Home Blog Page 116

Najveći sladoled visok je 4 metra i teži tonu

0

Sladoledni rekordi

Kornet izmislili u Americi

najveci-kornet-sladoled-na-svijetu-310x250-stari-rekord
Tajlijanski sladoled rekorder iz 2011.

Osim što ima neobičnih okusa sladoleda postoje i vrlo neobični oblici sladoleda, a i neobični rekordi vezani uz sladoled. Istražujući po internetu pronašli smo podatak da aktualni Guinnessov rekord za najveći sladoled pripada Englezu, Hestonu Blumenthalu, vlasniku poznatog restorana Fat Duck. On je, kako piše portal gastronomika.hr , sladoled visok čak 4 metra i težak jednu tonu, napravio 2012. u sklopu svog TV showa “Heston’s Big Idea”. Kornet se zbog visine morao puniti s viljuškara. Prije Hestona rekord su dražala dva talijanska slastičara koji su 2011.  za Međunarodnu izložbu sladoleda u Riminiju načinili sladoled visok 2,8 metara.

Ashrita Furman
Ashrita Furman

Novozelanđanin Terry Morris nekoliko je godina je držao rekord u najvećim broju kuglica sladoleda, a da mu sladoled ne padne. On je 2010. uspio naslagati 26 kuglica u jedan kornet i to pred publikom u nekoj televizijskoj emisiji u Kini. (Video o Morrisovom rekordu pogledajte ispod teksta.)  No, net.hr piše da je Morrisov rekord 2013. srušio Amerikanac Ashirta Furman. On je u kornet naslagao čak 100 kuglica sladoleda. Rekord za najveću sladolednu tortu drže Kanađani. U gradu Torontu 2011. napravili su sladolednu tortu tešku 10,13 tona, dugačku 4,45 metara, široku 4,06 metara i visoku jedan metar.
Još jedan zanimljivi sladoledni rekord oboren je u izradu skulputre od sladoleda u Americi. Skulptura  je načinjena 2002.  u obliku starog jedrenjaka. Taj smo podatak također pronašli na portalu net.hr, koji piše da je za izradu skulputre potrošeno 925 kg  sladoleda od čokolade.

Moreplovac Marko Polo donio iz Kine recept za sladoled

Zanimljiva je i povijest sladoleda, a od različitih verzija priča o nastanku sladoleda izabrali smo dvije koje je za portal vitamini.hr napisao Ledov tehnolog za razvoj sladoleda Mario Stastny . On spominje da su naujčestalije priče uz povijest sladoleda vezane uz Kineze i Talijane. Navodno su Kinezi još 3000 godina prije nove ere znali kako se izrađuje sladoled.

U naše krajeve  recept za sladoled iz Kine navodno je donio naš moreplovac Marko Polo, koji je o sladoledu pisao u svom putopisu nakon što se 1292. vratio s Dalekog Istoka. Pisani izvori vezani uz vladavinu cara Nerona (37-68 godine nove ere), spominju da je taj car u posebnim jamama ljeti čuvao snijeg i led donesen s planina. U snijeg su njegovi kuhari miješali voće i med i pripremali sladoledne napitke.

kornet2bigIz Italije preko Francuske recept za sladoled  proširio se i do Velike Britanije, a zabilježeno je da je britanski kralj Charles 1648. sladoled poslužio na jednoj gozbi. Recept se s kraljeva dvora proširio nakon kraljeve smrti 1649. Za planetarnu popularnost sladoleda zaslužni su Amerikanci kojima sladoled dolazi u 18. stoljeću. U Americi se sladoled najprije prodavao u malim metalnim posudicama, a početkom 20. stoljeća slučajno je nastao kornet. Bilo je to 1904., na gospodarskoj izložbi u St. Loisu, kad je prodavač Charles Menches zbog velike navale na sladoled ostao bez posudica za sladoled. Kako bi mogao nastaviti prodaju sladoleda, počeo ga je stavljati u smotuljke od hrskavih palačinki, koje je u blizini njegova štanda prodavao njegov prijatelj Ernest Hamwia, doseljenik iz Sirije.

https://www.youtube.com/watch?v=icqc97PamaY    Guinessov rekord Terrya Morrisa

slodoledna-torta-toronto
Sladoledna torta iz Toronta

Pogledajte film o ACES projektu

0

I tvoj glas može biti dio rješenja

Prošle školske godine provodili smo međunarodni ACES projekt „I tvoj glas može biti dio rješenja“. Napokon je dovršen i kratki film o projektu, točnije o onom što se dešavalo na učeničkim razmjenama kod nas u Svetom Petru Orehovcu i Pranjanima u Srbiji.

Film ima titlove na engleskom jer smo ga obavezni poslati ACES-u u njihovo sjedište u Austriju. /Uredništvo/

Pametni sat ima i fejs, a ne može ga se izgubiti

0

Gadgeti

Dorijan Kelemin je prvi vlasnik pametnog sata u našoj školi

Pametni sat je još jedna novotarija koju možemo vidjeti u našoj školi. Prošli tjedan prvi pametni sat našom je školom “prošetao” sedmaš,  Dorijan Kelemin. Vlasnik sata još nam nije mogao reći kako je zadovoljan satom jer ga je tek dobio, ali pokazao nam je da se sa svojim satom može spojiti na interent i  poslati poruku. Sat ima Bluetooth, a  može poslužiti i za slušanje  glazbe. Na zaslonu  ima informacije o datumu, satu i vremenskim uvjetima.

pametni-sat-1-lapametni-sat-2-laPametni sat je nešto poput pametnog mobitela, a njegova je prednost što ga je teže izgubiti nego mobitel, a ne može ni ispasti jer je vezan oko ruke. To što ne može ispasti je glavna prednost ovog gadgeta (male tehničke naprave, uređaja koji obavlja neku korisnu funkciju, ali je čpesto suvišan), a najveća mana su mu dimenzije.

U tekstu portala mobile.hr piše da je upravo to što su ekrani mali, uzrok što se pametni satovi ne prodaju masovno kao što su to očekivali proizvođači. Portal preporucamo.com nedavno je pisao o  pametnim satovima dizajniranim specijalno za djecu. U tom smo tekstu pronašli podatak da su dječji pametni satovi trend kod djece mlađe od 12 godina, i to osobito u nekim azijskim i europskim zemljama.

Oni navode da već više od 100 proizvođača proizvodi dječje pametne satove. U glavnu prednost nošenja takvih satova navedeni portal svrstava mogućnost lociranja djetata, što može biti vrlo važan podatak za roditelje. /Danijela Hruškovec, 7.b; foto: S.L./

Gledajte se u HRT-ovim emisijama Indeks i Dnevnik

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Vidljivost

Naš “Klinček” ne čitaju samo naši učenici, zahvaljujući tražilicama čitanost je znatno šira, npr. tekst o Koku pregledan je 5383 puta

Da mediji dostupni na internetu imaju sve više čitatelja, opće je poznata stvar, a da su zahvaljujući internetu  vrlo vidljive i informacije iz malih sredina poput naše škole, uvjerili smo se nekidan kad su nas nazvali s Hrvatske radiotelevizije.

Naime, zahvaljujući internetskoj tražilici  Sunčica Findak, urednica HRT-ove emisije Indeks, „izguglala“ je tekst našeg  Klinčeka  iz rubrike Riječi.

 

Youtube nas blokirao radi autorskih prava Nicki Minaj

 

U tom smo tekstu objašnjavali  što su to autorska prava i plagiranje, a nakon što  nas je na to potaknula blokada videa od strane Youtuba koji je naša škola prijavila za natjecanje Virtualni plesni šou.  Pročitavši tekst na Klinčeku, urednica Findak odlučila je da se u našoj školi snimi dio priloga za emisiju Inedks na temu plagiranja.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

No, to nije jedini puta da nas je netko zvao zbog nekog napisa u Klinčeku  jer zahvaljujući tražilicama ne čitate ga samo vi koji znate za njegovo postojanje već i brojni drugi, koji do nekog teksta dođu pomoću internetskih tražilica.  Zahvaljujući baš tražilicama koje su zainteresirane preusmjerile na naš školski list kad su ukucali Koko, tekst  pod naslovom “Najuzbudljivije je bilo kad je visio s krova” o Antoniju Paraču, glavnom glumcu iz serijala o filmu Koko,  otvoren je čak 5383 puta.  Taj je tekst rekorder, ali  samo nešto manje, ukupno 5025 puta,  pregledan je tekst  “Ima li pilota u zbornici”.

Tekst o Mikecovoj punk frizuri pregledan 1741 puta

Tekst  o kvizovima u Mjesecu knjige pregledan je  4632 puta.   U srednjoj kategoriji  po čitanosti je   npr. tekst “Hipi stil djece cvijeća” koji je pregledan 2843 puta. Tekst  o pjevaču Endiju pod naslovom “S predrasudama se ne zamaram”  pregledan  je 1753 puta, a tekst o značenju  riječi bulevar 1741 puta.  Tekst “Mikecova  punk frizura Vukojevićava je kreacija”,  pregledan je 1514 puta. Tekst o ombre frizurama 1315 puta i da ne nabrajamo dalje, činjenica je  da je Klinček vidljiv na internetu i da ga se ne čita samo u našoj lokalnoj sredini već  na njega putem tražilica  “navrate” i brojni drugi zainteresirani.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Zahvaljujući  dolasku novinara HRT-a u školu u povodu teksta o plagiranju, usput je snimljen i prilog o problemu nedostatka sportske dvorane, tako će još vidljiviji postati najveći problem naše škole.  Možda ta vidljivost nešto i pomogne jer valja dometnuti da upravo vidljivost medijima i daje moć.

Što su to autorska prava i plagiranje pogledajte u emisiji Indeks od 20. studenog (dio priloga iz naše škole počinje od 11.19 min). Prilog o problemu dvorane  objavljen je u Regionalnom dnevniku od 21. 11. (počinje od 18. minute).     Emisija Indeks  dostupna je  na  slijedećoj poveznici  https://hrti.hrt.hr/#/video/show/2885714/indeks-20-studenoga-2016  , a  Regionalni dnevnik na  poveznici https://hrti.hrt.hr/#/video/show/2889437/regionalni-dnevnik-21-studenoga-2015

Da bi emisiju mogli gledati treba se prijaviti unošenjem e-maila i  lozinke. /Klaudije Mažar, 8.b; foto: K.M. i S.L./

 

Nogometašice se plasirale na županijsko

0

Ženski futsal

Patricija Fagnjen u finalnoj utakmici zabila dva gola

Prvi ovogodišnji plasman na županijsko natjecanje osvojile su naše nogometašice na međuopćinskom natjecanju u futsalu, održanom 18. 11.  u Križevcima. Naša vatrena ekipa u prvoj je utakmici savladala ekipu OŠ Ljudevita Modeca iz Križevaca s rezultatom 1:0, a gol za nas zabila je sedmašica Ela Blagaj.  U drugoj utakmici, za finale smo igrali  s ekipom OŠ “Vladimir Nazor” Križevci. U utakmici s Nazorom gol je zabila naša petašica Patricija Fagnjen. Ta je utakmica završila rezultatom 1:1 a penali su odlučili o pobjedniku te je utakmica završila u našu korist  rezultatom 2:1.

Bile smo presretne kad je Patricija Fagnjen, drugi uputa ubacila gol u mrežu ekipe Nazora. Ovaj puta zabila je  iz penala, a naša golmanica Marta Kurtanjek uspješno  obranila penal. Veseo je bio i naš mentor Saša Šikić koji je skakao od sreće i sve nas je grlio kad je naša golmanica obranila penal.

Naše veselje pokvarilo je jedino to što su nam je dio gledatelja s tribina  vikao „uuuuuuu“  kad smo dobivale medalje.

Sastav ekipe: Valentina Augustinović, Ela Blagaj, Patricija Fagnjen, Matea Ferenčak, Tea Franjčević, Helena Kurtanjek, Marta Kurtanjek, Nina Mikec,  Monika Srbljinović i Mihaeala Šantić /Nina Mikec, 8. c, foto: Saša Šikić/

nogometasice-la

Forum za slobodu odgoja nagradio naš film

0

Natječaj “Oboji svijet šarenim bojama tolerancije” 

Oduševili su nas nastupi Kristine i Barbare

Još jednu nagradu  za naš film “Okus doma, gost ACES-a” dobili smo jučer u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, na završnoj priredbi natječaja “Oboji svijet šarenim bojama tolerancije”. Taj natječaj posvećen  toleranciji  sedmu godinu zaredom organizira  Forum za slobodu odgoja.

slajd-1-laNa natječaj je pristiglo ukupno 880 radova (priča, pjesama, filmova, plakata, slagalica), a nagrađeno je 40 radova u 10 kategorija. Naš je film dobio nagradu u kategoriji Projekti u lokalnoj zajednici.

Nagradu je u ime filmske grupe preuzela Mihaela Ivanek, a osim diploma filmaši su dobili i poklon bon u vrijednosti od sto kuna za kupovinu knjiga u knjižarama Algoritma.

Na priredbi su predstavljeni svi nagrađeni radovi. Bilo je doista izvrsnih plakata, pjesama, becarci-lafilmova…. Sudeći po pljesku, svima  nama osobito su se svidjeli nastupi dviju djevojaka u kategoriji Oboji svijet rječjuBarbara Vukas učenica  OŠ Sesvete pročitala je dio svoje priče “Sloboda” o odnosu ljudi prema njoj dok je bolovala od leukemije. Druga djevojka, srednjoškolka Kristina Beganović iz Industrijske strojarske škole iz Zagreba, sve nas je ganula dijelom svog rada o problemima mladih majki. Primjeri netolerancije i tolerancije prema mladim majkama u priči  “Požurila sam živjeti kao odrasla osoba” osvojili su povjerenstvo, a nas je osvojila i time što je na dodjelu nagradu dovela i svog nekoliko mjeseci starog sina.

Šećer na kraju bio je nastup četvrtaša iz OŠ Ladimirevci. Oni su izveli svoj tolerantni bećarac za koji su dobili nagradu u kategoriji Oboji svijet glazbom. /Mihaela Ivanek, 8.c; foto: S.L./

film-okus-161116-la

film-okus-2-161116-la

NEKI OD NAGRAĐENIH RADOVA

slajd-2-la
slajd-3-la
slajd-4-la
slajd-5-la
slajd-6-la
slajd-8

Glavašević se za svoj grad borio glasom

0

U spomen na vukovarskog heroja

slika_1
Siniša Glavašević

Na današnji dan pao je Vukovar. Mnogi hrabri borci izginuli su u bitki  za Vukovar, a za svoj je grad poginuo i čovjek koji se za njega borio svojim glasom. Bio je to Siniša Glavašević,  novinar Radio Vukovara. Na dan pada Vukovara, on je iz vukovarske bolnice poslao svoj posljednji novinarski izvještaj, a dva dana kasnije ubijen je na zloglasnoj Ovčari.

rv1-1Svoja  „okrutno realna izvješća“, kako to piše Radio Vukovar, među kojima je osobito poznat i jedan pod nazivom „Optužnica”,  slao je iz  okruženog grada iz gotovo nemogućih uvjeta. Redakciju su nekoliko puta selili, pa su jedno vrijeme emitirali iz podruma preko puta dvorca Eltz, a ponekad zbog žestokog granatiranja, odšiljači i oprema bili su instalirani i vani.  Da bi program uspjeli emitirati tadašnjem uredniku Glavaševiću pomagalo je još pet  djelatnika, a ponajviše radijski tehničar, njegov kum Branimir Polovina, Srbin koji je svojim kumom dijelio i ljubav prema Vukovaru.  Njih dvojica zajedno su i ubijeni, a i grobovi im se nalaze jedan pored drugog na zagrebačkom Mirogoju.

Hrabri Glavašević ostavio je neizbrisiv trag u vukovarskoj povijesti ne samo zbog svojih radijskih priloga iz okupiranog Vukovara, već i zbog svojih priča. Nekih se sjećaju samo  djeca iz skloništa u podrumu Kapljice, gdje im je Glavašević, kako piše Radio Vukovar, pričao priče o sukobu dobra i zla s obavezno sretnim završetkom, tematski potpuno udaljene od rata“.  No, neke  koje su, kako piše Wikipedija,  12. studenog iz vukovarske bolnice faksom poslane u na privatan broj u zagrebačkom predgrađu, ostale  zapisane svjedoče o njegovom spisateljskom daru. Te je priče prva izdala Matica hrvatska 1992.  pod nazivom „Priče  iz Vukovara“ .  Poslije su Glavaševićeve priče izdane na engleskom, njemačkom, a dva su izdanja tiskana i na esperantu.

Za svoje junaštvo odlikovan je  odlikovan je Redom kneza Domagoja s ogrlicom  tek 2011.  /Klaudije Mažar, 8.b; fotografije preuzete s interneta/

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

Gibonni poručuje – ljubi domaće, ne mrzi tuđe

0

Tolerancija

“Kako da ljudi nauče i da im pod kožu uđe kada se ljubi domaće da se ne mrzi tuđe”. To je stih iz pjesme našeg poznatog glazbenika Zlatana Stipišića Gibbonija.  Ta se njegova pjesma zove Toleranca, a baš tu  pjesmu spominjemo  jer  se sutra obilježava Međunarodni dan tolerancije.

Gibonni u toj pjesmi objašnjava kako on shvaća pojam koji dolazi od latinske riječi tolerare – trpjeti, podnositi. U našem jeziku za taj je pojam uobičajeno koristiti i riječ snošljivost.

imagesPretražujući po internetu na web stranici skole.hr pronašli smo i  UNESCO-vu (specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda za  obrazovanje, znanost i kulturu) definiciju tolerancije. „Tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi.  Tolerancija podrazumijeva volju i sposobnost prihvatiti i dopustiti različitost, bilo da se radi o razlikama u političkom uvjerenju, ili o vjerskim, rasnim ili spolnim razlikama.“

Na web stranici naše škole pronašli smo podatak da se prije nekoliko godina u našoj školi provodio projekt „Tolerancijom protiv nasilja“ .  U  tekstu o tom projektu navedeni su primjeri iz knjige „Tolearancija u svakidašnjem životu“ , autora Mirjane Krizmanić i Vladimira Kolesrića. Autori u knjizi  pojašnjavaju što bi se trebalo, a što se nikako ne bi  smjelo tolerirati.  Pročitajte primjere i primjenjujete ih u svakidašnjem životu!  /Veronika Poljak, 7.b;  ilustracija preuzeta od OŠ  Šijana /

Tolerantan treba biti  prema svojstvima koje ljudi imaju:

– od rođenja (npr. narodnost, često i vjerska pripadnost)

– koja su zadobili naslijeđem (npr. izgled, neki tjelesni nedostaci)

– koja su stekli odgojem (npr. neke prehrambene navike)

– koje su stekli učenjem (navike, običaji, rituali i sl.) ukoliko to što su tijekom života stekli i usvojili ne šteti drugim ljudima ili ne umanjuje kvalitetu života drugih ljudi

Tolerirati ne smijemo:

– nasilje (fizičko, psihičko)

– niti nikakve pojave i ljudska obilježja koja ugrožavaju druge ili im na bilo koji način štete (npr. ne treba biti snošljiv prema onima koji šire mržnju ugnjetavaju i maltretiraju druge ljude)

Svijetleće tenisice pune se kao mobiteli

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Nova moda

Svijetleće tenisice čiji džonovi svijetle u raznim bojama posljednjih mjeseci su veliki hit. Onedavno ih viđamo i na našim školskim hodnicima. Mogu svijetliti u raznim bojama, a nekoliko učenica koje ih imaju rekle su nam da ih treba puniti punjačem sličnim onom za mobitele. Pune se oko  tri  i pola sata, a mogu svijetliti 6 sati, onda ih treba ponovno napuniti

 

Boje im se mogu mijenjati  pritiskom na tipku u džonu, a mogu se mijenjati i same. Prva u našoj školi svjetleće tenisice kupila je osmašica Mihaela Miklečić u jednoj križevačkoj trgovini za 249,00 kuna. Mogu se nabaviti i na internetu koji je pun reklama za ovaj novi modni trend. Svjetleće tenisice sad proizvode brojni proizvođači tenisica, a na portalu idesh.net  pročitali smo da je 2014. tvrtka Nike proizvela svjetleće tenisice po uzoru na one koje je u 1985. u filmu Povratak u budućnost 2 nosio Marty Mc Flay (glumio ga je Michel J. Fox).

Je li  tvrtka Nike bila  prvi proizvođači svjetlećih tenisica nismo  uspjeli  doznati, ali smo zato saznali da su se u Americi jednom dječaku svjetleće tenisice zapalile. O tome je u svibnju pisao dnevnik 24. sata. Srećom tenisice su se zapalile u automobilu  kad ih mali dvogodišnji vlasnik nije imao na sebi. Mama se žalila proizvođaču koji je potom povukao cijelu seriju tih tenisica iz trgovina. /Gabrijela Jelak, 8.b, foto: Ana-Marija Nemčić,8.b/

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Četvrtaši već uvježbavaju igrokaze

0
OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Sveti Nikola

Sveti Nikola tek je idući mjesec, ali u našem su razredu već započele pripreme.  Počeli smo uvježbavati program za priredbu. Ja imam zanimljiv tekst o životu Svetog Nikole, a moji prijatelji Dorian, Mirna, Ines, Kristina, Lea, Gabriel i Bojan glume u igrokazu.

Jučer smo imali prvu probu i nije išlo baš lako. Puno smo griješili, ali  smo se i puno smijali. Ustvari bilo je baš zabavno. Učiteljica Nataša Tumpak Brčić nam je rekla da kod kuće dobro, polako, točno i izražajno naučimo čitati za slijedeću probu.

Igrokaz koji uvježbavamo svima nam se sviđa. Govori o tome da moramo pomagati drugima, posebno starijima i bolesnima. /Lorena Benčak, 4. razred; S.L./

OLYMPUS DIGITAL CAMERA