Fejs je dio naše svakodnevnice, a da malo razmislimo o tome kako se treba ponašati na fejsu, nas šestaše potaknula je knjiga „Imaš fejs“. Knjigu smo tijekom siječnja čitali u sklopu projekta „E-knjiga daje ti krila: lete šestaši iz Hrvatske i Srbije“. Zatim smo imali kviz na temu te knjige, a jučer smo ostvarili i drugi zadatak vezan uz knjigu “Imaš fejs”, snimili smo kratke igrokaze, za koje smo sami pisali scenarije.
Glumiti pred kamerom nije bilo lako. Griješili smo, pa smo više puta ponavljali, ali sve u svemu bilo je ovo zabavno iskustvo.
Snimke naših igrokaza dostupne su ispod teksta, a u ovom postu pogledajte i stripove naših kolega iz Srbije. Stripovi na temu “Kuda želim ići” radovi su slijedećih učenika: Anastasije Miletić, Milene Tasić, Luke Obradovića, Mihajla Petkovića i Miloša Paunovića. /Mihaela Pacur, 6.a/
Osmašima u projektu pomažu profesorica VGU-a Iva Kvaternjak, te Zavod za javno zdravstvo, Veterinarski zavod i Savjetodavna služba
Nemam uređena skladišta za kruti i tekući stajski gnoj u skladu sa zahtjevima Nitratne direktive jer nemam sredstava da to učinim. To je jedan od odgovora iz ankete koju su učenici naše škole prošli tjedan proveli među stočarima orehovečkog kraja. Cilj je ankete bio doznati koliko su naši stočari spremni za 1. srpnja, kad na snagu stupa Nitratna direktiva. Navedena direktiva je propis koji se Hrvatska obvezala provoditi stupanjem u Europsku uniju. Cilj je Nitratne direktive spriječiti daljnje prekomjerno zagađivanje voda prouzročenog neadekvatnom i prekomjernom gnojidbom te nepravilnim skladištenjem stajnjaka.
Vodama zagađenim nitratima ove smo se školske godine odlučili baviti u sklopu Projekta građanin, kojem je cilj potaknuti učenike na aktivno građanstvo. Ovo je treći put da se naša škola uključuje u Projekt građanin, a ova puta smo odabrali ovu ekološku temu jer u našem kraju većina stanovnika živi od poljoprivrede. Nositelji projekta su učenici 8.b, a njih je o problematici Nitratne direktive poučila profesorica Visokog gospodarskog učilišta dr. Ivka Kvaternjak.
Od nje su učenici, doznali da vode s udjelom nitrata od 1,5 do 4 miligrama po litri, spadaju u onečišćene vode. Baš u tu treću kategoriju voda spadaju i vode potoka Črnca i Kamešnica. Naime, osmaši su u sklopu svog projekta dali analizirati vode iz potoka na orehovečkom području. Analizu uzoraka vode izvršili su Zavod za javno zdravstvo Koprivničko-križevačke županije i Veterinarski institut iz Križevaca, a uzorke vode sa šest lokacija uzimali su učenici Karlo i Luka Matojić u društvu ravnatelja Stjepana Lučkog. Uzorci vode sa samo dvije lokacije imali su količinu nitrata od 1,1 i 1,4, koja ih svrstava u drugu kategoriju voda, tj. još čiste vode jer sadrže umjerena onečišćenja. Radi usporedbe podataka još jedna analiza biti će izvršena početkom ožujka, a prikupljene podatke učenici će iznijeti na skupu kojeg planiraju organizirati 17. ožujka.
Svaki drugi anketirani nema uređena skladišta za stajnjak
Ovim skupom cilj im je utjecati na informiranost stočara o Nitratnoj direktivi jer unatoč tome što je o ovoj problematici bilo nekoliko predavanja na orehovečkom i križevačkom području, još dosta stočara nije informirano o ovoj temi. Naime, u već spomenutoj anketi provedenoj na uzorku od 54 stočarska gospodarstva, samo njih pola (27 gospodarstava), ustvrdilo je da imaju uređena odlagališta stajnjaka prema zahtjevima Nitratne direktive, a gotovo trećina (17 gospodarstava) još uvijek niti ne zna što je Nitratna direktiva. Na priloženim fotografijama pogledajte kakvi su neki od naših potoka./Antonela Štimac,8.b; foto: S.L./
Kad naiđete na takve snimke na Facebooku, obratite se administratoru da ih ukloni
U utorak se obilježavao Dan sigurnijeg interenta, te se puno govorilo o negativnim pojavama vezanim uz internet, a često je u medijima spominjan i termin happy slapping.
Prva riječ u ovoj složenici zavarava, jer ne radi se o nečem sretnom već se taj termin upotrebljava za negativnu pojavu. Posljednjih godina omogućio ju je baš internet, a pomoćnik mu je mobitel.
Na britanskoj Wikipediji pronašli smo podatak da je taj termin je osmišljen u Velikoj Britaniji, nakon što se krajem 2004. u njihovim gradovima sve češće počelo događati da mladi napadaju svoje vršnjake ili prolaznike, vrijeđaju ih i šamaraju, dok drugi to snimaju i potom to objavljuju na internetu. No, nažalost ta neprimjerena “igra”, koju omogućava tehnologija, proširila se po svijetu, pa nasilno ponašanje koje učenici snimaju mobitelima ili happy slapping kako se tu pojavu sad sve češće naziva i kod nas, nije zaobišlo ni Hrvatsku.
Jedan od nedavnih primjera o kojima se puno pisalo u medijima desio se lani u listopadu. Tada je internetom se širila snimka tučnjave iz jedne škole u Slavonskom Brodu gdje su učenici koristili i nož. Umjesto da su pozvali učitelje u pomoć, okupljeni učenici tu su tučnjavu snimali i ubrzo stavili na interent. Takvim činom stavljanja na internet tučnjave ili vrijeđanja neke osobe, ponižavanje žrtve ne traje samo taj tren već se nastavlja.
Oni koji snimaju i potom objavljuju snimke tučnjava na interentu, nisu bolji od onih koji se tuku. Nemojte biti među njima, a kad na takav video naiđete na Facebooku ili nekoj drugoj društvenoj mreži, nemojte to ignorirati, već se obratite administratoru da ga ukloni. /Ana Marija Nemčić, 8.b; fotografije preuzete s interneta/
U rujnu smo pisali o Pokemonima, oni u međuvremenu više nisu in, ali jest i to sve više proširena stvarnost, princip na kojem je zasnovana ta igra. U engleskom jeziku naziva se Augmented reality, a ono što nam proširena stvarnost omogućava jest da postavlja objekte i sučelja u postojeću okolinu oko nas.
Da bi bolje pojasnili što to ustvari znači, evo za početak nekoliko primjera kako su mogućnosti proširene stvarnosti iskoristili u knjigama, tiskanim časopisima i katalozima. Možda ste čuli za slikovnicu Dinosauri uživo. Da bi osim ilustracija u knjizi doživjeli kako dinosauri jedu, riču, skaču… slikovnicu se mora samo staviti pred kameru i dvd priložen uz slikovnicu omogućit će da se dinosauri sa stranica knjige kreću. Takvih je knjiga sve više, a medijskapismenost.hr piše da se na stranici http://www.estarteco.com/može preuzeti i program koji omogućava da crtež pred kamerom oživi. Proširenu stvarnost koriste i u časopisima. Lani u ožujku hrvatski časopis Diva tu je mogućnost iskoristio da bi čitateljice isprobale trakicu koju na slici reklamira manekenka. Portal netokracija.compiše da su neki strani časopisi omogućili svojim čitateljicama da isprobaju kako im stoji vjenčanica. Spomenuli su i primjer časopisa za modu Vogue, koji je uz odgovarajuću aplikaciju omogućio da jedna fotografija na tiskanoj stranici bude ulaznica za pregledavanje cijele modne revije.
Mogućnosti proširene stvarnosti već neko vrijeme i u Hrvatskoj koristi tvrtka IKEA kako bi omogućili „isprobavanje“ njihovog namještaj u stanu zainteresiranog kupca. Kako? Dovoljno je imati njihov katalog i aplikaciju. Zatim samo treba okrenuti stranicu kataloga na kojoj je komad namještaja, uključiti aplikaciju i provjeriti kako bi taj komad namještaja odgovarao našoj sobi. (Kako to izgleda pogledajte u priloženom videu ispod teksta.)
Osim, tiskanih medija koji nam proširenu stvarnost dovode uz pomoć kamere ili aplikacija, moguće je stvarnost proširiti i samo putem mobitela poput već spomenute igrice Pokemon. Postoji već niz takvih vrlo praktičnih aplikacija. Jedna od njih je i Layar. Koristi se na slijedeći način. Mobitelom se skenira okoliš i aplikacija vam može pokazati gdje su najbliža kina ili ukoliko nekog zanima zapošljavanje, aplikacija može pokazati koje tvrtke u ovom trenutku traže radnike. Ima aplikacija kojima se mobitelom može skenirati neki proizvod u trgovini i na ekranu mobitela vidjeti njihovu cijenu.
Već je puno sličnih aplikacija koje nam proširujući stvarnost olakšavaju život, a za kraj još samo napomena o razlikovanju virtualne i proširene stvarnosti. Virtualna stvarnost postavlja nas u neki nestvarni ili digitalni svijet, a da bi u njega ušli potrebna nam je oprema poput virtualnih naočala, slušalica …. I ponovno primjer. Najzanimljiviji smo pronašli na već spomenutom portalu netokracija.com.
Primjer virtualne stvarnosti
Uz pomoć uređaja Oculus Rift (sastoji se virtualnih naočala, slušalica, mikrofona, seznora i daljinskog) tvrtka Coca Cola je na posljednjem Svjetskom nogometnom prvenstvu navijačima omogućila izuzetan virtualni doživljaj. Omogućili su im “ulazak” u repliku svlačionice čuvenog brazilskog stadiona Marakana. Nakon toga su mogli “istrčati” na stadion i “igrati” nogomet i to u pravoj navijačkoj atmosferi Svjetskog prvenstva. Sve je to bila zasluga Oculus Rifta jer se navijači ustvari nisu maknuli sa svojih stolica. /Klaudije Mažar, 8.b; fotografije preuzete s interneta/
Naša ženska stolno teniska ekipa prošli je petak osvojila srebrnu medalju na županijskom natjecanju, a najnovija vijest je da će naša ženska futsal ekipa školu predstavljati na poluzavršnom natjecanju.
Neobična okolnost je da su se nogometašice nakon međuopćinskog natjecanja održanog u studenom u Križevcima, na narednu razinu natjecanja uspjele plasirati bez borbe. Naime, kako smo to danas doznali od učitelja tjelesne kulture Saše Šikića, škole iz koprivničkog i đurđevačkog područja nisu u predviđenom roku organizirale međuopćinska natjecanja. U skladu s pravilima Hrvatskog školskog sportsko saveza to je omogućilo našoj ekipi izravan plasman na poluzavršno odnosno “poludržavno”, kako mi taj nivo natjecanja uobičajeno nazivamo.
Poluzavršnica se prema planiranom vremeniku održava 15. veljače u Križevcima. Škola će organizirati poseban autobus za prijevoz navijača, pa se pripremite za navijanje. /Mihaela Šantić, 8.c; foto: Saša Šikić/
Mi o glazbenim aktivnostima našeg glavnog urednika nismo već dugo pisali, ali zato su to učinili drugi. O Klaudiju Mažaru jučer je objavljen tekst u županijskom tjedniku, Podravskom listu. U skeniranom tekstu pročitajte kako su ga predstavili.
Klikom na fotografiju tekst možete povećati. /Uredništvo/
Iz priopćenja koje su nam poslali iz Ministarstva proizlazi da treba riješiti još puno otvorenih pitanja vezanih uz uvođenje e-udžbenika
Kako od naših učitelja nismo doznali podatak kada bi se u školama moglo očekivati e-udžbenike jer oni na svojim stručnim skupovima o temama e-udžbenika nisu razgovarali, u želji da saznamo više o toj temi obratili smo se Ministarstvu znanosti i obrazovanja.
Od Ministarstva smo dobili priopćenje, ali i dalje nemamo odgovor koji nas učenike zanima. Naime, ni Ministarstvo u svom priopćenju nije spominjalo rok u kojem planiraju uvesti e-udžbenike, već iz odgovora Ministarstva proizlazi da ima još puno otvorenih pitanja koje treba riješiti da bi se u škole moglo krenuti s e-udžbenicima.
– S obzirom da je pitanje knjiga i/ili udžbenika povezano s pitanjima reguliranja autorskih prava, pitanje e-udžbenika bit će primjereno rješeno onoga trenutka kada se riješi pitanje autorskih prava i modela preuzimanja e-udžbenika. Uz rješavanje zakonodavnog okvira vezanog za autorska prava potrebno je definirati i model tehnološkog rješenja tj. platformu, na kojoj će udžbenici biti dostupni korisnicima (operativni sustav, format e-knjige..) i pitanje poreza na dodanu vrijednost, koji je trenutno 5% na tiskano izdanje – piše u priopćenju Ministarstva.
Iz njihova se odgovora može zaključiti da se još traže i rješenja oko financiranja tableta na kojima bi učenicima bili dostupni e-udžbenici. – S obzirom da je pitanje korištenja e-udžbenika vezano i za osiguranje primjerene opreme, potrebno je definirati na kojim uređajima bi se koristili e-udžbenici (e-čitač – kao najjednostavnije rješenje do prijenosnog računala ili tableta), pitanja modela osiguranja uređaja (da ih kupuje roditelj, da ih financira ili sufinancira država), pitanja vlasništva uređaja u slučaju kada ih financira ili sufinancira država, pitanje trajnosti udžbenika i uređaja i programa kontinuiranog profesionalnog razvoja učitelja/nastavnika. Idealno rješenje predstavljala bi situacija u kojoj bi država otkupljivala udžbenike i u kojoj bi se svakome učeniku omogućila jedna od dostupnih verzija e-udžbenika uz opciju da se u određenom roku, kratkoročno ili dugoročno riješi i pitanje kupnje uređaja za svakoga učenika da li uz kompletno ili djelomično financiranje od strane države, na temelju iskustava država koje u obrazovnoj praksi koriste prednosti informacijsko komunikacijskih tehnologija – priopćavaju iz Ministarstva.
Napomenuli su i da “Ministarstvo znanosti i obrazovanja planira kroz Izmjenu i dopunu Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu definirati pitanja vezana za e-udžbenike”. Kada se planira Izmjena i dopuna Zakona o udžbenicima to nisu napisali. Voljeli bismo da to bude što prije jer kao što je pokazala naša anketa, mi smo generacija navikla na računalo i internet i iz tiskanih knjiga većina učenika rijetko uči.
Argument za uvođenje e-udžbenika su i istraživanja o boljim rezultatima učenika koji se u školama služe takvim knjigama na tabletima. Portal srednja.hr piše kako su istraživanja provedena u zapadnim zemljama, pokazala bolje rezultate učenika koji su se u nastavi koristili tabletima. Oni su standardizirane testove riješili 20 posto bolje od učenika koji se u učenju služe tradicionalnim tiskanim knjigama. Isti portal spominje i istraživanje provedeno u Kaliforniji 2012. Tim je istraživanjem utvrđeno “kako je u angažiranju učenika bitniji format, nego sadržaj”. Pokazalo se da su učenici koji su isti sadržaj dobili na iPadu postigli mnogo bolje rezultate od onih koji su taj sadržaj dobili u tradicionalnim tiskanim knjigama.
Razlog vlastima da se požure s uvođenjem e-knjige trebala bi biti i cijena udžbenika. Cijena udžbenika je osobito važna našim roditeljima, a neke procjene kažu da bi oni mogli biti znatno jeftiniji. Pretražujući informacije o ovoj temi na internetu smo naišli na podatak na web stranici Novog lista (tekst od 10. 9. 2012. pod naslovom “E-udžbenik pojeftinjuje udžbenike i olakšava torbu”) da bi e-udžbenici mogli biti jeftiniji i do 50 posto. To je procjena ravnatelja CARNet-a Zvonimira Stanića.
Dakle, i zbog nas učenika i zbog naših roditelja e-udžbenici bi bili dobro došla promjena u školstvu. Nadamo se da mi hrvatski učenici, nećemo biti posljednji u Europi koji će u školu umjesto teških torbi nositi tablete. /Klaudije Mažar, 8.b; fotografije preuzete s interneta/
U priloženim video klipovima pogledajte neke od mogućnosti e-udžbenika
Ukoliko se s e-udžbenicima prvo krene u bogatijim sredinama, to će dodatno povećati već ionako veliku razliku među školama
Nakon učenika anketu o e-udžbenicima proveli smo i u zbornici. Ova je anketa bila usmena, a učitelje smo pitali jesu li na stručnim skupovima raspravljali o uvođenju e-udžbenika. Pitali smo ih i kakvi bi po njihovom mišljenju trebali biti e-udžbenici, te kad očekuju da bi hrvatski učenici mogli dobiti e-udžbenike. Pročitajte što su nam rekli ravnatelj Stjepan Lučki, pedagoginja Gordana Ščetar i učitelj informatike Darko Višak.
Stjepan Lučki
Ravnatelj Stjepan Lučki – Na našim stručnim skupovima ravnatelja nismo raspravljali o uvođenju e-udžbenika. Smatram da bi udžbenici trebali biti interaktivni i ujedno omogućavati učenicima da u njima mogu raditi svoje bilješke i rješavati zadatke. Što se tiče pitanja kada bi e-udžbenici mogli doći u škole meni je to je teško reći, ali zalažem se da to bude onda kad se detaljno uredi sve potrebno oko prelaska na rad s e-udžbenicima. Ne bi bilo dobro da se sve dešava stihijski kao što se to događa s e-dnevnikom, da se svatko snalazi kako zna i umije. Npr. mi smo s e-dnevnikom krenuli ove školske godine kad je oko 50 posto škola već imalo e-dnevnik i to baš zato što pitanje e-dnevnika nije sustavno riješeno.
Treba dobro razmisliti i o financijskoj strani uvođenja e-udžbenika. Pretpostavljam da bi e-udžbenici mogli biti nešto jeftiniji jer za njih ne treba papir i tiskarska usluga. Odlukom Ministarstva udžbenike sada financiraju roditelji, treba svakako razmisliti bi li roditelji trebali financirati i tablete ili bi to trebala država. Zalažem se za to da se pitanje e-udžbenika sustavno riješi i da svi učenici imaju jednake mogućnosti korištenja e-udžbenika. Ukoliko dođe do toga da e-udžbenike prve počnu koristiti bogatije sredine s bolje opremljenim školama to će dodano povećati ionako veliku razliku među školama.
Gordana Ščetar
Pedagoginja Gordana Ščetar – O uvođenju e-udžbenika bilo je riječi samo na skupovima u organizaciji nakladničkih kuća. Budući da u suvremenom društvu dolazi do sve većeg pomaka od tiskanih medija prema e-medijima, kao i sve veći odmak od klasičnih oblika učenja i pronalaženja podataka, a nove generacije učenika ne mogu zamisliti svoje obrazovanje bez uporabe novih tehnologija, smatram da će se u tom smislu u skorije vrijeme morati događati promjene.
Pretpostavljam da će se u sljedećih desetak godina početi uvoditi e-udžbenici, ali ne vjerujem da će u potpunosti zamijeniti tiskane, već će u prvo vrijeme vjerojatno služiti kao pomoćna sredstva u nastavi.
Darko Višak
Učitelji informatike Darko Višak – Na stručnim skupovima nismo raspravljali o e-udžbencima. Svakako se zalažem da oni budu interaktivni. Nešto e-udžbenika pojedinih nakladničkih kuća već ima, ali se vrlo malo koriste zbog kompliciranog sustava prijavljivanja. Problem je i u tome što su učenicima računala dostupna samo u informatičkoj učionici. Smatram da bi svi trebali imati tablete kad se donese odluka o prelasku na e-udžbenike.
U idućem tekstu čitajte što su nam na naše pitanje o e-udžbenicima odgovorili iz Ministarstva znanosti i obrazovanja. /Klaudije Mažar, 8.b; foto: K.M./
Gotovo polovica anketiranih osmaša smatra da bi više učili iz mulitimedijalnih e-udžbenika, a 87 posto ih smatra da bi tablete za korištenje e-udžbenika trebala nabaviti škola
Nedavno smo prilikom posjeta učenicima četvrtog razreda primijetili kako je pala stolica zbog težine torbe obješene na jednu stranu stolice. To nas je potaknulo da važemo torbe četvrtaša. Vaga je pokazala da je torba učenice Magdalene Hendelje, teška 5 kilograma, a Magdalena ima 31 kilogram. Oko 5 kilograma teške su i sve ostale torbe četvrtaša.
Da im svakodnevno nije jednostavno nositi toliki teret u školu, osim četvrtašice Magdalene potvrdili su nam i njene kolegice i kolege koji imaju više kilograma od nje, a nije to jednostavno ni nama iz viših razreda. Naše torbe ponekad su i teže od 5 kilograma. Kako to utječe na naše kralježnice pitanje je koje bi trebalo postaviti liječnicima, a nas su teške torbe, ispunjene brojnim udžbenicima, odvele u drugom smjeru. Odlučili smo istražiti koliko učenici naših osmih razreda uče iz svojih udžbenika te potražiti odgovore o mogućnostima uvođenje e-udžbenika. Od ukupno 56 učenika osmih razreda, anketu smo putem Google diska proveli na uzorku od 21 učenika. Dakle, izjasnilo se više od trećine naših osmaša, i to odličnih i vrlo dobrih učenika. Često iz udžbenika uči samo 19 posto anketiranih
Više od polovice anketiranih, ili precizno 52 posto, odgovorilo je da rijetko uče iz udžbenika. Nikada iz udžbenika ne uči 28 posto učenika, a često uči 19 posto učenika. Na pitanje koji bi po njihovom mišljenju bio najvažniji razlog za uvođenje e-udžbenika, odgovor nije bio ponuđen već su razlog morali navesti sami. Gotovo svaki drugi učenik, točnije njih 10, kao razlog za uvođenje e-udžbenika naveo je teške torbe. Svaki treći učenik, njih 7, smatra da bi učenje iz e-knjiga moglo biti zabavnije jer su oni generacija koja odrasta uz računalo i Internet. Da bi uvođenje e-udžbenika bilo važno iz ekoloških razloga navelo je dvoje učenika, a smo jedan učenik nije za uvođenje e-udžbenika. Kao razlog naveo je “da bi to moglo biti štetno za vid učenika jer su i ovako već puno za računalima”.
Naše osmaše pitali smo kakvi bi e-udžbenici trebali biti. Samo jedan učenik smatra da bi e-udžbenici trebali izgledati poput tiskanih s tim što bi bili u PDF formatu. Svi ostali učenici, odnosno njih, 95 posto izjasnilo se za multimedijalne udžbenike koji bi sadržavali video i zvučne zapise, animacije….. Tablete na kojima bi mogli pregledavati sadržaje e-udžbenika ima više od polovice ispitanih, točnije njih 57 posto. No, na pitanje tko bi im trebao osigurati tablete kad se prijeđe na e-udžbenike, 87 posto učenika smatra da tablete treba osigurati škola.
Ipak, da čudo u odnosu prema radu ne treba očekivati ni po odlasku tiskanih knjiga, potvrđuju podaci iz odgovora na posljednje pitanje iz ankete. Naime, na pitanje – bi li učili više kad bi imali e-udžbenike, 47 posto anketiranih odgovorilo je da bi učilo više. Da nisu sigurni bi li učili više odgovorilo je 38 posto učenika, a 14 posto anketiranih odgovorilo je da ne bi više učili ni kad bi imali e-udžbenike. U idućem tekstu pročitajte što o uvođenju e-udžbenika kažu naši učitelji. /Emanuela Kortić, 7.a; foto: S.L./
Španjolci su nam poslali film o obiteljskom nasilju, a Francuzi o problemima u školi koju većinom pohađaju djeca imigranata
Otac ga je tjerao da pije mokraću, gasio je opuške na njemu, tukao ga, zatvarao u mračne prostorije i vrijeđao. Srećom ovo se nije dogodilo nekom dječaku kojeg poznajemo, nego Pablu, liku iz filma “El bola”. Taj smo film, mi učenici 7.b, gledali prošli tjedan u sklopu eTwinning projekta „Europski film za djecu“. Film su nam poslali kolege iz škole Azuer iz španjolskog grada Ciudad Real, koji zajedno s nama i učenicima iz škole Sainte Ursule – Louise de Bettignies iz Pariza u Francuskoj sudjeluju u ovom eTwinning projektu.
Film nam se jako svidio i mislimo da bi ga trebalo vidjeti što više djece i roditelja jer kroz vrlo zanimljivu priču prenosi poruku da je važno reagirati na nasilje, čak i kada se nasilje dešava iza zatvorenih vrata neke obitelji. Ova dramatična priča o dvojici dječaka, Pablu i Alfredu, gledatelja potiče i na razmišljanje o važnosti suosjećanja i solidarnosti. Film se bavi i predrasudama, a na tu dimenziju filma autor nam je skrenuo pažnju kroz razlike u dvjema obiteljima. Zanimljivo je da djecu dobro odgaja Alfredova obitelj, koja prihode za život zarađuje tetoviranjem, a obiteljski prijatelj i kum im je gay osoba oboljela od AIDS-a.
Učenici iz francuske škole poslali su nam film “Razred”. Taj film, nagrađen 2008. Zlatnom palmom na festivalu u Cannesu, gotovo dokumentaristički, dočarava odnose između učenika i učitelja u jednoj francuskoj školi koju pohađaju pretežno djece imigranata. Film ” Razred” gledali smo u studenom, a naš film “Ljubav ili smrt”, mi i naši partneri gledali smo u listopadu.
Blog našeg projekta
Prizor iz francuskog filma “Razred”
Nakon gledanja filma zadatak nam je bio komentirati ga, a svoja smo zapažanja kolegama na uvid poslali u nekom od digitalnih alata. Tako smo npr. komentare za film “Ljubav ili smrt” stavili na Piktochart plakate. Za film “Razred” načinili smo kratki zvučni komentar koji smo uredili u alatu Adobe Audition, a naše smo komentare podijelili putem SoundCloud platforme za dijeljenje zvučnih zapisa. Komentare za “El bolu”, posljednji film u našem projektu, s kolegama smo podijelili putem SnackTool alata.
Problem nam je u ovom projektu bila jezična barijera, ali uz pomoć učiteljica, naši su komentari ipak u svijet otišli na engleskom jeziku. Naše smo komentare objavili na Twinspaceu eTwinning platforme, te na blogu projekta. Neke od naših radova možete pogledati na poveznicama ispod teksta, a više na blogu projekta na adresi https://erasmussix.wordpress.com /Veronika Poljak, 7.b; foto: S.L. i preuzeto s interneta/
