnog građanstva za učenike i roditelje. Organizirat ćemo natjecanje na temu sigurnosti na interentu, pripremat ćemo vizualni višejezični rječnik te e-knjige s primjerima dobrih praksi u svojim školama.

Posla će biti puno, a najaktivniji učenici i učitelji imat će priliku putovati na razmjene u partnerske škole. Prva razmjena bit će kod nas od 21. do 25. listopada, a na njoj će sudjelovati samo učitelji. Na svim ostalim razmjenama sudjelovat će po 5 učenika i 2 do 3 učitelja. Druga razmjena bit će u travnju 2020. u Srbiji, a tema u fokusu razmjene bit će lažne vijesti. Treća razmjena održat će se u listopadu 2020. u Makedoniji, a glavna tema bit će moć medija. Četvrta razmjena bit će u ožujku 2021. u Španjolskoj, a na toj razmjeni glavna tema bit će utjecaj medija na ponašanje mladih. Na posljednjoj petoj razmjeni družit ćemo se u Rumunjskoj. Ta će razmjena biti u svibnju 2021., a tema u fokusu bit će senzacionalizam u medijima. /Stojanka Lesički, koordinator projekta/

**Škola IES MAESTRE DE CALATRAVA iz Ciudad Reala (Španjolska)**

Više o projektu i svim aktivnostima projekta dostupno je na blogu projekta na web adresi https://youngjournalists.home.blog/ . U blog projekta može se ući putem gumba u gornjem izborniku te na desnoj strani Klinčeka.

Gotovo trećina bivših osmaša upisala trogodišnje škole

By

klincek

-

9. October 2019

0

Upisi u srednje škole

U prošlogodišnjoj generaciji osmaša bilo je samo 32 učenika, a najviše njih školovanje nastavlja u Srednjoj školi “Ivan Seljanec” u Križevcima

Ema Fiket, naša osmašica iz prethodne generacije bila je prvoplasirana po broju bodova na upisima u prvi razred općeg smjer Gimnazije Ivana Zakmardija Dijankovečkoga. Drugo mjesta, ali u prirodoslovno matematičkom smjeru dijele naši bivši osmaši Patrik Benčak i Antun Bračun. U gimnazije su se upisale samo još dvije naše bivše osmašice. Antonija Poljak u prirodoslovno matematički smjer Druge gimnazije Varaždin, a Ivona Paček u opći smjer križevačke gimnazije. No, Ivona će kao i Antun paralelno pohađati još i Glazbenu školu Alberta Štrige, Križevci gdje su upisali smjer za glazbenika-tamburaša.

Od ukupno 32 učenika prošlogodišnje generacije osmaša u varaždinskim školama školovanje će nastaviti još troje naših bivših učenika. Natalija Sedlar izabrala je hotelijersko-turistički smjer u Gospodarskoj školi Varaždin. U istoj školi samo u smjeru za ekonomiste školovanje nastavlja Laura Mikec, a Barbara Blagaj upisala je smjer za arhitektonskog tehničara u Graditeljskoj, prirodoslovnoj i rudarskoj školi u Varaždinu.

Troje učenika izabralo medicinsku školu

**U Srednju školu s pravom javnosti u Maruševcu upisala su se 3 naša bivša osmaša**

Za školovanje izvan Križevaca odlučilo se još samo petero učenika. U Srednjoj školi Koprivnica školovanje u smjeru za hotelijersko turističke tehničare školovanje nastavlja Natalija Huzjak, a ekonomski smjer upisala je Helena Kurtanjek. U Maruševcu, u njihovoj Srednjoj školi s pravom javnosti, smjer za medicinske sestre/tehničare opće njege upisalo je troje učenika: Martin Hlebić, Antonija Srbljinović i Marinela Miklečić.

Za križevačke škole odlučilo se ukupno 23, učenika. Uz već četvero spomenutih koji se opredijelili za Gimnaziju Ivana Zakmardija Dijankovečkog, ostali su se rasporedili u Srednju školu “Ivan Seljanec” i Srednju gospodarsku školu. No, za razliku od prethodne godine kad se najviše naših učenika upisalo u Srednju gospodarsku, njih 12, ove godine samo je 4 naša bivša učenika upisalo tu školu. Jedan od njih, Karlo Peklić, upisao je mljekarski smjer koji je ova škola uspjela formirati nakon nekoliko godina pauze. Dvoje učenika Gospodarskoj je upisalo smjer za tehničare fitofarmaceute i jedan smjer za poljoprivrednog gospodarstvenika.

Najveći broj naših učenika, njih 15, upisalo se u Srednju školu “Ivan Seljanec”. Najpopularniji je bio smjer komercijalista u koji su se upisale četiri naše bivše učenice. Po dvoje naših učenika upisalo se u smjer računalnih tehničara, kuhara i prodavača. U novi smjer za keramičara oblagača upisao Patrik Ban, a također po jedan naš učenik školovat će se u smjerovima za zidara i strojobravara.

Valja napomenuti da je ukupno 11 učenika upisalo trogodišnje škole, a oni koji su izabrali medicinske škole, u srednjoj školi provest će 5 godina jer su medicinske škole u Hrvatskoj od prije nekoliko godina petogodišnje.

Važno je reći i da su se svi naši učenici uspjeli upisati u prvom roku, a većina njih upisala je školu svog prvog izbora. To nije uspjelo samo dvojici učenika. Jedan od njih je upisao školu koja mu je bila druga na listi prioriteta, a jedan treću školu s liste prioriteta. /Paola Tukša, 8. a; foto: preuzeto s interneta/

**U Srednju školu “Ivan Seljanec” u Križevcima upisalo se 15 naših bivših osmaša**

Luka i Karlo snimali filmove s Grkom i Portugalcem

By

klincek

-

8. October 2019

0

Internacionalna filmska radionica u Čakovcu

U Školi animiranog filma od kineske umjetnice učili smo kako napraviti dobar dokumentarno-animirani film

Dio praznika, imao sam se prilike družiti s djevojčicama i dječacima iz Grčke i Portugala, Čakovca, Zagreba i Siska. Nove sam prijatelje upoznao na 16. Internacionalnoj filmskoj radionici u organizaciji Škole animiranog filma Čakovec (ŠAF) koja je održala od 23. – 29. lipnja u Čakovcu.

Karlo Aleksić i ja, kao predstavnici naše škole pohađali smo radionicu koju je vodila kineska umjetnica Tianlin Xu. U toj smo radionici snimili dokumentarno-animirani film Tko je Priksa?, o čakovečkoj akademskoj slikarici Priski Kulčar. Ona je između ostalog dizajnirala i logoa ŠAF-a.

***Luka Šok, voditeljica ŠAF-a Jasminka Ljubić Bijelić i Karlo Aleksić***

Kako je ovaj film kombinacija dvije filmske vrste, imali smo priliku i crtati, ali i biti novinari i snimatelji, a ponekad smo imali i zadatak držanja mikrofona. To je, vjerujte mi, jedan od težih zadataka jer mikrofon treba držati visoko i pri tom vam ruka ne smije drhtati. Zanimljiva je bila i novinarska uloga, a najbolje mi je bilo kad smo prolaznike ispitivali znaju li tko je Priska Kulčar. Neki su bježali od kamere, neki su bili spremni odgovoriti, ali nisu znali točan odgovor. Bilo je svakakvih situacija. Za animirani dio filma, morali smo crtati cipele, rukavice… Karlo je crtao brod, a zajedno smo nacrtali ŠAF-ov logo. Potom smo animirali nacrtane likove i to dodali snimljenim dokumentarnim dijelovima te je nastao dobar film.

Zanimljivo je bilo i kolegama koji su sudjelovali na radionici lutkarske animacije. Tu je radionicu vodio Božidar Trkulja, umjetnik iz Zagreba. Polaznici te radionice napravili su lutka-film Ipopu bar. Oni su bili jako zaposleni s modeliranjem brojnih lutkica, namještaja i raznih drugih sitnih stvarčica potrebnih za ispričati priču filma. Lutke i sve ostale dijelove modelirali su uglavnom od plastelina. Primijetio sam da su im je pod noktima stalno bilo plastelina u različitim bojama, ali uživali su u svom zadatku te su i oni snimili dobar film.

Sve naše aktivnosti odvijale su se pod nadzorom voditeljice ŠAF-a Jasminke Ljubič Bijelić, koja je o nama brigu vodila i u Seoskom domaćinstvu Turk u Vučetincu. Kod Turkovih smo osim u dobroj hrani uživali i u kupanju na malom bazenu. Ponekad smo igrali i skrivača, a naravno puno smo pričali i zafrkavali se. Jedno smo večer slavili i rođendan. Slavljenik je bio moj prijatelj Karlo, kojem je ovo bilo prvo rođendansko slavlje izvan obitelji.

Bio je ovo dobar početak praznika, a ovu radionicu zapamtit ću još i po simpatičnom mališanu Linosu. On je sin naše voditeljice koji nas je s ocem povremeno posjećivao na radionici. /Luka Šok, 7.a; foto: Luka Šok; arhiva ŠAF-a; S. L. /

Marta i Leona uče baratati sabljama

By

klincek

-

6. October 2019

0

Križevačka djevojačka straža

Starije stražarice znaju pucati iz topa

Naše učenice Leona Peklić i Marta Sokol od kolovoza su postale članice Križevačke djevojačke straže. Što ih je privuklo da postanu stražarice, pročitajte u kratkom intervju s našim kolegicama.

Što znate o Križevačkoj djevojačkoj straži?

Leona: Voditeljica Marija Škrlec i naše starije kolegice ispričale su nam da je Križevačka djevojačka straža jedina ženska postrojba na svijetu. Formirana je u srpnju 1848. kad je ban Josip Jelačić kratko boravio u Križevcima. Tada su četiri djevojaka odlučile stražariti i čuvati bana na ulazu u biskupski dvor. Straža je ponovno formirana 2008. i od tad je postala atrakcija i sastavni dio brojnih turističkih manifestacija. Od 2011. Križevačka djevojačka straža postala je članica Saveza povijesnih postrojbi Hrvatske vojske.

Zašto ste se odlučile pridružiti Križevačkoj djevojačkoj straži?

Marta: Moja sestrična Lorena Filipašić već je dvije godine članica i ona mi je ispričala da puno putuju na različite manifestacije, a privukle su me i lijepe haljine koje nose.

Leona: Mene je fasciniralo njihovo rukovanje mačevima i ples.

Opišite nam haljine koje nosite za vrijeme nastupa?

Marta: Imamo 3 vrste haljina. Meni se najviše sviđaju nove, crvene. One starije su malo tamnije, boje višnje. Nije ih baš jednostavno oblačiti jer prvo ide podsuknja na 3 koluta, zatim haljina, pa pregača i korzet. Nekad nam zna biti jako vruće u haljinama. Ovisi o vremenu. Nedavno je jednoj djevojci pozlilo prilikom nastupa jer je bilo jako vruće. Kad je hladnije onda na haljinu još odijevamo kratke sakoe slične boleru. Uz haljinu idu i čizmice na petu, a i dio naše opreme je i sablja.

Što radite sa sabljama njima?

Leona: One su dio koreografije prilikom nastupa. Mi smo tek počele vježbati sa sabljama i vrlo je zanimljivo baratati s njima. Djevojke koje su već duže u straži znaju i pucati iz topa. Mi još to nismo učile, ali smo zato vrlo brzo naučile ples koji izvodimo na nastupima.

Kad se nalazite na treninzima?

Marta: Treninzi nisu svaki tjedan, već ovise o nastupima. Pred nastupe ukoliko je potrebno nalazimo se i više puta tjedno.

Tko su vaše trenerice?

Marta: Treniraju nas dugogodišnje stražarice Mateja i Lucija Škrlec.

Primijetili smo da na nastupima imate vrlo lijepe frizure. Tko vam uređuje frizure?

Leona: Kad idemo na važnije nastupe frizure (pundže kombinirane s pletenicama) rade nam križevačke frizerske obrtnice, a nekad same radimo frizure.

U straži ste oko 2 mjeseca. Gdje ste sve dosad nastupale?

Leona: Dosad smo nastupale na proslave Svetog Marka Križevčanina, na Danu branitelja, na jednim svatovima i u Zagrebu na manifestaciji „Bukom motora protiv tišine ALS-a“.

Gdje će biti vaš naredni nastup?

Marta: Uskoro ćemo nastupati u Mariji Bistrici. To će biti 6. listopada, a za dalje još ne znamo.

Koji su uvjeti da bi neka djevojka mogla biti primljena u Križevačku djevojačku stražu?

Leona: Visina između 160 i 170 centimetara, kosa duga najmanje do ramena i naravno dobra volja za učenje koreografije za nastupe.

Pogledajte nove filmove naše filmske grupe

By

klincek

-

1. October 2019

0

U filmu “Kad si gladan nisi svoj” sugovornica nam je djevojka koja je bila na rubu smrti kad su je s 16 godina u primili u bolnicu sa samo 27 kilograma

“Kad si gladan nisi svoj” i “Small step for film, a big one for European citizesnihp” (“Mali korak za film, veliki za europsko građanstvo”) filmovi su koje je prošle školske godine snimila naša filmska grupa. Preko ljetnih praznika snimili smo još jedan film. Njega smo snimali u sklopu projekta s Volonterskim centrom “Link” iz Križevaca, a tema filma je njihov međunarodni volonterski kamp. U snimanju ovog filma sudjelovao je i Marko Puškar, našeg bivši učenik, a sad učenik smjera za medijske tehničare u Elektrostrojarskoj školi Varaždin.

Tema filma “Kad si gladan, nisi svoj” su problemi u jedenju kod mladih, točnije rečeno anoreksija (gubitak težine uzrokovan smanjenim unosom hrane i pretjeranom tjelesnom aktivnošću) i bulimija (bolest uzrokovana prejedanjem pa zatim namjerno izazvanim povraćanjem).

**Karla Ferenčak, bila je novinar, a kad je trebalo i prevoditelj**

O tim problemima u filmu govori djevojka koja je bila na rubu smrti kad su je sa 16 godina u primili u bolnicu sa samo 27 kilograma. U filmu govori i majka desetogodišnje djevojčice, te liječnice iz KBC Sestre Milosrdnice i KBC Rebro.

Drugom filmu tema je naš Erasmus+ projekt, a u filmu su prikazane neke od aktivnosti na razmjenama učenika u Hrvatskoj, Poljskoj, Španjolskoj i Italiji.

Na festivale smo slali samo prva dva filma i to nam se isplatilo. Naš film “Kad si gladan, nisi svoj” izabran je za prikazivanje na tri dječja festivala. Naši filmaši prvo će putovati na Smotru hrvatskoga školskoga filma koja će se održati u Velikoj Gorici od 25. do 27. rujna. Zatim se putuje na Reviju hrvatskog filmskog stvaralaštva djece u Sisak. Taj se festival održava od 3. do 6. listopada, a festival Mali DOKuart bit će u Bjelovaru 11. listopada. No, bjelovarskom festivalu prethodi petodnevna radionica, na kojoj će besplatno sudjelovati i jedan naš učenik obzirom da je naš film izabran za projekciju. /Iva Šantić, 8. c; foto: S. L./

Mijenja se oštećeni krov

By

klincek

-

11. September 2019

0

Novi put do škole

Od ponedjeljka kad je započela nova školska godina, po izlasku iz autobusa u našu školu više ne idemo stazom pored škole već po ulici. Razlog je naša sigurnost jer se ovih dana odvijaju radovi na krovu naše školske zgrade, čiji je dio oštećen tijekom nevremena u svibnju.

Ponekad je zbog radova prilično bučno, ali to nas ne smeta jer znamo da ćemo uskoro imati siguran krov. Nadamo se da na tavanu nakon radova više neće biti mnoštvo golubova i da krov ovaj puta neće otpuhati vjetar kao što se to s manjim dijelom krova desilo ovog svibnja, ali i prije desetak godina kad je vjetar odnio velik dio krova. /Anastazija Blagaj, 6. b; foto: S.L./

Jesmo li se sreli prije?

By

klincek

-

10. September 2019

0

Erasmus+ razmjena za mlade u Sloveniji

Učiteljica Martina Sokač piše o svom iskustvu s Erasmus+ razmjene u ski resortu Trije Kralji

Ljetni praznici za mene su aktivni odmor čak i u smislu profesionalnog usavršavanja. Da profesionalno usavršavanje nije samo dosadno sjedenje i slušanje predavanja na seminarima kao što često svjedočimo, imala sam se priliku uvjeriti nedavno i to iz prve ruke.

Naime, Erasmus+ partnerstvo koje smo ostvarili unazad 2 godine, otvorilo mi je vrata neformalnom načinu obrazovanja i usavršavanja. Društvo Afrikanaca u Hrvatskoj (op.a. sada Dijaspora Afrikanaca u Hrvatskoj) imalo je otvoren natječaj za Erasmus Youth Exchange pod nazivom Have we MET before? u suradnji s Institutom za afričke studije iz Ljubljane s temama migracija, integracije, građanskog aktivizma te mi je to predstavljalo svojevrstan izazov, nadogradnju postojećih znanja i odlična prilika za networking i diseminaciju u sklopu našeg Erasmus projekta Mali korak za film, veliki za europsko građanstvo.

Zajedno sa sudionicima iz 10 europskih zemalja

Sedmodnevni trening odvijao se u Sloveniji u ski resortu Trije Kralji, a treneri – voditeljice su bile iskusne Rumunjke Mihaela Amarei i Ioana Ursuleu s višegodišnjim iskustvom na pozicijama marketinga, coachinga, leadershipa i educiranja trenera u sklopu Erasmus programa Train the trainers. Sudionici treninga bili su iz 10 europskih zemalja (Irska, Cipar, Turska, Hrvatska, Litva, Letonija, Slovenija, Poljska…) i raznih nevladinih udruga, kako youth workers tako i profesionalci na visokim pozicijama unutar nevladinih organizacija tako da je sve zajedno bilo jedno šaroliko okruženje gdje smo svi učili i saznavali neke nove informacije jedni od drugih.

Svako takvo okupljanje također je i prilika za networking pa se nadam da ćemo i proširiti utjecaj na internacionalni doseg našeg školskog Erasmus+ projekta za koji su već neki sudionici iskazali interes jer se dotiče tema o kojima dijelimo zajedničke interese (aktivno europsko građanstvo, problemi migracija, građanski odgoj…). Trening je također bio fokusiran i na tehnički zahtjevan dio Erasmus projekata, a to je planiranje, praćenje i evaluacija. Naučili smo i kroz radionice isprobali različite aspekte project managementa, a najzanimljiviji dio su bile metode kojima smo vježbali praćenje i evaluaciju aktivnosti unutar projekta koje ću implementirati u budućem radu na projektima.

Svoje zemlje predstavljali kroz hranu

Da sve ne bude šturo i dosadno, organizatori su se pobrinuli da svaki dan imamo zanimljive aktivnosti nakon kraja radnog dana tako da smo imali interkulturalne večeri gdje smo svi predstavili svoje zemlje kroz hranu, ples, piće, običaje i odjeću. Imali smo i organizirana pješačenja po turističkim stazama Pohorja i istraživanje krajolika, a najzanimljivija aktivnost svima nama je bila joga smijeha koju je vodila certificirana yoga trenerica Ioana. Nevjerojatno je koliko izgleda jednostavno i čudno, no kada jednom isprobate i vidite kako smijeh stvarno utječe na naše tijelo i koliko je smijeh zarazan te da su 3 sata joge smijeha zapravo odlična tjelovježba. Ta aktivnost toliko nam se svidjela da smo je na kraju imali i za jutarnje buđenje prije radnih zadataka😊

Svijet je tvoje igralište

Mnogima se čini da su Erasmus+ projekti dodatno opterećenje zbog dodatnog rada i papirologije koju treba odraditi unutar zaduženja, no kad jednom vidite, isprobate mogućnosti, dođete u dodir s drugim kulturama, novim načinima rada i kontaktima diljem svijeta, garantirano ćete promijeniti stav kao što su i naši učenici sudionici našeg Erasmus+ projekta. Kao što izreka kaže “The world is your playground“ (op. a. Svijet je tvoje igralište), bez straha zaigrajte igru. Ono što ćete otkriti, naučiti i čime ćete se oplemeniti nema ni jedna diploma fakulteta; dobit ćete životnu diplomu i iskustvo da prenesete učenicima kako je to biti građanin Europe, a nadasve građanin svijeta i potaknete ih kroz rad da i sami krenu u veliku avanturu cjeloživotnog formalnog ali i neformalnog obrazovanja te postanu aktivni europski građani koji mogu, žele i u budućnosti će svojim znanjem i iskustvima doprinijeti razvoju svoje okoline ali i utjecati na razvoj na europskoj pa čak i svjetskoj razini. /Martina Sokač/

Rastanak Erasmus+ obitelji

By

klincek

-

6. June 2019

0

Peti dan Erasmu+ razmjene u Italiji

O glavnoj temi razmjene, problemu migracija, učili smo uspoređujujući moguće vrste filmske glazbe za film o malom imigrantu koji se utopio u majci nogometaša Balotellija

Možda je mogao postati poznati nogometaš poput Marija Balotellija, čiju je majicu nosio kad se utopio u moru kod Sicilije. Film “Ballo” o dječaku imigrantu iz Sirije, jednom od onih koji je želio bolju budućnost, a završio je svoj život u Mediteranskom moru, jako nas je dirnuo. Gledali smo ga na radionici o problemu migracija, posljednjeg dana naše Erasus+ razmjene u Italiji.

Na toj radionici problem migracija obradili smo na zanimljiv način, uspoređujući moguće vrste glazbe u tom filmu. Na radionici smo čuli i tužne statističke podatke o utapanju migranata u Mediteranskom moru. Samo lani u tom se moru utopilo 2,277 migranata.

Budi human

Ta je radionica, kao i sve ostale aktivnosti u vezi problema migracija na razmjeni, te filmovi na tu temu koje smo gledali na našem festivalu, imala istu poruku. Prema migranitima se treba se ponašati humano i bez predrasuda, i treba ih integrirati u društvo.

Radionica o glavnoj temi naše razmjene nije bila prvo događanje posljednjeg dana razmjene. No, stavljamo je na prvo mjesto jer je zbog svoje poruke to bila najvažnija aktivnost petog dana, kojeg smo započeli posjetom kazalištu Petruzzelli. Iz loža, smješteni na udobne crvenie plišane stolice, gledali smo operu o Pinnochiju, poznatom junaku talijanske književnosti, o kojem smo i pripremali prezentaciju prije odlaska na razmjenu.

Nakon posjete kazalištu upoznali smo stari dio grada Barija. U uskim ulicama ovog dijela grada posebna atrakcija su gospođe koje ručno, po starim tradicionalnim receptima, izrađuju tjesteninu. Kod jedne majstorice duže smo se zadržali, ali na ponudu da sami pokušamo oblikovati jednu “orecchiettu” nije se odvažio nitko iz grupe osim naše pratiteljice.

Važna aktivnost posljednjeg dana bila je i predstavljanje prezentacija o migracijama iz naših zemalja te glazbe o problemu migranata. Važna i atraktivna aktivnost bio je i Kahoot kviz o Italiji. Igrali smo s puno navijačke strasti. Svi smo prilično znali, ali najbolja je bila španjolska učenica Isabel Trujillo Parra, a drugo je mjesto osvojila naša Leona Peklić.

Dobro raspoloženje nastavilo se i na završnom partiju. Uz ritmove popularnih melodija plesali smo do iza ponoći, kad smo se kao i na svakoj razmjeni rastali u suzama. Te suze potvrđuju ono što je rekao naš Patrik Benčak za vrijeme video streaminga nakon festivala u Bariju. Na ovim smo razmjenama postali više od predstavnika naše škole u posjeti stranoj zemlji. Postali smo obitelj, Erasmus+ obitelj. /Karla Ferenčak; Iva Šantić; foto: S. L.; Matrina Sokač/

Više fotografija dostupno ja u Kizoa videu na poveznici http://www.kizoa.com/Movie-Video-Slideshow-Maker/d272897471k7088279o1l1/erasmus-students-exchange—italy—17-5-2019

Bili smo u Materi – Europskoj prijestolnici kulture za 2019.

By

klincek

-

3. June 2019

0

Četvrti dan Erasmus+ razmjene u Italiji

Veći dio četvrtog dana naše Erasmus+ učeničke razmjene u Italiji proveli smo u Materi, Europskoj prijestolnici kulture za 2019. godine. Grad koji je sredinom prošlog stoljeća nazivan sramotom Italije jer nije imao struje, kanalizacije i vodovoda zbog čega ga je većina stanovništva napustila, danas je jedno od najpoznatijih turističkih odredišta u Italiji.

Brojni restorani i hoteli otvoreni su u renoviranim starim kućama za što je zaslužno i pravilo koje omogućava zainteresiranima da kuću otkupe za samo 1000 eura. Kuću zatim moraju urediti točno određenim materijalima tako da bi grad zadržao svoj nekadašnji izgled. Od našeg smo vodiča doznali i da je Matera najstarije naselje u Italiji. Nastala je pred oko 9 tisuća godina. Tada su stanovnici živjeli u okolnim pećinskim naseljima.

Kao ovogodišnja Europska prijestolnica kulture, Matera ove godine ima mnoštvo kulturnih događanja. Mi smo uz arheološki muzej Matere imali prilike posjetiti izložbu brazilske umjetnice Luise Manzon posvećenu migracijama, a na ulicama Matere razgledali smo nekoliko statuta u sklopu izložbe posvećene stvaralaštvu slavnog slikara Salvadora Dalija.

Dan posvećen upoznavanju talijanske kulture završili smo u Sammichele di Bariju. U tom smo gradu razgledali muzej seljaštva i vidjeli kako su nekad živjeli seljaci regije Apulia. /Luka Šok, Leona Peklić; foto: S.L./

Više fotografija dostupno je u Kizoa videu na poveznici http://www.kizoa.com/Movie-Video-Slideshow-Maker/d272624291k6381721o1l1/erasmus-students-exchange—italy—16-5-2019

OŠ SVETI PETAR OREHOVEC

NAJNOVIJE

ŠKOLSKI LISTOVI NAŠIH ERASMUS+ PARTNERA

POPULARNE RUBRIKE