Prvu nagradu osvojila Lorena Benčec, a drugu Dominik Knezić
Učenici Loreni Benčec, uručena je prva nagrada (60 eura), a učeniku Dominiku Kneziću druga nagrada (40 eura) za uspješne prenamjene predmeta, koje su zajedno sa svojim roditeljima izradili od već korištenih stvari, kroz aktivnost “Roditelji i djeca zajedno”. Nagrade su im u petak (27. 2.) u školskoj dvorani uručili ravnatelj Stjepan Lučki i učiteljica Ljiljana Picig.
Nagrađene obitelji: Benčec (prva nagrada) i Knezić (druga nagrada)
Lorena je od ostataka tkanine napravila ležaljku za psa te igračku kost, a od stare haljinice, bilježnice i kuhače, zanimljivu kuharicu za bilježenje recepata. Dominik je nagrađen za dvije tegle koje je izradio od starih felgi. Na izložbi je predstavljen 81 rad učenika i roditelja, a dodijeljeno je još pet nagrada u iznosu od 20 eura. Kokot Karmen iz PŠ Bočkovec nagrađena je za dva spremnika za olovke izrađene od limenki i tipkovnica starih računala. Bojan Mikec iz PŠ Gregurovec za teglice za cvijeće izrađene od limenki i plastičnih čepova. Teo Dubravec iz PŠ Fodrovec za ukrasnu kutiju izrađenu od starog sita, jutene tkanine i drvenih štapića. Fran Kramarić iz PŠ Fodrovec za drvenu vjetrenjaču koja može poslužiti kao hranilica za ptice, a Larisa Šatrak iz PŠ Bočkovec za ukrasnu stolicu od stiropora i papira.
Prema obrazloženju povjerenstva (Mateja Benjak, Stjepan Lučki, Ljiljana Picig i Stojanka Lesički), kriteriji za izbor najboljih radova bili su uloženi trud, preciznost u izradi, korisnost proizvoda i korištenje različitih već upotrebljavanih materijala.
Aktivnost „Roditelji i djeca zajedno“ pokrenulo je Vijeće učenika kako bi potaknuli učenike i roditelje na druženje i poručili da ne treba baš sve kupiti te da je radi zaštite prirode poželjno produžiti vijek trajanja stvari. Nakon izložbe posjetitelji su mogli uzeti predmete koji su im se sviđali i po želji dati donaciju. Prikupljeno je ukupno 300 eura koji će biti uloženi u nabavu školskih ormarića za učenike 8. a razreda. /Ena Dubrava, 8. a; foto: S. L./
Aktivnost je organizirana zahvaljujući projektu „Škole hrabrosti“
Umjesto nogometaša rekreativaca školska sportska dvorana u petak (27. 2. 2026.) uvečer ugostila je roditelje i djecu, a u dvorani se umjesto nabijanja lopte čuo zvuk žlica i vilica te miris krastavaca, luka, češnjaka, limuna, peršina, maslinovog i bučinog ulja, …
Naime, roditelji i djeca, njih šezdesetak, u dvorani su radili zdrave salate. Pripremili su ukupno sedam vrsta salata od slanutka, graha, tjestenine i različitog povrća. Veliki i mali su sjeckali sastojke, miješali, dodavali začine i isprobavali je li dobar omjer začina. Nedostatak pokojeg noža i ribeža nije ih omeo u poslu jer je uspješno funkcionirala posudba od timova sa susjednih stolova tako da su za dvadesetak minuta svi obavili zadatak.
Na degustaciji pohvale za pripremljene salate
Na degustaciji koja je uslijedila pokazalo se da su svi timovi pripremili ukusne salate. Međusobno su hvalili pripremljene salate, ali i ideju za ovako okupljanje, a ono je kako smo doznali iz uvodnih riječi voditelja, učenika Ene Dubrave i Janka Truščeka, organizirano zahvaljujući projektu „Škole hrabrosti“. Projekt ima namjeru poučiti učenike da prepoznaju emocije te razviju komunikacijske i socijalne vještine u cilju osnaživanja mentalnog zdravlja. U ovom projektu naša škola sudjeluje zajedno s još 13 škola iz cijele Hrvatske te udrugom „Hrabri telefon“. Ta je Udruga osmislila projekt i radionice koje se provode u svim školama.
Zajedničke aktivnosti jačaju emocionalne veze roditelja i djece
Voditelji Ena i Janko na početku druženja naglasili su i da se škola obvezala tijekom školske godine organizirati dva druženje učenika i roditelja. Istaknuli su i da je tim okupljanjima cilj ukazati na važnost druženja roditelja i djece i jačanje emocionalnih veza kroz zajedničke aktivnosti. Osim izrade salata zajednička aktivnost djece i roditelja bili su i kvizovi. Kvizovi su bili o mentalnom zdravlju, a šestero učenika i roditelja, koji su imali sreće pri izvlačenju točnih odgovora, za pokazano znanje nagrađeni su bombonima, slikovnicama i knjigama.
Naredno druženje učenika i roditelja, kako su najavili voditelji Ena i Janko, održat će se u svibnju. /Franka Orak, 6. a; foto: S. L./
Učenici nagrađeni za kvizoveRoditelji nagrađeni za kvizove
Domaćin LiDraNa bila OŠ „Vladimir Nazor“ iz Križevaca
Naša škola uspješno se predstavila na županijskoj razini Smotre LiDraNo, održanoj danas u OŠ „Vladimir Nazor“ u Križevcima. U sve tri kategorije u kojima smo se predstavili predloženi smo za narednu, državnu razinu LiDraNa. To su radijska igra „Znaj i ti imaš sjaj“, skupni nastup „Djevojčica sa šibicama“ u kategoriji dramsko-scenskog izraza te školski digitalni list „Klinček“.
Radijsku igru pripremali su učenici 4. razreda PŠ Miholec, a mentorica im je bila Ana Havojić. Da pripreme radijsku igru baš po priči „Znaj i ti imaš sjaj“, odlučili su jer u razredu imaju jednu posebnu djevojčicu koja se ističe kao leptirić Leo.
Skupni nastup „Djevojčica sa šibicama“ izvele su Veronika Širjan, učenica 2.razreda i Ana Kurpez, učenica 4.razred, a pripremala ih je mentorica Emina Baričević. Članke u školskom digitalnom listu pisali su članovi novinarske skupine, a mentorica im je Stojanka Lesički. /Klara Birt, Mia Miklečić, 4. r. PŠ Fodrovec/
Na “Mačkarama v Orehovcu” udružili se škola i vrtić “Mali Petar”
Menadžeri iz 5. b na “Mačkarama v Orehovcu”, održanim u petak (13. 2.) u sportskoj dvorani, izabrani su za najbolju maskiranu skupinu u kategoriji školskih maski. Oni i njihov razrednik Darko Višak u svom su nastupu bacali lažni novac i zaradili simpatije publike i žirija. Općina kao pokrovitelj Mačkara, nagradila ih je putovanjem u Zoološki vrt.
I ostale maskirane skupine predmetne nastave: pčelice, policajci i lopovi, spavači… imali su dojmljive nastupe, a sve su oduševili vrtićanci Dječjeg vrtića “Mali Petar” koji su se udružili s našom školom na ovim maškarama. Među mališanima bilo je traktorista, perilica za rublje, lego kockica, sladoleda, patuljaka…., a sve maske izrađivali su mališani, njihove tete i roditelji.
Za svoj trud vrtićanci su nagrađeni po kategorijama, a svi sudionici ovog veselog druženja mogli su uživati u krafnama, štruklima i sokovima. Druženje je imalo i humanitarni notu jer su se skupljali prilozi za djecu u potrebi. /Matija Pacur, 5. b; foto: M. P., Gordana Ščetar/
Svi se slažu da prekomjerni boravak na internetu snažno utječe na sposobnosti djece
Australija je prva zabranila pristup nekim društvenim mrežama djeci mlađoj od 16 godina, a i brojne europske zemlje uvode ili najavljuju različite načine reguliranje pristupa društvenim mrežama. Inicijativa je nedavno pokrenuta i u Hrvatskoj te se najavljuje potpisivanje peticije za reguliranje društvenih mreža za djecu i mlade.
Zanimalo nas je što o potrebi reguliranja pristupa društvenim mrežama misle naši učitelji te smo to pitanje postavili nekolicini naših učitelja različitih generacija. Pitali smo ih i smatraju li da društvene mreže i prekomjerno korištenje interneta utječe na sposobnosti djece.
Odgovori su različiti, ali svi se slažu da je nekakav oblik regulacije potreban. Svi su spomenuli i da uočavaju kako utjecaj društvenih mreža i prekomjerno konzumiranje interneta ostavlja snažan trag na djeci i negativno utječe na sposobnosti koncentracije, kreativnosti, motoričke vještine te razvija različite mentalne poremećaje. /Franka Orak i Viktorija Hubina, 6. a/
Darko Višak – učitelj informatike
Predložena inicijativa je dobra, jer većina djece nije u stanju kontrolirati se. To bi trebao raditi netko drugi, a roditelji možda nemaju potrebno tehničko znanje za tako nešto. Najjednostavnija opcija bila bi ograničiti pristup društvenim mrežama putem dobi.
Svakako smatram da do ograničenja treba doći jer prekomjernim boravkom na društvenim mrežama i općenito internetu djeca ugrožavaju svoje fizičko mentalno zdravlje. Mi učitelji u školi uočavamo koliko se posljednjim generacijama smanjila koncentracija i nisu spremni razmišljati, a veliku ulogu u tome imaju dinamičnost društvenih mreža i sadržaji koje tamo konzumiraju. Mi u školama takvim sadržajima ne možemo biti konkurencija.
Ivana Svrtan – učiteljica hrvatskog jezika
Smatram da bi korištenje društvenih mreža djeci mlađoj od 15 godina trebalo zabraniti. Djeca u toj dobi još nemaju dovoljno razvijenu emocionalnu zrelost ni kritičko razmišljanje da bi se nosila s pritiscima, uspoređivanjem i negativnim sadržajima na društvenim mrežama.
Njihov prekomjerni boravak na društvenim mrežama često dovodi do slabijeg školskog uspjeha zbog smanjene koncentracije, oduzimanja vremena za učenje i poremećaja sna. Djeca mogu razviti manji broj stvarnih prijateljstava jer se smanjuje kvalitetna komunikacija uživo, a povećava površna “online” interakcija. Također može doći do smanjene empatije i socijalnih vještina, jer izostaje učenje prepoznavanje emocija kroz izravan kontakt. Uz to, povećava se rizik od anksioznosti, depresije, niskog samopouzdanja, cyberbullyinga i ovisnosti o ekranima, što dugoročno može negativno utjecati na mentalno zdravlje i opći razvoj djeteta.
Ilustracija – Izvor: Freepik
Ljiljana Picig – učiteljica razredne nastave
Smatram da bi trebalo regulirati pristup društvenim mrežama djeci jer su oni još uvijek u razvoju i nemaju dovoljno razvijeno kritičko mišljenje i nisu uvijek sposobni razlučiti kakvi su sadržaji za njih dobri, a kakvi nisu. Problem je i to što djeca često ne pitaju nekog starijeg oko stvari koje su ih zabrinule na internetu ili za pomoć ukoliko su doživjeli neko zlostavljanje.
Kad se bude odlučivalo na koji način regulirati pristup, posve zabraniti uzimajući u obzir dob ili možda onemogućiti pristup određenim štetnim sadržajima treba svakako uzeti u obzir iskustva zemalja poput Australije, kako bi se utvrdilo kakve su rezultate polučile mjere koje su oni uveli. Samo za to treba vremena, ali ne znam imamo li ga, jer utjecaj prekomjernog boravka na društvenim mrežama i internetu sve je uočljiviji na djeci. Njihova koncentracija sve je slabija, a razvijaju se i mentalni poremećaji poput depresije, anksioznosti i drugih. Suviše su uronjeni u digitalni svijet, ali treba znati da je virtualno druženje samo zamjena za stvarno druženje, a mi ljudi smo društvena bića i druženja u stvarnom svijetu korisnija su za razvoj djeteta.
Tanja Maltar Okun – učiteljica biologije i prirode
Moje je mišljenje da je za djecu mlađu od 15 godina poželjno da su manje na društvenim mrežama i da bi bilo dobro zabraniti društvene mreže za djecu te dobi jer nisu sposobni sami zaključiti što je za njih dobro, a što nije. Opcija zabrani može biti i djelomično ograničenje pristupa društvenim mrežama tako da se filtriraju sve stranice sa lošim sadržajima.
Sad su djeca previše vremena u aktivnostima na društvenim mrežama i općenito na internetu. Vidi se to po smanjivanju motoričkih sposobnosti i kreativnosti. Konkretno na biologiji smo nekad mogli s učenicima mogli odrađivati puno više praktičnih radova. Sada se oni sve više oslanjaju na tehnologiju i ne žele razmišljati te im se slabije razvija živčani sustav. Često se hvale da im prezentacije napravila umjetna inteligencija i to smatraju normalnim.
Silvija Ognjan Podolski – učiteljica engleskog jezika
Smatram da zabrana pristupanju društvenim mrežama može zaštititi djecu od mnogih opasnosti kojima su izloženi na internetu (nasilju, vrijeđanju i uspoređivanju s drugima). To može negativno utjecati na njihovo mentalno zdravlje, samopouzdanje i uspjeh u školi.
S druge strane, smatram da potpuna zabrana nije najbolje rješenje jer društvene mreže omogućuju komunikaciju s prijateljima, razvoj digitalnih vještina te razmjenu informacija. Umjesto zabrane trebalo bi više raditi na edukaciji djece o sigurnom i odgovornom korištenju interneta te svakako više uključiti roditelje da prate aktivnosti djece na internetu i postavljaju granice.
Karolina Bugarin – učiteljica matematike
Moje je mišljenje da djeci ne bi trebalo posve zabraniti pristup društvenim mrežama, ali trebalo bi ograničiti sadržaje koje mladi mogu konzumirati i ograničiti vrijeme korištenja društvenih mreža. Mislim da je jako važno da roditelji potiču djecu da se bave drugim aktivnostima. Primjerice da idu u glazbene škole, da se bave sportom ili nekim hobijima.
Manje vremena na internetu, a više vremena u bavljenju drugim aktivnostima moglo bi pomoći jer sad je zbog prekomjernog korištenja interneta njihov raspon pažnje jako smanjen. Sve su manje motivirani za istraživanje i učenje novog. Nisu spremni razmišljati niti imaju volju i želju za učenje i traženje rješenja. Navikli su na gotova rješenja jer se sve više služe umjetnom inteligencijom.
Martin Vidaković, zamjenski učitelj tehničkog i fizike
To je vrlo kompleksno pitanje. Možda bi najjednostavnije bilo da društvene mreže budu potpuno zabranjene djeci do 15 godina, ali s druge strane živimo u 21. stoljeću i informacijsko komunikacijske tehnologije su sastavni dio života. Upitno je koliko bi se uspjelo u zabrani jer mladi mogu biti kreativni u zaobilaženju prepreka i iznalaženju novih prilika. Valja razmisliti i o tome da bi to možda bi neku djecu udaljilo od vršnjaka i možda dovelo i do nekih drugih problema.
Istraživanjima je utvrđen negativan utjecaj prekomjernog korištenja interneta, međutim ukoliko se internet koristi na dobar način, kao resurs, može utjecati i pozitivno na sposobnosti mladih.
I u Hrvatskoj pokrenuta inicijativa za reguliranje pristupa društvenim mrežama mlađima od 15 godina
Više od četvrtine djece (27%) doživljava uznemirujuća iskustva na internetu barem jednom mjesečno. To je utvrđeno istraživanjem EU Kids online provedenim 2025. među djecom u dobi od 10 – 16 godina. Na predstavljanju istraživanja u prosincu 2025., autori istraživanja upozorili su i da je izloženost seksualnim porukama i sadržajima na internetu također u porastu. Prema istraživanju čak je četvrtina djece navela da je u posljednjih godinu dana primala seksualne poruke, a među 16-godišnjacima taj udio raste na 40%. Da je digitalno okruženje visoko rizično za djecu upozorava i podatak iz istraživanja da je gotovo svako treće dijete primalo takve poruke od nepoznate osobe.
Istraživanjem je utvrđeno i da je u odnosu na 2017., kad je korištenje pametnih telefona bilo vremenski i prostorno ograničenije, u 2025. granice gotovo da više ne postoje. Na predstavljanju je istaknuto da više od 80 % djece u dobi od 10 do 16 godina svakodnevno koristi pametni telefon za pristup internetu, uključujući i najmlađe uzraste. Digitalni uređaji koriste se tijekom cijelog dana, za vrijeme konzumiranja obroka, vrlo često prije spavanja, pa čak i noću.
Istraživanjem su djeca ispitivana i o upotrebi umjetne inteligencije, a ono što je posebno zabrinjavajuće da djeca sve češće umjetnu inteligenciju koriste za razgovor o vlastitim brigama ili za savjete o fizičkom zdravlju i kondiciji.
Pozivamo naše učenike da naprave usporedbu svojih iskustava na internetu s EU Kids istraživanjem i promisle trebaju li što mijenjati u svojim navikama korištenja interneta
Sve ove podatke navodimo jer želimo potaknuti učenike naše škole da naprave usporedbu s ovim podatcima za cijelu Hrvatsku i zajedno s roditeljima zaključe trebaju li nešto promijeniti u navikama vezanim uz korištenje interneta. S istim ciljem učenici 8. b jučer su u digitalnom alatu Canva izradili plakate koji su postavljeni po vratima učionica. Unatoč ovakvim i brojnim drugim aktivnostima posvećenim medijskoj pismenosti u hrvatskim školama, sve više se čuju mišljenja da medijska pismenost nije dovoljan alat već da treba posegnuti za zabranama. U Australiji je već krenulo provođenje zakona o zabrani društvenih mreža djeci mlađoj od 16 godina, u Francuskoj je u siječnju prijedlog za zabranu društvenih mreža mlađima od 15 podržala Nacionalna skupština, a još se čeka mišljenje Senata. Španjolska, Danska, Norveška, Njemačka, Velika Britanija, Slovenija, Grčka već provode ili najavljuju reguliranje društvenih mreža za mlađe od 15, ili u nekim slučajevima od 16 godina, a iz medija smo doznali da je pokrenuta inicijativa da se to učini i u Hrvatskoj. Inicijatori su pokrenuli i potpisivanje peticije o reguliranju društvenih mreža za djecu i mlade. Što o mogućnosti zabrane društvenih mreža za mlađe od 16 misle naši učitelji pisat ćemo u narednom članku. /Manuela Kralj, 8. a; foto: S. L./
Leo Filipašić, David Ban i Janko Trušček razgovarali su s Antonijom Hojt Ilić, socijalno pedagoginjom iz Hrabrog telefona
Socijalna pedagoginja Hojt Ilić iz Hrabrog telefona: Nije preporučljivo da djeca od 5 – 8 razreda budu na mobitelima više od 2 sata dnevno
U online razgovoru (4. 2. 2026.) s Antonijom Hojt ilić, socijalnom pedagoginjom “Hrabrog telefona” jedna od tema bili su i mobiteli odnosno njihov utjecaj na mentalno zdravlje. Što nam je ona rekla o mobitelima i o tome kako škola i roditelji mogu utjecati na prekomjerno korištenje mobitela i mentalno zdravlje djece pročitajte u nastavku.
Povećava li se broj upita Hrabrom telefonu u vezi posljedica prekomjernog korištenja mobitela i nasilja na internetu?
Ono što nas brine je sve više poziva mlađe djece. Nekad su nam se s pozivima da se samoozljeđuju ili da imaju suicidalne misli, javljali šesnaestogodišnjaci, a sad takve pozive dobivamo od djece sve mlađe životne dobi. U periodu nakon COVID pandemije i potresa, značajno se povećao broj poziva i chatova vezanih uz poteškoće mentalnog zdravlja. Djeca nam se obraćaju vezano uz anksioznost, suicidalne misli, u vezi nasilja kojeg doživljavaju u školi bilo uživo ili putem elektroničkih uređaja, nasilja ili zanemarivanja od strane roditelja ili nekih drugih poteškoća unutar obitelji, ali i zbog čitavog niza drugih razloga koji ih brinu/uznemiruju i s kojima se ne znaju nositi sami.
Podatci iz 2024. godine vezano uz pozive djece savjetodavnoj liniji Hrabrog telefona, pokazuju da su najčešće teme poziva bile vezane za psihosocijalne teškoće i mentalno zdravlje (35%), zlostavljanje i nasilje (28%), obiteljske odnose (23%), odnose s vršnjacima (16.5%) i traženje informacija (30%). Kada je riječ o pozivima vezanima za mentalno zdravlje, radilo se o sljedećim teškoćama: samoozljeđivanje (41%), suicidalnost (34%), tjeskoba i strah (13%), depresivnost (12%), panični napadaji (12%). Broj poziva djece vezanih uz elektroničko nasilje (kada uspoređujemo protekle dvije godine), povećao se za 40%.
Stručnjaci u posljednje vrijeme govore da je sve veći broj odgoda u prvi razred usko povezan s prekomjernim korištenjem mobitela/interneta. Što Vi smatrate koliko je vremena na internetu dovoljno za djecu?
Internet i mobiteli sami po sebi nisu isključivo štetni, ali sve ovisi o tome kako, koliko i za što ih dijete koristi. Prije svega, važna je dob djeteta, njegova zrelost i sposobnost da razumije i primjenjuje pravila ponašanja i sigurnosti na internetu.
Stručnjaci ističu da djeca do tri godine zbog pravilnog razvoja uopće ne bi smjela gledati ekrane – to uključuje televiziju, mobitele i tablete. Predškolcima se preporučuje do pola sata dnevno uz nadzor roditelja, dok djeca od prvog do četvrtog razreda ne bi trebala provoditi više od sat vremena pred ekranom. Za starije osnovnoškolce, od petog do osmog razreda, preporuka je koristiti internet i mobitele do dva sata dnevno.
No jednako je važno i kako dijete provodi ostatak vremena – druži li se i igra li s prijateljima, roditeljima, provodi li vrijeme vani, u prirodi. Također je važno da sadržaji budu primjereni uzrastu i, kad je moguće, edukativni. Roditelji trebaju biti upućeni u to što dijete gleda, čita, istražuje, postavljati jasna i dosljedna pravila te vlastitim primjerom pokazati umjereno korištenje tehnologije.
Barem sat vremena prije spavanja nije dobro biti uz mobitele ili druge ekrane
Možete li nam dati neki konkretni savjet za “digitalni detoks” koji bi učenicima pomogao da se osjećaju bolje?
Vrlo je korisno da barem sat vremena prije spavanja ne koristite mobitele, niti gledate televiziju. Mobiteli i ekrani emitiraju plavo svjetlo koje šalje mozgu signal „budi se“, aktivira ga i otežava pripremu za san. Ako izbjegnete ekrane prije spavanja, bolje ćete spavati i manje ćete osjećati uznemirenost koju izazivaju stalne promjene sadržaja i skrolanje po mobitelu – mozak na taj način stalno „radi“ umjesto da se odmara.
Dobar savjet je i da u svoj dan uvrstite vrijeme kada ni vi ni vaši roditelji niste na mobitelima pa uređaje spremite u drugu sobu. To vam pomaže razvijati druge rutine, nove interese i aktivnosti izvan ekrana, a također jača komunikaciju u obitelji. Vrlo je važno da roditelji daju dosljedan primjer – vi učite promatrajući kako odrasli koriste tehnologiju, pa zajedničko provođenje vremena bez ekrana postaje normalna i zdrava navika.
Roditelji bi trebali kontrolirati što djeca rade na mobitelima
Što roditelji i škola mogu učiniti da učenici imaju što manje problema s mentalnim zdravljem, ali i da ne budu prekomjerno na mobitelima?
Osim brige o tome jeste li siti i imate li sve potrebne stvari, važno je da roditelji odvoje vrijeme da vas stvarno čuju – kako vam je bilo u školi, što vas je nasmijalo, je li vas nešto razljutilo, je li vas netko povrijedio i što ste naučili tog dana. Važno je da roditelji prepoznaju vaše emocije i kažu nešto poput: „Vidim da si ljut“ ili „Vidim da si tužan, idemo zajedno razmisliti što možemo napraviti “.
Za vaše mentalno zdravlje važno je da roditelji provode vrijeme s vama razgovarajući o osjećajima, stvarima koje vas brinu, zbunjuju, stvaraju stres.
Takvi razgovori ne bi se trebali voditi dok svi skrolate po mobitelima – trebate se stvarno vidjeti i čuti. Važno je da roditelji budu svjesni da traženje stručne pomoći nije sramota ili slabost već jako važan korak koji može pomoći da neka poteškoća ne preraste u ozbiljnije poteškoće.
Također je važno da roditelji postavljaju granice jasno i dosljedno pa tako i u korištenju mobitela. Možda vam se to neće uvijek svidjeti, ali granice postoje da bi vam pomogle. Važno je i da sami budu primjer u korištenju tehnologije jer djeca najviše uče iz ponašanja odraslih.
Škole mogu dodatno pomoći kroz više sadržaja o emocijama i mentalnom zdravlju, ali i kroz edukaciju učitelja kako razgovarati s djecom o tim temama. Suradnja roditelja i škole je vrlo važna – ono što se u školi nauči, roditelji mogu podržati kod kuće. Nema čarobnog rješenja, ali kada djeca, roditelji i škola zajedno rade na tome, rezultati su puno bolji. /Janko Trušček, 6. b; foto: Antonija Hojt Ilić, S. L./
Nije sramota potražiti pomoć ukoliko probleme ne možemo riješiti sami
Naša je škola zajedno s još 13 hrvatskih škola uključena u europski projekt “Škole hrabrosti” kojeg koordinira Udruga “Hrabri telefon”. Projekt sufinancira Europska unija i Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, a posvećen je mentalnom zdravlju djece. Upravo ovaj mjesec u školama se održavaju radionice koje je razvio “Hrabri telefon”. Ovaj projekt motivirao nas je da za „Klinček“ što jednostavnije objasnimo što je to mentalno zdravlje, a u tome nam je pomogla socijalna pedagoginja Antonija Hojt Ilić, jedna od voditeljica projekta “Škole hrabrosti”. S njom smo razgovarali u srijedu (4. 2. 2026.) i ona nam je ovako pojasnila što je to mentalno zdravlje.
Radionica „Putovanje u središte emocija“ – 1. razred MŠ
– Kad te boli grlo, znači da imaš problem s tjelesnim zdravljem pa ideš kod doktora. Mentalno zdravlje vezano je uz naše osjećaje, ali ne podrazumijeva da uvijek moramo biti sretni i bez problema.
Mentalno zdrava osoba zna prepoznati i regulirati svoje emocije primjerice, neće bacati stvari i ozljeđivati nekog kad je ljuta, već će izraziti svoju ljutnju na primjeren način – rekla nam je Hojt Ilić. Mentalno zdrave osobe su svjesne svojih snaga i slabosti, bez pretjeranog samokritiziranja. Znaju se nositi s izazovima i pokazuju otpornost na stres. Prihvaćaju neuspjeh ili teške situacije i iz njih uče, a pritom znaju graditi i održavati zdrave, podržavajuće odnose s drugima. Preuzimaju odgovornost za svoje postupke, prilagodljive su promjenama te imaju osjećaj svrhe i motivacije u svakodnevnom životu. Znaju postaviti i štititi svoje osobne granice, ne podliježu lako pritisku drugih te poštuju granice ljudi oko sebe. Također vode računa o brizi o sebi, poput sna, kretanja i odmora. Istaknula je i kako nije slabost već snaga, potražiti pomoć ukoliko shvatimo da se s nečim ne možemo sami nositi. Ukratko, mentalno zdrava osoba nije ona bez problema, nego ona koja se s njima zna nositi na zdrav i konstruktivan način.
Radionica „Princeza na zrnu ljutnje“ – 2. razred PŠ Bočkovec
Promjene dječjeg ponašanja mogu biti signal mentalnih poteškoća
Našu smo sugovornicu pitali i koji su to pokazatelji mentalnih poteškoća kod djece. – Pokazatelji mentalnih poteškoća kod djece mogu biti nagle promjene u ponašanju ili raspoloženju, povlačenje iz društva, gubitak interesa za aktivnosti koje su ih prije veselile, česta tuga, razdražljivost ili anksioznost, problemi sa spavanjem ili apetitom, poteškoće s koncentracijom, izljevi bijesa, pretjerani strahovi ili tjelesne tegobe bez jasnog uzroka, a važno je imati na umu da je zapravo svaka primjetna promjena u dotadašnjem ponašanju djeteta mogući znak da se ono nosi s nečim što ga preplavljuje. Neka djeca počnu pričati da ništa ne vrijede, govore da je bolje da ih nema, samoozljeđuju se ili spominju smrt što jasno ukazuje na poteškoće s mentalnim zdravljem – ističe socijalna pedagoginja Hojt Ilić.
Nakon što smo čuli objašnjenja Hojt Ilić, naš je zaključak da su mentalno zdrave osobe one koje se većinu vremena osjećaju dobro u svojoj “koži”. Ima razdoblja kad smo tužni, kad smo sretni ili pod stresom, ali ukoliko je naše mentalno zdravlje uredu, lakše ćemo izaći na kraj sa svim tim “valovima” emocija. Zapravo, iz razgovora sa socijalnom pedagoginjom Hojt Ilić, naučili smo da mentalno zdravlje ne znači da moramo stalno biti sretni, već da trebamo znati upravljati svojim životom i kad postane teško. Zahvaljujući projektu „Škole hrabrosti“, sada imamo bolji alat i podršku da u tome postanemo pravi majstori. /David Ban, 6. b; foto: Ljiljana Picig, Blaženka Svoboda, Kristina Dubravec, Nataša Tumpak Brčić/
Radionica – „Granice u snijegu“ – 4. razred PŠ Fodrovec
Na radionicama “Škole hrabrosti” o mentalnom zdravlju učimo kroz slične primjere
Loša ocjena
Mentalno nezdrava reakcija: Dijete misli da je “glupo”, skriva test od roditelja, danima je loše volje i odustaje od učenja jer misli da nema smisla truditi se.
Mentalno zdrava reakcija: Dijete je tužno ili ljuto zbog ocjene, ali razumije da ocjena ne određuje njegovu vrijednost. Odluči pitati učitelja što nije bilo jasno, napravi plan učenja i potraži pomoć prijatelja ili roditelja kako bi ispravilo ocjenu.
Problem: Svađa s najboljim prijateljem
Mentalno nezdrava reakcija: Dijete počne ogovarati prijatelja pred drugima, “blokira” ga na društvenim mrežama bez objašnjenja ili se povlači u sebe i misli da ga nitko ne voli.
Mentalno zdrava reakcija: Iako je povrijeđeno, dijete uzme malo vremena da se smiri. Nakon toga pokuša iskreno razgovarati s prijateljem, objasniti zašto je ljuto i saslušati drugu stranu kako bi pokušali riješiti nesporazum.
Preskakanje zajutraka utječe i na mentalne sposobnosti
Većina naših učenika B smjene nikad ništa kod kuće ne jede prije polaska u jutarnju smjenu. Utvrdili smo to anketom provedenom danas u svim razredima B smjene u matičnoj školi. Od ukupno 96 učenika, anketirano je njih 88, odnosno svi koji su danas bili prisutni u školi. Nikad ništa kod kuće ujutro ne jede 38 učenika(43 posto), a povremeno jede 35 učenika (40 posto). Uvijek jede samo 15 učenika (17 posto), a najviše njih je iz 6. b gdje je čak 9 učenika napisalo da jedu uvijek prije polaska u školu. Zašto nije dobro preskakati taj prvi obrok u danu obrazložit ćemo u nastavku teksta, ali prije svega napomena da se taj prvi obrok u danu zove zajutrak. Trebalo bi ga pojesti odmah po ustajanju, između 6 – 8 sati.
Mi taj obrok uglavnom nazivamo doručak, a stručnjaci kažu da je zajutrak vrlo važan i da ga ne bi trebalo preskakati. Pogotovo to ne bi trebala činiti djeca jer doručak je vrlo važan za psihofizički razvoj djece. Prema nekim istraživanjimaoutjecaju doručka na mentalne sposobnosti djece, utvrđeno je da djeca koja preskaču zajutrak redovito imaju manje uspjeha u školi. Izostavljanje tog prvog obroka u danu utječe na njihove verbalne sposobnosti (sposobnosti komuniciranja, izražavanja), kreativnost i usvajanje novih znanja. Stručnjaci tvrde i da djeca koja doručkuju imaju povećanu sposobnost koncentracije, zainteresiraniji su za rad i kreativniji.
Anketa provedena pismeno u B smjeni (ukupno ima 96 učenika u smjeni, anketirano 88 – svi prisutni na nastavi)
Razred i broj anketiranih učenika
Uvijek
Povremeno
Nikad
2. r 9 učenika
2
2
5
3. r 10 učenika
0
2
8
5. b 15 učenika
0
5
10
6. b 22 učenika
9
13
0
7. b 14 učenika
1
6
7
8. b 18 učenika
3
7
8
15
35
38
Za zajutrak treba izbjegavati industrijske sokove, peciva od bijelog brašna, pahuljice s dodanim rafiniranim šećerima i slatkiše
Nakon što smo proveli anketu razgovarali smo i usmeno s troje učenika i svi oni kažu da nemaju zajutrak jer žure na autobus i ne stignu. No, zagovornici doručka kažu da za pripremu doručka ne treba puno vremena. Taj prvi obrok, zajutrak, treba dati energiju, ali ne treba biti suviše kaloričan. On je svojevrsni uvod u doručak koji je obično između 10 – 11 sati.
U Prehrambenim smjernicama za učenika 5. – 8. razreda osnovnih škola (pripremili su ih stručnjaci Zavoda za javno zdravstvo) navode sljedeće primjere:
zdjelica žitarica s mlijekom ili jogurtom (uz dodatak svježeg ili sušenog voća i orašastih plodova)
sendvič od integralnog kruha ili peciva s namazom od svježeg sira, tvrdo kuhanim jajima, nareskom od bijelog mesa (puretina ili piletina), povrćem (svježa paprika, rajčica, zelena salata, mrkva, krastavac i sl.) i čaša mlijeka, jogurta ili nezaslađenoga voćnog soka.
Stručnjaci kažu i da je za zajutrak dobro popiti i svježe cijeđeni sok, ali bi trebalo izbjegavati industrijski proizvedene sokoves dodanim šećerom. Također i jednostavne ugljikohidrate poput bijelog kruha ili peciva od bijeloga brašna, pahuljice s dodanim rafiniranim šećerima ili slatkiše. Oni brzo podižu razinu šećera u krvi, ali se ta količina šećera brzo i spušta te navodi na povećani unos hrane.
Za kraj smo u okviriću izdvojili još nekoliko podataka koji ukazuju na vrijednosti kvalitetnog prvog obroka u danu. /Elena Benčak, 6. b/
Djeca koja umjesto pravog doručka jedu proizvode bogate šećerom imaju na testovima mentalnih sposobnosti rezultate slične rezultatima umirovljenika. Istraživanje britanskih znanstvenika s Reading University je pokazalo da djeca u dobi od 9 do 16 godina imaju bolji učinak na testovima mentalnih sposobnosti ako su tog dana pojela tradicionalni doručak. Mladi ispitanici koji su na dan testiranja za doručak konzumirali gazirana pića i proizvode s čokoladom imali su rezultate slične onima kakve su imali 70-godišnjaci.
Djeca koja redovito doručkuju rjeđe će posjećivati zubara: Nekoliko studija pokazalo je da se preskakanjem doručka povećava vjerojatnost za razvoj karijesa kod djece /Preuzeto iz člankanutricionistice Darije Vranešić Bender/
Zadatak je bio načiniti digitalni poster o odvojenom odlaganju otpada u obje zemlje
Španjolski i hrvatski Erasmus+ timovi projekta “Zero Waste” u četvrtak (29. 1.) sudjelovali su u heckathonu. Naime tako je nazvana aktivnost u kojoj su tijekom video konferencije u roku od 15- tak minuta morali izraditi digitalni poster na kojem će prikazati najvažnije podatke o odvojenom odlaganju otpada u Španjolskoj i Hrvatskoj. Koristeći Canvu, svaki je tim dizajnirao svoj poster na temelju članka koji je dostavio drugi tim. Konkretno, hrvatski se tim usredotočio na odvajanje otpada u Španjolskoj, dok je španjolski tim učinio isto za Hrvatsku. To je zadatak i ostale četiri partnerske škole, a dok svi heckhatoni budu završeni Erasmus+ timovi usporedit će rezultate kako bi utvrdili koja zemlja ima najučinkovitiji sustav odvajanja otpada.
Heckathoni izvorno izazovi u kodiranju, ali danas podrazumijevaju rješavanje različitih zadanih problemau ograničenom vremenu
Ova aktivnost Erasmus+ timova „Zero Waste“ projekta dobra je prilika za pojašnjavanje pojma heckathon. Ova riječ je spoj engleski riječi hack (gdje se hack koristi u smislu istraživačkog programiranja, a ne u značenju kršenje računalne sigurnosti) i grčke riječi maraton (najduža olimpijska trkačka disciplina – 42.195 m). Heckathonima se prije nazivalo suradničke maratone koji traju 24 ili 48 sati bez prestanka čiji timovi imaju zadatak riješiti neki izazov u kodiranju. U posljednje vrijeme ova se riječ sve češće upotrebljava za suradnička okupljanja na kojima se rješavaju različiti zadani problemi.
Organiziraju ih tvrtke, fakulteti i svi oni koji žele riješiti neki problem i pronaći kreativce. Neki na nakon takvih heckathona budu nagrađeni nagradom, neki zapošljavanjem, a na internetu smo pronašli i primjere da najuspješniji dobivaju stipendije. Takav heckathon na kojem je nagrada bila stipendija u iznosu od 36.000 kuna, organizirao je 2022. Fakultet organizacije i informatike , zajedno s nekoliko partnerskih ustanova.
Iako naši i španjolski učenici nisu zajedno rješavali neki računalni problem, njihova aktivnost ima odlike heckathona ponajviše iz dva razloga. U ograničenom vremenu morali su osmisliti rješenje i prezentirati ga. Radili su u timu i na temelju istraživanja (članka) stvorili su konkretan proizvod (digitalni poster). Kroz taj je zadatak uspješno povezano čitanje s razumijevanjem, analiza podataka i digitalni dizajn.
Na kraju spomenimo da su heckathoni Erasmus+ timovima iz naše, španjolske, francuske, talijanske, rumunjske i švedske škole jedna od pripremnih aktivnosti za odlazak na mobilnost u Stockolm, glavni grad Švedske. U Stockholmu će se svi timovi okupiti od 18 – 22. svibnja. /Leo Dvečko, 8. a; foto: S. L./
Poster o odvojenom odvajanju otpada pripremili su učenici naše škole: Leo Dvečko, Marko Miklečić, Dominik Knezić, Ena Dubrava, Luka Hubina i Manuela Kralj
