Home Blog Page 91

Rogata žaba moćni je lovac zbog super brzog i ljepljivog jezika

0

Izgleda poput lista i veliki je proždrljivac

Nedavno smo u ovoj rubrici pisali o močvarama. Tu  temu još nismo iscrpili te nastavljamo s močvarnim životinjama. Ovaj puta na redu je amazonska rogata žaba koja živi u slatkovodnim močvarama Amazone, Kolumbije i Brazila.

Rogata žaba uglavnom je smeđe boje. Dugačka je oko 8 cm, a osobita je po svojim izbočinama iznad očiju koje djeluju poput rogova. Ima i izbočine na leđima i to joj pomaže da izgleda poput lista. Grabežljivici je zato teško uočavaju, a njoj njen izgled pomaže da se prikrije u lišću i čeka plijen: insekte, glodavce, zmije, guštere pa čak i manje ptice.

Poznata je kao vrlo pohlepna životinja, a zanimljivo je da može progutati plijen velik gotovo kao ona sama.  U tome joj pomaže njen vrlo ljepljivi jezik koji funkcionira kao ljepljiva traka. Jezik joj je i vrlo brz, a izbacivanje njenog jezika mjeri se u milisekundama.

Prema pisanju nationalgeographic.rs  moći hvatanja plijena rogate žabe istraživali su znanstvenici Thomas Kleinteich i Stanislav Gorb sa Sveučilišta Kiel (grad u sjevernoj Njemčakoj). Oni su utvrdili da je ljepljiva snaga jezika rogate žabe u prosjeku 1,4 puta veća o težine njena tijela. Kad bi to željeli usporediti s ljudima, to bi bilo kao da „osoba od 80 kilograma podigne osobu od 112 kilograma, samo pomoću svog jezika“. /Amadea Bošnjak, 5.a; fotografije preuzete s interenta/

Na prvoj Erasmus+ mobilnosti partnerima iz 4 zemlje predstavili smo naš “Klinček”

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Uskoro krećemo s rubrikom GOST UREDNIK

Krajem prosinca na našem će “Klinčeku” biti aktivna i rubrika GOST UREDNIK, a u njoj će biti dostupni  članci koje će nam slati naši partneri u Erasmus+  projektu  „Mali novinari danas, odgovorni digitalni građani sutra“ Young journalists of today – responsible digital citizens of tomorrow“.

Koordinatorica Erasmus+ tima iz Sjeverne Makedonije predstavlja svoj tim

Dogovoreno je to na prvoj mobilnosti u sklopu našeg Erasmus+ projekta. Organizator mobilnosti bila je naša škola, a održana je od 21. do 25. listopada u našoj školi i u Zagrebu.  Kako bi medijske skupine uspješno otpočele razmjenjivati članke, na prvoj su mobilnosti njihovi voditelji i ostali članovi Erasmus+ timova dogovarali pojedinosti u vezi rada medijskih skupina. Mi kao domaćini prenijeli smo im svoja iskustva u vezi  našeg lista, a organizirali smo i različite aktivnosti  kako bi partnerskim školama olakšali ulazak u svijet digitalnog novinarstva.

Maja Flego – savjetnica u Uredu pravobraniteljice za djecu

S odlikama novinarskog stila Erasmus+ timove upoznali su Tena Perišin, profesorica sa Studija novinarstva Fakulteta političkih znanosti i novinar i predavač Igor Weidlich. O važnosti medijske pismenosti govorila je Ana Dokler, urednica portala Medijska pismenost, a Marko Matijević, urednik portala Srednja.hr predstavio je svoj portal. Partneri su razgovarali i o tiskanim dječjim časopisima te su zato ugostili bivšeg Lastana Sašu Dracha, a Maja Flego savjetnica u Uredu pravobraniteljice za djecu govorila je o zaštiti dječjih prava u medijima.

Tena Perišin i Igor Weidlich sa Studija novinarstva pri Fakultetu političkih znanosti

Kako su se partneri osim digitalnih listova obavezali pripremiti i radionice medijske pismenosti, na razmjeni je održana i radionica na temu kako pripremiti kvalitetnu radionicu. Tu je radionicu održao Domagoj Morić, iskusni voditelj radionica za područja medijske pismenosti i građanskog odgoja.

Klaudije Mažar, Mihaela Miklečić, Ana-Marija Nemčić i Jasmina Futnak – naši bivši učenici izveli su pjesmu “Dobro mi došel prijatel”

Naše partnere nastojali smo upoznati i s našom kulturom, pa smo organizirali različite kulturne aktivnosti. Jedna od njih bila je  posjet Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke, slavne književnice i prve političke novinarke u Hrvatskoj. Na zajedničkom izletu upoznali smo ih s ljepotama Nacionalnog parka Plitivice, a organizirano smo obišli Zagreb i Križevce.

Prilikom posjete našoj školi našim gostima skladbu „Dobro mi došel prijatel“  izveli su bivši učenici naše škole: Jasmina Funtak, Klaudije Mažar, Mihaela Miklečić i  Ana-Marija Nemčić. /Redakcija; foto: Tijana Mamić i S.L./

Više fotografija dostupno je na slijedećim poveznicama:

https://www.kizoa.com/Movie-Video-Slideshow-Maker/d299894023k3991321o2l1/Erasmus_1-2_day

https://www.kizoa.com/Movie-Video-Slideshow-Maker/d299974657k8962250o2l1/Erasmus_3-4_day

Učenici 8.b pokraj škole posadili 10 mladica kestena

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Dani kolektivne sadnje drveća odvijali su se pod motom “Zasadi drvo ne budi panj”

Uz dva pitoma sedmogodišnja kestena kod našeg školskog igrališta, od prošlog tjedna još je 10 mladica pitomog kestena.  U petak (25. 10.) posadili su ih učenici 8.b, a za to što ćemo za koju godinu imati obilje ovih slasnih jesenskih plodova zaslužna je građanska inicijativa Dani kolektivne sadnje drveća. Oni su protekli vikend  akciju sadnje drveća pod motom „Zasadi drvo ne budi panj“ organizirali na području cijele države.

Na području naše Općine posađeno je ukupno 120 mladica pitomog kestena, a još 50 mladica jabuka bit će posađeno naknadno – doznali smo od Renate Maurović, koordinatorice akcije za našu Općinu.

Akcija sadnje na igralištu NK “Prigorje”

Maurović nam je rekla da se osim naše škole i PŠ Gregurovec u akciju uključili i mještani nekoliko sela te NK „Prigorje“.  Sadilo se na području Brezja Miholečkog, Vinarca, Mokrice Miholečke, Selanca. Sadilo se i kod igrališta NK „Prigorja“ na Podolnicama gdje je u nedjelju (27. 10.) popodne održano i  prigodno okupljanje volontera. Na okupljanju je sudjelovao i  Franjo Poljak načelnik Općine Sveti Petar Orehovec, koji je zahvalio svim volonterima na uključivanju u akciju sadnje drveća.

Okupljanje nakon akcije sadnje na igraluštu NK “Prigorje” – ova fotografija preuzeta je s portala prigorski.hr

Naša dva sedmogodišnja kestena posađena su u školskoj akciji 19. rujna 2012. povodom Međunarodnog dana  sadnje drveta. Stabla je tad  s učenicima posadila inženjerka šumarstva Sonja Rukavina iz Hrvatskih šuma – Uprava šuma Podružnica Koprivnica, a ta nam je tvrtka stabla i donirala. /Leona Peklić, 8.a; foto: S.L.;/

http://snd.sc/174CmGQ   Zvučni prilog o našoj akciji iz 2012. Emisiju je pripremile tadašnja sedmašica Ana-Marija Ferenčak, sada studentcia Filozofskog fakulteta.

Što i kome pomažu naši učenici

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Anketirali smo naše učenike uz Međunarodni dan međusobnog pomaganja

Ljudi nisu vukovi samotnjaci, već društvena bića koja vole živjeti u društvu. Živjeti u društvu znači i međusobno si pomagati. Najčešće si pomažu prijatelji i članovi obitelji, a lijep je osjećaj kad ti nešto pomogne prolaznik, čovjek kojeg si sreo u autobusu, vlaku…  

U povodu Međunarodnog dana međusobnog pomaganja koji se obilježava 26. listopada, anketirali smo nekoliko naših učenika i pitali ih što u oni nekom nedavno pomogli. Neka vam vaši prijatelju budu inspiracija jer kako kaže stara poslovica “dobro se dobrim vraća” i zato ne treba samo uzimati već i davati i pomagati. /Anketirale: Lea Harča i Kristina Šok; 7. b; foto: S.L./

Martin Mikec

Martin Mikec, 1. razred – Prijatelju sam pomogao oko zadaće iz vjeronauka.

Nika Slavi

Nika Slavi, 1. razred – Seki sam pomagala pisati zadaću.

Amalija Ban

Amalija Ban, 1. razred – Kad posjetim baku obično joj pomažem zalijevati cvijeće.

Lea Horvat

Lea Horvat, 3. razred – Svojima kod kuće pomogala sam izmetati kukuruz.

Dino Franjčević

Dino Franjčević, 3. razred – Staroj susjedi samo pomogao ložiti vatru.

Mateo Franjčević

Mateo Franjčević, 3. razred –  Susjedu sam pomogao čistiti staju.

Borna Franjčević

Borna Franjčević, 3. razred  – Susjedu sam pomogao brati orahe.

Ivona Baričević

Ivona Baričević, 3. razred – Prijateljici iz prvog razreda pomagala sam pisati zadaću.

Luka Šatvar

Luka Šatvar, 3. razred – Prijatelju samo pomogao brati kestene.

Lana i Luka Harča

Lana i Luka Harča, 4. razred – Skoro svaki dan pomažemo baki nahraniti krave da baka ne mora sve sama.

Leonard Pečnik

Leonard Pečnik, 4. razred – Prije nekoliko dana sam mami pomogao spremati drva.

Tea Slavi

Tea Slavi, 5.  razred –  Kad posjetim baku i djeda, uvijek im nešto pomognem, djedu najćešće pomažem nahraniti životinje, a baki oprati suđe.

Lara Trušček

Lara Trušček, 5. razred – Tati nekad pomažem oko izbora boja u vezi dizajna za grafičku pripremu nečeg što priprema za tisak.

Valerija Puškar

Valerija Pušakr, 5. razred – Prijateljici iz razreda poslala sam poruku u vezi domaće zadaće kad nije bila u školi.

Natalija Sever

Natalija Sever, 8. razred – Prijateljici iz razreda nedavno sam pomogla oko matamatike. Nisu joj išli razlomci pa sam joj objasnila.

Bio sam žrtva nasilnog srednjoškolca, ali samo u filmu

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Robert Šok piše o dojmovima s bjelovarskog  Malog DOKUarta

Mislim da smo snimili dobar film o nasilju među djecom i upozorili na činjenicu da i nasilje ima svoju pozadinu te da nasilnici možda svojom agresijom žele ukazati na svoje probleme i na to da i njima treba pomoć

Srednjoškolac iz mjesta Koritna kod Đakova  bio  je nasilnik, a ja žrtva, ali samo u radno vrijeme.   U naše slobodno vrijeme i u sobi bjelovarskog hotela “Central” gdje smo boravili za vrijeme Malog DOKUarta  bili smo prijatelji i jako smo se dobro slagali unatoč razlici u godinama.

Robert Šok si prijateljice s radionice

Ova napomena o radnom vremenu odnosila se na snimanje lažnog dokumentarca “Daj još”, kojeg smo nas dvojica i još desetak učenika bjelovarskih, zagrebačkih i međimurskih škola,  snimili na radionici Festivala Mali DOKUart. Radionica je trajala od subote 6. listopada . do petaka 11. listopada

Ovo je bilo moje prvo filmsko iskustvo i jako mi se svidjelo. Manje  gluma jer smo puno puta morali ponavljati iste kadrove, a više snimanje i montaža. Zanimljivo je bilo i razrađivati scenarij za naš film.  Mogli smo birati između tema o peticama u školi i nasilja, a većina glasala je za film o nasilju.

U svemu od razrade scenarija do montiranja imali smo pomoć naših voditelja Damira Čučića, Borisa Poljaka i Marinka Marinkića. Od svih smo voditelja puno naučili i s ponosom mogu reći da sam naučio kako baratati stativom, ponešto o pravilima manualnog  snimanja i zakonitostima montaže. Povremeno sam snimao i zvuk, ali i bio u ulozi novinara.

Mislim da smo snimili dobar film o nasilju među djecom i upozorili na činjenicu da i nasilje ima svoju pozadinu, da nasilnici možda svojom agresijom žele ukazati na svoje probleme te da i njima treba pomoć. U našem filmu nasilni dječak imao je problematične roditelje, alkoholičare koji nisu brinuli o njemu.

Na radionici samo sudjelovao besplatno kao predstavnik naše filmske grupe jer je naš film “Kad si gladan nisi svoj” bio uvršten na projekciju zadnji dan Festivala. Na projekciji je prikazano 7 od ukupno 42 prijavljena dokumentarna filma. /Robert Šok, 6. b: foto: S.L./

U ponedjeljak svečanost u povodu početka izgradnje vrtića

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Gradi se vrtić za 60 djece

Nakon što je proljetos započela gradnja dječjeg vrtića u Fodrovcu, ovih  dana započeli su i radovi na izgradnji  dječjeg vrtića u Svetom Petru Orehovcu. Gradilište budućeg vrtića nalazi se stotinjak metara od naše škole, a u ponedjeljak će biti svečanost u povodu početka radova.

Na svečanosti će nastupiti i učenici naše škole, a očekuje se da će nastup naših učenika pratiti i ministrica poljoprivrede Marija Vučković.  Planirano je da će izgradnja vrtića biti dovršena za 18 mjeseci. U izgradnju i uređnje vrtića koji bi mogao primiti do 60, uložit će se oko 10 milijuna kuna. Najveći dio potrebnog iznosa, čak 7,4 milijuna kuna, pribavljen je   iz Programa ruralnog razvoja.

Izvođač radova je križevačka tvrtka “Radnik”.

Nasilje je česta tema malih filmaša

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Na 57. Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece prikazano 89 filmova

Da bi snimali dobre filmove važno je gledati i tuđe. Festivali su zato odlična prilika jer na njima se uvijek vide neki novi trendovi u snimanju, montaži i temama koje zaokupljaju mlade filmaše. Mi smo tu priliku dobile prisustvujući  57. Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece koja je održana od 3. do 7. 10. 2019. u Sisku.

U sisačkoj dvorani “Kristalna kocka vedrine” pogledale smo čak 89 kratkih filmova naših kolega iz osnovnoškolskih družina te filmskih klubova. Najviše je bilo animiranih i igranih.  Primijetile smo da je tema nasilja i vršnjačkog pritiska bila jedna od vodećih tema u svim filmskim rodovima zastupljenim na Reviji. Što se novog pristupa tiče, u nekoliko igranih filmova uočile smo da filmska priča ne izražava kroz dijaloge glavnih likova, već slika prati monolog pripovjedača tj. oslikava njegove misli. Od nekoliko takvih filmova osobito nam se svidio film  “Nikad više” filmske družine  OŠ Večeslava Holjevca iz Zagreba. Njihova je filmska grupa poznata po tome što na Youtubeu obara rekorde gledanosti pa neki njihovi filmovi imaju i preko 350.000 pregleda.

Prizor iz našeg filma “Kad si gladan, nisi svoj”

Jedan od filmova koji je bio znatno drugačiji od drugih bio je igrani film “Gasi kameru”. Drugačiji je po tom što nas sve do pred kraj nastoji uvjeriti da je to dokumentarna priča, a drugačiji je  i po tome što je cijeli  sniman iz ruke pa ga je na trenutke bilo vrlo teško gledati. U kategoriju drugačijih spada i animirani “Moja škola” gdje su crtane likove ili lutke zamijenili učenici OŠ Juraja Šižgorića koji nam pokazuju svoju školu.

Bilo je doista zanimljivih filmova koje su nas dirnuli, a neke i rasplakali poput filma  OŠ Marije Jurić Zagorke “Rand i Wasim”. To je film o djeci izbjeglicama iz Sirije. Neki poput filma “Voli, ne voli…”  filmaša iz OŠ Bartola Kašića iz Zagreba, su nas dobro nasmijali spontanim izjavama učenika, a bilo je i filmova s  jakim ekološkim porukama koje bi  trebalo bi  vidjeti što više djece, ali i odraslih. Takav je bio film “Minimum otpada” OŠ Oca Petra Perice iz Makarske.

Jelena Poljak i Iva Šantić s prijateljicama iz Zagreba i Slavonskog Broda

Uz dječje filmove, na reviji smo u “slobodno vrijeme”  imale priliku vidjeti i  film “Sune i Sune”, odličnu švedsku komediju. Imali  smo i organiziran izlet do Starog grada Siska, utvrde poznate po bitci s Turcima iz 16. stoljeća. Da bi nas zabavili organizatori su nam dvije večeri priredili i disko, ali kako nam se nije svidio odabir glazbe mi smo uglavnom smo sjedile ispred diska.

Još jedan dodatna aktivnosti na Festivalu bile su i radionice za djecu i naše mentore. Za nas učenike bile su organizirane radionice na temu medijske pismenosti. Mi smo prisustvovale radionici o sigurnosti na internetu. Uz savjete  o jakim lozinkama i upamtile smo i  kako se ne treba ponašati na internetu. Jedan od najvažnijih savjeta koje smo zapamtile je da nikako ne treba omalovažavati druge.  Voditelji radionica Martina Mladenović i Ognjen Andrić spomenuli su i zanimljive pretpostavke o vezi između agresivnih igrica i pokolja na Novom Zelandu u kojem je ubijeno 49 ljudi.  

I na kraju treba reći da je ovo bio natjecateljski festival te da su apsolutni favoriti bili filmaši iz OŠ Strahoninec, njihova dva filma dobila su dvije prve nagrade stručnog žirija i jednu treću dječjeg žirija. Čestitke kolegama iz Strahoninca. /Iva Šantić i Jelena Poljak, 8. c: foto: S.L./

Pjevali smo i plesali na kalničkom Danu škole

0

OŠ Kalnik jučer je obilježavala Dan škole, a naš zbor i plesna skupina nastupili su kao gosti na njihovoj priredbi. Tom smo prilikom, osim učenika škole domaćina upoznali i nekolicinu učenika iz osnovnih škola iz Gornje Rijeke i Svetog Ivana Žabna jer i oni su kao gosti nastupili  na kalničkoj svečanosti.

Bilo je zanimljivo vidjeti nastupe svih spomenutih škola, a nas su se najviše dojmili skečevi učenika iz kalničke škole.

Mi smo se domaćinima i gostima predstavili s pjevačkim i plesnim nastupom. Naš  zbor kojim je dirigirala učiteljica Ivana Šiković , pjevao je pjesmu „Jutarnji vjetar“ . Zboraši su pjevali uz glazbu koju je nekoliko učenica proizvodilo na recikliranom otpadu.  Plesna skupina predstavila se koreografijom koju je uz skladbu Med Love osimislila naša kolegica Iva Šantić.

Nakon priredbe, druženje s kolegama iz drugih škola nastavili smo na sportskim susretima. Na svečanosti smo čuli da će OŠ Kalnik vjerojatno uskoro promijeniti ime. Rečeno je da će se zvati po učitelju na čiju je inicijativu škola postala samostalna. /Helena Kemenović, 8.c; foto: Ivana Šiković/

Najveća i najljepša močvara

0

Stručnjaci predviđaju da bi najveća močvara na svijetu mogla nestati za 50 godina

Više od 40 posto ukupnog broja vrsta biljaka i životinja nalazi se u močvarnim staništima zato su močvare vrlo važne za održavanje biološke raznolikosti. No, one su postale sve ugroženije jer ih ljudi  sve više isušuju kako bi ih pretvorili u obradive površine.

Takav je slučaj i s najvećom močvarom na svijetu, koja se, kako piše Wikipedija,  prostire na površini između 140.000 do 195.000 km².  Ona se zove Patanal i nalazi se u čak  tri države u Južnoj Americi: Brazilu (najveći dio – 62%) , Boliviji i Paragvaju.

Prizor iz močvare Patanal

Prema pisanju dnevnika.hr, stručnjaci tvrde da bi močvara Patanal mogla nestati za 50tak godina ukoliko je ljudi nastave ugrožavati sadašnjim tempom.  Stručnjaci su izračunali da se površina ove močvare svake godine smanji za 2,3 % i to   zbog pretjerane sječe šuma, razvoja poljoprivrede i nekontroliranog turizma.

Močvara Patanal stanište je za čak 650 vrsta ptica, 400 vrsta riba, 480 vrsta reptila i 80 vrsta sisavaca.

Močvara koja  također pobuđuje izuzetan interes znanstvenika, ali i turista je  i za koju kažu da je najljepša na svijetu zove se Panjin . Ta se močvara nalazi na sjeveroistoku Kine na ušću rijeke Shungtaizi, a neki je zovu i crvena plaža.  Tako je zovu jer svake jeseni pocrveni kad u njoj cvate jednogodišnja biljka juričica.

Prizor iz močvare Panjin

Na području močvare Panjin, koja ima veliki udio soli što odgovara biljki juričici, živi i više od 260 vrsta ptica i 399 vrsta dugih životinja. /Amadea Bošnjak, 5.a; foto: preuzeto s interenta/

I učenici organizirali štrajk

0

Uspješni štrajk 2013. organizirali su učenici u Slavonskom Brodu, Karlovcu i Puli

Riječ štrajk posljednjih dana  jako je prisutna, a kako utječe i na uobičajene životne okolnosti nas učenika odlučili smo pobliže objasniti što to znači štrajk. Istražujući doznali smo i da je najduži štrajk u povijesti vezan uz školstvo, a pronašli smo da su i hrvatski učenici organizirali štrajk.

Prema enciklopediji.hr štrajk je  sukob između zaposlenika i poslodavaca u kojem zaposlenici osmišljenim, organiziranim i kolektivnim prekidom rada nastoje od poslodavca iznuditi ustupke, prisiliti ga na prihvaćanje svojih zahtjeva.

Najčešći uzroci organiziranja štrajkova su nezadovoljstvo plaćama ili uvjetima rada te otpuštanje radnika.

Odbijanja obavljanja poslova zabilježeno je još u drvenom Egiptu i starom Rimu, no najviše se štrajkalo krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Tada su ojačale radničke udruge i sindikati koji su pomagali radnicima da se  izbore  za radnička prava. Naime, u 19. stoljeću u doba ubrzane industralizacije radnici su radili po 12 pa do čak 18 sati, a u nehumanim radnim uvjetima radila su i djeca. U to doba štrajkaški pokreti su najviše zahvatili SAD. Bilo je i slučajeva da su štrajkovi prerastali i u velike ulične nemire.

Štrajk učenika Medicinske škole iz Pule

Praznik rada kojeg obilježavamo 1. svibnja,  spomen je upravo na jedan takav veliki štrajk koji je prerastao u nemire. Taj se štrajk pretvorio u prosvjede u kojim je oko 40.000 ljudi u Chicagu zahtijevalo tri osmice, tj. tražili su 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati za kulturu i obrazovanje. U tom je prosvjedu policija ubila 6 i ranila 50 radnika, 5 ih je osuđeno na smrt, a 3 na dugogodišnju robiju.

Najduži štrajk u povijesti trajao 25 godina

Prema pisanju portala h-alter prvi opći štrajk u Hrvatskoj bio je u Osijeku 1905. U travnju su ga započeli su ga radnici u tvornici Kaiser i Povischil, a u svibnju su ga prihvatili radinici gotovo svih osječkih tvornica, te je oko 2.500 do 3000 ljudi marširalo središtem Osijeka.

Da štrajk ne moraju organizirati samo zaposleni, doznali smo iz medija. Jutarnji list pisao je 2013. o štrajku kojeg su organizirali učenici Medicinske škole iz Osijeka.  Oni su nakon brojnih neuspješnih upozorenja na neprimjerene uvjete održavanja prakse i nastave, odlučili ne pohađati nastavu. Učenički štrajk je završen nakon 5 dana, a njihovi su  zahtjevi  uvaženi te je poboljšana organizacija prakse i nastave.  To nije bio jedini štrajk učenika medicinskih škola te godine. Iste je godine održan i štrajk učenika u Puli i Karlovcu i svi su završili povoljno za učenike. Desile su se promjene koje su učenici tražili.

Na Wikipediji smo pronašli da  najduži štrajk na svijetu također ima veze sa školstvom. Taj je štrajk trajao od 1914. to 1939. i to u mjestu Burston u okrugu Nortfolk u Engleskoj. Započeo je kao podrška učiteljima Tomu i Annie Higdon koji su dobili otkaz jer su upozoravali na neprimjerene uvjete u školi. Otpuštene učitelje podržali su učenici i roditelji te je osnovana nova škola koju su vodili otpušteni učitelji.  Škola je u početku organizirana na zelenoj tržnici, a potom je zahvaljujući donacijama mještana izgrađena nova škola.  Škola je djelovala sve do Tomove smrti, a nakon toga je prestala s radom i postala muzej posvećen najdužem štrajku na svijetu.  Nakon Tomove smrti svi su učenici opet počeli pohađati općinsku školu. /Leona Peklić, 8. a; foto: preuzeto s interneta/

Muzej posvećen štrajku u Burstonu

Više o štrajku učenika u Medicinksoj školi u Slavonskom Brodu i učenika u Karlovcu dostupno je na http://www.glas-slavonije.hr/216323/4/U-Slavonskom-Brodu-strajka-500-ucenika-medicinske-skole?hc_location=ufi

https://www.vecernji.hr/vijesti/ucenici-u-strajku-ne-zele-svaki-dan-i-nastavu-i-praksu-902391