Naša praktična kolegica kaže da ne treba bacati novac već treba biti sam svoj majstor, a slijedi i uputa kako to učiniti
Poderane traperice posljednje tri, četiri godine veliki su hit među ljubiteljima modnih trendova, a u našoj školi “in” su od prošle školske godine, ali uglavnom među djevojčicama. Dječaci ne „furaju“ takvu modu pogotovo ne zimi, jer kažu hladno im je i u običnim trapericama.
Sve cure s kojima smo razgovarali kažu da su im takve vintage traperice „prekul“ i da ih nose u svakakvim kombinacijama. Uglavnom ih nabavljamo u dućanima H&M, Bershka… Cijene su im između 150 do 200 kuna.
Naša Ana-Marija Nemčić, također je ljubiteljica poderanih traperica, ali ona smatra da je je nepotrebno davati puno novca za takve traperice. – Imate li kod kuće stare traperice samo napravite jednu ili dvije rupice na koljenima ili nekom drugom mjestu i to je to. Ne treba trošiti novac bez veze – kaže Nemčić. Ona smatra da su poderane traperice poželjnije za toplo vrijeme, a u slučaju da ih baš poželi nositi kad je hladno ispod njih obuče tajice.
Preporuka naše praktične kolegice navela nas je i da potražimo još neke savjete kako napraviti „cool“ poderane traperice u vlastitoj režiji.
Ukoliko želite verziju traperica koje nisu skroz poderane nego imaju čitave vodoravne niti, onda takav zahvat treba načiniti s rašpom za pete. Potrebno je nježno rašpati da se ne napravi rupa.
Sličan efekt može se dobiti ukoliko upotrijebimo škarice. – Označite kredom komad koji želite izderati i nježno zarežite škaricama prateći vodoravne niti. A onda iz tih trakica izvadite vodoravne niti – piše lifex.hr, s kojeg smo „pokupili“ i prvu varijantu s rapšom. Ukoliko se odlučite isprobati svoju kreativnost neka to svakako bude na starim trapericama kako to savjetuje naša kolegica Nemčić. /Gabrijela Jelak, 8.b; foto:G. J. i preuzeto s interneta/
Radi sudjelovanja u Kahoot kvizu petašice provjerile kako je čitati e-knjige
Čitanje e-knjiga uopće nije neki problem. Nas nekoliko učenica petih razreda uvjerile smo se u to kad smo nedavno dobile zadatak da za sudjelovanje u Kahoot kvizu pročitamo knjigu “Filip dječak bez imena”. Kako te zanimljve knjige Ante Gardaša, nema u našoj knjižnici, morale smo je potražiti na portalu http://lektire.skole.hr/
Na taj se portal treba prijaviti korisničkim identitetom skole.hr (to je onaj koji nam treba i za e-dnevnik), a dalje je jednostavno. U izborniku treba kliknuti na osnovne škole i razred i potražiti knjigu koja vas zanima.
Problem je što nema svih lektira koje nam trebaju. Za peti razred ima samo 8 naslova. Knjigu se može čitati preko weba, ( što nije preporučljivo jer tako se troše impulsi) u PDF, e pub ili flip formatu. Ovaj posljednji zanimljiv je jer se svaki put kad listate knjigu čuje zvuk listanja.
Meni se učinilo da sam knjigu pročitala brže nego tiskanu. Nisam mjerila vrijeme, možda je to sam dojam jer je bilo drugačije. Čitanje e-knjige bih preporučila svima i zbog ekoloških razloga. Za ove e-knjige ne treba papir, pa tako štedimo stabla koja nam daju kisik. /Helena Kemenović, 5. a; foto: S.L./
Tri broja Klinčeka, iz njegove tiskane faze (od 2003. do 2005.), uređivala je učiteljica Emina Baričević. Ispričala nam je kakva su njezina iskustva iz tog razdoblja. Spomenula je i da je dobri duh svih Klinčeka bila učiteljica Đurđica Trakoštanec.
Od kojeg broja ste preuzeli uređivanje Klinčeka i što Vas je motiviralo da to radite?
Prije nego sam postala urednica Klinčeka, surađivala sam u izradi lista. Urednica je tada bila bivša pedagoginja Dragica Vidaković Jurčević. Imali smo novinarsku grupu u PŠ Gregurovec, gdje su mali novinari vrijedno radili i istraživali u svom okruženju. Nakon toga je bivša urednica vođenje lista prepustila meni.
Tko su Vam bili suradnici među učiteljima?
Stalni suradnik i dobri duh u svim brojevima lista (ali i u školi) bila je Đurđica Trakoštanec. Glavni suradnik i najveća podrška i dalje je bila pedagoginja Dragica. Od ostalih, to su bili učitelji koji su se željeli time baviti.
Koliko ste brojeva uredili i zašto je Klinček 2005. prestao izlaziti?
Uređivala sam 3 broja Klinčeka. Dva tiskana i jedan fotokopirani. Klinček je prestao izlaziti najviše zbog financijskih razloga. Drugi razlog bio je promjena propozicija na smotri LiDraNo koje, od te godine, nisu više dozvoljavale da na smotri sudjeluje list koji je izašao u prošloj školskoj godini. Tako da nakon jednogodišnjeg mukotrpnog rada nismo uopće mogli ni doći na smotru.
S kakvim ste se problemima suočavali prilikom uređivanja lista?
Moj najveći problem bio je što radim u područnoj školi, a uredništvo je bilo u matičnoj školi u Svetom Petru Orehovcu. Sve teže mi je bilo nakon nastave odlaziti na sat-dva raditi s novinarskom grupom, u moje slobodno vrijeme. Nakon tri godine takvog rada, jednostavno sam odustala.
Kakve teme su učenici tada najviše predlagali i je li bilo nekih tema za koje ste učenicima rekli da nisu primjerene za uvrštavanje u školski list?
Učenicima su uvijek bile najzanimljivije teme iz njihovog života u školi – simpatije, tko je najljepši, tko se čime bavi i sl. Moja uređivačka politika bila je ta da u učenikovom okruženju ima dovoljno zanimljivih događaja i osoba, samo ih treba pronaći. Cilj mi je bio popularizirati neke, naoko nezanimljive događaje, zanimanja i sl.
Koji je bio razlog da je 2004. list izišao samo na par stranica u fotokopiranom izdanju?
Razlog je bio isključivo financijski. Znali smo da nećemo moći tiskati Klinček, a bilo mi je žao da se ipak nekako ne objavi ono što su učenici tijekom godine radili.
Sjećate li se nekih od tema o kojima se pisalo u brojevima koje ste uređivali i zašto su vam ostale u sjećanju?
Sjećam se svih tema o kojima smo pisali. Bilo mi je drago vidjeti kako djeca istražuju i pronalaze zanimljivosti i uživaju u događajima, stvarima ili običajima, koji ih inače ne bi zanimali. S reportažom „Pozdrav iz Sudana“ smo bili na državnoj smotri LiDraNo u Novom Vinodolskom. Sa mnom su bili učenici 4.r. PŠ Gregurovec Jelica Pavliček i Željko Blagaj. Bila je to reportaža novinarske grupe iz Gregurovca koja je govorila o obitelji Shulgami iz Gregurovca, čiji je otac Sudanac. Jelica i Željko bili su najmlađi novinari na smotri, obično su to učenici viših razreda. Dobili su posebnu pohvalu od Željke Horvat-Vukelje, predsjednice državnog povjerenstva za novinarske radove. Zanimljivo je bilo da su na temelju jednostavnih dječnih pitanja dobili izvrsnu reportažu, jer su imali odlične sugovornike.
Je li bilo nekih anegdota vezanih uz uređivanje lista ili uz posjet nekoj od osoba o kojoj se pisalo?
U sjećanju mi je najviše ostao posjet najstarijem stanovniku Ravenske Kapele. On je tada ima 98 godina. Na početku je odbio fotografiranje i snimanje da ne zloupotrijebimo njegov lik i djelo. Ipak, novinari su potajno snimili razgovor s njim i fografirali ga na izlasku iz dvorišta. To im je bilo vrlo zabavno i uzbudljivo.
Trebaju li školama školski listovi?
Školski listovi prikazuju život i rad u školi. Djeca stječu naviku čitanja i praćenja novina, jer su u školskim listovima teme koje ih zanimaju, a mali novinari stječu naviku kritičkog promišljanja i objektivnog sagledavanja stvari. Svaka škola bi trebala imati školski list. /Emanuela Koretić, 7.a; foto: iz arhive učiteljice Baričević/
Nakon što smo savladali digitalni alat Storyjumper i izradili svoje prve digitalne knjige, u našem eTwinning projektu “E-knjiga daje ti krila: lete šestaši iz Hrvatske i Srbije”, bavili smo se stripom. Također digitalnim i to u alatu ToonDoo.
Tema stripova je – kuda želimo ići, a za tu temu inspiracija nam je bila prekrasna bajka srpske književnice Grozdane Olujić. Bajka se zove “Sedefna ruža”, a govori o težnji jedne školjke da ode iz morskih dubina i upozna svijet izvan mora.
Nekoliko naših stripova pogledajte na poveznicama ispod teksta. Alat ToonDoo je vrlo jednostavan. U ponudi ima mnoštvo već gotovih likova, a možete ih kreirati i sami, mijenjati im odjeću, položaj tijela, ali i kistom iz izbornika docrtati sve što želite. Ispod naših stripova je poveznica s uputama izradu stripa. /Karla Ferenačk, 6.a/
Lovru Žagara zanima moda, ali smatra da ne treba biti rob trendova
Lovro Žagar
Učenik petog razreda organizirao je modnu reviju svojih kreacija na Cvjetnom trgu u Zagrebu. Ovu neobičnu vijest čuli smo nedavno u jednoj emisiji Hrvatskog radija i to nas je motiviralo da preko Skype-a upoznamo Lovru Žagara, učenika iz Bjelovara.
On je sada šestaš, a reviju je organizirao u lipnju 2016. – Revija nije bila velika pokazao sam samo pet svojih kreacija, a povod svemu bilo je snimanje dokumentaraca o djeci koja ne maštaju o uobičajenim zanimanjima poput liječnika, pravnika…. – ispričao nam je Lovro. Da dospije u taj dokumentarac bilo je presudno to što je godinama crtao skice za vlastite modele i na plahtama iskušavao kako bi njegovi modeli mogli izgledati. Za tu Lovrinu strast znala njegova sestrična koja ga je preporučila redatelju filma. – Redatelj me pitao kako bih se ja želio predstaviti, a ja sam se odlučio za modnu reviju i to na Cvjetnom trgu u Zagrebu jer tamo uvijek ima puno ljudi – prisjeća se Lovro. Naravno da bi se sve moglo organizirati ključna je bila pomoć krojačice Sanje Šumbere, koja je sašila odjeću po njegovim skicama. Krojačicu dugo poznaje jer mu ona šije odijela za nastupe. Naime, Lovro je vrsni klavirist koji je već imao prilike osim u Hrvatskoj nastupati i na natjecanjima u Parizu i Rimu.
Na reviji su se osim prolaznika okupili i njegovi prijatelji učenici nekih glazbenih škola iz Zagreba. – Bilo je stresno, ali sve je prošlo dobro- rekao nam je Lovro, dometnuvši da je revija snimljena i očekuje da će film biti gotov do ljeta.
Novinarka Jasmina Funtak
Na pitanje kakav stil voli odgovorio nam je da „je njegova estetika jednostavna i minimalistička“ . Ne voli kič odjeću prepunu detalja, a želja mu je klasične komade odjeće napraviti na svoj način, kao što su to učinili neki veliki dizajneri. Spomenuo nam je Coco Chanel, za koju kaže da je svojim modelima „manifestirala slobodu žena i napravila pravu modnu revoluciju“.
Iako ga zanima moda i dizajn te razmišlja o mogućnosti da jednog dana postane modni dizajner Lovro naglašava da ne voli trendove. – Ne treba biti rob trenda. Dizajneri nisu bogovi mode, oni su pomagači vama da budete bogovi mode tako što ćete kombinirati njihove kreacije na svoj način – kaže Lovro. Želja mu je iduću reviju napraviti nakon prvog razreda srednje. Ideja svakako neće nedostajati jer već sad na zidu sobe ima puno novih skica. /Jasmina Funtak, 8.b; fotgrafije iz Lovrine arhive i S.L./
Lovro Žagar i njegove kolegice koje su nosile reviju
Da je već to što nismo indiferentni, uočavamo probleme i na njih upozoravamo, početan korak građanskog aktivizma, naučili smo na satu razredne zajednice posvećenom pripremanju našeg novog Projekta građanin.
Tada smo zaključili da i naš školski list može biti prostor za iznošenje problema koje smo uočili pa se tako i ponašamo. Pozivamo i vas koji se još niste odvažili pisati, ali nas čitate da ne budete indiferentni već da nas upozoravate na probleme, kao što su to prošli tjedan učinili učenici 8. a upozorivši na problem sa zahodima.
Njihova je inicijativa rezultirala tekstom Emanuele Koretić, a taj je pak u školu doveo novinare tiskanih medija, pa je o našem problemu smrzavanja u zahodima pod šatorom doznala i šira javnost od one koja čita Klinček. Tekst je jučer objavljen u Podravskom listu, a danas i u Jutarnjem listu, 24 sata i na brojnim portalima, gdje su podsjetili i na uzroke problema, te su za planove u vezi sanacije pitali odgovorne u Županiji.
Pročitajte tekst Jutarnjeg lista (klikom na fotografiju tekst se može povećati), ali i vi gledajte oko sebe i reagirajte jer to je prvi ali važan korak prema rješavanju problema. /Mihaela Miklečić, 8.b/
P.S. Idući dan (srijeda 25.1. 2017.) posjetile su nas i 3 nacionalne televiziji. Na slijedećoj poveznici možete pogledati prilog RTL televizije
Danas listamo 6. broj Klinčeka iz 2001. Peti broj preskačemo jer u školi nismo pronašli niti jedan broj tog lista. Ovaj broj ima puno više stranica u boji od prethodnih i tiskan je na tanjem i finijem papiru. Osnivanjem novinarskih sekcija u Područnim školama ponešto se promijenio i sadržaj lista. Više je lokalnih tema i tema vezanih uz običaje. Čak tri teksta za teme imaju obitelji, pa nam mali novinari pišu o obitelji Štimac, obitelji Paček i obitelji Kušec.
Vrlo zanimljivi su i prilozi o igračkama, o ugljenicama, te razgovor s novinarkom Željkom Ogrestom. U ovom su broju pisali i obitelji iz Sudana koja je tada živjela u Gregurovcu. Taj je tekst pozvan te godina na Državni LiDraNo. U tekstu ima puno zanimljivih pojedinosti o životu u Sudanu, pa smo odlučili prenijeti baš taj tekst ( prenosimo ga bez intervencija, onako kako je tada objavljen), a nekoliko gore nabrojenih tekstova smo skenirali, pa ih također možete pročitati kad ih uvećate. /Uredništvo/
Sat zemljopisa
POZDRAV IZ SUDANA
Ako mislite da baš vi imate najzanimljvije susjeda u selu, pročitajte što smo mi vidjeli, naučili, doživjeli. Posjetili smo obitelj Shulagami iz Gregurovca. Gospođa (porijeklom Gregurovčanka) i gospodin (iz sudana) Shulgami, Ružica i Hariz, žive u Gregurovcu sa svoje troje djece (Tarig, Salma i Layla) koji su trenutno studenti u Zagrebu.
Ugostili su nas u svome domu na našu zamolbu da napravimo razgovor za „Klinček“ i saznamo nešto o toj, za nas veoma egzotičnoj zemlji. Vrlo ljubazni domaćini dočekali su nas u pravoj sudanskoj atmosferi. Domaćica je svakog od nas (prema običaju sa svake strane lica namirisala domaćim parfemom za dobrodošlicu. Čitava kuća mirisala je po sandalovini, što se također smatra tradicionalnom dobrodošlicom. Počašćeni smo kikirikijem i kolačem od banana, što su izvorne sudanske biljke. Pili smo kadkadeh (č. karkade), sok od hibiskusa. U vrlo srdačnoj atmosferi naučili smo puno lijepih i zanimljivih stvari o najvećoj afričkoj državi.
Koje ste godine došli živjeti u Hrvatsku?
Privi put sam u Hrvatsku došao 26. 9. 1963. Godine na studij u Zagreb. Nakon toga smo živjeli u Sudanu do 1992. Godine, kada smo odlučili kao obitelj doći živjeti u Hrvatsku.
Recite nam nešto osnovno o svojoj zemlji?
Sudan je najveća afrička država, smještena na sjeveroistoku Afrike. Ima preko 26 milijuna stanovnika. Na istoku je omeđuje Crveno more i Etiopija, na jugu Kenija, Uganda i Kongo, na zapadu Srednjoafrička Republika, a na sjeveru Libija i Egipat. Sudan je velika pa ima i više klimatskih uvjeta. Općenito možemo reći da prevladava tropska klima (vruća i suha na sjeveru, a na jugu vlažna). Na sjeveru temperatura zna doseći i 50 stupnjeva C u hladu. Istok Sudana je također vruć, no najtoplije je ipak na zapadu, gdje je Sahara.
Jeste li osjetili razliku u klimi (temperaturi)?
Razliku sam osjetio,ali mi nije smetala. Znao sam otići ih hrvatske dok je temperatura bila -20 stupnjeva C i doći u Sudan nakon 9 sati vožnje avionom, gdje je bilo +40 stupnjeva C. To je 60 stupnjeva razlike, ali ja osobno nisam imao nikakvih problema. Priviknuo sam se zbog čestih putovanja. Mojoj je obitelji znalo zasmetati- prehlade se, bole ih zglobovi i sl.
Hariz Shulgami i supruga Ružica
Kakve biljke rastu u Sudanu (voće, povrće, drveće)?
Naše voće i povrće nema sezone, već zbog povoljnih klimatskih uvjeta dozrijeva čitave godine. Od voća imamo:limun,naranče, mandarine, ananas, banane, avokado, grejp… Povrće isto kao i kod vas.Ima voće i povrća koje se kod van ne prodaje pa niti ne znam kako se kaže na hrvatskom jeziku. Ima i kikirikija po kojem je Sudan poznat. Kod nas uspijeva pamuk, šećerna trska, gumiarabika. Od drveća imamo palme, ebanovinu, mahagoni, a na jugu Sudana prašume.
Kakva je vaša hrana?
Tipična sudanska kuhinja razlikuje se najprije po tome što mi ne koristimo kruh kao vi. Imamo svoj kruh više nalik mlincima. Zbog vrućine jede se uglavnom tekuća hrana (variva, gulaš, paprikaš, umaci), a tipično za Sudance je da jedu jako ljuto.
Kakvih ima životinja u Sudanu (koje su domaće, a koje divlje)?
Domaće životnije su kao i vaše. Od divljih životinja na sjevernoistočnom dijelu žive deve. Tu je pustinja, a one mogu dugo vremena izdržati bez vode. Na ostalim dijelovima Sudana žive žirafe, lavovi, slonovi, antilope, zebre, nosorozi, nojevi, a u Nilu žive krokodili i nilski konji.
Bave li se ljudi stočarstvom i razlikuje li se ono od našega? Čime se još bave (na selu)?
Uzgajaju se ovce,krave i koze. Svinja nema jer islamska religija ne dozvoljava upotrebu svinjetine. Stočarstvo se ponegdje razlikuje od vašeg jer se stoka uzgaja na primitivan način. To je nomadsko stočarstvo. Osim što se bave stočarstvom Sudanci se bave trgovinom (Arapi su poznati trgovci). Seljaci se bave i uzgojem poljoprivrednih kultura ko i kod vas. U gradovima je razvijena ind. tehnologija pa je važna prerada pamuka, šećerne trske, nafte itd.
Razlikuju li se sudanska sela od hrvatskih?
Veoma se razlikuju, jer se naše kuće ne selu grade od slame i blata zbog vrućine i siromaštva. Oni ne poznaju ciglu i beton. Za hladnije dane izrađuju tepisone od devine dlake kojima prekrivaju cijelu kuću, ta dva-tri zimska mjeseca. Gradske kuće ne razlikuju se od vaših.
Kako izgledaju škole u Sudanu i kojim se jezikom i pismom govori i piše?
Tradicija je bila u Sudanu da osnovna škola traje 4 godine, srednja 4 i gimnazija 4. Sada je taj sistem 3-3-6 godina. Imamo univerzitete sa svim vrstama studija. Služben jezik u Sudanu je arapski, a paralelan je engleski jer smo bili engleska kolonija. U školama smo slušali sve predmete na engleskom jeziku. U Sudanu ima preko 200 plemenskih jezika. Pismo je arapsko. Piše se zdesna nalijevo, a ne kao u vas slijeva nadesno. (Ružica) Ne samo što e piše naopako, nego su i knjige pisane naopako-počinju od zadnje stranice. (Hariz) Ali čekaj, vi počinjete od zadnje stranice! (Ružica) Ne, vi počinjete odostraga! (Smijeh)
Kakva je tradicionalna odjeća i obuća?
Vidite je na nama: muška odjeća je načinjena od čistog pamuka na kojem je izvzen ručni rad, a ženska odjeća je napravljena od fine svile i sastoji se od jednog komada dugog 9 metara. Obuća je jednostavna, izrađena od kravlje kože. Zbog vrućine je lagana inosi se bez čarapa.
Piramide u Sudanu
Razlikuju li se vaši običaji od naših?
Veoma se razlikuju! Svatovi, npr., potpuno su drukčiji od vaših. Traju tjedan dana i obiluju jelima i pićima. U tih tjedan dana mladenka se presvlači u različite haljine svakog dana. Imaju i plesu zlatu, gdje je mladenka doslovce od glave do pete okićena zlatom. Kao što vi imate Božić i Uskrs, tako i mi imamo Barjam. Imamo Ramazan, kad se 30 dana posti od jutra do mraka. Iza toga je veliki Bajram , koji traje 3 dana, a zatim nakon 40 dana dolazi Kurban-bajram, kad se ljudi međusobno posjećuju i čestitaju jedni drugima.
Opišite nam krajolik Sudana (Nil, pustinje i sl.).
U pustinje sam putova jer sam lovac, ali ih radije izbjegavam. To je nešto strašno! Možeš ići danima da ne naiđeš ni na kakve promjene-ni drveta ni ničeg drugog (osim fatamorgane). Opasno je putovati Saharom, pogotovo ako te uhvati oluja. Tada se gubi orijentacija. Vrućina je strašna pa se možeš naći u opasnosti ako nemaš dovoljno vode. Ljudi znaju za piramide u Egiptu, no u Sudanu ih je više samo što nisu tako velike. Nil zaslužuje da se posebno priča o njemu jer je najdulja rijeka na svijetu. Od 6695 km njegove dužine, 4000 km protječe kroz Sudan. Ta veličanstvena rijeka sastoji se od Plavog Nila (dolazi iz Etiopije) i Bijelog Nila (dolazi iz Ugande), koji se u Khartoumu, našem glavnom gradu, spajaju u Nil i kro Egipat rijeka teče do Sredozemnog mora. Bijeli Nil je na mjestima širok i do 30 km. Pun je ribe, krokodila, nilskih konja i sl. Kao djeci branili su nam kupanje u Nilu zbog krokodila. Oni uglavnom izbjegavaju buku, gradsku gužvu, ali ih ima po cijelom Nilu. Zbog toga nije za kupanje.
Koji se novcem koriste Sudanci? Koji su veći sudanski gradovi?
Donedavno se koristila engleska funta, a sada se koristi stari arapski novac – dinar. Manja novčana jedinica je pijastar. Od gradova već smo spomenuli Khartomu, u kojem smo mi živjeli. On se sastoji od tri grada: Khartoum, Omdurman i Khartomu North. Veći gradovi su još Port sudan, Wad Medani, El Obeid, Juba, Kosti, gdje sam ja rođen, i mnogi drugi.
Što vam se više sviđa u Hrvatskoj, a što u Sudanu?
(Hariz) Više mi se u Hrvatskoj sviđa klima jer je vrlo povoljna, osim kad je zima. To mi teže pada. ali mi također teško pada velika vrućina. (Ružica) Meni se u Sudanu isto više sviđa klima, ali mi teško pada velika vrućina. U Sudanu nam je bolje to što cijele godine možemo jesti svježe voće i povrće.
Što možete poželjeti našim čitateljima?
Želim im da jednoga dana dođu u Sudan kao liječnici, trgovci, ambasadori, manekenke, proizvođači i da sami upoznaju ljepotu moje zemlje. /Novinarska grupa, PRO Gregurovec/
RJEČNIK:
Sandalovina: vrsta skupocjenog drva za rezbariju i dobivanje eteričnih ulja
Hibiskus: mirisna, ukrasna biljka iz porodice sljezova
Sahara: najveća afrička pustinja
Gumiarabika: arapska guma-gusta tekućina koja se proizvodi od gume jedne afričke vrste akacije
Ebanovina: vrsta tvrdog, tamnog i skupocjeno drveta
Mahagoni: fino, tvrdo drvo crvenkastosmeđe boje
Fatamorgana: optička varka u pustinjama uslijed pregrijanog zraka kad se zamorenom putniku čini da vidi nepostojeće stvari i predmete (oaze, gradove i sl.)
Kolonija: Područje ili zemlja koju je zahvatila i koju iskorištava neka imperijalistička država.
Izgledaju poput velikih krtičnjaka, a zovu ih čokoladna brda. Nalaze se u regiji Boholo na Filipinima i nisu jestiva poput čokoladnih gramofonskih ploča o kojima smo prije pisali u ovoj rubrici.
Ustvari ta brda nisu od prave čokolade, već su to krška brda pokrivena travom. Kad se trava osuši brda dobivaju boju čokolade, a najzaslužnije travne vrste su Imperata cylindrica i Saccharum spontaneum. Wikipedija piše da na površini od oko 50 kilometara četvornih ima više od 1200 većih brda i još puno manjih. Visina brda kreće se od 30 do čak 120 metara, a između njih su plodna polja na kojima se uzgaja riža i različite druge poljoprivredne kulture.
Velika su turistička atrakcija na Filipinima, a trenutno traje postupak za njihovo uvrštavanje na listu svjetske baštine UNESCO-a. Za Filipince ova brda imaju i veliku povijesnu važnost jer je tamo sklopljen prvi međunarodni sporazum između otočana i predstavnika španjolskog kralja Filipa 2. po kojem su Filipini i dobili ime.
Oko nastanka ovih brda ima i puno različitih legendi, a jedna od najspominjanijih vezana je uz bizone. Oni su navodno uništavali usjeve brsteći sve oko sebe. Da bi im se osvetili mještani su ostavljali pokvarene usjeve od kojih su bizoni oboljevali. Nakon lukavštine mještana bizoni su napustili taj kraj, ali su zbog bolesti ostavili gomile izmeta i tako su nastala čokoladna brda. /Emanuela Koretić, 7.a, fotografije preuzete s interneta/
Posljednjih dana, vrijeme do početka popodnevne smjene, neki naši učenici koriste za sanjkanje.
Kako nemaju vremena za spuštanje niz veliki brijeg, iza kojeg slijedi i dugo penjanje, dobro dođe i onaj manji s kojeg slete pravo na školsko igralište. Staza je kratka, ali sanjke ipak jure. /Emanuela Koretić, 7.a/
HRT omogućio stalni pristup obrazovnim sadržajima putem mobitela, tableta i računala
Lani u veljači predstavili smo vam portal JuhuHu, a Hrvatska radio televizija u međuvremenu je ispunila najavljena obećanja i u svibnju je pokrenula još jedan portal. Novi se zoveskolski.hrt.hr i omogućava zainteresiranima da obrazovne televizijske i radijske sadržaje mogu, kada god to žele, pratiti na mobitelima, tabletima ili računalima.
Skolski.hr prilagođen je i starijoj dobnoj skupini djece, pa tako među sadržajima postavljenim na portal ima puno toga i za učenike viših razreda osnovne škole te srednjoškolce. Želja osnivača je, kako piše HRT, da na portalu budu zanimljivi sadržaji koje će nove naraštaje nadahnuti i zainteresirati ” za znanost, tehniku, tehnologiju, umjetnost i jezike” te promicati ” društvenu odgovornost, kritičko mišljenje, inovativnost, inicijativnost i kulturu učenja”.
Da portal nije samo za djecu, već i učitelje i roditelje vidljivo je već iz glavnog izbornika gdje im je namijenjena zasebna rubrika. U toj se rubrici mogu pogledati prilozi koji mogu pomoći roditeljima i nastavnicima u odgoju i obrazovanju djece. Neke od zasad postavljenih tema bave se problemom čitanja i pristupima kako zainteresirati djecu da čitaju. Tu se nalazi i tema vezana uz roditeljske brige zbog društvenih mreža, tema o predrasudama o upisu djece u umjetničke škole, tema o granicama roditeljske kontrole tinejdžera i brojne druge. Učiteljima su namijenjeni i sadržaji svih ostalih rubrika s brojnim prilozima pogodnim za korištenje u nastavi. Takva je i rubrika TEME gdje je sadržaj raspoređen tematski, npr. građanski odgoj, zdravstveni odgoj, strani jezik…. U rubrici RAZREDI uvršteni su sadržaji prema uzrastu učenika od 1-4 OŠ, 5-8 OŠ i 1-4 srednjih škola.
Jednostavnom snalaženju na portalu pridonosi i rubrika SERIJALI u koju su uvršteni video i audio serijali na određene teme. U ovoj su rubrici serijal Školski sat – posvećen fizici, epizode serijala Laboratorij na kraju svemira, serijal Hrvatski kraljevi, serijal Hrvatsko podmorje, Glazbena kutijica, Jezik za svakoga i brojne druge.
Sve u svemu to je portal vrijedan pažnje učenika, učitelja i roditelja, ali razgovarajući s kolegama osmašima dobili smo odgovor da portal ne pregledavaju jer nisu informirani da postoji. Portal je dostupan na adresi http://skolski.hrt.hr//Mihaela Miklečić, 8.b, ; fotografije preuzete s interneta/
