Imati ili biti

KUPUJMO SAMO ONO ŠTO NAM TREBA

Profesorica Grbić: Nije dovoljno samo pričati da su reklame štetne

Roditelje su na prvo mjesto, isticali svi naši sugovornici, kad smo ih pitali tko bi trebao štititi djecu od sve agresivnijeg utjecaja reklama. Međutim, svi su složni da roditelji nisu jedini koji bi, kod nas djece, trebali izgrađivati kritičko mišljenje i učiti nas da kupujemo samo ono što nam treba.

Mila Jelavić, pravobraniteljica za djecu, smatra da važnu ulogu treba imati i država. Država bi osim donošenja zakona kojima se reguliraju načini oglašavanja, trebala voditi brigu i da oglašivači ne krše propisane zakone, napominje Jelavić. Uz roditelje i državu, po mišljenju pravobraniteljice, veliku ulogu treba imati škola.

Da bi škole trebale imati daleko značajniju ulogu u zaštiti djece od utjecaja reklama nego što je imaju sada, smatra profesorica Valentina Grbić. Ona se zalaže da djecu o reklamama i metodama kojima one žele utjecati na nas, treba podučavati na osmišljenim radionicama.

– Nije dovoljno samo pričati reklame su štetne, nego treba dati konkretne primjere njihove manipulacije kako bi se na taj način razvijalo kritičko mišljenje kod djece – ističe Grbić. Ona nam je spomenula i jedan od primjera kojim na radionicama nastoji djeci ukazati na manipulativne pokušaje oglašivača. – Kako bih im privukla pažnju na samu nelogičnost reklama i pokazala kako je ono što reklame govore ponekad daleko od istine i stvarnosti, prikažem im i neke reklame iz prošlosti. Npr. u reklami za Karlovačko pivo (iz razdoblja oko 1910.), isticalo se da je to pivo koje pouzdano deblja tri kilograma u dva tjedna. Naime, tad ideal ljepote nije bila mršavost, nego popunjenost. Onda im pokažem današnje reklame za pivo, koje nas uvjeravaju da pivo ne deblja, ne napuhuje i slično – ispričala nam je profesorica Grbić.

Dok se u školama ne počne organizirati više ovakvih radionica, kakve spominje profesorica Grbić, nadamo se da su vam, dragi naši kolege, i ovi naši tekstovi, uspjeli barem malo, razobličiti trikove kojima se koriste oglašivači u namjeri da nas uvjere da kupujemo ono što nam oni nameću. /Antonija Kos,; fotografija: S.L.; ilustracije preuzete s interneta/

TBF, Dubioza kolektiv  i reklame

U želji da još malo ostanete s nama i promišljate o reklamama, pozivamo vas da kliknete na našu rubriku RIV (radio i video) poslušate i našu radio emisiju “Djeca i reklame“.

U emisiji će, neki od vas čuti i svoje glasove, a moći ćete čuti i kako su nam u ostvarenju emisije pomogli TBF i Dubioza kolektiv.

Neetične reklame

Pravobraniteljica tražila zabranu reklamiranja piva – 5

Učiteljica Svoboda: Po školama se rade kampanje protiv alkohola, a u medijma se propagira

U trgovinama Konzuma ljetos je organizirana nagradna igra “Štrumpforija”. Učesnici su morali sakupiti album sa sličicama, ali sličice se nisu mogle kupiti već su se dobivale u Konzumu za svakih 75 potrošenih kuna, ili kupnjom posebno označenih proizvoda. To je samo jedna od neetičnih reklama usmjerenih na djecu, zbog kojih se roditelji obraćaju Uredu pravobraniteljice za djecu.

Pravobraniteljica Mila Jelavić, rekla nam je da je  njen Ured upozorio Konzum zbog ove reklame jer su “očito računali na pritisak djece na roditelje, budući da se za veći iznos kupnje kupac nagrađuje nagradom privlačnom djeci”.

U Uredu pravobraniteljice puno se bave reklamama koje djeci upućuju skrivene poruke. Među njih Jelavić ubraja i reklame za pivo. Takve su reklame posebno problematične jer, kako ističe pravobraniteljica, povezuju alkohol i sport. – Reklamiranje piva posebice se povećava uz velika sportska natjecanja, tako mnogi mladi možda dobiju poruku da je to normalno i preporučljivo u tim prilikama konzumirati alkohol – kazala nam je pravobraniteljica. Dometnula je da ona drži da je pivo alkohol, unatoč pravilnicima koji pivo svrstavaju među prehrambene proizvode.

Prema istraživanjima dečki se najčešće opijaju pivom

Ured pravobraniteljice zbog reklama za pivo je  od mjerodavnih tražio ukidanje reklamiranja piva ili barem zabranu reklamiranja prije  22 sata. Uz svoje su zahtjeve prilagali  i rezultate ESPAD-ovih istraživanja. Posljednje je provedeno u 2011. u 36 zemalja, a Hrvatska se nalazi u gornjoj trećini, na 12 mjestu. Iz tog istraživanja proizlazi da se broj konzumenata alkohola među mladima u Hrvatskoj povećava. Među njima, kad su dečki u pitanju, prednjači pivo. Ipak, unatoč brojnim pokušajima Ureda pravobraniteljice, pivo se i dalje reklamira.

Na reklamiranje piva jako se ljute i naši učitelji. Učiteljica Nataša Tumpak-Brčić također smatra da je pivo alkohol. Istog je mišljenja i učiteljica Blaženka Svoboda, koja upozorava da nije nevažno u odnosu na djecu što su reklame za pivo najatraktivnije, najduhovitije i s glumcima koje inače rado gledamo. – U isto vrijeme, po školama se rade kampanje protiv alkohola, a u medijima se alkohol propagira – ističe učiteljica Svoboda.

Pravobraniteljica nam je kazala da postoji Zakon o nedopuštenom oglašavanju, ali napominje i da oglašivači uspješno “hodaju po rubu” kako ne bi bili u nesuglasju sa zakonom, a da ipak ostvare svoje namjere u nastojanju manipuliranja potencijalnim potrošačima. /Katarina Pofuk, 8.a; fotografije preuzete s interneta/

Hvatači pozornosti

ČESTO DJEVERUŠA, NIKAD MLADENKA!

Reklame se služe i seksualnim aluzijama da bi privukle pozornost

Razgovarajući s profesoricom Valentinom Grbić, doznali smo da su neki od hvatača pozornosti u reklamama: jezik, slika, zvuk, razni efekti, humor, a postoje i tzv. socijalni hvatači pozornosti. Pojasnit ćemo djelovanje nekih od navedenih hvatača pozornosti.

Jezik reklama nastoji biti što sugestivniji, pa se u reklamama često koriste imperativni oblici i usklične rečenice („Pričajmo Tomato!), metafore („Da bi naranča postala breskva“- reklama za anticelulitnu kremu). Često se aludira na poslovice („Po Žuji se dan poznaje“). – Uobičajena je praksa stavljanja imena robne marke ispred generičkog pojma. Jedan od najpoznatijih primjera je Milka čokolada, a ne čokolada Milka. Time nam se želi reći da to nije samo jedna od čokolada – ističe profesorica Grbić.

Humor je vrlo uspješan hvatač pozornosti jer nas opušta i navodi na smijeh. Kad smo razgovarali s učenicima, pitajući ih koje reklame znaju napamet, dosta njih odrecitiralo nam je baš reklame koje su im smiješne. (Neke od njih mogu se čuti u našem zvučnom prilogu „Djeca i reklame“.)
Među češće korištene socijalne hvatače pozornosti spadaju: djeca, kućni ljubimci, seksualne aluzije. – Na primjer korištenjem djece u reklamama želi se utjecati na zaštitničke roditeljske osjećaje – pojašnjava Grbić. Ona nam je objasnila i kako je osjećaj straha i srama od zadaha uspješno na tržište probio vodicu za ispiranje usta Listerin. Proizvođač je svoju vodicu za usta lansirao uz poruku „Često djeveruša, nikad mlada“, sugerirajući da se djevojke neće udati ne koriste li tu vodicu.(Film sa sličnim naslovom, nastao je znatno kasnije.)

Dizelova “Be stupid!” kampanja zabranjena

Grbić nam je objasnila i kako je pažnju potencijalnih kupaca kroz svoju reklamu želio privući Dizel (marka odjeće) . – Njihova se ideja privlačenja mladih zasniva na ideji da će nam za oko zapeti nešto apsurdno, nešto što nema veze s logikom. Zato na plakatu, u jednoj reklamnoj kampanji nazvanoj „Be stupid“ , na slonu sjedi čovjek odjeven u Dizelove traperice, a uz to su napisali „Kada ne bismo imali glupe ideje, ne bismo uopće imali zanimljive ideje“. Ta reklama poručuje možeš biti i glup, ali ako nosiš Dizelove traperice, dobra zabava je zajamčena – kazala nam je Grbić, dodavši da je ta reklamna kampanja zbog obezvrjeđivanja obrazovnog procesa,  kasnije ipak zabranjena u nekim zemljama.

O primjerima neetičnog oglašavanja usmjerenog na djecu razgovarali smo i s pravobraniteljicom Milom Jelavić, a o tome čitajte u slijedećem tekstu. /Veronika Puškar, 8.c; fotografije preuzete s interenta/

Psiholozi važna karika

UČITELJ KOŽAR: PRODAJE NAM SE I AMERIČKA VOJSKA…..

Prikriveno reklamiranje i u filmovima, te drugim medijskim sadržajima

– Tko stvara reklame – pitali smo trećaše i od jedne učenice dobili slijedeći odgovor učenice: „ Ne znam tko, ja vidim samo glumce koji glume u reklamama“.

Isto pitanje postavili smo i profesorici Valentini Grbić. – Iza reklame stoji cijeli tim, tu nisu samo grafičari, glazbenici, fotografi, snimatelji i slični umjetnici , već i psiholozi. Psiholozi su osobito važni jer kad se osmišljava neka reklama mora se dobro proučiti ljudska psihologija, ono čega se ljudi boje i što ljudi žele. Onda se na osnovu toga stvara ideja kako će nam nešto prodati. Već smo svi vjerojatno doživjeli da nas zovu kući i pitaju nekakva naša mišljenja o nekom proizvodu ili neka općenita mišljenja kako želimo izgledati, što nam je važno i slično – kazala nam je profesorica Grbić.

Psiholozi su vrlo važan dio tima kod stvaranja reklame jer zbog poznavanja ljudske psihe znaju koje su ključne stvari da bi izborili pažnju onog tko gleda ili sluša reklame i stvorili potrebu za tim proizvodom. Naime, prema riječima profesorice Grbić, većina suvremenih reklama više ne govori puno o samom proizvodu, o njegovim karakteristikama i cijeni nego želi djelovati na podsvijest potencijalnog potrošača. U tom kontekstu može se protumačiti i izjava učenice 8. a, Mateje Zajec da nam „reklame ispiru mozak“.

Reklame nam prodaju ljepotu, zdravlje…

Na web stranici prglas.com, pronašli smo podatak da je Edward Bernys, nećak čuvenog psihologa Sigmunda Freuda, jedan od začetnika manipulativnog načina reklamiranja. Svoju teoriju „Inženjering o suglasnosti“ iz 1947., Bernays je definirao i kao umjetnost manipulacije ljudima. „On je smatrao da je moguće ljudskim potrebama i odlukama manipulirati tako da se utječe na njihove podsvjesne želje i emocije.“

Na poveznici  http://www.poslovni.hr/marketing-i-mediji/ove-su-reklame-ljudi-najvise-dijelili-na-drustvenim-mrezama-u-2013-257630# može se vidjeti reklama „Baby and me“ za Evian vodu. Ta reklama ništa ne govori o kvaliteti vode već sugerira da ćemo pijući tu vodu osjećati mlado i poletno.
– Psiholozi pomažu osmisliti strategiju na koji način će se plasirati neki proizvod, a sam proizvod u reklami ponekad vidimo samo na kraju. Ne prodaju nam se više bomboni nego duga na kojoj sjedimo. Ukoliko obratite pozornost doista možete čuti u trgovinama da djeca kažu majci: „Uhvati dugu“. Oni ne znaju kako se ti bomboni zovu, niti koja je zapravo razlika između tih bombona i nekih drugih, ali ta reklama se njima usjekla u glavu jer to nije nešto što je uobičajeno. Prodaje nam se sve ono što mi sami želimo: društveni status, ljepota, zdravlje, želja za prirodnim… Često se ide na to da se prikazuje na povratak u djetinjstvo jer to privlači i odrasle i djecu- istaknula je Grbić. Profesorica je dometnula „ da reklame nastoje sustavno djelovati na naše odluke, namećući nam potrebu za određenim proizvodima. Čak nas uvjeravaju da nismo dovoljno dobri ukoliko nismo odjeveni u odjeću određene marke ili možda ne koristimo mobitel određene marke. To kod nekih stvara osjećaj da su manje vrijedni ako si ne mogu priuštiti te stvari – kazala nam je Grbić

Učitelj Kožar: Medijima je osnovni smisao transmisija reklama

Nažalost, ne pokušavaju manipulativno na nas djelovati samo reklame. Profesorica Grbić ističe da na razvoj potrošačkog mentaliteta uvelike utječu i filmovi, serije i tabloidi (novine usmjerene ponajviše na tračeve, crnu kroniku i senzacionalizam). – Primjerice česta je pojava da se u serijama za mlade prikazuju proizvodi od baš nekog konkretnog proizvođača. Zapaženo je da je serija i film „Seks i grad“ utjecao na žensku populaciju i da je postalo normalno reći da su nam fetiš cipele, i to neke konkretne marke od određenih dizajnera. Nameće nam se iluzija da korištenjem nekih proizvoda izražavamo sebe. Cipele koje nosim sam ja. Ja ne bih obula cipele neke marke jer to ne izražava mene- pojasnila nam je Grbić. S takvom se idejom obraća i časopis Bravo, koji je kako smo to doznali čitajući tekst „Primjeri i posljedice tabloidizacije medija“ Zlatka Miliše, ima rubriku „Kojem tipu mobitela pripadaš“.

Kritičan stav prema reklamama ima i naš učitelj povijesti Darko Kožar. On također smatra da u medijima ima puno prikrivenog reklamiranja. – Medijima je osnovni misao transmisija reklama. Svi mediji i medijski sadržaji su u funkciji reklama. No, ne prodaju nam se samo proizvodi, već i svjetonazor i ideologija. Npr. američki filmovi često nam reklamiraju svoju vojsku, svoju demokraciju….- ističe Kožar.

Što još sve oglašivači u reklamama koriste kao hvatače naše pozornosti kako bi nama uspješnije manipulirali, pročitajte u narednom tekstu. /Ana-Marija Ferenčak, 8.a; fotografije preuzete s interneta/

Film E.T. prikriveno reklamirao slatkiše

Brojni su primjeri prikrivenog reklamiranja. Jedan od poznatijih je iz filma E.T. iz 1982., nakon kojeg je prodaja slatkiša Reese’s Pieces porasla za 65%. Vrlo često u američkim filmovima reklamira nam se alkohol kao sredstvo opuštanja. Prisjetite se samo brojnih filmovima u kojima muškarci ili žene prvo kad stignu kući natoče čašu viskija ili iz frižidera izvade pivo.