Male grmiće vrijeska i zečjih ušiju, mi članovi ekološke grupe posadili smo u našem školskom dvorištu 15. listopada. Cvijeće smo sadili na satu ekološke grupe koju vodi učiteljica Tanja Maltar-Okun, a iskopati duboke rupe za cvijeće pomogao nam je i naš domar Ivica Biškup.
Karla s Jasminom u tačkama
Ekološku grupu imamo svaki tjedan 3 puta, obično utorkom, srijedom i četvrtkom, a uz nas petaše članovi grupe su i učenici 6. b razreda. Svaki sat radimo nešto u okolišu naše škole. Najčešće smo grabljali lišće jer u ovo doba lišće stalno pada sa stabala, pa su staze i park oko škole prepuni lišća. Nama je zabavno skupljati lišće, a pritom nas posebno veseli naša prijateljica Karla Fagnjen. Ona uvijek smisli neke cirkuse: vozi nas u tačkama i zatrpa lišćem….
Karla je i dežurni skladištar. Naime, ona vrlo blizu stanuje i kad nam nedostaje nešto od alata (tačke, grablje, lopata…) najčešće ona ide kući i donese nam potrebnu alatku. Od lišća koje skupljamo radimo kompost.
Nadamo se da vam se sviđa cvijeće koje smo posadili, a mi vas molimo da ga ne trgate i ne gazite jer cvijeće je tu da nam svima bude ljepše. /Ana-Marija Nemčić, Doroteja Franjčević, 5.b/
Karlo, Fabijan i Mihael na jezeru s Josipom i Brankom Šrjanom
Širjan: Sretni smo da smo se riješili velikog soma jer nam je dnevno tamanio 4-5 kg ribe
– Mislim da u jezeru ima još i većih riba, od ovog soma od 63 kilograma kojeg je 6. rujna ulovio ribič Mirko Valec– rekao nam je to Josip Širjan, čuvar jezera Ravenska Kapela, posljednjih dana puno spominjanog po medijima zbog rekordnog ulova.
No, po Širjanovom mišljenu, još veći od 63 kg mogao bi biti tolstolobik, a kandidat za tu titulu svakako je jedan koji je prije 10 godina pušten i vraćen u jezero. – Tad je imao 20 kilograma, prisjeća se Širjan, dodavši da je proljetos u jezero pušten i som od 29 kilograma. Taj bivši stanovnik jezera Čabraja, baš im nije dragi gost, kao ni nedavno ulovljeni som od 63 kg.
– Čuo sam da neki ljudi komentiraju da ga Valec nije trebao uloviti, no nama je drago jer su somovi grabežljivci. Ovaj nam je dnevno tamanio možda 4-5 kilograma ribe. Mi smo sretni da smo ga se riješili, kao i soma od 32 kilograma kojeg je prije 5 godina ulovio križevčanin Drago Krušić.
Valec Mirko s ulovom – somom d 63 kilograma- fotografija preuzeta s www.krizevci.info
Proljetos jezero poribili s 1400 kg šarana
Prema Širjanovim riječima u jezeru bi moglo biti još 20-30 većih i manjih somova, a osim njih Kapela je dom za brojne vrste ribe. Među najbrojnijima su svakako šarani ljuskaši, kojih je ovo proljeće u jezero pušteno oko 1400 kilograma, a ima i amura, smuđa, divera, i babuške.
Kad u jezeru nisu imali toliko grabežljivaca i ŠRK „Križevci“ , koje upravlja jezerom Kapela, znalo je iz jezera izloviti 4-5 tona mlađi i prodati ih, odnosno zamijeniti za konzumne šarane.
Od Širjana smo saznali da su jezero u Kapeli Ravenskoj uredile Hrvatske vode 1980., a poribile su ga 2 godine kasnije. Jezero je površine 12 hektara, a duboko je 5 do 7 metara. Upravo takva dubina, razlog je što riba iz Kapele nema mirisa po mulju, objasnio nam je Širjanov sin Branko, otac naše petašice Marine, koji je i sam često posjetitelj jezera jer živi u neposrednoj blizini.
I košarkaš Marko Tomas lovi u Kapeli
S ribokradicama posljednjih godina u Kapeli nemaju puno problema. – Ribokradica je bilo od početka, ali kad su ljudi vidjeli da to ne ide odustali su. Pokušavali su loviti na štap, a pronašao sam i dvije vrše- rekao nam je Širjan, dodavši da su se ljubitelji lova naviknuli učlanjivati u društvo i plaćati članarinu. Godišnja članarina za seniore je 550 kuna, a članarina im omogućuje godišnji izlov 33 kg plemenite ribe (šaran, amur, ljinjak, smuđ), dok ostale ribe (babuške, patuljana…) mogu uloviti i do 3 kg dnevno.
Ribiča je najviše na jezeru ljeti. Posebno je živahno za vrijeme vikenda i ribičkih natjecanja. – Dolaze nam tad gosti iz raznih krajeva– kazao nam je Širjan, dometnuvši da je od poznatih osoba na jezeru nekoliko puta vidio košarkaša Marka Tomasa. /Karlo Srbljinović, 8.a/
Vapnom protiv riblje uši
Od čuvara jezera Širjana doznali smo da ribe mogu imati uši. Taj nametnik smješta se ribama između ljuski i siše im krv. Da bi spriječili riblju uš, ali i neke bakterije, jezero se jednom godišnje dezinficira vapnom
Čuvar jezera Širjan i novinari s labudovima na jezeru Ravenska Kapela
Ne ljutite ih jer mogu biti opasni poput guski
Dečki idemo, idemo dečki – tim je riječima Josip Širjan, čuvar jezera Ravenska Kapela prilikom našeg posjeta jezeru (12. rujna), pozivao tročlanu obitelj labudova da ga slijede kako bi isplivali na ledinu pokraj jezera. No, nisu samo Širjanove riječi bile dovoljne da labudove namamimo van, već im je Širjan, u vodu bacao zrnje kukuruza.
Mi smo pri tom bili tihi kao bubuice kako ih ne bi preplašili. To nam je savjetovao Širjan, koji ih vrlo dobro poznaje jer ih promatra gotovo svaki dan. Zato mu nije promaknuo ni dolazak na svijet mališana ovog para koji na jezero dolazi već tri godine. – Mladi labudić izlegao se točno na prvi maj. Ovom paru labudova to je prvi potomak. Pretprošle godine voda im je potopila gnijezdo s jajima, a prošle godine voda je bila preniska, pa nisu mogli napraviti gnijezdo- rekao nam je Širjan. Od njega smo doznali i da ribiči vole labudove i zato ih često hrane kukuruzom, a na njih se ljute samo kad im labudovi zapetljaju strunu. No, to se ne dešava često.
Pri hranjenu labudova treba biti oprezan i nikako ne prilaziti i pokušavati dirati mladunče jer tad roditelji mogu biti opasni – preporuča Širjan. Mi smo jednom dok smo pecali, vidjeli kako su veliki labudovi napali dva ribiča koji su hranili malog labuda i slikali ga. Zato vam i mi savjetujemo ukoliko želite hraniti labudove budite oprezni da ih ne naljutite i uplašite jer kad se razljute napadaju žestoko kljunom i krilima poput guske. /Fabijan Lončar, 8. c ; Mihael Glasnović, Karlo Srbljinović,8.a/
Pariz poznat po prekrasnim bulevarima zahvaljujući barunu Haussmannu
U kvizu „Koko u Parizu“ najviše nas nije znalo što znači riječ bulevar. Zato smo je istražili i doznali da je bulevar – riječ francuskog porijekla i označava široku gradsku ulicu s drvoredom, ulicu uređenu za velik promet.
Takvu široku gradsku ulicu u nas češće nazivamo avenijom, a ta je riječ engleskog porijekla. U Zagrebu dosta ulica u svom nazivu ima izraz avenija. Npr. Slavonska avenija, Avenija Gojka Šuška…..
Riječ bulevar češće se koristi u Srbiji, pa sastavni dio naziva nekih njihovih ulica čini riječ bulevar. Npr. poznati bulevari u Beogradu su: Bulevar Mihajla Pupina, Bulevar kralja Aleksandra….
Po prekrasnim bulevarima osobito je poznat je grad Pariz, a za njihov izgled zaslužan je barun Georges-Eugen Haussmann. On je po nalogu Napolenona III, između 1852. i 1870. bio glavni u projektu renoviranja središta grada. Tada su, kako to prenosi http://magazin.net.hr/putovanja/biciklom-po-parizu, porušene uske uličice u starom dijelu grada i trasirani novi široki bulevari.
Bulevar Montaigne u Parizu
U svoje doba Haussman je bio kritiziran, no novom strukturom grada smanjio je “epidemije prouzročene nezdravim uvjetima života u uskim uličicama srednjeg vijeka bez kanalizacije i vode”.Široki bulevari u to revolucionarno doba bili su prednost i za vojsku, jer je vojsci tako omogućeno da može lako i brzo stići u sve dijelove grada prilikom eventualne pobune Ili demonstracija. / Klaudije Mažar, 5. b/
Uz sutrašnji (14. 10.) Svjetski dan darivanja organa i transplantacije poslušajte zvučni prilog o gostovanju u našoj školi Dražena Zemuna, kojem je transplatirano srce i doktorice Brigite Salajpal – Dominković.
Njih su lani ugostili učenici 8. a, a učenik Luka Kemenović pripremio je kratko uvodno predavanje, a potom i zvučni prilog. /Uredništvo/
Preuzeto s indexa.hr
Dražen Zemun, križevčanin s transplatiranim srcem
Hrvatska je danas po broju darivatelja i transplantacija organa vodeća zemlja u svijetu, s najkraćim čekanjem na presađivanje organa.
“Iz godine u godinu bilježi porast broja realiziranih darivatelja organa i tkiva, pa je tako u 2013. godini zabilježeno povećanje od 6 % realiziranih darivatelja organa u odnosu na isto razdoblje prošle godine”, priopćili su iz Ministarstva zdravlja. Do početka listopada, stoji u priopćenju, realiziran je rekordan broj od 123 darivatelja organa i tkiva, i ostvaren rekordan broj ukupnih transplantacija bubrega i jetre. Presađeno je 286 organa: 166 bubrega, 92 jetre, 24 srca i 4 gušterače. “Na listi čekanja trenutno je 130 pacijena za bubreg, 84-ero pacijenata za jetru, 29 za srce, četiri pacijenta za multiorganske transplantacije bubreg-gušterača, i troje koji čekaju transplantaciju bubreg-jetra”, javljaju iz Ministarstva.(index.hr – 13. 10. 2013.)
Članica stručnog ocjenjivačko suda Maja Flego za naš film u katalogu Revije napisala je : „Oštru kritiku aktualnog problema u našem školstvu izriče film čiji naslov izravno otkriva o čemu je riječ: „Tjelesni na betonskom hodniku već 49 godina“.
U 3 dana odgledale smo 70 filmova
Naš film: “Tjelesni na betonskom hodniku već 49 g.” uskoro će biti prikazan i u Cinestaru. To je odlučio stručni ocjenjivački sud 51. revije hrvatskog filmskog stvaralaštva djece održane u Kutini od 3. do 6. listopada. Naime, na jednoj projekciji u Cinstaru gostovat će filmovi koje je spomenuti sud stručnjaka pozvao na Festival o pravima djece. Taj će se Festival održati u Koprivnici u studenom. Na Festival u Koprivnicu pozvano je 12 od ukupno 70 filmova prikazanih na Reviji u Kutini.
U gradu dunja, kako kažu za Kutinu koja je ime dobila po tom voću, gledali smo kratke filmove u 5 kategorija igrani film, dokumentarni film, animirani film, TV reportaža i otvorena kategorija koje je Ocjenjivački sud odabrao između gotovo 200 prijavljenih filmova.
Katarina i Lucija na predstavljanju filma
Organizator Revije Hrvatski filmski savez, nama sudionicima, omogućio je i sudjelovanje na radionicama. Lucija Šantić odabrala je radionicu igranog filma koju je vodio Jura Troje, a ja radionicu stop animacije pod vodstvom Jadranka Lopatića. U mojoj radionici učili smo kako napraviti animirani film s likovima od glinamola, dok su u Lucijinoj radionici snimali tople i hladne motive, na što ih je motiviralo vrlo hladno vrijeme tih dana u Kutini. Voditelji su naše vježbe montirali, a nakon prikazivanja vježbi posljednjeg dana revije dobili smo buran pljesak.
Lucija na radionici igranog filma
Posjetili smo selo roda
Plesna večer uz tamburaše
No, nismo mi u Kutini samo učili o filmu već su nam organizatori priuštili i izlet do Lonjskog polja, gdje smo naprije posjetili selo Krapje, čuveno po starim drvenim kućama, a potom i Čigoć, selo poznato po rodama.
Još jedan poklon organizatora bila je večer uz tamburašku glazbu u petak, te disko večer u subotu. Kad smo čule „Zoricu“ Lucija i ja prve smo „probile led“ i krenule plesati. Za svoju hrabrost kasnije smo dobile pohvale voditelja koji su poslije nas „pohrlili“ na plesni podij.
Disko večer održala se kod domaćina u školi OŠ „Stjepana Kefelje“. Valja reći da su se domaćini doista potrudili i u holu nam pripremili pravi, pravcati disko, s malim, šarenim disko kuglama koje su blještale u mraku. Izbor glazbe također je bio odličan, pa je podij bio prepun plesača. No, šteta što je kratko trajalo, samo do 22.30, ali smo mi zato nastavili druženje po sobama.
Grupa 401
Uz upoznavanje filmskog stvaralaštva naših vršnjaka, druženje je još jedna velika vrijednost ove Revije. Upoznale smo doista puno zanimljive djece, a s nekima od njih postale smo i prava složna ekipa. Toliko složna da nas je desetero “spavalo” u dvokrevetnoj sobi. I sada na Facebooku imamo grupu 401 u kojoj se redovito međusobno čujemo. /Katarina Pofuk, 8.c/ Najbolji zaslužili i gostovanje u Dubrovniku
Nagrade na Reviji dodjeljivao je stručni ocjenjivački sud i ocjenjivački sud djece. Detaljno o nagrađenim filmovima možete pročitati na stranici www.hfs.hr, a mi izdvajamo samo prve nagrade stručnog ocjenjivačko suda po kategorijama, za koje su ti filmovi nagrađeni i sudjelovanjem na Festivalu filma djece i mladeži zemalja Mediterana, koji se održava u Dubrovniku od 17. do 20. listopada.
Za igrani film nagrađen je film : „Nasilnik“ , Blank_filmskog inkubatora iz Zagreba. U kategoriji dokumentarnog filma prvu nagradu osvojio je film „Sreća u tami“ , OŠ Rudeš
( Filmska družina Hodači po žici) iz Zagreba, a njihova je družina s filmom „Moji prijatelji kao ja“ osvojila i prvu nagradu u kategoriji TV reportaže. U kategoriji animiranog filma prvi je Spavač, ŠAF-a Čakovec, a u otvorenoj kategoriji nagrade nisu dodjeljene. Veza dunje i Kutine
Ime Kutina kako su nam rekli domaćini ima veze s dunjom koja se na brojnim jezicima izgovara vrlo slično kao grad Kutina. Npr. na slovenskom dunja se kaže kutina, na švedskom kvitten, na njemačkom: die quitte, na latinskom: cotonum; na engleskom quince; na grčkom kudonion; na talijanskom cotogna; a na Kreti je zovu kudonia. Kroz povijest Kutina se zvala i : Cotyna, Kotinna, Kotena, Kotennya.
Kako montirati film u programu Adobe Premiere Pro CS6, u subotu 28. rujna, na radionici u našoj školskoj knjižnici, poučio nas je zagrepčanin Leo Vitasović.
Leo je sedamnaestogodišnjak, učenik Gimnazije Ivan Supek iz Zagreba i član zagrebačkog kluba „Blank“. Filmom se bavi od 5 razreda osnovne škole, a najčešće kao montažer sudjelovao je u izradi 30-tak kratkih filmova. Nakon gimnazije Leo bi želio upisati Akademiju dramske umjetnosti.
Leo nam je pokazivao kako montirati na primjeru svog posljednjeg filma „Teške boje“. U tom zanimljivom filmu o ovisnosti i ljubavnim problemima glavnu ulogu glumi Filip Mayer, Miki iz filma „Koko i duhovi“.
Nakon učenja na primjeru Leovog filma, snimili smo i nekoliko kadrova u školi i zatim ih montirali.
Na radionici mi je bilo jako zanimljivo, a posebno kad smo snimljenim kadrovima dodavali efekte ubrzavanja i usporavanja. Osim s montažom, naše osmašice su bile oduševljene i s Leom, pa je jedna od njih od zbunjenosti pred Leom pri snimanju pala na stepenicama. /Jasmina Funtak, 5. b/
Na priloženoj poveznici poslušajte dio emisije „Stigla je pošta“ Prvog programa Hrvatskog radija, u kojoj su sudjelovali članovi filmske i novinarske grupe naše škole.
Prilog je snimila urednica emisije Sandra Maričić, prilikom našeg posjeta HRT-u 24. rujna.
Emisija „Stigla je pošta“ na Prvom programu Hrvatskog radija emitira se petkom od 19.30. Preporučamo vam da je slušate jer emisija obrađuje različite zanimljive teme vezane uz djecu i školu. Uz novinare Hrvatskog radija emisiju stvaraju i mali novinari- učenici osnovnih i srednjih škola koji se javljaju u emisiji svojim vijestima i prilozima iz svojih škola.
Nekoliko puta u emisiji „Stigla je pošta“ objavljeni su i prilozi naših novinara. /Katarina Pofuk, 8.c/
S našim prvim filmom bili smo na Državnoj smotri u Sinju
U Sinju smo se družili i s Ivonom Mrazović, našom bivšom učenicom. Ivona je došla s ekipom iz Učeničkog doma Varaždin. Oni su snimili eksperimentalni film “Run” u kojem je Ivona pjevala
S filmom „Tjelesni u betonskom hodniku već 49 godina“ predstavljali smo našu školu na Smotri hrvatskog školskog filma održanoj od 18. do 20. rujna u Sinju.
U sinjskom kinu Luka Kemenović, ja i naša mentorica Stojanka Lesički, u 2 dana pogledali smo 30 osnovnoškolskih i 15 srednjoškolskih filmova, koje je prosudbeno povjerenstvo izabralo za ovu Državnu smotru od ukupno 110 prijavljenih filmova.
Većina filmova mi se jako svidjela. Posebno su mi zanimljivi bili dokumentarni „Junak iz Like“, OŠ Nikole Tesle iz Gračaca, koji govori o nekad najjačem čovjeku na svijetu Ličanu Marijanu Matijeviću, te također dokumentari „Svi se slažemo a nismo lego kockice“ , OŠ Antuna i Stjepana Radića, Gunja.
Filsmka grupa iz Gunje pod mentorstvom Josipa Krunića godinama snima zanimjive filmove, među kojima su brojni nagrađeni čak i na inozemnih
Veronika u društvu Josipa Krunića, svog mentora sa Škole stvaralaštva Novigradsko proljeće
festivalima. Filmu prikazanom u Sinju tema je bila tolerancija u Gunji, gdje živi čak 11 nacija, a u školi se održavaju 3 vjeronauka – islamski, katolički i pravoslavni. Ovaj se film nije se svidio samo meni, već je i od strane prosudbenog povjerenstva, bio jedan od dva pohvaljena dokumentarna filma osnovnih škola.
Iako na Smotrama nema nagrada, prosudbeno povjerenstvo u svakoj kategoriji (animirani, igrani, dokumentarni i eksperimentalni) izdvojilo je po dva filma i posebno ih pohvalilo.
Filmovi se odvojili od LiDraNa
Naš film nije bio među dva posebno pohvaljena dokumentarca OŠ, ali su ga članovi povjerenstva na okruglom stolu istaknuli kao primjer dobrog izbora teme, gdje se filmskim jezikom reagiralo na stavarni život, kako je to rekao član povjerenstva filmolog, Krešimir Mikić.
Ova Državna smotra u Sinju bila je prva takve vrste jer su dosad i filmovi prikazivani u sklopu LiDraNa. Organizacijom ove Smotre željelo se naglasiti važnost medijske kulture, kako je to istaknuo ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović. On je pohvalio i organizaciju Smotre od strane domaćina, naglasivši da je odabir Sinja bio „pogodak u sridu“.
U „sridu“ je pogodila i naša filmska grupa jer smo sa svojim prvim filmom pozvani i na još dva festivala. Neki naši članovi stoga će uskoro u Kutinu, na 51. reviju hrvatskog filmskog stvaralaštva djece, te u Bjelovar na Mali DOKUart. /Veronika Puškar, 8.c/
Marija Jelak- pobjednica kviza i učiteljica Đurđica Trakoštanec
Kviz 5.b razreda održan je u knjižnici 29. rujna. Kviz je bio vezan uz lektiru “Koko u Parizu”. Dosta učenika imalo je poteškoća s rješavanjem listića. Učiteljica Đurđica Trakoštanec i knjižničarka Stojanka Lesički objašnjavale su nam kako treba riješiti zadatke.
Kada smo svi bili gotovi, zamijenili smo se s učenikom koji je sjedio do nas te tako provjerili listiće i doznali tko su učenici s najvećim brojem bodova. S 25 bodova od mogućih 26 pobijedila je Marija Jelak, druga je bila Mihaela Miklečić, treći Franjo Blagaj, a četvrto mjesto podijelili su Karlo Matoić i Klaudije Mažar.
Učiteljica Đurđica je svima, sa smiješkom na licu, podijelila slatke nagrade. /Klaudije Mažar, 5. b/
