Sedmašica Nikolina čita 5 knjiga mjesečno i piše roman

By

-

10. November 2016

OLYMPUS DIGITAL CAMERA — Novinarke Veronika Poljak i Daniela Hruškovec

Čitačica

Razmišljali smo o tome da ovaj tekst uvrstimo u rubriku neobično jer djeca koja puno čitaju danas su prava rijetkost. No, ipak je prevagnulo mišljenje da kratak intevju koji smo jučer (9.11.) odradili preko Skype-a s Nikolinom Žitnjak, ljubiteljicom čitanja, objavimo u rubrici kultura. Neki od naših učenika, ovu odličnu učenicu 7.c razreda I. osnovne škole Bjelovar, upoznali su na Malom DOKUart-u i tad je dogovoren ovaj razgovor.

Strast prema čitanju nisam naslijedila od nikog u obitelji.

Ljubav prema knjizi traje od 5 godine. Tada me je čitati naučila moja susjeda Antonela, koja sada ima 18 godina.

Najdraža slikovnica mi je “Trnoružica”.

Najradije čitam znanstveno fantastične i povijesne knjige.

Moja najdraža knjiga je Laura autora Petera Freunda. Ustvari to je serijal knjiga o trinaestogodišnjoj djevojčici Lauri koja ima posebne moći i odabrana je da služi snagama Svjetla.

Mjesečno čitam četiri do pet knjiga po vlastitom izboru i još lektiru.

Knjige mi preporuča školska knjižničarka, moji prijatelji, najčešće prijateljica Ana-Matija, a često i sama doznam za neku zanimljivu knjigu.

Trenutno čitam tri knjige. Divljeg konja za lektiru, a po izboru Mi djeca s kolodvora ZOO i Između dva svijeta.

Članica sam naše školske knjižnice i gradske knjižnice u Bjelovaru. Baš sam danas u toj knjižnici bila na književnom susretu s književnicom Snježanom Babić Višnjić. Ona nam je predstavljala svoju knjigu Krugovi na vodi. Tu sam knjigu već pročitala. Glavni likovi knjige su djevojčica iz 18. stoljeća i dječak iz 2015. godine. Knjiga govori o sličnostima i različitostima svjetova.

**Nikolina (treća s lijeva) na susretu s Jasminkom Tihi-Stepanić**

Volim posjećivati književne susrete. Nedavno sam u gradskoj knjižnici sudjelovala i na književnim susretima s Mirom Gavranom i Jasminkom Tihi-Stepanić.

Više volim čitati nego gledati filmove jer dok čitam sama mogu stvoriti sliku i zamisliti puno više detalja nego što ih ima u filmovima.

Natječem se na natjecanjima vezanim za čitanje. Dosad sam sudjelovala na natjecanjima: Čitajmo naglas, Čitanjem do zvijezda i Nacionalnom kvizu za poticanje čitanja.

Moj hobi prije je bio taekwondo, a sada je pisanje. Redovito pišem dnevnik, a prošlog Božića počela sam pisati i roman. Tema romana su tinejdžeri i njihovi svakodnevni problemi u životu, ponajviše ljubavni. Do sada sam napisala oko 100 stranica romana. Još nisam smislila naslov za svoj roman.

Preporučam svima da što više čitaju jer čitanje razvija maštu i rječnik, a danas sam na književnom susretu čula da čitanje utječe i na razvoj mozga. /Veronika Poljak, Danijela Hruškovec, 7.b; foto: S. L. i Bjelovarski list /

Novinari i filmaši posjetili Novu TV

By

klincek

-

9. November 2016

0

Televizija

Producent informativnog studija Antonio Blašković otkrio nam je kako se prenosilo Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu

Zbog video zida površine 15 metara četvornih, informativni studio Nove TV jedno je vrijeme bio najprestižniji u Europi. Sad su na drugom mjestu, a prestigao ih je samo engleski BBC ( najveća korporacija za emitiranje radijskog i televizijskog programa u svijetu), koji je kupio još veći video zid. Te smo podatke doznali na licu mjesta u informativnom studiju Nove TV, koju smo, mi novinari i filmaši naše škole, posjetili 2. studenog.

**Producent Blašković i Klaudije Mažar s uređajem LiveU**

Naš domaćin Antonio Blašković, producent informativnog studija ispričao nam je još mnoštvo zanimljivih podataka vezanih uz proizvodnju informativnog programa. Doznali smo tako da osim putem velikog video zida u studiju imaju mogućnost prezentacija i putem virtualne stvarnosti, što znači da mogu virtualno prezentirati 3D objekte u realnoj stvarnosti. Blašković nam je pojasnio da se takvim načinom prezentacije služe u slučajevima kad treba prikazati nešto za što nemaju snimku, npr. za pad aviona u Alpama. Spomenuo je i da je to moguće zahvaljujući tzv. staype tehnologiji. Tu je tehnologiju, istaknuo je Blašković, razvila jedna zagrebačka tvrtka koja svoj izum uspješno prodala diljem svijeta.

U informativnom studiju gdje dnevno proizvode četiri informativne emisije odnosno oko 110 minuta programa, vidjeli smo i blesimetre, uređaje s kojih voditelji čitaju najave. No, mnogo zanimljiviji od blesimetra bio nam je uređaj koji se zove LiveU. To je uređaj koji omogućuje prijenos javljanja uživo i na Novoj TV sve više zamjenjuje satelitska kola. Izgleda poput velikog mobitela, a taj koji smo vidjeli nabavljen je prije 6 godina i težak je 14 kilograma. Blašković nam je rekao da sad imaju i novije koji teže samo 1,5 kg. Takvi uređaji u sebi imaju čak 8 SIM kartica koje signal raspakiravaju na 8 paketa, a kad dolaze do servera na Novoj TV opet postaju jedinstveni paket, odnosno slika i ton.

Producent Blašković nam je otkrio i da su pomoću tog uređaja, novinar Željko Vela i snimatelj Dejan Tatomir, odradili sva javljanja uživo sa Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu 2014. Da su ta javljanja prenosili putem satelita to bi ih koštalo čak 8 puta skuplje odnosno oko 80.000 dolara.

virtualni-studio-1-la — **Na televizijskom ekranu u virtualnom studiju**

U zgradi Nove TV još smo razgledali prostor stare režije. Tamo nam je domaćin bio Stjepan Hranilović, stariji grafičar dizajner. Njegov je posao izrađivati grafike, telope, potpise za špice te video zidove i virtualne studije. Hranilović nam je pokazao i virtualni studio u kojem je Mislav Bago, zvijezda informativnog programa Nove TV, u vrijeme nedavnih parlamentarnih izbora ugošćavao političare. Doznali smo da je prednost virtualnog studija u tome što se u roku od 10 sekundi tamo mogu promijeniti podloge. U tom studiju posve zelenih zidova i nas su snimale kamere, ali kako su iz režije dodali virtualni zid na tv ekranu to je izgledalo kao na priloženoj fotografiji. Od Hranilovića smo doznali i da se popularna emisija Tvoje lice zvuči poznato ne snima u zgradi Nove TV već u iznajmljenom prostoru Kineskog paviljona na Zagrebačkom velesajmu.

Posjetili smo i studio u kojem se snimaju najave za IN magazin. Tamo nas je ugostila producentica Ana Žalac. Od nje smo, između ostalog, doznali da tu popularnu emisiju Nove TV priprema čak 50-ak ljudi. Zapamtili smo i podatak da se 3 minute priloga montira oko 3 sata.

U zgradi Nove TV imali smo priliku upoznati i novinarku informativnog programa Martinu Bolšek Oblak, a što smo doznali od nje saznat ćete uskoro. /Klaudije Mažar, 8.b; foto: S.L./

virtualni-stuido-la — **U virtualnom studiju**

blesimetar-la — **Blašković nam pokazuje blesimetar**

inmagazin-la — **S Anom Žalac u studiju IN Magazina**

Trećaši i četvrtaši režirali i glumili

By

klincek

-

8. November 2016

0

“Ticalova putovanja”

Gosti s HRT-a Nives Madunić Barišić i Tomislav Šamec učili nas što je to radioigra

Dramaturginja sam bila ja, a to znači da sam morala osmisliti priču. Redateljica je bila Mirna Kovačec, a njezin je zadatak bio da odabere glumce i da ih uputi kako glumiti kako bi priča bila što bolja.
Glavni glumci su su bili Bojan Lučki i Nela Šantatić, dok su svi ostali trećaši i četvrtaši glumili valove i kišu. Roberto Črnec je bio tonski snimatelj jer svi mi sudjelovali smo u snimanju jednog prizora radijske igre „Mala sirena“. Kad smo slušali naš uradak svi smo se smijali, a najviše Bojan koji je prštao od smijeha. Bilo je baš zabavno glumiti, a i slušati radijsku igru „Ticalova putovanja“.

Za ta dva, nama jako zanimljiva sata, zaslužni su bili naši gosti Nives Madunić Barišić, dramaturginja i urednica emisije Radioigra za djecu i mlade te Tomislav Šamec, ton majstor s Hrvatske radiotelevizije (HRT). Oni su nas naučili da se radijska igra snima po prizorima. Snimanje se može ponavljati sve dok redatelj nije zadovoljan snimljenim prizorima, koji se nakon toga montiraju.
Naši gosti su nam nakon slušanja radijske igre pričali kako su uređeni studiji u kojima se snima. Postoje studiji čiji su zidovi posve obloženi spužvom da se u njima ne bi čula jeka, a ponekad se snima i u studijima koji izgledaju kao kupaonice. U takvim studijima obloženim keramičkim pločicama snima se kad se jeka želi čuti.
Doznali smo i da se radijske igre snimaju vrlo rijeko izvan studija, i da se u procesu montaže uglavnom koriste tonski efekti iz arhive HRT-a. Madunić Barišć i Šamec su nam rekli da glumci ne moraju tekst znati napamet već ga čitaju, ali je vrlo važno da se svojim glasom mogu „igrati“ .

U ovoj priči o Ticalu svojim se glasom najviše “igrala” glumica Jelena Miholjević koja je odglumila sve ženske uloge. Bila je sova, kornjača i kraljica. Glavni lik u priči bio je mrav, a pouka ove zanimljive radio igre je da budemo ono što jesmo. Radioigre možete slušati nedjeljom od 16.05 na Prvom programu Hrvatskog radija./Lorena Benčak, 4. razred; fotografije: S.L./

lucki-samec-crnec-la — **Lučki, Šamec i snimatelj Roberto Črnec**

Radio igra je — **Karakteristično za radio igru je …**

Iz Vukovara smo „ponijeli“ i poruke o vrijednosti mira

By

klincek

-

6. November 2016

0

Posjet gradu heroju

Vukovarskoj socijalnoj samoposluzi donirali smo pakete s hranom i higijenskim potrepštinama

-U Vukovaru ima 580 obitelji koje se koriste našom socijalnom samoposlugom i zaista vam puno hvala na vašoj donaciji. Sve će to nekome dobro doći, ovdje ima jako puno sirotinje.- Rekla nam je volonterka iz vukovarske socijalne samoposluge u koju smo došli punih ruku paketa s hranom i higijenskim potrepština kupljenih od novca za prodane kolače uz Dan jabuka.

Vukovarsku socijalnu samoposlugu posjetili smo u sklopu projekta „Posjet osmih razreda Vukovaru“, a tijekom dvodnevnog posjeta imali smo prilike obići nekoliko memorijalnih mjesta koje podsjećaju na herojstvo tog grada u Domovinskom ratu.

Vidjeli smo Bolnicu grada Vukovara, Memorijalno groblje, Ovčaru i najveći simbol grada heroja Vukovarski vodotoranj, čiju smo sliku dobili u socijalnoj samoposluzi kao zahvalu za našu donaciju. Prilikom posjete čuvenom Vodotornju, koji je preživio ratna stradanja, doznali smo podatak da je tome vjerojatno doprinijela i činjenica što su mu temelji duboki 25 metara.

Posjetili smo i Trpinjsku cesti poznatu i pod nazivom „groblje tenkova“ jer je tamo pod zapovjedništvom heroja Blage Zadre uništeno 30-tak neprijateljskih tenkova i oklopnih vozila. Sve nas dirnulo je predavanje o ratnim danima u Vukovaru, o čemu nam je pričao sudionik tih tragičnih događanja.

Meni osobno najemotivnije je bilo u Bolnici i na nekadašnjoj farmi Ovčari. Ovčara je tijekom Domovinskog rata pretvorena u koncentracijski logor kroz čije je hangare prošlo između 3000 i 4000 zatočenika, a samo u jednoj noći (20. na 21. 11. 1991.) ubijeno je oko 250 civila i vojnika uglavnom pacijenata vukovarske bolnice.

Nakon svega što smo vidjeli u Vukovaru dobro je što smo dvodnevni posjet završili posjetom Školi mira, gdje smo imali prilike čuti poruke o vrijednosti mira i poziv na prihvaćanje različitosti. Tamo je bio organiziran i kviz u kojem su naši predstavnici Jasmina Funtak i Klaudije Mažar osvojili treće mjesto. /Klaudije Mažar, 8.b; foto: K.M.; Darko Kožar/

Želite li sladoled od konjskog mesa ili onaj koji svijetli

By

klincek

-

3. November 2016

0

Birajte

Slastičari su kreirali čak i sladoled za triježnjenje

Najčešće su u ponudi oni od vanilije i čokolade, ali ima ih doista svakakvih okusa. O toj smo temi pričali na makarskoj rivi gdje smo kušali fine sladolede. Nakon toga je dogovoreno da još malo pretražimo i po internetu ne bi li doznali kakvih sve čudnih okusa sladoleda ima.

Sladoled od konjetine jedan je od takvih čudnih sladoleda, a prema pisanju portala klinfo.hr u tom se sladoledu može „pronaći i cjelovite sirove komadiće“ konjskog mesa. Taj se sladoled proizvodi u Japanu, a zovu ga Basashi. Navedeni portal piše i o sladoledu od morskih plodova, te o sladoledu od guščje jetre. Porcija ovog posljednjeg košta čak 750,00 kuna.

Postoji i sladoled za triježnjenje, a vecernji.hr piše da se ovaj sladoled proizvodi u Južnoj Koreji. Zove se Gyeondyo što u prijevodu znači „drži se“. Taj sladoled protiv mamurluka „ima okus grejpa i sadrži sok orijentalnog bonbon drva koji je tradicionalni korejski lijek protiv mamurluka iz 17. stoljeća“.

svjetleci-sladoled — **Svjetleći sladoled**

crni-sladoled-od-kokosa — **Crni sladoled od kokosa**

Portal geek.hr piše da postoji i sladoled koji svijetli u mraku nakon što ga poližete. Napravila ga je engleska tvrkta Lick Me I’m Delicious, a košta čak 225$ za kuglicu. Taj sladoled svijetli jer sadrži proteine koji se nalaze u meduzama. Oni reagiraju u dodiru s PH faktorom sline, „uzrokujući da taj protein sjaji dok ližete sladoled.”. (Više o tom sladoledu pogledajte u videu ispod teksta.) Navedena tvrtka kako piše geek.hr proizvodi i druge neobične vrste sladoleda. Neki od takvih su sladoleda s okusom cheddar sira, pečenog bifteka ili džina i tonika.

Portal agrobiz.hr piše da je tvrtka Rossi Ice Cream iz Velike Britanije za probu proizvela posve crni sladoled. Tu su crnu boju dobili od kokosove ljuske, a boja se na jeziku zadržava do 2 sata. No, iako je posve crn, sladoled ima okus vanilije.
Tportal.hr piše da postoji sladoled Dracula cool garlic mint ili u prijevodu hladni Drakula od češnjaka i metvice. Među čudne vrste sladoleda taj je portal ubrojio i sladoled od lignjinog crnila i sladoled haggis koji sadrži ovčje iznutrice. Pišu da postoje i sladoled s okusom sardine i brendija, te sladoled s okusom zaslađene šunke i sladoled s okusom kavijara.

epa02608102 (FILE) A file picture dated 25 February 2011 shows 'Baby Gaga' ice cream made from breast milk on sale at the 'Icecreamists' in London, Britain. Media reports state that local government officials have confiscated ice cream made with human breast milk from a London shop amid concerns the dessert is allegedly unsafe. Reports further state that the ice cream, marketed as 'Baby Gaga' and launched last week, is being tested with the full cooperation of The Icecreamists, the parlor marketing the dessert. EPA/CORDULA DONHAUSER FILE — **Sladoled od majčinog mlijeka**

Metro-portal.rtl.hr piše da je londonska slastičarnica The Icecreamists jedno vrijeme nudila sladoled Baby Gaga. Taj je sladoled bio napravljen od majčinog mlijeka, a sladoledu su radi boljeg okusa dodali još vaniliju i naribanu limunovu koricu. Taj portal još piše o sladoledima s okusom hobotnice, dimljenog lososa i slanine, te piletine. Zanimljivo je da je sladoled od piletine kreirala londonska slastičarnice Gelupo i to povodom proslave obljetnice krunidbe kraljice Elizabete II.

294_morski_sladoled — **Sladoled od morskih plodova**

Index.hr među čudnim vrstama sladoleda spominje i sladoled koji ima okus na ptice. Taj se sladoled radi u Japanu. Na Aljasci pak proizvode eskimo sladoled. Sastojci su mu masti arktičkih životinja – jelena, losa i kitova te ulje od tuljana, kuhana riba i kao dodatak neke bobice da u sladoledu bude i malo voća.

Ukoliko vam nakon ovog teksta nije muka i mislite da nedostaje još nekih činjenica o sladoledu pročitajte naš idući tekst. U tom ćemo tekstu pisati o povijesti sladoleda i još nekim drugim zanimljivostima vezanim uz sladoled. /Emanuela Koretić, 7.a; fotografije preuzete s klinfo.hr i geek.hr/

Tužni protiv jezivih klaunova

By

klincek

-

31. October 2016

0

Imitiranje i stvaralaštvo

Dok neki imaju potrebe oponašati neslane šale, kreativci stvaraju

„Clown Pranks“ ili na hrvatskom klaunovske šale, prema pisanju nekih medija u Americi su trend već dvije godine. Neki spominju da se klaunovi u Americi pojavljuju od kolovoza, a neki tvrde da bi pojavljivanje jezivih klaunova u Americi moglo imati veze s reklamiranjem filma „Ono“. Scenarij za taj film napisan po istoimenom romanu Stephana Kinga, u kojem je glavni lik klaun ubojica.

Jesu li te pretpostavke točne još se ne zna, no pouzdano se zna da su klaunovi koji su se pojavili kod nas u Hrvatskoj, imitatori trendova i to uglavnom maloljetnici. Jedan klaun uhićen je u Varaždinu jer je svoje sumještane plašio sjekirom. Četvorica uhvaćena kod Donjeg Miholjca, ljude su plašili jezivim glasanjem. Posljednji su, kako je 25. 10. izvijestila samoborska policija, uhvaćeni klaunovi u Samoboru. Ti su klaunovi plašili djecu kod samoborske OŠ Bogumila Tonija.

Svi uhićeni klaunovi, osim jednog 23-godišnjaka uhvaćenog kod Donjeg Miholjca, bili su maloljetni. No, dok neki imaju potrebu za imitiranjem trendova i neslanim šalama, neki imaju potrebu za stvaralaštvom i to onim filmskim.

Takva je bila i skupina djece okupljena na radionici igranog filma na nedavno završenom Dubrovnik film festivalu. Pod vodstvom mentora Jure Troje, oni su napravili zanimljiv film, zezalicu na račun pojave klaunova. Pogledajte kako to rade kreativci. /Mihaela Miklečić, 8.b; fotografije preuzete s interneta/

Filmašica na Mediterranean Oliva Carpetu

By

klincek

-

28. October 2016

0

Dubrovnik film festival

Domaćini su bili izvrsni, vodili su nas i na Lokrum gdje smo se fotografirali na prijestolju iz serije “Igre prijestolja”

Slavni filmaši na filmskim festivalima šeću red carpetom, a ja sam na 5. jubilarnom Dubrovnik film festivalu (DUFF) priznanje za naš film primila na Mediterranean OLIVA Carpetu. Bilo je to baš uzbudljivo, kao što je to bio i cijeli četverodnevni boravak u Dubrovniku. Grad Dubrovnik me oduševio, a naši domaćini potrudili su se da vidimo što više od ovog krasnog grada, nekad i države koja se zvala Dubrovačka republika.

Domaćini su nam omogućili besplatnu posjetu muzejima, galerijama, čuvenim gradskim zidinama i Srđu. Posjet Srđu žičarom (obnovljenom 2010.), nakon četverominutne vožnje u narančastoj kabini doista se isplati, jer kad se dođe na vrh, na visinu od 405 metara predivan pogled na grad mami na fotografiranje. Napravili smo brojne fotografije kao i brojni turisti koji su tada s nama bili na Srđu.

**Mihaela s organizatorima Mirom Bronzićem i Đive Galov**

Naravno brojne fotke snimljene su i na gradskim zidinama čijih smo 1940 metara djelomično prošli po kiši. No, to nije umanjilo doživljaj kretanja na 25 metara visokim zidinama koje su na nekim mjestima široke i do 6 metara. Prekrasno je bilo i na izletu na otok Lokrum. Otok je pun zečeva i paunova koji se ne boje brojnih turista. Ipak veća atrakcija od mora, paunova i zečeva na ovom je otoku bio je Benediktinski samostan. Naime, u samostanu je od lani prijestolje iz čuvene serije Igra prijestolja (Game of throns) pa smo svi hrlili fotografirati se na ogromnom filmskom prijestolju.

Najviše naših i španjolskih filmova

Šetnja Stradunom (najdužom i najširom ulicom unutar gradskih zidina) koji je gotovo stalno bio prepun turista, posebna je atrakcija. Čula sam na Stradunu brojne strane jezike, jer posjetitelji su uglavnom stranci koji su se poput nas divili Onofrijevoj česmi, Orlandovom stupu i ostalim atraktivnim sadržajima smještenim na Stradunu. Kažu da bi bio grijeh otići iz Dubrovnika, a da se ne vidi Knežev dvor. Zato smo i mi iskoristili priliku i posjetili tu prekrasnu zgradu gdje natpis na latinskom “Zaboravite privatno i brinite se za javno” podsjeća da je zgrada nekad bila sjedište vlade i stan dubrovačkih knezova. ( Dubrovnik kako sam ga ja vidjela pogledajte u kratkom Kizoa filmiću http://www.kizoa.com/Movie-Maker-Video-Editor/d74250909k1675119o1l1/upoznajte-dubrovnik-s-mihaelom )

U neposrednoj blizini Kneževa dvora smješteno je i kino Sloboda u kojem smo u 3 dana pogledali 80-tak filmova u 7 festivalskih projekcija. Kako ovaj međunarodni festival okuplja mediteranske zemlje, prvi puta sam gledala filmove naših vršnjaka iz Francuske, Slovenije, Portugala, BIH, Grčke i Španjolske. Filmova iz Španjolske bilo je najviše, a bili su uspješni i s nagradama. Španjolci su dobili jednu nagradu i jedno posebno priznanje u kategoriji igranog i dokumentarnog filma. Portugalci su svoje dvije nagrade zaslužili za animirane filmove, Slovenci za film u otvorenoj kategoriji. Po jedno posebno priznanje osvojili su Grci i BIH. Grci za dokumentarac, a BIH za igrani film.

Grand prix za Hana, Hano, Hanice

Najviše nagrada ipak je završilo u Hrvatskoj, a samo je jedna dodijeljena filmašima osnovnih škola. Dobila ju je OŠ Stjepana Kefelje za dokumentarac Korita. Srednjoškolci su dobili 4 nagrade stručnog žirija i jednu nagradu publike. Najuspješniji pojedinac bio je samostalni autor Pavle Kocanjer iz Karlovca. On je dobio dvije nagrade. Nagradu u kategoriji igranog filma za film Kad padne mrak i u kategoriji dokumentarnog za film Dezertirani . (Njegove filmove možete pogledati na poveznicama ispod teksta.) Glavna nagrada Grand prix pripala je filmašima iz zagrebačkog kluba Blank za igrani film Hano, Hano, Hanice.

Primjetila sam da se puno filmova bavilo problemima vezanim uz video igre i otuđenost od stvarnog života, no mi u Dubrovniku nismo bili otuđeni. Puno smo se družili. Ja najviše s curama iz OŠ Rudeš, a s ostalim filmašima bolje sam se upoznala na filmskom kvizu kojeg smo igrali u timovima od 5 članova.

Instalacije od fotografija iz filma

Organizatori su se jako potrudili oko svega, pa tako i oko vizualnog dojma festivala. Ulaz u kino bio je ukrašen brojnim balonima, kao i pozornica kino dvorane. Posebno mi se svidjela instalacija, načinjena iz fotografija filmova u konkurenciji, a puno truda organizatori su uložili i u klipove kojima su najavljivani filmovi. Izvrsne su bile i plesne točke na otvaranju i zatvaranju festivala. Na otvaranju smo uživali u nastupu Plesnog studija Lazareti, a na zatvaranju u nastupu mladih stepera iz Plesnog studija “Step \’n\’ jazz”.

https://www.youtube.com/watch?v=CMDbty9BA-E Poveznica za film Kad padne mrak

https://www.youtube.com/watch?v=OSjv7Waux5Q Poveznica za film Dezertirani

vizualni-identitet-2 — **Vizualni identitet festivala**

Školom se širio miris kolača

By

klincek

-

26. October 2016

0

Dan kruha

Miris kolača širio se školom prošli petak (21.10.) Uz obilje kruha i finih kolača, ali i nastup recitatora učiteljice Mirjana Škovrc, obilježili smo Dan zahvalnosti za plodove zemlje ili kako mi taj dan uobičajeno zovemo Dan kruha.

Nakon kratkog, ali slatkog programa velečasni Ivan Žufika posvetio je kruh, pogače i kolače koje su nam za ovaj dan napravile naše majke i bake. /Klaudije Mažar, 8.b; foto:K.M./

Županija će osigurati novac za sanaciju oštećene školske zgrade

By

klincek

-

25. October 2016

0

Obećano

Jučer pristigli kemijski zahodi hit među učenicima

Županija će osigurati potrebna sredstva za sanaciju naše popucale školske zgrade. Prilikom obilaska oštećenih dijelova škole danas su to ravnatelju Stjepanu Lučkom, potvrdili župan Darko Koren, njegov zamjenik Ivan Pal te Branka Cuki pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu, znanost sport i nacionalne manjine.

Radi sanacije naše škole spremni su i na rebalans proračuna. Hoće li županijski proračun trebati mijenjati ili će za sad predviđenih 500.000 kuna biti dosta, znati će se tek kad se načini projekt sanacije. No, prije projekta mora se izraditi geomehanički elaborat radi čega je danas započelo geomehaničko istraživanje tla. Očekuje se da će istražni radovi biti završeni za 2 do 3 dana, a potom će se izraditi već spomenuti elaborat.

Današnjem sastanku sa županom i njegovim suradnicima prisustvovalo je i nekoliko članova Školskog odbora, dio Vijeća roditelja, ali i nekoliko roditelja koji su načuli za sastanak, a zabrinuti su zbog situacije sa školskom zgradom. Svi oni imali su se prilike uvjeriti da je od jučer zabranjen pristup oštećenim dijelovima zgrade i da su učenicima i djelatnicima na raspolaganju kemijski zahodi. Naime, kako je dio školske zgrade zatvoren ne mogu se koristiti ni sanitarni čvorovi. Kemijski zahodi jučer i danas bili su hit među našim učenicima i puno je učenika išlo vidjeti kako izgledaju. – Dobro je ne smrdi i ima papira, ali vidjet ćemo kako će biti kad će se zahodi više koristiti – rekla nam je jedna sedmašica.

Od 1. 11. jutarnja smjena počinje od 7.35

Kako su učionica hrvatskog jezika i mala škola u oštećenom krilu zgrade, od idućeg tjedna nastava će počinjati u 7.35, a kao što smo već napomenuli nulti satovi će postati sedmi satovi, te će nastava za popodnevnu smjenu trajati do 18.40. Prema riječima ravnatelja Lučkog, protiv takve organizacije nastave na roditeljskom sastanku održanom u petak (21. 10.) izjasnilo se oko 10 posto roditelja. Njihovo je mišljenje da je potrebno zatvoriti cijelu školsku zgradu i da nastavu treba organizirati u drugim školama. Ipak većina roditelja poduprla je prijedlog da se nastava organizira u školi.

Izrazivši mišljenje da trenutno nema neposredne opasnosti za učenike, održavanje nastave u našoj školi podržali su i predstavnici Županije na današnjem obilasku škole. No, zaključeno je i da se nastavlja s poduzimanjem svih potrebnih aktivnosti radi sanacije oštećenja.

Dok se sanacija ne provede učenici ne smiju zalaziti u oštećeno krilo zgrade. Zato su na hodnicima postavljene prepreke i obavijesti s upozorenjima. /Ema Koretić; foto: S.L./

U Bjelovaru smo snimali film o sebi

By

klincek

-

19. October 2016

0

Mali DOKU-art

Na šestodnevnoj radionici bili su filmaši Marko Puškar i Luka Furmeg

Da je burek samo s mesom, ali ne i sa sirom jer se to jelo zove sirnica, bila je najčešća tema zezancije na radionici 9. Malog DOKU-arta u Bjelovaru. Razlikovanju bureka i sirnice podučavala nas je ekipa iz Bjelovara i Zagreba. Čak se kod isprobavanja tona na mikrofonima umjesto onog uobičajenog 1,2,3 najčešće govorilo burek.

No, nismo se mi u Bjelovaru samo zafrkavali. Većinu vremena na radionici smo marljivo radili. Snimajući portret nas sudionika radionice (bilo nas je ukupno 17) učili smo zašto prilikom premještanja kamere uvijek treba provjeriti libelu. Učili smo i što je to white balans, kako dobro švenkati i zumirati, što je to zlatni rez, kako postaviti rasvjetu kad snimamo ljude u zatvorenom prostoru …. O procesu snimanja učili smo od vrsnog snimatelja Borisa Poljaka, a voditelj Damir Čučić objašnjavao nam je o čemu sve treba voditi brigu prilikom izrade dokumentarnog filma.

**Voditelj Boris Poljak i Marko Puškar**

U naš smo radionički film uvrstili i neke kadrove koje smo za vježbu morali snimiti kod kuće, te više onih koje smo snimali u Bjelovaru. Snimanje tih kadrova bilo je jako zanimljivo jer smo se međusobno upoznavali simajući ih. Svako je morao pričati o sebi, svojoj obitelji, hobijima… Najzanimljivije je bilo kad smo neke izjave snimali sami bez voditelja, ali tad smo se previše smijali. Zato se malo od tada snimljenih materijala moglo upotrijebiti za film. Shvatili smo to prilikom montiranja filma.

U montaži je glavni bio Ivan-Stjepan Keto, pomoćnik naših voditelja i jedan od članova čuvenih SKIG-ovaca. To je Udruga Studio kreativnih ideja Gunja, čiji filmaši godinama dobivaju brojne nagrade na festivalima, a veliki broj njih nakon završetka srednje škole nastavlja studirati filmsku montažu, snimanje ili neki drugi smjer na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

**Voditelji Boris Poljak, Damir Čučić i radioničari**

Pobijedila “Naša Seve”

S voditeljima smo i analizirali naše filmove, tj. one izabrane za sudjelovanje na Malom DOKU-artu. Što se našeg filma tiče, voditelji Čučić i Poljak pohvalili su njegov sadržaj, a napomenuli su da ubuduće pripazimo da titlovi idu i preko fotografija ukoliko tada ide i zvuk.
Filmovi, nas sudionika radionice, (selektori su odabrano 8 filmova od 40 prijavljenih), prikazani su zadnji dan radionice u bjelovarskom kinu, zajedno s našim radioničkim filmom. Tada su dodijeljene i nagrade, a glavna Grand prix dodjeljena je filmu “Naša Seve“, naših kolegica iz škole OŠ Tomaša Goričanca Mala Subotica.

To je vrlo zanimljiv film o učenici Romkinji, sudionici državne smotre LiDrANo. Na toj Smotri je učenica Severina sve osvojila izvrsnim recitiranjem na kajkavskom dijalektu. Žiri Malog DOKU-arta, kako nam je to rekao član žirija Boris Poljak, oduševila je još više svojim razmišljanjima o životu.

Zanimljive dokumentarne filmove gledali smo i svako večer u bjelovarskom kinu. Ti su filmovi prikazivani u sklopu velikog DOKU-arta. Nama se najviše svidio odlični film „Sindrom 17“, kojeg će članovi naše filmske grupe uskoro imati prilike vidjeti na filmskoj. / Marko Puškar, 7.b, Luka Furmeg, 6.a; foto: S.L./