Profesor Danijela Labaš, ravnatelj Stjepan Lučki i roditelji
Djeca medija
Profesor Danijel Labaš i naši učitelji
O projektu “Djeca medija za medijski pismenu Hrvatsku” nedavno smo pisali, a u zvučnom prilogu ispod teksta poslušajte dojmove učenika i predavača.
U prilogu govore učenici: Mirna Kovačec i Lorena Benčak treći razred, Ema Fiket, 5.b, Ivona Paček i Antonija Srbljinović, 5. a, Martin Hrg, 7.a, i Antonela Štimac, 7.b. Poslušajte i što je u prilogu rekao Danijel Labaš, predsjednik Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu te članice društva Ines Marčinić i Simona Minić.
Prilog je pripremila učenica Mihaela Miklečić, a emitiran je 12. 2. u emisiji “Zvon” Radio Koprivnice i 26. 2. u emisiji “Stigla je pošta” Prvog programa Hrvatskog radija. /Uredništvo/
Nakon 16 mjeseci treninga naš bivši učenik postigao zapažene rezultate na državnom prvenstvu
Naš bivši učenik Mihael Glasnović, od nedjelje (28.2.), je viceprvak države u obaranju desnom rukom u otvorenoj kategoriji za juniore te brončani u obaranju lijevom rukom. Državno prvenstvo održano je u Zagrebu, a natjecalo se dvjestotinjak natjecatelja, dok je u Glasnovićevoj kategoriji bilo njih 8.
– Najveća konkurencija bio mi je klupski kolega Marko Kogel zbog kojeg sam se i počeo baviti ovim sportom. Marko je pobijedio i u lijevoj i desnoj ruci- rekao nam je jučer Glasnović. Dometnuo je da je član križevačkog kluba “Tigar” 16 mjeseci, a u klub se učlanio i počeo trenirati nakon što je upoznao godinu dana starijeg Marka, čija se cijela obitelj bavi ovim sportom.
Na treninge u križevački klub Glasnović odlazi dva puta tjedno, a najdragocjeniji su mu savjeti koje dobiva od Markovog oca Dražena, višestrukog državnog, europskog i svjetskog prvaka u obaranju ruku. Glasnoviću je na natjecanjima najdraža tehnika toproll kod koje je ključan pritisak na protivnikove prste. Ta se tehnika izvodi brzo i njome se može oboriti i fizički znatno jači protivnik, ali kod nje su moguće i ozljede. Srećom, kako nam je rekao Glasnović, on još nije imao problema s ozljedama.
Glasnović se i prije okušavao u obaranju ruku, ali više iz zafrkancije i uglavnom u školi pod odmorima. – Najčešće smo snagu mjerili na sanduku za tjelesni u hodniku, a sjećam se da su među najboljima bili Ivan Štriga i od mene godinu dana stariji Emanuel Tomak – rekao nam je Glasnović. Snagu pod odmorima odmjerava i u Srednjoj gospodarskoj, svojoj sadašnjoj školi, gdje pohađa drugi razred usmjerenja za fitofarmaceute. Otkrio nam je da je u tim odmjeravanjima snage s kolegama u školi obično pobjednik, a zasad gubi jedino od četvrtaša Mihaela Markovca.
Otkako trenira Glasnović se okušao na ukupno četiri natjecanja u Hrvatskoj i jednom u Budimpešti. No, uskoro bi možda tih odlazaka na međunarodna natjecanja moglo biti i više obzirom da srebrna medalja na državnom znači i ulazak u juniorsku reprezentaciju. Ispod okvirića pogledajte dva video priloga s natjecanja u obaranju ruku. /Mihaela Miklečić, 7.b; fotografije iz privatne arhive M.G./
Turčin Engin Terzi ima njaviše medalja sa svjetskih prvenstava
Prvo svjetsko prvenstvo u obaranju ruku održano je 1979. godine u Kanadi, a prvo europsko prvenstvo u Švicarskoj 1990. No, nadmetanja u obaranju ruku poznata su stoljećima, a prvi zapisi i crteži o obaranju ruku potječu iz Egipta oko 2000 godine p.n.e.
Ova sportska disciplina za koju je karakteristična usmjerenost na tehniku, izdržljivost i mentalna disciplinu u Hrvatskoj je sve popularnija od 2009., otkad je osnovan Hrvatski savez za obaranje ruku. Na njihovim stranicama pronašli smo i podatak da je najveća legenda ovog sporta Turčin Engin Terzi . On je tijekom karijere od 1994. do 2006., osvojio ukupno 17 zlatnih, 11 srebrnih i 4 brončane medalje na svjetskim i europskim prvenstvima.
Vragom nazvan zbog jezovitih krikova i crvenih ušiju
Tasmanijski vrag tobolčar je poput klokana, ali je mesožder. Neobičan je ne samo po imenu već i po tome što su mu, za razliku od ostalih tobolčara, prednji udovi duži nego zadnji. Ipak može brzo trčati, čak oko 13 kilometara na sat. Prvi dio imena dobio je po otoku koji nastanjuje, a drugi dio imena po stravičnim krikovima koje ispušta kad ga je strah, a i zbog ušiju koje pocrvene kad je uznemiren i napada. Kad ga je strah širi i karakteristični smrad, navodno sličan tvoru.
Tasmanijski vrag je najveći živući tobolčar mesožder. Mužjaci su u prosjeku teški oko 8 kilograma, a ženke oko 6. Nisu izbirljivi što se tiče hrane i jedu razne male životinje i insekte, pa čak i leševe životinja. Mogu puno pojesti, ali zato malo piju i spadaju u životinje s najamnjom potrebom za vodom. Imaju vrlo oštre zube, a analiza jačine njihova ugriza pokazala je da u odnosu na veličinu tijela, imaju najsnažniji ugriz od svih sisavaca na svijetu.
Vragovi imaju crno krzno i bijele pruge na prsima i repu. Zdepaste su građe s velikom glavom i repom dužine kao polovina tijela. Vragovima se u repu gomila masnoća, a kad je im je rep tanak to je pokazatelj da su bolesni.
Sve ih je manje jer masovno obolijevaju od tumora lica
Vragovi žive do 6 godina, a spolno su zreli kad navrše dvije godine. Svaka ženka nakon trudnoće, koja traje samo 21 dan, na svijet donese čak 20-30 mladunaca teških svega 0.18- 0.24 grama. No, preživi ih svega četiri jer ženka u ima samo četiri bradavice. Neke navodno pojede i sama mama vražica. Mališani u majčinom tobolcu ostanu 105 dana, a kad izađu veliki su oko pola kilograma.
Nekad ih je bilo i u Australiji, ali su izumrli i sad nastanjuju samo otok Tasmaniju, a i tamo ih je sve manje. Razlog je tumor lica od kojeg masnovno oboljevaju posljednjih godina. Prvi puta je taj tumor kod vragova uočen 1996., a procjenjuje se, kako piše dnevnik.hr, da se zbog tumora populacija tasmanijskih vragova smanjila i do 90 posto te da ih je preostalo još samo oko 100.000. Sada možda i manje jer ta je procjena iz 2007. godine.
U Australiji je izdana specijalna serija srebrenjaka s tasmanijskim vragom na naličju. Novcem od prodaje srebrenjaka financira se istraživanje tumora lica koji prijeti istrebljenju populacije tasmanjskog vraga. /Emanuela Koretić, 6.a; fotografije preuzete s interenta/
Fotografija iz 2009. – djeca druga, sve ostalo isto i danas
Već 51 godinu tjelesni imamo na hodniku, a sredstva za izgradnju dvorane još nisu osigurana
O tjelesnom kojeg imamo na hodniku od 35 kvadrata i nužno potrebnoj sportskoj dvorani, pisali smo već u nekoliko navrata. Povod ovom tekstu je gostovanje našeg ravnatelja Stjepana Lučkog u emisiji “Zvon”, Radio Koprivnice. U toj je emisiji naš ravnatelj govorio i o problemu nedostatka dvorane. Slušali smo emisiju, a ravnatelja smo još ponešto i dodatno pitali te smo doznali ne baš ohrabrujuće vijesti u vezi dvorane.
Kako se sada čini, tjelesni ćemo i narednih godina održavati u našem hodniku unatoč tome što je kupljeno zemljište za dvoranu i što je izdana građevinska dozvola. (Procedura za te dvije provedene aktivnosti započela je još 2004., kad je Županiji upućen prvi zahtjev za osiguranje sredstava za izradu projektne dokumentacije.) No, krenimo redom.
Tjelesni 2009. godine
Prema ravnateljevim riječima građevinska dozvola za gradnju dvorane je istekla, a financije su još značajniji problem od ponovnog ishođenja građevinske dozvole. Naime, izjalovio se pokušaj da se dvorana financira iz sredstava Europske unije. – Na zahtjev Ministarstva, naš osnivač Županija, upotpunila je dokumentaciju poslanu Ministarstvu 2013. Tražilo se da se dokumentacija upotpuni studijom izvodljivosti, a sam projekt dopuni u pogledu energetske učinkovitosti. Iduće 2014. ,kad je dokumente trebalo ponovno poslati Ministarstvu, rečeno nam je da ih Županija nije imala kamo poslati. Neslužbeno smo doznali da je to bilo zato što je javni poziv za financiranje sportskih dvorana povučen jer za gradnju dvorana nisu bila osigurana sredstva u proračunu EU – rekao nam je ravnatelj Lučki.
Patrikovo proročanstvo
Fotografija iz 2013. – otad je “konj” presvučen novom kožom, a nabavljeno je i nekoliko novih strunjača
U međuvremenu se govorilo o mogućnosti da Županija financira izgradnju dvorane, što je 2015. nagoviješteno projekcijom proračuna za 2016. U toj je projekciji za izgradnju naše dvorane tijekom 2016. planirano 8 milijuna kuna, a za 2017. još 7 milijuna kuna. – No, kad je donijet proračun za 2016., u njemu nije bilo stavke za našu dvoranu. Obrazloženje je bilo da je to stoga što je novi plan da se i naša, i sportska dvorane za potrebe OŠ Kalnik, te još neke druge dvorane i škole na području Županije, financiraju putem javno-privatnog partnerstva. Međutim natječaj za financiranje putem javno-privatnog partnerstva još nije raspisan. Najprije se pričalo da bi za raspisivanje natječaja trebalo sakupiti projekte u vrijednosti 100 milijuna kuna, a sad se već spominje vrijednost projekata u iznosu od čak milijarde kuna – ispričao nam je ravnatelj Lučki.
Dakle, i dalje je posve neizvjesno kad će se napokon početi graditi sportska dvorana. Nadamo se da će to ipak biti prije nego što naš Patrik Benčak postane tata. Naime, naš Patrik, sada učenik petog razreda, takvu je prognozu dao prilikom snimanja filma “Tjelesni na betonskom hodniku već 49 godina”. Bio je to odgovor na pitanje što misli kada ćemo dobiti dvoranu. Patrik, tada učenik trećeg razreda, rekao je ovako: “Ja mislim da će se dvorana izgraditi dok ću ja već biti tata, da će moje dijete možda biti u toj dvorani.” /Klaudije Mažar, 7.b; foto: S.L./
Miroslava Tunjića, sedamnaestogodišnjaka iz Županje 2010. premlatila su dvojica nasilnika, a Miroslav je od posljedica premlaćivanja preminuo. Tom je mladiću posvećen igrano dokumentarni film “Živim život bez nasilja”, kojeg smo gledali u srijedu (24. veljače). Film smo, kako nam je objasnila pedagoginja Gordana Ščetar, gledali baš na taj dan jer se tada obilježavao Dan ružičastih majica, program posvećen prevenciji vršnjačkoga nasilja.
Dan ružičastih majica u svijetu se obilježava od 2007., a kako piše na stranicama mup.hr, pokretanju programa prethodilo je “zlostavljanje dječaka iz Kanade koji je u školu došao odjeven u ružičastu majicu kako bi bio potpora teško oboljeloj majci. Nedugo zatim su se u dječakovi školski kolege solidarizirali i pojavili u školi u ružičastim majicama koje su time postale i simbolom ove inicijative”.
Kod nas se Dan ružičastih majica počeo obilježavati od 2014., a na inicijativu osječkog Centra za edukaciju i prevenciju nasilja (CEPN).
Film “Živim život bez nasilja” u našoj su školi gledali svi učenici od 5 do 8 razreda.
Film nam je bio zanimljiv jer govori o problemu nasilja, kojeg nažalost povremeno ima i u našoj školi. U filmu je protiv nasilja govorio i poznati pjevač Zlatan Stipišić Giboni, jedan od hrvatskih ambasaora UNICEF-a, a igranu ulogu glumio je glumac Ivo Gregurević. /Antonela Štimac, 7.b, foto: S.L./
Zegnal Koretić: Neka istraživanja su pokazala da već i polusatno trčanje može pospješiti sposobnost koncentracije
O koristima sporta i tjelovježbe koje nisu vidljive na prvu, odnosno kroz našu kondiciju i fizički izgled razgovarali smo s Majom Zegnal Koretić, magistrom kineziologije, odgojiteljicom u Učeničkom domu u Križevcima te višim predavačem na Međimurskom veleučilištu u Čakovcu.
Osim pozitivnih utjecaja na fizičko zdravlje i kondiciju ima li bavljenje sportom još nekih dobrobiti?
Sport je aktivnost koja podiže raspoloženje. Uči nas kako gubiti i kako pobjeđivati. Kroz druženja uz zajedničke treninge i natjecanje, sportske aktivnosti utječu na socijalizaciju, a i na psihičko zdravlje odnosno naše mentalne sposobnosti.
Navedite nam neke primjere utjecaja sporta na mentalne sposobnosti ?
Bavljenje sportom i tjelovježbom može poboljšati našu koncentraciju. Neka istraživanja su pokazala da već aktivnost poput polusatnog trčanja može pospješiti sposobnost koncentracije, a redovito prakticiranje neke sportske aktivnosti donosi dugotrajniju dobrobit na sposobnost planiranja, usmjeravanja pažnje i radno pamćenje. Utvrđeno je i da od redovitog vježbanja koristi ima i kad se dođe u poznije godine. Ljudi koji su redovito vježbali imaju manje problema sa zaboravljanjem i demencijom nego oni koji to nisu.
Sport i samopoštovanje?
Kad dijete postigne nekoliko koševa u košarci, preskoči određenu visinu ili savlada neki drugi tjelesno zahtjevni zadatak ono osjeća ponos, to podiže njegovo raspoloženje i utječe na samopoštovanje djeteta. Samopoštovanje je vrlo značajno za naše psihičko zdravlje, no moram napomenuti da pogotovo djeca, ponekad u sportu mogu i gubiti samopoštovanje ukoliko se osjećaju isključenim iz igre. Tu je zadatak na onima koji rade sportske aktivnosti s djecom da vode računa o tome i daju priliku djeci da sudjeluju.
Sport i stres?
Dobra preventiva za stres je redovito tjelesno vježbanje. Efikasnije djeluje ono vježbanje koje uključuje aerobne aktivnosti. To su aktivnosti koje pokreću velike skupine mišića, a umjerenog su intenziteta na primjer trčanje, biciklizam plivanje….
Može li sport utjecati i na depresivna i tjeskobna raspoloženja?
Već samim tim što se bavimo nekom aktivnošću, to odvraća pažnju od briga i smanjuje loše raspoloženje. Ukoliko govorimo o djeci i mogućnosti da se sportskim aktivnostima riješe takvi djetetovi problemi, treba biti oprezan i prije dobro ispitati uzroke problema i usmjeriti ga sportskoj aktivnosti koja će za njega biti primjerena. Na primjer ukoliko dijete iskazuje agresivnost bolje ga je usmjeriti k individualnim sportovima, a dijete koje ima i socijalizacijskih problema u kolektivne sportove. /Klaudije Mažar, 7.b; foto: K.M., S.L. i preuzeto s interenta/
Klaudije Mažar, Maja Zegnal Koretić i Mihaela Miklečić
Zbog plagiranja njemački ministar ostao bez doktorata i podnio ostavku
Zahvaljujući Youtube-u i pjevačici i reperici Nicki Minaj te njenoj pjesmi „Hey Mama“ shvatili smo da je potrebno poštivati autorska prava. Evo, kako je to bilo. Baš pjesma „Hey Mama“, najviše se svidjela našim kolegicama koje sudjelovali u projektu Virtualni plesni šou. Cure su uvježbale koreografiju, potom je snimljeni video dignut na Youtube prema naputku organizatora projekta HŠSS, koji u pravilima nije upozorio da pazimo kakvu ćemo glazbu koristiti u svojim plesnim točkama.
Tada je uslijedilo iznenađenje, Youtbe je blokirao video što je onemogućilo da se naš video vidi putem Facebooka. Zbog tog događaja odlučili smo malo detaljnije istražiti što su to autorska prava. Pretražujući internet doznali smo da su to prava koja ostvaruju autori književnih, znanstvenih i umjetničkih djela. Njima se, kako to piše Wikipedia, štiti djelo autora, a autoru daje isključivo pravo na korištenje ili na odobravanje korištenja drugima svog djela. Sam autor može odlučiti hoće li za korištenje prava tražiti naknadu ili će pravo na korištenje svog djela ustupiti besplatno. Autorsko pravo, kod nas u Hrvatskoj, traje za života autora i 70 godina nakon njegove smrti, a nakon tog razdoblja djelo postaje javno dobro.
Zato danas treba biti jako oprezan s korištenjem glazbe u video radovima jer Youtube vrlo strogo štiti autorska prava. On automatski blokira video uratke na koje je stavljena glazba bez dopuštenja autora. Na Youtube-ovoj stranici pročitali smo njihovo pravilo da nakon treće opomene ukidaju račun korisnika te korisnik više ne može izrađivati nove račune. (Više o pravilima Youtube-a o autorskim pravima dostupno je na https://www.youtube.com/copyright_school )
Za nepoštivanje autorskih prava može se i kazneno odgovarati
No, o autorskim pravima treba razmišljati, ne samo u slučaju korištenja glazbe nego i prilikom pisanja seminarskih, diplomskih ili znanstvenih radova u kojima se potpisujemo kao autori. Ukoliko koristimo dijelove nečijeg tuđeg rada, tada obavezno moramo citirati od kuda smo te dijelove preuzeli. U slučaju da to ne učinimo, autor tog djela može nas tužiti za plagiranje (neovlašteno preuzimanje tuđeg djela bez navođenja autora). Na portalu novilist.hr pronašli smo vijest iz 2011., u kojoj piše da je njemački ministar Karl-Theodor zu Guttenberg ostao bez doktorata jer nije naveo autore nekih dijelova tuđih radova, koje je uvrstio u svoj doktorat. Potom je podnio i ostavku na ministarsku dužnost. Za nepoštivanje autorskih prava može se i kazneno odgovarati. Kod nas u Hrvatskoj autorska prava regulirana su Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima.
Ipak, kako smo to pročitali na Wikipediji, postoje izuzetci kad se neko djelo može koristiti bez dozvole autora. To se može učiniti kad citiramo nečije djelo u svom radu. Bez dozvole autora može se koristiti nečije djelo i u obrazovne svrhe. Na primjer u školi, na satu glazbenog, učiteljica nam bez dozvole autora i plaćanja autorskih prava može puštati glazbu nekog autora. Također bez dozvole autora i plaćanja autorskih prava možemo slušati glazbu nekog autora kod kuće. No, kad neka radio stanica pušta glazbu nekog autora, ona za izvođenje te glazbe mora platiti autorska prava o čemu se u Hrvatskoj brine HDS ZAMP – Služba zaštite autorskih muzičkih prava Hrvatskog društva skladatelja.
U pogledu poštivanja autorskih prava veliki problemi postoje s filmovima i korištenjem “na crno” nabavljenih računalnih programa, no više o tim temama nekom drugom prilikom. /Mihaela Miklečić, 7.b, fotografije preuzete sa web stranice HDS ZAMP/
Našem hrčku Pepyu, koji već gotovo dvije godine živi u učionici biologije i kemije, odnedavno društvo čini žuotuha tropska kornjača. Ime još nije dobila, a zasad su najčešći prijedlozi Kiki, Pepa i Lola. Tanja Maltar-Okun, naša učiteljica biologije rekla nam je da je kornjaču donijela u školu jer su počeli obrađivati gmazove, a društvo će Pepyu i učenicima činiti do ljeta.
Od učiteljice smo saznali i da žutouha kornjača može živjeti do 20 godina, a o njenoj starosti ovise i njene prehrambene navike. Naime, dok je mlađa više je mesožder, pa najradije jede male ribice i račiće. Kad postane starija sve je više biljojed. Koliko je puta hraniti također ovisi o njenoj starosti. Male se hrane i do tri puta na dan, a starije svaki drugi ili treći dan. Učiteljica nam je ispričala i da žutouha kornjača potječe iz Kalifornije i u terariju joj je potrebna topla voda od 22 do 27°C. Ukoliko im se voda ne zagrijava, zimi kad temperatura vode noću pade ispod 20°C, žuotuha kornjača miruje. Njeno je mirovanje s slično hibernaciji kod nekih sisavaca koji spavaju zimski san i tad joj je male količine hrane potrebno ponuditi svega jednom tjedno.
Ukoliko je netko zainteresiran za nabavu žutouhe kornjače treba znati i da su one osjetljive na prljavštinu, zato bi im svaka dva do tri dana trebalo mijenjati vodu, a još je bolje nabaviti filtar i filtrirati im vodu. /Mihaela Miklečić, 7.b; foto: M.M./
Portal Juhuhu preporučamo djeci do 11 godina i roditeljima
Prije nekoliko dana pisali smo o tome kako je HRT ukinuo većinu emisija dječjeg obrazovnog programa i najavili kako ćemo razgledati portal Juhuhu, kojeg su na HRT-u najavili kao novost kojom se žele prilagoditi djeci sve više vezanoj uz internet.
Dali smo se na posao i pregledali sadržaj portala koji se nalazi na adresi http://juhuhu.hrt.hr/ od 8. veljače. Dakle, ima tu svašta, video igara, crtića, radijskih emisija pa čak i sadržaja namijenjenog roditeljima. No, krenimo redom. Portal je podijeljen na rubrike gledaj, igraj, slušaj i odrasli. U rubrici igraj u ponudi je deset igara poput Pronađi par, Križić kružić, Bojanka….
U rubrici slušaj mogu se slušati 3 emisije: Punoglavci, E, baš me zanima i Bijele vrane. Rubrika gledaj ima širu ponudu.. Na prvom mjestu je Juhuhu, po kojoj je portal dobio ime. Tu su još i Lein kutak, Danica, Dječja usta, Oskaraove priče, Brlog, petominutna emisija o životinjama i da ne nabrajamo dalje ukupno 16 različitih emisija. U ponudi rubrike gledaj je i nekoliko kratkih filmova koje su snimila djeca, a prikazana su na Festivalu CIAK Junior u talijanskom gradu Trevisu.
Posebnost ovog portala, kao što smo već dali naslutiti na početku je i rubrika za roditelje. U toj rubrici pregled je svih sadržaja koje nudi portal. U jednom kutku su emisije namijenjene odraslima. To je nekoliko radijskih emisija Umijeće odrastanja s različitim temama (npr. mokrenje, darovita djeca…) koje mogu roditeljima pružiti savjete o odgoju djece. U roditeljskoj rubrici još je i kutak nazvan gledajmo zajedno. Tu se nalaze preporuke koje emisije gledati zajedno s djecom. Uz svaku od tih emisija je i preporuka psihologa s obrazloženjem kakva je to emisija i zašto bi bilo dobro da je djeca i roditelji gledaju zajedno.
Poseban kutak rubrike za odrasle je i Unicef pomaže. Tu su savjeti za roditelje na temu djeca i televizija. Zatim Unicefovi projekti Prve tri su najvažnije i Telefončić u kojima roditelji također mogu pronaći brojne savjete o odgoju djece, a tu mogu i preuzeti publikaciju o komunikaciji s djecom.
Portal je pregledan i lako se snaći i izabrati ono što se želi pogledati, no zasad nema nikakvih napomena koliko često će se dopunjavati novim sadržajima. Zaboravili smo reći da uz svaki sadržaj stoji i napomena kojem je uzrastu namijenjen. E, to je sad jedno razočaranje za djecu moje dobi. Dakle, svi sadržaji na portalu namijenjeni su djeci od 3-6 godina i onima od 7-11. Za nas djecu starije dobi na tom portalu nema ništa, pa se pitamo planira li HRT možda napraviti neki portal i za nas ili će njihova namjera da se prilagode djeci završiti samo s ovim portalom koji nudi sadržaje isključivo za mališane.
U iščekivanju da HRT ponudi i portal s primjerenim sadržajima za djecu naše dobi, mališanima u nižim razredima i svakako roditeljima, toplo preporučamo da gledaju sadržaje koje im nudi Juhuhu jer su zanimljivi i poučni. /Mihaela Miklečić,7.b; foto: Ana-Marija Nemčić, 7b./
Gotovo polovica mališana ima TV u svojoj sobi
Prvašići
Pripremajući ovaj tekst raspitali smo se i što trenutno gledaju učenici od prvog do četvrtog razreda. Usput smo doznali da od 69 učenika (kad smo ih anketirali u četvrtom razredu bili su i učenici Miholca na satu engleskog jezika), njih čak 31 ima televizor u svojoj sobi. Saznali smo i da većina mališana gleda televiziju ujutro kad im je škola popodne, a najviše gledaju sadržaje iz ponude RTL Kockice, zatim slijedi HRT s mozačinom emisijom Juhuhu. Na trećem mjestu je ponuda crtića na programu Nicklodeona.
Učenike smo pitali i jesu li čuli za portal Juhuhu i doznali da je za portal čulo njih 29 i to gledajući istoimenu emisiju, no zasad je samo 3 učenika posjetilo portal. Doznali smo i da većina učenika u popodnevnim i večernjim satima televiziju ipak gleda s nekim od odraslih. Samo 17 učenika izjavilo je da televiziju i uvečer uglavnom gledaju sami, a među njima je najveći broj prvašića, njih čak 8.
Četvrtaši
Pitali smo ih i što uglavnom gledaju popodne i uvečer i doznali da se trenutno najviše gledaju serije Andrija i Anđelka, Tuđi život i 321 kuhaj. Među četvrtašima popularne su i serije Zauvijek susjedi i Najbolje godine i Krim tim 2. Četvrtaše smo pitali i koliko vremena dnevno provode gledajući televiziju. Njih 8 reklo je da televiziju gleda manje od 3 sata, a 11 učenika gleda više od 3 sata dnevno.
Naše košarkašice osvojile su treće mjesto na Županijskom natjecanju u košarci. Natjecanje je održano u srijedu (17.2.) u Koprivnici. Konkurencija našoj ekipi bile su košarkašice OŠ „Braća Radić“ iz Koprivnice i ekipa iz OŠ Franje Viktora Šignjara iz Virja.
– Koprivničanke su pobijedile, a košarkašice Virja bile su druge, no mi nismo nezadovljne rezultatom. Ponosne smo što smo tako daleko stigle – rekla nam je Karla Fagnjen, učenica 7.b. Ona će ovo natjecanje zapamtiti i po tome što je završila na odjelu hitne pomoći koprivničke bolnice. Naime, na samom početku druge četvrtine Karla se spotaknula preko noge jedne koprivničke košarkašice, pala na lijevu ruku i ozlijedila zglob. Kako je bol bila snažna prevezena je u bolnicu. – Srećom rendgenska snimka pokazala je da kost nije pukla i sve je dobro završilo. Još malo boli, ali do slijedećeg treninga bit će sve uredu – rekla nam je Karla.
Za našu ekipu igrali se još i : Marina Širjan (7.a), Valerija Kos (7.a), Emanuela Črnec (7.a), Jasmina Funtak (7.b), Marija Jelak 7.b, Sofija Fagnjen (8.b), Karolina Šok, kapetanica (8.b), Valentina Augustinović (5.b), Patricija Fagnjen (5.b), Josipa Mikec (4.b) i Melani Santo (4.r). Mentor ekipe – Saša Šikić. /Sofija Fagnjen, 8.b/
