O recikliranju stakla učili smo od Valentine Keblar, direktorice tvrtke Unija Nova

Staklo je materijal koji se može reciklirati bezbroj puta. To smo naučili na predavanju na Erasmus+ mobilnosti kojoj smo bili domaćin (od 13. – 17. 10.).  O temi recikliranja stakla (15. 10.) govorila nam je  Valentina Keblar, direktorica tvrtke Unija Nova koja prikuplja svo otpadno staklo u Hrvatskoj. Oni otpadno staklo prikupljaju na više od 5000 lokacija diljem Hrvatske, a u posljednjih 10 godina prikupili su 340.000 tona stakla. Proizvode različite vrste staklenih granula koje se mogu koristiti za proizvodnju ambalažnog i drugih vrsta stakla, u građevinskoj industriji, u poljoprivredi ili pak u umjetničke svrhe.

Na predavanju smo doznali i kako u svom poslu čišćenja stakla moraju biti vrlo oprezni jer samo jedan mali kamenčić težine 5 grama može uništiti peć za taljenje stakla. U tvornicama stakla u takvim se pećima staklo tali na 1500 stupnjeva C, a peć za taljenje košta po nekoliko milijuna eura.

Direktorica Keblar pokazala nam jer različite vrste staklenih granula i rekla nam je da se staklo reciklira po bojama. Zato se u njihovim reciklažnim dvorištima u Sesvetskom Kraljevcu mogu vidjeti ogromne hrpe stakla odvojene po bojama.  Ona nam je rekla i da staklo ne trebamo baciti nakon što smo ga jednom koristili. Npr.  bočice od pekmeza, ukiseljenog povrća ili boce od sokova možemo oprati i koristiti ih ponovo. Možemo ih i prenamijeniti u nešto drugo (npr. vazu…), a ukoliko ih nikako ne možemo iskoristiti onda ih možemo odnijeti u trgovinu i zatražiti za njih povratnu naknadu u iznosu od 0,10 centi. Što se staklene ambalaže tiče takva povratna naknada dobiva se samo za one na kojima je istaknuta oznaka da je to povratna ambalaža. 

U kontejnere za ambalažno staklo nikako se ne smije odlagati porculan, keramiku, lustere…

Ukoliko staklenu ambalažu ili druge vrste ne namjeravamo nikako iskoristiti u svom domaćinstvu onda takvo staklo možemo odložiti u spremnike za staklo jer je jedino tako sigurno da će zavrišti u reciklaži. Prilikom odlaganja stakla u spremnike s natpisom “staklo” ili “ambalažno staklo” važno je znati kakvo se staklo može odložiti u spremnike. U njih se mogu odložiti boce za pića i sve vrste staklenki bez obzira na boju, ali se nikako ne smiju odlagati predmeti od: keramike, porculana, kamena, žarulje i fluorescentne cijevi, zrcala, kristalno, laboratorijsko ili automobilsko staklo. U te spremnike ne smije se odlagati niti lustere ili bočice od laka za nokte.

Radi promicanja svijesti o prednosti staklene ambalaže, pokrenuta je međunarodna platforma „Friends of Glass“ koja je dostupna i na hrvatskom hrvatskom jeziku. Prvenstveno djeci namijenjena je i digitalna platforma  koju je pokrenula tvrtka Vetropack, jedina hrvatska tvornica staklene ambalaže. /Leo Dvečko, 8. a; foto: S. L./

Staklo i keramika zdraviji od ostale ambalaže

Staklo i keramika su manje složeni materijali od plastike i ne sadrže toliko kemikalija te su sigurniji u dodiru s hranom. Važno je spomenuti i da staklo ne mijenja okus hrane.

Velike uštede energije

Recikliranjem stakla štedimo čak 95% energije u usporedbi s proizvodnjom novog. Pronašli smo i podatak da se recikliranjem samo jedne staklene boce uštedi dovoljno energije za 25 minuta  napajanja računala.

Naša Koprivničko-križevačka županija na drugom je mjestu po postotku odvojenog skupljanja otpada

U Hrvatskoj značajne količine komunalnog otpada još završavaju u šumama i drugim nelegalnim odlagalištima, ali činjenica je da smo posljednjih deset godina znatno unaprijedili navike u odvojenom sakupljanju otpada. Prema podatcima iz Nacionalnog izvješće o komunalnom otpadu za 2024. godinu, napredak je znatan. Dok je 2014. odvojeno prikupljeno svega 396.594 tona (103 kg po stanovniku), godine 2024. odvojeno je skupljeno je 920.374 (238 kg po stanovniku) tona komunalnog otpada ili čak 2,3 puta više.

Promjeni situacije pomoglo je prije svega to što je sve više stanovništva obuhvaćeno organiziranim odvozom otpada te ima sve više reciklažnih dvorišta.  U 2024. čak 99,9%  stanovništva imalo je organizirani odvoz otpada u svojim mjestima (do 1995. samo je 57 posto stanovništva, uglavnom veći gradovi, bilo obuhvaćeno organiziranim odvozom otpada), a registrirana su ukupno 452 reciklažna dvorišta.

Lani je prikupljeno ukupno 1.878.802 t komunalnog otpada ili 486 kg po stanovniku (Hrvatska ima 3,86 milijuna stanovnika). Od ukupno prikupljene količine otpada odvojeno je sakupljeno 920.374 t ili49% (238 kg po stanovniku) komunalnog otpada, a na recikliranju je završilo 37% otpada ili ukupno 689.593 t (178 kg po stanovniku).  Ipak, iako napredujemo, još smo dosta udaljeni od cilja EU Direktive o otpadu prema kojoj je još 2020. trebalo najmanje 50% ukupne mase otpada proizvedenog u kućanstvima oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu. Ista Direktiva propisuje da se u 2025. treba reciklirati 55% otpada,  2030. godine 60 %, a 2035. 65 %.

Da bi se u Hrvatskoj reciklirale količine otpada propisane EU Direktivom trebat će još dosta vremena i truda i puno edukativnih kampanji koje stanovništvo pozivaju na odvojeno sakupljanje otpada. Zato je dobro da se i u hrvatskim školama provode projekti poput našeg Erasmu+ projekta „Zero Waste“ koji nama mladima žele ukazati na potrebu boljeg gospodarenja otpadom.

U sklopu našeg projekta mi ćemo radi osvještavanja naših učenika pisati o postupanju s pojedinim vrstama otpada i istraživati uspjehe u recikliranju i oporabi otpada, a za kraj ovog teksta želimo se pohvaliti podatkom da je naša Koprivničko-križevačka županija druga po postotku odvojeno prikupljenog otpada. U našoj Županiji odvojeno se prikupi 48,5 posto otpada, a ispred nas je  Međimurska županija s 57,2 %. /Marko Miklečić, 8. a/

U 2024. odvojeno prikupljeno najviše papira i kartona

U ukupnim količinama odvojeno sakupljenog komunalnog otpada u 2024. godini najviše je bilo otpada od papira i kartona (28 %). Na drugom mjestu s 19% bio je bio otpad, a na trećem s 17% glomazni otpad. Plastični otpad je na četvrtom mjestu s 12%.  

Šišmiši su pokazatelji zdravlja ekosustava

Nedavno smo pisali o šišmišima i njihovoj sposobnosti eholokacije, a ovaj puta pišemo zašto su ove male životinjice jako važne za bioraznolikost i ravnotežu u prirodi. Spomenut ćemo samo najvažnije, a među njima na prvom je mjestu sposobnost oprašivanja biljaka. Kad se govori o oprašivanju, obično pomislimo na pčele, ali šišmiši su također vrlo važni oprašivači mnogih biljaka. Na internetu smo pronašli da  su posebice važni za oprašivanje nekih vrsta. Priroda.hr piše da opstanak banana, manga i agave ovisi o tome hoće li ih šišmiši oprašiti.

Važnu ulogu šišmiši imaju i u kontroli populacije kukaca. Za pojašnjenje te uloge dovoljno je spomenuti da oni obožavaju jesti komarce, a za njih znamo da prenose različite bolesti, posebno i za život opasnu malariju. U jednoj noći jedan šimiš može pojesti i do 30.000 komaraca i tako utječu da se populacija komaraca  suviše ne poveća. Za njih kažu i da su “vrtlari noći” jer noću po šumama raspršuju sjeme i bez njih mnoge šume ne bi imale toliku bioraznolikost. Stručnjaci kažu i da su šišmiši važni i za medicinu jer oni mogu nositi viruse, a da sami ne obole. Zbog te činjenice jako su zanimljivi znanstvenicima koji se bave virusima i razvojem lijekova.

I na kraju još jedna činjenica zbog koje se ne biste trebali zgroziti kad vidite šišmiša. Naime, šišmiši su i pokazatelj zdravlja ekosustava. Oni su izuzetno osjetljivi na promjene u okolišu i ukoliko se broj šišmiša smanjuje to je znak da priroda nije u ravnoteži, odnosno da je ekosustav ugrožen. /Kim Kuntić, 5. a/

Na tehničkoj kulturi učili kako dati novi život već korištenim stvarima

S našom učiteljicom Matejom Benjak, protekla četiri tjedna na satovima tehničke kulture nema što nismo radili. Pilili smo, brusili,  zabijali čavliće, lijepili pa i razbijali cigle, ali stigli smo do rezultata. Naši radovi – kućica za ptice i hotel za kukce, nakon puno truda  su završeni i s nestrpljenjem čekamo da dođu pred žiri. Naime, naše će radove ocjenjivati stručni žiri Regionalnog centra za gospodarenje otpadom sjeverozapadne Hrvatske – Piškornica koji je raspisao natječaj za natjecanje u osnovnim školama na temu gospodarenja otpadom.

Naša učiteljica  Benjak prijavila nas je na Natječaj jer želi da više naučimo o recikliranju i prenamjeni, a ovim temama bavimo se ove godine i u našem Erasmus+ programu „Zero Waste“. Osim razvijanja vještina u radu s drvetom, izrada kućice i hotela su  ujedno i poticaj da i sami prenamijenimo neki uporabni predmet koji nam više ne treba.  Zato smo koristili razne već korištene predmete (stare daske, crijep, žica, plastične boce, čepovi, slamu, kukuruzovinu, slamu…)

Da je važno produžiti vijek trajanja te odvajati otpad kako bi se isti mogao reciklirati, učili smo i na radionici u knjižnici, a mi koje želimo ići na Erasmus+ mobilnosti imamo zadatak i snimiti kratke filmove o prenamjeni nekog predmeta u svom kućanstvu.

Na satovima s učiteljicom Benjak naučili smo i da naša kućica za ptice i hotel za kukce, mogu pomoći životinjama. Pticama mogu osigurati mjesto za gniježđenje i skrivanje od predatora, a kukcima biti mjesto za polaganje jaja i zimovanje. Izradom kućice za ptice i hotela za kukce mi smo dali mali doprinos odgovornosti prema okolišu, a da postajemo sve osvješteniji čuvari okoliša uskoro će se moći vidjeti i na izložbi na kojoj ćemo prikazati još nekoliko naših uradaka.  /Leo Dvečko, 8.a; Gabrijel Đuran i Dominik Knezić, 8. b; foto: Mateja Benjak/

Video – izrada kućice za ptice 2

Video – hotel za kukce

Načinili su je od plastičnih vrećica i starih CD-ova zajedno sa mentoricom Petrom Koretić

U kategoriji „Morski svijet od starih CD-ova i plastičnih vrećica“ na  Natječaj Regionalnog centra za gospodarenje otpadom sjeverozapadne Hrvatske – Piškornica prijavili smo se i mi učenici 5. a razreda. Pri izradi našeg rada savjetima nam je pomagala naša mentorica, učiteljica vjeronauka Petra Koretić.

Za izradu naše verzije zagađenog mora koristili smo plastične vrećice, papirnate vrećice, CD-ove, komadiće užeta i karton. Svega toga, a ponajviše plastike, nažalost se može naći u moru iako se takve stvari tamo ne bi trebale nalaziti.

Da bismo ostvarili našu ideju služili smo se škaricama, ljepilom bojicama i vrućim ljepilom. Naš nam se uradak sviđa, a kako će se svidjeti žiriju koji će ocjenjivati radove, iz naše i ostalih škola, doznat ćemo uskoro. /Kim Kuntić, Lorena Benčec, 5. a; foto: Petra Koretić/

Video – izrada morskog svijeta