Cenatar je radio i na slučaju trojice Marokanaca poginulih u požaru na Bajakovu

Centar za mirovne studije jedna je od najdugovječnijih udruga u Hrvatskoj koja se bavi ljudskim pravima. Mi učenici 8.b, jučer smo   imali online susret s dvoje njihovih djelatnika.  Od Antonije Potočki i Luke Kosa doznali smo čime se sve  Centar za mirovne studije bavi i kakve aktivnosti provode na području ljudskih prava, a pitali smo ih i što je to civilno društvo u sklopu kojeg djeluje i njihova udruga.

Što je to civilno društvo?

Potočki: Civilno društvo obuhvaća sve one građane zainteresirane za društvene promjene ili rješavanje nekog problema. Zainteresirani za promjene udružuju se u udruge, zaklade, sportske organizacije, strukovne udruge, vjerske zajednice. Tu spadaju i neformalne inicijative građana formirane radi rješavanja nekog konkretnog problema u zajednici. Takve inicijative ne moraju biti registrirane i imati statute i druge dokumente te upravljačka tijela, kao što to moraju imati udruge.  Mogli bismo reći i da je civilni sektor  sve one izvan privatnog sektora (tvrtke, poduzetnici) i javnog sektora (institucije i organizacije kojima upravlja država npr. županije, općine, ustanove poput škola, bolnica …) Karakteristike civilnog društva su suradnja, solidarnost, tolerancija, aktivizam i to da se financira iz projekata, donacija ili različitih fondova i zaklada. Uključuje i velik broj sati volonterskog rada svih onih koji žele promjene.

Što je sve područje djelovanja Centra za mirovne studije?

Potočki: Bavimo se zaštitom ljudskih prava i težimo za društvenim promjenama  utemeljenim na vrijednostima demokracije, antifašizma, nenasilja, mirotvorstva i solidarnosti. U ovom trenutku djelujemo kroz četiri programa. To su zaštita i promicanje azila i migracija, izgradnja uključivog društva (integracija stranaca u Hrvatskoj), mirovno obrazovanje i afirmacija nenasilja te afirmacija socijalnih i ekonomskih prava.

Tko vam se najčešće javlja i u vezi kršenja kakvih prava?

Kos: Ljudi nam se obraćaju radi različitih vrsta diskriminacije, npr. radi diskriminacije u zapošljavanju. No, najviše se bavimo kršenjem prava izbjeglica i drugih migranata. Oni imaju različite probleme. Među njima su i oni koje mi građani ove države rješavamo vrlo jednostavno.  Na primjer zbog različitih birokratskih prepreka azilantima je nekad otvaranje bankovnog računa ili vjenčanje nerješiv problem Bavimo se i kršenjem prava na život i dostojanstvo izbjeglica i drugih migranata. Situacijama u kojima su izbjeglice i migranti bili mučeni ili ih se ponižavalo i s njima se nečovječno postupalo. Takve situacije posljednjih godina najčešće se odvijaju na granicama Hrvatske sa BiH te Srbijom, a broj slučajeva bilježe različite organizacije na graničnom području.

Zna se dešavati da izbjeglice na granicama tuku i uzimaju im dokumente i mobitele

Koji su vas slučajevi kršenja ljudskih prava najviše zgrozili u posljednje vrijeme?

Kos: U Centru radim kao pravnik za pružanje besplatne pravne pomoći izbjeglicama i drugim migrantima i moram reći da me puno slučajeva zgrozilo. Ipak možda su to najviše oni slučajevi u kojima se izbjeglicama i migrantima  ne pruža prilika da dobiju zaštitu od Hrvatske i još se nad njima vrši nasilje. Organizacije iz godinu u godinu bilježe slučajeve da ih u kojima se
migrante na granicama batina, da te im se uzimaju dokumenti, i mobiteli i
ostala imovina.

Što su po vašem mišljenju najveći uspjesi Centra za mirovne studije?

Potočki: Kroz naš program Mirovnih studija utemeljenog 1997. prošlo je 700 sudionika. Oni sad u svojim zajednicama i različitim udrugama prenose ideju pozitivnog mira i društvene pravde. Dali smo izuzetan doprinos kreiranju Zakona o suzbijanju diskriminacije. Jedna od zasigurno velikih stvari je i formiranje GOOD inicijative kroz koju se zajedno s brojnim drugim udrugama zalažemo za sustavno uvođene građanskog odgoja i obrazovanja u škole.

Kos: Vrlo je važno što javnosti ukazujemo na slučajeve kršenja ljudskih prava, a za neke od njih pokušavamo i izboriti pravdu pred
domaćim i europskim sudovima. Jedan od takvih slučajeva je slučaj Madine Hussiny.  Iza presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Hussiny su višegodišnji napori ljudi iz CMS-a, pravnika i volontera te drugih osoba, uključujući i same obitelji Hussiny. U tom slučaju bilo je svakakvih problema pa čak i zastrašivanja onih koji su sudjelovali u procesu da slučaj dođe pred sud. U siječnju je, zasad nepravomoćno, donesena i presuda na Europskom sudu za ljudska prava u slučaju Daraibou. To je slučaj koji se desio 2015. Tada su požaru u pritvoru Postaje granične policije Bajakovo poginula trojica Marokanaca, a jedan je teško ozlijeđen. Na tim i mnogim drugim slučajevima uložili smo puno energije kako bi javnost doznala za kršenje ljudskih prava i kako bi takvi slučajevi bili sankcionirani. /Martin Tremski, 8.b; foto: S. L./

Ove školske godine provodimo Erasmus+ projekt “Rights now!” (“Prava sada!”) te smo stoga odlučili da ljudska prava budu i naša glavna tema u “Klinčeku”. Projekt provodimo s partnerima iz Grčke, Italije i Njemačke.

Presude suda obvezuju sve države koje su potpisale Europsku konvenciju o ljudskim pravima

Osobe kojima je prekršeno neko ljudsko pravo mogu se žaliti sudovima unutar države, ali tužitelji nezadovoljni tim presudama mogu se žaliti i Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.  To smo naučili na satu razredne zajednice na kojem je tema bila  Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, a za ovaj članak detaljnije smo istražili što je zadaća ovog suda. Opisat ćemo i dvije presude koje su imale puno odjeka u javnosti, a  odnose se na kršenja ljudskih prava u našoj zemlji.

Europski sud za ljudska prava osnovan je 1959. i njegov je zadatak osigurati da države potpisnice Europske konvencije o ljudskim pravima  poštuju prava predviđena Konvencijom. Sud u Strasbourgu donosi presude ” koje su obvezujuće za svaku državu i dovode do toga da dotične zemlje imaju obvezu postupati po njima i mijenjati svoje zakonodavstvo i administrativnu praksu u velikom broju područja kako se slične povrede ne bi ponavljale u budućnosti”.

Na stranici Vlade pronašli smo i podatak da je Europsku konvenciju potpisalo 47 država članica Vijeća Europe, a toliki je i broj sudaca Europskog suda. Suci ne predstavljaju državu već sude po vlastitom mišljenju, a biraju se na mandat od 9 godina. Za suca Europskog suda mogu biti birani samo jednom. Suci ovog Suda imaju jako puno posla jer svake godine  pristiže im oko 50.000 slučajeva, no oni nastoje sporove riješiti u roku od 3 godine od pokretanja postupka. Ono što je ograničavajuće u nadležnosti ovog suda jest da on ne predstavlja žalbeni sud u odnosu na sud neke zemlje. To znači da Europski sud “ne može ponoviti postupak, niti ukinuti, mijenjati ili preinačiti odluke domaćih sudova.”

Prema presudi Europskog suda Hrvatska  je morala isplatiti odštetu za preminulu afganistansku djevojčicu

Tako je bilo i u slučaju afganistanske djevojčice Madine Hussiny koja je poginula  kao izbjeglica  u naletu vlaka u prelasku hrvatske granice. Bilo je to 21. 11. u 2017. kad  je hrvatska policija obitelj Hussiny odvela na granicu i naredila im da slijede prugu prema Šidu.

Europski sud za ljudska prava presudio je da naša država iz proračuna mora obitelji Madini isplatiti 40 tisuća eura odštete jer povrijedila Madinino pravo na život. U obrazloženju presude  piše i da je naša država nečovječno postupala prema djeci smjestivši ih u neodgovarajuće uvjete. Piše i da je cijela obitelj Hussiny nezakonito lišena slobode i protjerana iz područja RH. U presudi je navedeno i  da je obitelji onemogućavan pristup odvjetnici i da hrvatski sud nije proveo učinkovitu istragu o okolnostima koje su dovele do Madinine smrti.

Hrvatska platila odštetu za segregaciju romske djece u međimurskim školama

Još jedan slučaj koji je imao velikog odjeka u javnosti bila je presuda  za segregaciju romske djece na jezičnoj osnovi u međimurskim školama. Ta je presuda  dosuđena 2010. godine, a na temelju tužbe 14-oro učenika romske nacionalnosti. Oni su tužbi naveli da su se “tijekom školovanja osjetili odbačenima od društva” jer su se školovali odvojeno od hrvatske djece. Naime, romski učenici bili su izdvojeni u romske razrede, a škole su takvu odluku obrazlagale njihovim nedovoljnim poznavanjem hrvatskog jezika. Svakom od tuženika država Hrvatska je iz proračuna morala isplatiti 4.500 eura. Od te presude u Hrvatskoj više nije zakonito odvajati djecu romske nacionalnosti u posebne razrede. /Tea Hendelja, 8. a/

Puno slučajeva diskriminacije pri zapošljavanju vezano je uz trudnoću i majčinstvo

Žene se danas školuju  za kirurge, pilote, vozače kamiona, zavarivače….i  rade na radnim mjestima na kojima su u prošlosti obično radili muškarci. Međutim, unatoč Zakonu o suzbijanju diskriminacije, žene u Hrvatskoj i dalje imaju problema prilikom zapošljavanja u nekim sektorima samo zato što su žene.

To smo doznali istražujući kršenja ljudskih prava pregledavajući  medije na internetu, ali i Izvješće pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2021. Na taj dokument nas je uputio  Josip Grgić, savjetnik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova s kojim smo na online susretu razgovarali o aktivnostima Ureda pravobraniteljice.

U Izvješću pravobraniteljice pronašli smo i dio koji se odnosi na diskriminaciju na temelju spola u svijetu rada i procesima zapošljavanja.  U Izvješću piše da većinom žene prijavljuju slučajeve diskriminacije. Od ukupno 610 prijavljenih slučajeva diskriminacije u 2021. godini, čak 71,6 posto odnosi se na diskriminaciju žena. I na području diskriminacije u svijetu rada žene imaju znatno više problema nego muškarci, a puno je slučajeva vezano  uz trudnoću i rodiljski dopust. Iz Izvješća pravobraniteljice izdvajamo slučaj žene kojoj poslodavac nije produžio ugovor o radu saznavši da je trudna.

U “Tankerskoj plovidbi” je nisu htjeli jer ne žele žene na brodu

Naredni slučaj pronašli smo u medijima, a diskriminacija kandidatkinje za posao na brodu utemeljena je na stereotipu o ženskim i muškim poslovima. Iako se taj slučaj desio još 2015. odlučili smo ga opisati jer želimo ukazati i na važnost medija u borbi za ljudska prava. Naime, upravo zahvaljujući medijima koji su prenijeli problem Petre Prosenice, magistrica Nautike i tehnologije pomorskog prometa, Prosenica je dobila posao na brodu.  Doduše, ne u “Tankerskoj plovidbi” gdje je posao tražila, već na stranom tankeru Ardmore Defender. Kako je slučaj Prosenice bio popraćen u brojnim medijima, nazvali su je iz Ureda Thome Ship Management-a u Zadru i ponudili joj pomoć oko ukrcaja. Portal Zadarski.hr   piše da se na tanker ukrcala u lipnju 2016.

U tvrtki “Tankerska plovidba” gdje je tražila posao, Prosenicu nisu  željeli. Rekli su joj da nemaju “užancu” (običaj) ukrcavati žene na brod. Nakon tog razgovora za posao ona se obratila Vladi putem njihovog Facebooka. Mediji  su prenijeli njen slučaj i to je bilo ključno da dobije posao.

Da bi slučajeva poput ovih koje smo spomenuli bilo što manje, važno je poznavati svoja prava i znati kome se obratiti. Zato o ljudskim pravima treba učiti već od djetinjstva. Nama u tome pomaže i naš Erasmus+ projekt “Rights now” u sklopu kojeg učimo o ljudskim pravima.  /Amadea Bošnjak, 8. a/

Ove školske godine provodimo Erasmus+ projekt “Rights now!” (“Prava sada!”) te smo stoga odlučili da ljudska prava budu i naša glavna tema u “Klinčeku”. Projekt provodimo s partnerima iz Grčke, Italije i Njemačke.

Ravnatelj Stjepan Lučki: Poštenije je da roditelji potpišu suglasnost da se dijete ne želi hraniti nego da bacamo hranu

Od ponedjeljka u našoj školi rade dvije kuharice te je već došlo do promjene u organizaciji  pripreme i podjele besplatnih obroka, koje od ovog polugodišta financira država. O kakvim se promjenama radi doznali smo od našeg ravnatelja Stjepana Lučkog.

Možete li nam reći do kakvih je promjena u organizaciji prehrane u školskoj kuhinji došlo ovaj tjedan?

Nedavno smo dobili suglasnost za zapošljavanje još jedne kuharice. Sad ih imamo tri te imamo mogućnost pripremiti kuhane obroke za sve učenike. Zasad kuhane obroke ne dobivaju samo učenici PŠ Miholec i Bočkovec. No, nadamo se da ćemo i za njih u roku od mjesec dana uspjeti organizirati dovoz kuhanih obroka. Da bismo to mogli organizirati, predstoji nam nabava specijalnih posuda za prijevoz hrane i posuđa za konzumaciju obroka. Škole u Fodrovcu i Gregurovcu već imaju kuhane obroke. Kuha se u Gregurovcu jer je tamo  suvremeno opremljena kuhinja, a u Fodrovec kuharica dostavlja hranu.

Kakve evidencije škola treba priložiti za dobivanje potpore za besplatni obrok?

Princip je takav da država novac uplaćuje osnivačima, a ne direktno školama. Da bismo novac dobili moramo slati evidenciju učenika koji su bili u školi. Zato nam je vrlo važno da učitelji redovito vode evidenciju o odsutnim učenicima. Obzirom da se dešava da učenici zbog bolesti ili nekih drugih razloga ne dođu u školu, dogovoreno je da ćemo novac dobivati za one učenike koji izostanu do tri dana. Za one koji su duže odsutni nećemo dobiti novac. Roditelji bi zato razrednicima obavezno trebali prijavljivati izostanke duže od tri dana kako se ne bi naručivale namirnice za dane kad je učenik odsutan.

Ima li u našoj školi učenika koji su donijeli potpis roditelja da ne žele koristiti besplatnu prehranu?

Zasad je samo 6 – 7  učenika donijelo potpise roditelja i oni nisu uključeni u program besplatne prehrane.

Dešava se da neki učenici uopće ne dođu u školsku kuhinju kad čuju što je na jelovniku?

Već nekoliko godina u našoj se školi organizira “Pametan obrok za pametnu djecu”. Stručnjaci tvrtke Podravke kreiraju jelovnike po načelima zdrave prehrane za sve škole kojima je osnivač Koprivničko-križevačka županija. Obroci su kreirani od zdravih namirnica i vodi se računa da kroz obrok učenici dobiju sastojke neophodne za pravilan razvoj djece te dobi. Također se kod kreiranja jelovnika razmišlja i o educiranju učenika za zdravu prehranu te se koriste različite namirnice koje možda učenici ne konzumiraju kod kuće. To neki učenici baš ne prihvaćaju najbolje. Čujem da niti ne dođu u kuhinju kad im se ne sviđa jelo pripremljeno taj dan. Smatram da to nije uredu jer se zbog toga baca hrana. Pošteniji pristup je da roditelji učenika, koji ne žele jesti hranu pripremljenu u školskoj kuhinji, potpišu da se njihova djeca ne žele hraniti. Nema smisla da se hrana baca. U cilju pojašnjavanja pravila vezanih uz besplatnu prehranu učenika i smanjivanja količina bačene hrane, pripremam detaljne upute za učenike i učitelje. /Ines Martinek, 6. a; foto: S. L./